II
U RIJEČI POSTOJI DUHOVNO ZNAČENJE, KOJE DO SADA NIJE BILO POZNATO
5. Ova tema će biti razmotrena slijedećim redom:
(1)Što je duhovno značenje.
(2)Ovo značenje je u cijeloj Riječi, i u svakom njezinom dijelu.
(3)Zbog ovog značenja Riječ je Božanski inspirirana, i sveta u svakoj riječi.
(4)Ovo značenje je do sada bilo nepoznato.
(5)Od sada će biti obznanjeno jedino onima koji su u pravim istinama od Gospoda.
(6)Izvjesne prekrasne stvari u svezi Riječi iz njezinog duhovnog značenja.
Svaki od ovih članaka će sada biti posebno obrađen.
(1) ŠTO JE DUHOVNO ZNAČENJE
Duhovno značenje Riječi nije značenje koje sjaji iz značenja Slova kada bilo tko pretražuje (tj. studira) Riječ i objašnjava ju (tako) da bi dokazao izvjesnu dogmu (ili doktrinu) Crkve. To značenje se može nazvati literalnim ili crkvenim značenjem Riječi; ali duhovno značenje nije vidljivo u značenju Slova; ono je iznutra u njemu, kao što je duša u tijelu, ili misao razumijevanja u oku, ili kao što je osjećaj ljubavi na licu. Posebice ovo značenje je ono što Riječ čini duhovnom, ne samo za ljude već također za anđele; i stoga Riječ posredstvom ovog značenja komunicira sa nebesima.
6. Iz Gospoda, jedno nakon drugog, proizlaze Božanstveno, Duhovno i Prirodno. Što proizlazi iz Njegove Božanske Ljubavi se naziva Božanstvenim, i to je Božansko Dobro; što proizlazi iz Njegove Božanske Mudrosti se naziva Duhovnim, i to je Božanska Istina. Prirodno je iz obadvoje, i obuhvaća obadvoje u njihovoj krajnjoj ili najnižoj formi. Anđeli Gospodnjeg božanstvenog kraljevstva, koji sačinjavaju treće ili najviše nebo, su u Božanskom koje proizlazi iz Gospoda, koje se naziva božanstveno, jer oni su u dobru ljubavi iz Gospoda. Anđeli Gospodnjeg duhovnog kraljevstva, koji sačinjavaju drugo ili srednje nebo, su u Božanskom koje također proizlazi iz Gospoda, koje se naziva duhovnim, jer oni su u Božanskoj Mudrosti iz Gospoda. Ali ljudi pripadnici Crkve u svijetu su, međutim, u Božanskom prirodnom, koje također proizlazi iz Gospoda. Iz ovog slijedi da Božansko proizlazi iz Gospoda do svojih najzadnjih (ultimates), spušta se kroz tri stupnja, i nazvano je Božanstveno, Duhovno i Prirodno. Božansko koje se od Gospoda spušta do ljudi silazi kroz ova tri stupnja; i kada je sišlo ono u sebi sadržava ova tri stupnja. Takva je priroda svake Božanske stvari; prema tome, kada je u svom najzadnjem stupnju, ona je u svojoj punini. Ovo je priroda Riječi. U svojem najzadnjem značenju je prirodna, u svojem unutarnjem značenju je duhovna, a u svojem najunutarnijem značenju je božanstvena; i u svakom od njih je Božanska. Da je Riječ ove prirode nije vidljivo u značenju njezinog Slova, pošto je ovo prirodno; zato što čovjek dok je u svijetu do sada nije znao ništa u svezi nebesa; i posljedično tome nije znao što je duhovno, a što božanstveno; time on nije poznavao razliku između ovih i prirodnog.
*Bilješka Autora: Nebesa se sastoje od dva Kraljevstva, jedno od kojih se naziva božanstvenim kraljevstvom, a drugo duhovnim kraljevstvom. Ovo se može vidjeti u djelu o ‘Nebu i Paklu’, br. 20-28.
7. Razlika između ovih stupnjeva se ne može poznavati ukoliko se ne poznaju korespondencije. Jer ova tri stupnja su međusobno sasvim različita, poput kraja (tj. krajnjeg cilja), uzroka i posljedice, ili poput onog što je prvo, potonje i posljednje, ipak oni čine jedno putem korespondencija, jer prirodno korespondira sa duhovnim, i također sa božanstvenim. Što je korespondencija se može vidjeti u djelu o ‘Nebu i Paklu’ gdje se ona obrađuje, korespondencija svih stvari na nebu sa svim stvarima u čovjeku, br. 87-102; i, korespondencija svih stvari na nebu sa svim stvarima na zemlji, br. 103-115. To će se nadalje također vidjeti iz primjera koji će niže biti navedeni iz Riječi.
8. Pošto je Riječ iznutra duhovna i božanstvena, ona je prema tome zapisana pomoću čistih korespondencija; a što je na taj način zapisano je u svom najzadnjem smislu zapisano onakvim stilom koji se može vidjeti u Proroka i Evanđelista koji, iako se pričinjava običnim, ipak u sebi ima pohranjenu svu Božansku i anđeosku mudrost.
(2) DUHOVNO ZNAČENJE JE U CIJELOJ RIJEČI I U SVAKOM NJEZINOM DIJELU
9. Ovo se ne može bolje vidjeti nego iz primjera, poput sljedećih: Ivan kaže u Otkrovenju:
‘I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijelac; a Onaj Koji je na njemu sjedio se zvao Vjerni i Istiniti; i u pravednosti On sudi i ratuje. Oči su Mu bile kao plamen ognjeni, na glavi Mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli On Sam. I bio je ogrnut ogrtačem krvlju natopljenim; ime Mu: Riječ Božja. Prate Ga na bijelcima vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i čist… Na ogrtaču, o boku, ima ime napisano: KRALJ KRALJEVA I GOSPODAR GOSPODARA. I vidjeh jednog anđela kako stoji na suncu; i viče glasom gromkim, govoreći… Ovamo dođite i skupite se na veliku večeru; Da se najedete mesa kraljeva, i mesa zapovjednika, i mesa silnika, i mesa konja i konjanika njihovih, i mesa sviju ljudi, slobodnjaka i robova, i malih i velikih!’ Otkrovenje 19:11-18.
Što ove riječi predstavljaju nitko ne može vidjeti nego iz duhovnog značenja Riječi: a nitko ne može vidjeti duhovno značenje Riječi osim iz znanja o korespondencijama, jer sve iznad riječi su korespondencije i niti jedna riječ tamo nije bez značenja. Nauka o korespondencijama naučava značenje bijelog konja, Njega koji je sjedio na njemu, Njegovih očiju koje su bile kao plamen ognjeni, o krunama koje su bile na Njegovoj glavi, o ogrtaču umočenom u krv, o bijelom lanu u kojeg su bili odjeveni oni koji su pripadali Njegovoj vojsci na nebu, o anđelu koji stoji na suncu, o velikoj večeri na koju oni trebaju doći i okupiti se, i također o mesu kraljeva, zapovjednika i mnogih drugih kojeg su se trebali najesti. Pojedinačno značenje svake ove stvari u duhovnom smislu se može vidjeti objašnjeno u djelu ‘Bijeli Konj’; stoga ih je ovdje nepotrebno nadugačko objašnjavati. U toj maloj knjizi je bilo ukazano da je u upravo navedenom odlomku opisan Gospod kao Riječ. ‘Njegovim očima’, koje su bile kao ‘plamen ognjeni’, je naznačena Božanska Mudrost Njegove Božanske Ljubavi; ‘krunama’ koje su bile ‘na Njegovoj glavi’, i ‘imenom kojeg nitko nije znao osim Njega’, su naznačene Božanske istine Riječi od Njega, i da nitko ne zna kakva je Riječ u njezinom duhovnom značenju, osim Gospoda i onih kojima ju On otkrije; također, ‘Njegovim ogrtačem umočenim u krv’ je naznačeno prirodno značenje Riječi, što je značenje Slova, koje je bilo oskvrnuto. Sasvim je jasno kako je Riječ ona koja je tako opisana, jer rečeno je, ‘Njegovo ime je Riječ Božja.’ Također je jasno da je Gospod onaj na Koga se misli, jer rečeno je kako je ime Onog Koji sjedi na bijelom konju bilo ‘Kralj kraljeva i Gospodar gospodara,’ isti izraz je bio korišten u Otkrovenju 17:14, gdje je rečeno: ‘I Jagnje će ih nadvladati: jer On je Gospodar gospodara, i Kralj kraljeva.’ Da će duhovno značenje Riječi biti otkriveno na kraju Crkve je predstavljeno ne samo onime što je rečeno o bijelom konju, i o Njemu Koji je sjedio na njemu, već također ‘velikom večerom na koju su svi bili pozvani doći od strane anđela koji stoji na suncu, da se najedu mesa kraljeva i zapovjednika i ostalih’, čime se naznačava prisvajanje svake vrste dobra od Gospoda. Svi ovi izrazi bi bili bez značenja, i bez života i duha, ukoliko se unutar njih ne bi nalazilo duhovno značenje, kao što se duša nalazi unutar tijela.
10. U Otkrovenju, u poglavlju 21, Novi Jeruzalem je opisan kako slijedi:
‘Njegovo svjetlo je bilo poput najdragocjenijeg kamena, kamena slična jaspisu, kristalno čistom; I bio je okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela, i na njima napisana imena što su imena dvanaest plemena Djece Izraela. Njegove zidine su bile sto četrdeset i četiri lakta, u skladu sa čovjekovom mjerom, tj. mjerom anđela. Zidine su gradske bile od jaspisa, a njegovi temelji od svakovrsnog dragog kamenja, od jaspisa, safira, kalcedona, smaragda, sardoniksa, sarda, krizolita, berila, topaza, krizopraza, hijacinta i ametista. Vrata su bila dvanaest bisera. Sâm grad je bio od čistog zlata, slična čistom staklu; i prostirao se u četvorini, dužina, širina i visina mu jednake, dvanaest tisuća stadija;’ uz mnoge druge pojedinosti.
Da sve ove stvari treba razumjeti duhovno može biti očigledno iz činjenice da se ‘Novim Jeruzalemom’ naznačava Nova Crkva koju će Gospod uspostaviti, kao što je ukazano u ‘Doktrini o Gospodu za Novi Jeruzalem – 62-65’. Pošto je sa Novim Jeruzalemom tamo predstavljena Crkva, slijedi kako sve što je rečeno o njemu kao gradu, njegovim kapijama, njegovim zidinama, temeljima zidina, i njihovim dimenzijama, sadržava duhovno značenje, jer što god se odnosi prema Crkvi je duhovno. Što te stvari predstavljaju je ukazano u djelu ‘Novi Jeruzalem i Njegova Nebeska Doktrina – 1’, koje je bilo objavljeno u Londonu, 1758 godine; prema tome ih ja ovdje neću nepotrebno nadugačko objašnjavati. Iz tog djela je dovoljno znati da u svakoj pojedinosti toga opisa postoji duhovno značenje, poput duše u tijelu, i da se bez tog značenja ništa što je tamo zapisano ne bi moglo razumjeti u odnosu na Crkvu; kao da je grad bio od čistog zlata, njegove kapije od bisera, njegove zidine od jaspisa, temelji zidina od dragog kamenja: da su zidine bile sto četrdeset i četiri lakta, što je mjera čovjeka, to jest, anđela, i da je grad bio u dužini, širini i visini dvanaest tisuća stadija; uz mnoge druge pojedinosti. Bilo tko, međutim, tko ima znanje o duhovnom značenju iz nauke o korespondencijama razumije te stvari, kao na primjer da ‘zidine i njezini temelji’ predstavljaju doktrinalna učenja Crkve, izvedena iz značenja Slova Riječi, i da brojevi ‘dvanaest’, ‘sto četrdeset i četiri’, i ‘dvanaest tisuća’ predstavljaju sve što pripada toj Crkvi, naime, zbroj svih njezinih istina i dobara.
11. U Otkrovenju je, u 7 poglavlju, rečeno:
‘Da je bilo opečaćenih sto četrdeset i četiri tisuće, dvanaest iz svakog plemena sinova Izraelovih; isti broj iz plemena Judina, Rubenova, Gadova, Ašerova, Naftalijeva, Manašeova, Šimunova, Levijeva, Jisakarova, Zebulonova, Josipova i Benjaminova.’
Duhovno značenje ovih riječi je, da su svi spašeni sa kojima je Crkva od Gospoda. Jer u duhovnom značenju, ‘imati pečat na čelu’, ili biti ‘opečaćen’, predstavlja da je čovjek priznat od strane Gospoda i spašen. Sa ‘dvanaest plemena Izraelovih’ su predstavljeni svi u toj Crkvi; ‘dvanaest’, ‘dvanaest tisuća’, i ‘sto četrdeset i četiri tisuće’, predstavljaju sve; ‘Izraelom’ je predstavljena Crkva; a svakim pojedinačnim ‘plemenom’ nešto određeno u Crkvi. Svatko tko ne zna ovo duhovno značenje ovih riječi može pretpostaviti kako će samo određeni dio (ljudi) biti spašen, a ti jedino iz Izraelskog i Židovskog naroda.
12. U Otkrovenju, u 6 poglavlju, je rečeno:
‘Kada je jagnje otvorilo prvi pečat knjige, izašao je konj bijelac: a onaj koji je sjedio na njemu je imao luk, i bila mu je dana kruna…
Kada je otvorio drugi pečat, izašao je crveni konj: a onome koji je sjedio na njemu je bio dan velik mač.
Kada je otvorio treći pečat, izašao je crni konj: a onaj koji je sjedio na njemu je u ruci svojoj imao vagu.
A kada je otvorio četvrti pečat, izašao je sivi konj: a konjaniku njegovu ime je bilo Smrt.’ Otkrovenje 6:1-5, 7, 8.
Što ove stvari predstavljaju se može razotkriti jedino posredstvom duhovnog značenja; a ono je u potpunosti razotkriveno kada se zna što je predstavljeno ‘otvaranjem pečata’, ‘konjem’, i drugim pojedinostima. Ovim stvarima su opisana uzastopna stanja Crkve od početka pa sve do njezina kraja s obzirom na razumijevanje Riječi. ‘Otvaranje pečata knjige od strane Jaganjca’ predstavlja manifestaciju tih stanja Crkve od strane Gospoda. A ‘konj’ predstavlja razumijevanje Riječi: ‘bijeli konj’ razumijevanje istine iz Riječi u prvom stanju Crkve; ‘luk onog koji je sjedio na tom konju’ predstavlja doktrinu dobročinstva i vjere koja se bori protiv neistina; ‘kruna’, vječni život, nagradu pobjede.
[2] ‘Crveni konj’ predstavlja razumijevanje Riječi uništeno s obzirom na dobro u drugom stanju Crkve; ‘velik mač’ predstavlja neistinu koja se bori protiv istine. ‘Crni konj’ predstavlja razumijevanje Riječi uništeno s obzirom na istinu u trećem stanju Crkve; ‘vaga’ predstavlja poštovanje prema istini (koje je) tako malo da se jedva može zamjetiti. ‘Sivi konj’ predstavlja razumijevanje riječi poništeno od (tj. svedeno na nulu poradi) zala života i posljedičnih neistina u četvrtom stanju Crkve; a ‘smrt’ predstavlja vječno prokletstvo.
Da to predstavljaju ove stvari u duhovnom značenju se ne vidi u značenju Slova ili prirodnom značenju. Prema tome, ukoliko u određeno vrijeme duhovno značenje nije bilo otvoreno, Riječ bi po pitanju ovog odlomka, i po pitanju ostatka Otkrovenja, bila zatvorena toliko potpuno da na kraju nitko ne bi znao gdje u njoj leži sakrivena Božanska svetost. Isto tako je i po pitanju onog što predstavljaju četiri jahača i četvoro bojnih kola koja izlaze između dvije planine od mjedi, u Zahariji 6:1-8.
13. U Otkrovenju 9 čitamo:
‘Peti anđeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala; i dani su mu ključi zjala Bezdanova.
On otvori zjalo Bezdanovo; i vinu se iz zjala dim kao dim iz peći goleme; te pomrča sunce i zrak od dima iz zjala. Iz dima pak iziđoše na zemlju skakavci; i dana im je moć, kakvu imaju škorpioni zemaljski…
Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne; na glavama im kao neke zlatne krune, lica im kao u ljudi.
I imali su kose kao u žena, a zubi kao u lavova.
Imahu oklope kao od željeza; a šum krila njihovih kao štropot bojnih kola s mnogo konja što u boj jure.
Repovi im kao u škorpiona, sa žalcima u repovima: i moć im bijaše da ude ljudima pet mjeseci.
Nad njima je kralj, anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abaddon, grčki Apollyon.’ Otkrovenje 9:1-3, 7-11.
Ove stvari također nitko ne bi razumio ukoliko mu duhovno značenje nije bilo otkriveno; jer ništa ovdje nije rečeno bez značenja: sve, čak do svake pojedinosti, ima značenje. Predmet rasprave ovdje je stanje Crkve kada su sve spoznaje istine iz Riječi bile uništene, a čovjek posljedično tome, pošto je postao senzualan, sebe uvjeri kako su neistine istine.
[2] ‘Zvijezdom koja je sa neba pala’ je predstavljena uništena spoznaja istine; ‘suncem’ i ‘zrakom koji je bio pomrčen’ je predstavljeno svjetlo istine koje je postalo gusta tama; ‘skakavcima koji su izašli iz dima tog bezdana’ su predstavljene neistine u najkrajnjim stvarima takve kakve su sa onima koji su postali senzualni, i koji vide i sude sve stvari iz neistina; ‘škorpionima’ je predstavljena njihova moć uvjeravanja. ‘Skakavci koji su izgledali kao konji pripremljeni za boj’ predstavljaju njihova rasuđivanja kao iz razumijevanja istine; da su ‘skakavci imali kao neke zlatne krune na glavama, i ‘lica nalik ljudskim licima’, predstavlja da su se oni njima samima priviđali kao pobjednici i mudri; to što su imali ‘kosu poput ženske kose’ predstavlja da su se oni sebi priviđali kao da su bili u osjećaju za istinu; a to što su imali ‘zube popu lavljih zuba’ predstavlja kako su senzualne stvari, koje su najniže stvari prirodnog čovjeka, njima izgledale kao da imaju moć nad svim stvarima.
[3] Da su imali ‘oklope kao od željeza’ predstavlja argumentiranja iz neistina, pomoću kojih se oni bore i prevladavaju. ‘Šum njihovih krila poput štropota bojnih kola što u boj jure’ predstavlja rasuđivanja kao od istina doktrine iz Riječi, za čije istine su se trebali boriti; to što su imali ‘repove poput škorpiona’ predstavlja uvjeravanja; to što su imali ‘žalce u njihovim repovima’ predstavlja lukavost u obmanjivanju posredstvom njihovih uvjeravanja. To što su imali ‘moć nauditi ljudima pet mjeseci’ predstavlja da oni uvode u određenu omamljenost one koji su u razumijevanju istine i percepciji dobra. To da su ‘nad sobom imali kralja, anđela bezdana čije ime je Abaddon ili Apollyon’, predstavlja da su njihove neistine bile iz pakla, gdje se nalaze oni koji su prosto prirodni i u vlastitoj inteligenciji.
[4] Ovo je duhovno značenje ovih riječi od kojeg se ništa ne pojavljuje u značenju Slova; a ista stvar je kroz cijelo Otkrovenje. Treba znati da se u duhovnom značenju sve stvari slažu u neprekidnom slijedu, do savršenog uređenja kojem doprinosi svaka riječ u značenju Slova, ili prirodnom značenju. Stoga, ako bi i najmanja riječ bila uklonjena slijed bi se prekinuo i veza bi bila uništena. Da se to ne bi dogodilo je, prema tome, na kraju ove proročke Knjige nadodano:
‘Kako ni jedna riječ ne smije biti oduzeta.’ Otkrovenje 22:19.
Isto je sa Proročkim Knjigama Starog Testamenta. Da iz ovih ništa ne bi bilo oduzeto, Božanskom Providnošću Gospoda je bilo ostvareno da se svaka pojedinost u njima broji, čak i sama slova. To je bilo učinjeno od strane Mazoreta*.
*Mazoreti su bili Židovski Rabini čija je svrha bila sačuvati integritet teksta Hebrejskog Svetog Pisma.
14. Govoreći Svojim učenicima o svršetku ovog razdoblja, čime se naznačava kraj Crkve, na svršetku Njegovih predskazanja u svezi sa uzastopnim promjenama u njezinom stanju, Gospod kaže:
‘A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati: i tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele Svoje s velikim glasom trublje i sabrat će Njegove izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.’ Matej 24:29-31.
Ove riječi, u njihovom duhovnom značenju, ne naznačavaju da će sunce i mjesec pomrčati, da će zvijezde pasti s neba, da će se znak Gospodnji pojaviti na nebu, i da će se Njega ugledati na oblacima, isto kao i anđele sa trubljama; već su svim tim riječima tamo naznačene stvari koje se odnose prema Crkvi, o čijem su konačnom stanju izgovorene. Jer u duhovnom značenju je pomoću ‘sunca, koje će biti pomrčeno’, naznačen Gospod s obzirom na ljubav; ‘mjesecom koji više neće svijetliti’ Gospod s obzirom na vjeru; a ‘zvijezdama koje će padati sa neba’ su naznačena znanja o istini i dobru koja će biti uništena (tj. koja će nestati). ‘Znakom Sina Čovječjeg na nebu’ je naznačeno pojavljivanje Božanske Istine; a ‘plemenima zemaljskim koja će proplakati’ je naznačen nedostatak svih istina vjere, i svog dobra ljubavi. ‘Dolaskom Sina Čovječjeg na oblacima nebeskim, sa slavom i moći’, je naznačeno prisustvo Gospodnje u Riječi, i otkrovenje; ‘oblaci’ naznačavaju značenje Slova Riječi; a ‘slava’ duhovno značenje Riječi. ‘Anđelima sa velikim glasom trublje’ je naznačeno nebo, odakle dolazi Božanska Istina; a ‘sakupljanjem odabranih sa četiri vjetra, sa jednog kraja neba do drugoga’, je naznačena Nova Crkva s obzirom na ljubav i vjeru. Da se tu ne misli na pomračenje sunca i mjeseca, i padanje zvijezda na zemlju je sasvim jasno iz Prorokà, gdje su dane slične izjave u svezi s stanjem Crkve u vrijeme kada je Gospod trebao doći u svijet; kao u Izaiji:
‘Dolazi nesmiljeni dan Gospodnji – gnjev i jarost… Jer nebeske zvijezde a ni Sazvježđa neće više sjati svjetlošću; pomrčat će sunce ishodeći, i mjesec neće više svijetliti. Kaznit ću svijet za zloću.’ (13:9-11) a vidi 24:21, 23;
u Joelu:
‘Dolazi dan Gospodnji… Dan pun mraka i tmine… Sunce i mjesec će pomrčati, i zvijezde će potamniti.’ 2:1, 2… 3:15;
i u Ezekijelu:
‘Zakrit ću nebesa, i zvijezde na njima ugasiti: Oblakom ću sunce zastrijeti, i mjesec svjetlošću neće svijetliti. Sva ću blistava svjetla na nebu nad tobom utrnuti i mrak ću nad tvojom zemljom razastrijeti.’ 32:7, 8.
Danom Gospodnjim se naznačava Dolazak Gospodnji koji se dogodio u vrijeme kada u Crkvi više nije bilo preostalo nikakvog dobra ljubavi i istine vjere, niti ikakvog znanja o Gospodu; iz tog razloga se naziva danom mraka i tmine.
15. Kako bi se moglo vidjeti da su bez duhovnog značenja proročki djelovi Riječi Starog Testamenta u mnogim odlomcima nerazumljivi, navest ću ih nekoliko, takvih poput sljedećeg u Izaiji:
‘Onda će Jehova nad Vojskama bičem zamahnuti na Asiriju, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i štap će dići nad more k’o na putu egipatskom. U onaj dan: s leđa će ti breme pasti i jaram njegov s vrata će ti nestat’. Ide On od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže. Prelaze klance, u Gebi im je noćište; Rama dršće, Gibea Šaulova bježi. Viči iza glasa, kćeri Galimska! Slušaj Ga, Lajšo! Odgovori Mu, Anatote! Madmena pobježe, utekoše stanovnici Gebimski. Još danas zaustavit će se u Nobu, rukom prijeti gori Kćeri sionske, Brijegu jeruzalemskom. Jehova će sasjeći šumsku guštaru, sa slavom svojom pada Libanon.’ Izaija 10:26-32, 34.
Ovdje se susrećemo samo sa imenima, iz kojih se ništa ne može izvući osim uz pomoć duhovnog značenja, u kojem sva imena u Riječi predstavljaju stvari neba i Crkve. Iz ovog značenja se izvodi zaključak kako ove riječi predstavljaju da je cijela Crkva bila opustošena pomoću znanja pohranjenih u pamćenju (scientifica) koja izopačuju svu istinu, i potvrđuju neistinu.
[3] Na drugom mjestu u istom proroku:
‘U taj dan će ljubomore nestat’ Efrajimove, bit će istrijebljeni dušmani Judini; Efrajim neće više zavidjeti Judi, a Juda neće biti neprijatelj Efrajimu. Filistejcima na zapadu (prema moru) za vrat će sjesti, zajedno će plijeniti sinove Istoka; ruku će svoju pružit’ na Edom i Moab, bit će im pokorni sinovi Amonovi. Jehova će isušit’ zaljev mora egipatskog, zamahnut će rukom protiv Eufrata; snagom daha razbit će ga na sedam potoka da se u obući može prelaziti: i bit će cesta ostatku njegova naroda, koji preživio bude iz Asira.’ Izaija 11:13-16.
Ovdje također nitko ne bi vidio ništa božansko osim onog koji zna što je predstavljeno sa sedam imena; a ipak predmet koji se ovdje obrađuje je dolazak Gospodnji, i ono što će se onda dogoditi, kao što je sasvim jasno vidljivo iz stihova 1 do 10. Tko bi, prema tome, bez pomoći duhovnog značenja, mogao vidjeti da je sa ovim stvarima po njihovom redu predstavljeno kako će oni koji su u neistinama iz neznanja, ali koji ipak nisu sebi dozvolili da ih zavedu zla, doći k Gospodu, i da će Crkva tada razumjeti Riječ; i da im neistine onda više neće nanositi štetu?
[4] Slučaj je isti tamo gdje nema imena, kao u Ezekijelu:
‘Sine čovječji, ovako govori Jehova Gospod: Reci pticama, svemu krilatom i svemu zvijerju: skupite se i dođite! Saberite se odasvud na žrtvu Moju koju koljem za vas, na veliku gozbu po izraelskim gorama, da se najedete mesa i napijete krvi. Najedite se mesa od junaka i napijte se krvi zemaljskih knezova; Najedite se do sita pretiline i napijte se krvi do opijanja, Moje žrtve koju sam žrtvovao zbog vas. Nasitite se za Mojim stolom konja i konjanika, junaka i ratnika! – riječ je Jehove Gospoda. Tako ću se proslaviti među narodima.’ Ezekijel 39:17-21.
Onaj koji ne zna iz duhovnog značenja što je predstavljeno sa žrtvom, mesom i krvlju, konjem, bojnim kolima, junacima i ratnicima, bi mogao pretpostaviti da takve stvari treba jesti i piti. Ali duhovno značenje naučava da ‘jesti meso i piti krv žrtve koju će Gospod Jehova žrtvovati po izraelskim gorama’ predstavlja pripajanje sebi (tj. prisvajanje za sebe) Božanskog dobra i Božanske istine iz Riječi. Jer tema koja se ovdje obrađuje je pozivanje svih u kraljevstvo Gospodnje, a pojedinačno, uspostavljanje od strane Gospoda Crkve među narodima. Tko ne može vidjeti kako mesom nije naznačeno meso, niti krvlju krv? kao tamo gdje je rečeno da trebaju piti krv dok se ne ponapijaju, i da trebaju biti nahranjeni konjima i bojnim kolima, junacima i svakim ratnikom? Isto tako na tisućama drugih mjesta u Prorocima.
16. Bez duhovnog značenja nitko ne bi znao zašto je proroku Jeremiji bilo zapovjeđeno:
‘Da sebi kupi pojas, i sa njime se opaše, ali da ga ne umače u vodu, već da ga sakrije u pukotinu stijene pored rijeke Eufrata.’ Jeremija 13:1-7;
zašto je proroku Izaiji bilo zapovjeđeno:
‘Da skine kostrijet sa svojih bokova, da izuje cipele s nogu, i da ide gol i bos tri godine.’ Izaija 20:2, 3;
zašto je proroku Ezekijelu bilo zapovjeđeno:
‘Da obrije svoju glavu i bradu, i da podijeli kosu, trećinu spali posred grada, a trećinu sasječe mačem, i opet trećinu baci u vjetar; ali da uzme malo i zaveže u skute haljine, i konačno da ih baci usred vatre i spali.’ Ezekijel 5:1-4;
zašto je istom proroku bilo zapovjeđeno:
‘Da na svojoj lijevoj strani leži sto i devedeset dana, a na svojoj desnoj strani četrdeset dana; da napravi sebi kruh od pšenice, ječma, prosa, pira, sa kravljom balegom, i da ga jede; a u međuvremeno da iskopa rov, podigne nasip te postavi opsadu oko Jeruzalema.’ Ezekijel 4:1-15;
zašto je proroku Hošei dva puta bilo zapovjeđeno:
‘Da sebi uzme za ženu bludnicu.’ Hošea 1:2-9; 3:2, 3.
i mnoge druge stvari slične prirode.
Štoviše, tko bi bez duhovnog značenja znao što je predstavljeno svim stvarima šatora, poput kovčega, pomirilišta, kerubima, svijećnjaka, oltara sa tamjanom, prinosnog kruha na stolu, velima i njegovim zastorima? Bez duhovnog značenja tko bi znao što je predstavljeno svetim haljama Aronovim, njegovim ogrtačem, njegovom svečanom službenom odorom, oplećkom, urimom i tumimom, mitrom, i mnogim drugim stvarima koje su povezane sa njime? Tko bi također, bez duhovnog značenja, mogao znati što je predstavljeno sa svim onim stvarima koje su zapovjeđene koje se tiču žrtava paljenica, prinosa, žrtava prinosnica, žrtava ljevanica? i također onim stvarima koje se tiču šabata i svetkovina? Istina je kako ni najmanja od ovih stvari nije bila zapovjeđena koja nije sadržavala nešto što se odnosi prema Gospodu, nebu i Crkvi. Iz ovih nekoliko primjera se može jasno vidjeti da u svim stvarima Riječi, generalno i općenito, postoji duhovno značenje.
17. Da je Gospod, kada je bio u svijetu, govorio pomoću korespondencija, time da je govorio duhovno dok je govorio prirodno, je očigledno i iz njegovih poredbi u kojima se, baš u svakoj pojedinačnoj riječi, nalazi duhovno značenje. Uzmite na primjer poredbu o deset djevica. On je rekao:
‘Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica (ili ‘kraljevstvo nebesko je kao deset djevica koje’) uzeše svoje svjetiljke, i iziđoše u susret Zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja: mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: Evo Zaručnika! Iziđite Mu u susret! Tada ustadoše sve one djevice i prirediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke! Mudre im odgovore: Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima, i kupite za sebe! Dok one odoše kupiti, dođe Zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s Njim na svadbu; i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: Gospode! Gospode! Otvori nam! A On im odgovori: Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Matej 25:1-12.
[2] Da u svakoj pojedinačnoj stvari ove poredbe ima duhovno značenje, i posljedično tome Božanska svetost, može vidjeti onaj koji zna kako postoji duhovno značenje, i koji je upoznat sa njegovom prirodom. U duhovnom značenju, ‘kraljevstvo nebesko’ naznačava nebo i Crkvu; ‘zaručnik’, Gospoda; ‘vjenčanje’, vjenčanje Gospoda sa nebom i Crkvom posredstvom dobra ljubavi i vjere. ‘Djevice’ predstavljaju one koji pripadaju Crkvi; ‘deset’ sve; ‘pet’ nekoliko; ‘svjetiljke’, istine vjere; ‘ulje’ dobro ljubavi; ‘Spavati’ i ‘buditi se’, prirodni čovjekov život u ovom svijetu, i njegov duhovni život nakon smrti; ‘kupovati’, priskrbljivati za sebe; ‘otići do onih koji prodaju i kupuju ulje’, priskrbiti za sebe dobra ljubavi od drugih, nakon smrti; a kako se ova nakon smrti više ne mogu priskrbiti, prema tome, iako su došle na vjenčana vrata sa njihovim svjetiljkama i uljem kojeg su kupili, ipak im je Zaručnik rekao, ‘Ne poznam vas.’ Razlog tome je da čovjek, nakon što je njegov život u svijetu završen, ostaje onakav kako je živio u svijetu.
[3] Iz svega ovoga je očigledno da je Gospod govorio isključivo uz pomoć čistih korespondencija, i to zbog toga što je govorio iz Božanskog koje je bilo u Njemu i koje je bilo Njegovo vlastito. Da ‘zaručnik’ predstavlja Gospoda; ‘kraljevstvo nebesko’, crkvu; ‘vjenčanje’, vjenčanje Gospoda sa crkvom posredstvom dobra ljubavi i vjere; ‘deset’ sve; ‘pet’, nekoliko; ‘spavati’, prirodno stanje; ‘kupovati’, priskrbiti za sebe; ‘vrata’, ulaz u nebo; a ‘ne poznavanje’, kada to izgovara Gospod, ne biti u Njegovoj ljubavi, je očigledno iz mnogih odlomaka u Proročkom dijelu Riječi gdje ovi izrazi imaju isto značenje. Iz razloga što ‘djevica’ predstavlja one koji su u crkvi se u proročkoj Riječi učestalo spominje djevica, i kći Sionska, Jeruzalemska, Judina, i Izraelska. A zbog toga što ‘ulje’ predstavlja dobro ljubavi, sve su svete stvari Izraelske Crkve bile pomazane sa uljem. Slučaj je isti sa ostalim poredbama, i sa svim riječima koje je Gospod izgovorio, i koje su bile zapisane u Evanđeljima. Iz tog razloga Gospod izjavljuje kako su:
‘Njegove riječi duh i život.’ Ivan 6:63.
[4] Isto je sa čudima Gospodnjim, koja su bila Božanska pošto su predstavljala različita stanja onih u kojima je od strane Gospoda trebala biti uspostavljena crkva. Tako, kada je ‘slijepac progledao’, to je predstavljalo kako će oni koji su bili u neznanju o istini primiti razumijevanje; kada su ‘gluhi primili sluh’, to je predstavljalo kako će oni koji prethodno nisu čuli ništa u svezi Gospoda i Riječi, čuti i biti poslušni; kada su ‘mrtvi bili uskrsnuti’, to je predstavljalo kako će oni koji bi inače bili duhovno propali, oživjeti; i tako dalje. Ovo je naznačeno odgovorom Gospodnjim učenicima Ivanovim kada ih je on poslao istražiti da li je On bio Onaj Koji je trebao doći:
‘Pođite i javite Ivanu ovo što vidite i čujete: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.’ Ivan 11:3-5.
Štoviše, sva čuda zabilježena u Riječi u sebi sadržavaju takve stvari koje se odnose prema Gospodu, nebu i Crkvi. Iz tog razloga su ta čuda Božanska, i razlikuju se od čuda koja nisu Božanska. Ovih nekoliko primjera mogu poslužiti da bi ilustrirali duhovno značenje Riječi, i da bi ukazali kako je ono prisutno u cijeloj Riječi, generalno i pojedinačno.
(3) ZBOG DUHOVNOG ZNAČENJA JE RIJEČ BOŽANSKI INSPIRIRANA, I SVETA U SVAKOJ RIJEČI
18. U Crkvi se kaže kako je Riječ sveta, pošto ju je Jehova Bog izgovorio; ali pošto njezina svetost sama po sebi nije vidljiva jedino iz značenja Slova, onaj koji na račun toga jednom počinje sumnjati u njezinu svetost, će nakon toga dok čita Riječ potvrditi svoje sumnje putem mnogih stvari u njoj, jer on se onda misli, ‘Može li ovo biti sveto; može li ovo biti Božansko?’ Prema tome, da ne bi takve misli ušle u umove mnogih i naposlijetku prevladale, i na taj način veza Gospoda sa Crkvom, u kojoj je Riječ, bila uništena, Gospodu se sada svidilo otkriti njezin duhovni smisao, kako bi se doznalo gdje u Riječi ova svetost leži skrivena.
[2] Ovo se opet može ilustrirati primjerima. Riječ ponekad obrađuje Egipat, ponekad Asiriju, ponekad Edom, ili Moab, djecu Amonovu, Tir, Sidon, i Gog; i svatko tko ne zna da su putem tih imena predstavljene nebeske stvari i stvari od Crkve može pogrešno zaključiti kako se Riječ isuviše bavi ljudima i narodima a premalo sa nebom i Crkvom; time puno sa svjetovnim a malo sa nebeskim stvarima. Kada on međutim zna što je predstavljeno sa njima, ili njihovim imenima, on iz greške (zablude) može biti uveden u istinu.
[3] Isto tako, kada vidi kako se u Riječi često spominju vrtovi, šume i stabla koja rastu u njima, poput masline, vinove loze, cedra, topole i hrasta; i također kako se tako često spominju jagnjad, ovce, koze, telad i volovi; i također planine, brežuljci, doline, i izvori, rijeke, i vode u njima; i mnoge slične stvari, onaj koji ne zna ništa o duhovnom značenju Riječi mora vjerovati kako su time naznačene jedino te stvari. Jer on nije svjestan da se vrtom, lugom i šumom naznačava mudrost, inteligencija, i znanje; maslinom, vinovom lozom, cedrom, topolom i hrastom su naznačeni dobro i istina Crkve, božanstveno, duhovno, racionalno, prirodno i čulno; jagnjetom, ovcom, kozom, teletom i volom su naznačeni nevinost, dobročinstvo i prirodni osjećaj; a planinama, brežuljcima i dolinama su naznačene više, niže i najniže stvari Crkve; da je Egiptom predstavljeno znanje pohranjeno u memoriji, Asirijom razum, Edomom prirodno, Moabom krivotvorenje dobra, a djecom Amonovom krivotvorenje istine, Tirom i Sidonom znanje o dobru i istini, a Gogom vanjsko obožavanje bez unutarnjeg. Ali kada čovjek zna ove stvari on može shvatiti da se Riječ bavi isključivo nebeskim stvarima, i da su ovosvjetske stvari samo subjekti (subjecta) u kojima se te nebeske stvari nalaze.
[4] Ali neka ovo također bude ilustrirano primjerom iz Riječi. Čitamo u Davidovim Psalmima:
‘Glas Jehove je nad vodama; Bog veličanstva grmi, Jehova je nad vodama silnim! Glas Jehovin lomi cedre, Jehova u dijeliće lomi cedre Libanonske. I čini da skakuću poput teleta, Libanon i Sirion poput sina jednorogovà. Glas Jehovin siječe poput plamena ognjenog. Glas Jehovin potresa pustinju; on potresa pustinju kadešku! Glas Jehovin čini da košute budu u mukama porođajnim, i ogoljuje šume; ali u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava!’ Psalam 29:3-9.
Onaj koji nije svjestan kako je sve ovdje, čak svaka pojedinačna riječ, Božanski sveto, može, ako je riječ o prosto prirodnom čovjeku, reći sebi, Što je ovo – da Jehova sjedi nad vodama, da glasom Svojim lomi cedre, i čini da skakuću poput teleta, a Libanon poput jednorogova sina, i čini da košute budu u mukama porođajnim, i tako dalje? Jer on ne zna da je u duhovnom značenju ovim stvarima opisana moć Božanske istine, ili Riječi.
[5] U ovom značenju, ‘glas Jehovin’, koji se ovdje naziva ‘gromom’ (tj. za kojeg se kaže kako grmi), naznačava Božansku istinu ili Riječ u njezinoj moći/snazi. ‘Velike vode’, nad kojima Jehova sjedi, predstavljaju istine iz Riječi. ‘Cedrovi’, i ‘Libanon’, koje ‘lomi’, i ‘lomi u dijeliće’, naznačavaju lažne stvari racionalnog čovjeka. ‘Tele’ i ‘sin jednorogovà’ naznačava lažne stvari prirodnog i senzualnog čovjeka. ‘Plamen ognjeni’ naznačava osjećaj za ono što je lažno. ‘Pustinja’ i ‘pustinja kadeška’ naznačavaju crkvu u kojoj nema ničeg istinitog i dobrog. ‘Košute’ kojima glas Jehovin uzrokuje porođajne muke, naznačavaju narode koji su u prirodnom dobru. A ‘šume’ koje ogoljuje, naznačavaju znanja i spoznaje (scientiae et cognitiones) koje im otvara Riječ. Prema tome slijede ove riječi: ‘A u hramu Njegovu svi kliknuše, Slava!’, što naznačava da su Božanske istine prisutne u svakoj pojedinačnoj stvari Riječi. Jer ‘hram’ predstavlja Gospoda, i prema tome Riječ, i također nebo i crkvu; a ‘slava’ predstavlja Božansku istinu. Iz ovog je sada očigledno kako u ovom odlomku ne postoji ni jedna jedina riječ koja ne služi kako bi opisala Božansku moć (i silu) Riječi protiv neistina svake vrste u prirodnom čovjeku, i Božansku moć (te silu) u obnavljanju naroda.
19. U Riječi postoji još unutarnije značenje, koje se naziva božanstvenim, u vezi s kojim je nešto bilo rečeno iznad u br. 6; ali ovo značenje se može objasniti jedino s poteškoćom, jer ono ne (s)pada toliko puno u misao razumijevanja koliko u osjećaj volje. Razlog zašto unutar Riječi postoji značenje koje je još unutarnije i koje se naziva božanstvenim je da od Gospoda proizlaze Božansko Dobro i Božanska Istina, Božansko Dobro iz Njegove Božanske Ljubavi, a Božanska Istina iz Njegove Božanske Mudrosti. Ovo obadvoje su u Riječi, jer Riječ je Božansko Proizlazeće, a pošto su tamo obadvoje, prema tome Riječ dodjeljuje život onima koji ju čitaju puni poštovanja. Nešto će, međutim, biti rečeno o ovom predmetu u poglavlju gdje će biti ukazano kako u svim pojedinostima Riječi postoji vjenčanje Gospoda i Crkve, i posljedično tome vjenčanje dobra i istine.
(4) DO SADA JE DUHOVNO ZNAČENJE BILO NEPOZNATO
20. U djelu Nebo i Pakao (br. 87-105), je bilo ukazano kako sve stvari u prirodi, i generalno i pojedinačno, te također sve stvari u ljudskom tijelu, korespondiraju sa duhovnim stvarima. Što korespondencija jest je, međutim, do sada bilo nepoznato, iako je u najdrevnijim vremenima to bilo vrlo dobro poznato, jer tada je nauka o korespondencijama bila nauka nad svim naukama, i bila je tako univerzalna da su sve njihove rasprave i knjige bile zapisane pomoću korespondencija.
[2] Knjiga o Jobu, što je jedna drevna knjiga, puna je korespondencija. Hijeroglifi Egipćana, i također najdrevniji mitovi nisu bili ništa drugo nego korespondencije. Sve drevne Crkve su bile Crkve koje su reprezentirale duhovne stvari; njihove ceremonije i također odredbe u skladu sa kojima je njihovo obožavanje bilo uspostavljeno, su se sastojali od čistih korespondencija. Tako također sve stvari Crkve među Djecom Izraela; njihove žrtve paljenice, njihovi prinosi, sa svim stvarima koje su s njima povezane, su bile korespondencije; tako također i šator, sa svime u njemu; i isto tako njihovi blagdani, kao blagdan beskvasnih kruhova, blagdan sjenica, i blagdan žetve; i također svećenička služba Arona i Levita, i svete odore Arona i njegovih sinova. I pored toga sve odredbe i sudovi koji su se odnosili na njihovo obožavanje i život su također bile korespondencije.
[3] A pošto Božanske stvari sebe u svijetu predstavljaju u korespondencijama, Riječ je bila zapisana pomoću čistih korespondencija. I prema tome je Gospod također, pošto je govorio iz Svog Božanskog, govorio pomoću korespondencija, jer ono što proizlazi iz Božanskog, i spušta se u prirodu, je okrenuto u takve stvari koje korespondiraju sa Božanskim stvarima, a koje onda imaju u sebi pohranjene Božanske stvari koje se nazivaju božanstvenima i duhovnima.
21. Bio sam obaviješten da su ljudi Najdrevnije Crkve, koja je postojala prije Poplave, bili takvog nebeskog karaktera da su razgovarali sa anđelima nebeskim, i da su bili sposobni razgovarati sa njima putem korespondencija. Od toga je stanje njihove mudrosti postalo takvo da, štogod su vidjeli na zemlji, oni o tome nisu razmišljali jedino prirodno, već istovremeno također duhovno, time također u sjedinjenju sa anđelima nebeskim. Bio sam dalje obaviješten kako su Enoh, koji se spominje u Postanku 5:21-24, i njegovi suradnici, sakupili korespondencije iz razgovora ljudi Najdrevnije Crkve, i prenijeli ovo znanje o njima potomstvu; i da kao rezultat toga nauka o korespondencijama nije bila samo poznata već također i kultivirana u mnogim kraljevstvima Azije, posebice u Zemlji Kananskoj, Egiptu, Asiriji, Kaldeji, Siriji, Arabiji, i Tiru, Sidonu, i Ninivi. Od tamo je bila prebačena u Grčku; ali tamo je bila promijenjena u bajke, kao što se može vidjeti iz literature najstarijih Grčkih pisaca.
22. Kada su vremenom reprezentativne stvari Crkve, koje su bile korespondencije, bile okrenute u idolopoklonstvo i također u magiju. Božanskom Providnošću Gospodnjom je nauka o korespondencijama bila postepeno izbrisana iz pamćenja, a među Izraelskim i Židovskim narodom je bila u potpunosti izgubljena i uništena. Obožavanje tog naroda se uistinu sastojalo isključivo od (čistih) korespondencija, i posljedično tome je reprezentiralo nebeske stvari; ali ipak oni nisu znali što je bilo što od toga predstavljalo, pošto su bili u potpunosti prirodni ljudi, i prema tome nisu željeli niti su, zaista, bili sposobni, znati išta o duhovnim stvarima, niti posljedično tome o korespondencijama.
23. Idolopoklonstva naroda u drevna vremena su nastala iz znanja o korespondencijama, pošto sve stvari koje se pojavljuju na zemlji imaju korespondenciju, poput stabala, stoke, i ptica svake vrste, također riba i svih drugih stvari. Drevni ljudi koji su imali znanje o korespondencijama su za sebe napravili kipove koji korespondiraju nebeskim stvarima, i uživali su u njima pošto su oni predstavljali stvari od neba i posljedično tome od Crkve. Ove kipove su oni prema tome postavili ne samo u svoje hramove već također i u njihove domove, ne da bi ih obožavali, već da bi ih mogli podsjećati o nebeskim stvarima koje su predstavljali. Na taj način su u Egiptu i drugdje oni postavili obličja teladi, volova, zmija, također djece, staraca i djevojaka; pošto telad i volovi predstavljaju osjećaje i sile prirodnog čovjeka; zmije, razboritost a također i lukavost čulnog čovjeka; djeca, nevinost i ljubav prema bližnjemu; starci, mudrost; a djevojke, osjećaje prema istini; i tako dalje. Kada je, međutim, znanje o korespondencijama bilo izgubljeno, njihovo potomstvo je počelo obožavati kao svete, a kasnije kao božanstva, kipove i portrete postavljene od strane drevnih ljudi, pošto su ovi bili u i oko njihovih hramova.
[2] Tako i kod drugih naroda; kao kod Filistejaca u Ashdodu, gdje je Dagon bio obožavan, u svezi čega pogledajte 1 Samuela 5:1 do kraja. Ovaj kip je u gornjem dijelu bio poput čovjeka, a u donjem dijelu poput ribe, a tako je bio smišljen pošto čovjek predstavlja inteligenciju a riba znanje; a ovi čine jedno. Drevni ljudi su, također, na račun njihovog poznavanja korespondencija obožavali u vrtovima i lugovima, u skladu sa različitim vrstama stabala koja rastu u njima, i također na planinama i brežuljcima; pošto su vrtovi i lugovi predstavljali mudrost i inteligenciju, a svako stablo nešto što se odnosi prema ovima. Tako je maslina predstavljala dobro ljubavi, vinova loza, istinu iz tog dobra; cedar, racionalno dobro i istinu; dok je planina predstavljala najviše nebo, a brežuljak, nebo ispod njega.
[3] Znanje o korespondencijama se zadržalo među mnogim istočnim narodima čak sve do Dolaska Gospodnjeg. To se može vidjeti iz priče o mudracima sa Istoka, koji su došli k Gospodu pri Njegovom rođenju.
‘Zvijezda je išla pred njima, i oni sa sobom doniješe darove; zlato, tamjan i smirnu.’ Matej 2:1, 2, 9, 10, 11.
Jer zvijezda koja je išla pred njima je predstavljala znanje sa neba; zlato, božanstveno dobro; tamjan, duhovno dobro; a smirna, prirodno dobro; a iz ovo troje proizlazi svo obožavanje.
[4] Pa ipak među Izraelskim i Židovskim narodom nije bilo ni najmanjeg znanja o korespondencijama, iako su sve pojedinosti njihovog obožavanja, sve odredbe i sudovi dani od strane Mojsija, i sve sadržano u Riječi, bile čiste korespondencije. Razlog tome je bio da su oni u srcu bili idolopoklonici i takve prirode da nisu čak bili voljni znati kako je ijedan dio njihovog obožavanja imao božanstveno i duhovno značenje; jer oni su žudjeli da sve te stvari kao i stvari povezane sa njima budu same u sebi svete. Da su im prema tome božanstvene i duhovne stvari bile otkrivene, oni ih ne bi samo bili odbacili, već bi ih čak bili oskvrnuli. Iz tog razloga im je nebo do takve mjere bilo zatvoreno da su jedva znali da postoji vječni život. Da je slučaj bio takav je sasvim jasno iz činjenice da oni nisu priznali Gospoda, iako je cijelo Sveto Pismo prorokovalo u svezi Njega, i predskazalo Njegov Dolazak. Oni su Ga odbacili iz jednog jedinog razloga, da ih je podučavao o nebeskom a ne o zemaljskom kraljevstvu; jer oni su žudjeli za Mesijom koji će ih uzvisiti nad svim drugim narodima na svijetu, a ne onog koji će Svojom glavnom brigom napraviti njihovo vječno spasenje. Štoviše, oni izjavljuju kako Riječ u sebi sadrži mnoge tajne (arcana) koje nazivaju mističnima; ali nemaju želju znati da se ove odnose prema Gospodu. Oni su, međutim, voljni znati kada je rečeno kako se odnose prema zlatu.
24. Razlog zašto nauka o korespondencijama, pomoću koje je komunicirano (tj. koja daje) duhovno značenje Riječi, nije bila otkrivena u vremenima nakon ovih, je taj da su Kršćani primitivne Crkve bili izuzetno priprosti ljudi, tako da njima nije mogla biti otkrivena; jer da je bila otkrivena, njima ne bi bila od nikakve koristi, niti bi bila shvaćena. Nakon njihovog vremena se, zbog papinske vladavine, tama nadvila nad cijelim Kršćanskim svijetom; a oni koji su podređeni toj vlasti, i koji su sebe potvrdili u njezinim neistinama, niti mogu niti hoće shvatiti išta duhovno, niti posljedično tome što je korespondencija prirodnih stvari sa duhovnima u Riječi. Jer na taj način bi oni bili uvjereni kako ‘Petar’ ne naznačava Petra, već Gospoda kao stijenu; i bili bi također uvjereni da je Riječ Božanska čak do njezinih najunutarnijih dijelova, te da Papinski dekreti ne vrijede skoro ništa. U drugu ruku, kada su nakon Reformacije ljudi počeli razdvajati vjeru i dobročinstvo, i obožavati Boga u tri Osobe – time tri boga, koja su oni zamišljali kao jednog – nebeske istine su im bile sakrivene; a da su im bile razotkrivene oni bi ih krivotvorili i primjenili na vjeru jedino, a ni jednu od njih na dobročinstvo i ljubav. I na taj način bi za sebe zatvorili nebo.
25. Razlog zašto je duhovno značenje Riječi u današnje vrijeme otkriveno od strane Gospoda je da je sada doktrina prave istine bile otkrivena; a ova doktrina, i ni jedna druga, je u skladu sa duhovnim značenjem Riječi. Ovo je značenje k tomu, predstavljeno sa pojavljivanjem Gospoda na oblacima nebeskim u slavi i moći (Matej 24:30, 31); ovo poglavlje obrađuje kraj jednog razdoblja, čime je naznačeno posljednje vrijeme crkve. Otvaranje Riječi s obzirom na njezino duhovno značenje je također bilo obećano u Otkrovenju. Tamo je ono naznačeno sa ‘bijelim konjem’, i sa ‘velikom večerom’ na koju su svi pozvani (Otkrovenje 19:11-18). Da duhovno značenje neće biti prepoznato jedno jako dugo vrijeme, i da je to u potpunosti zahvaljujući onima koji su u neistinama doktrine, posebice u vezi s Gospodom, i koji prema tome ne priznaju istine, je u Otkrovenju naznačeno sa ‘zvijeri’, i sa ‘kraljevima zemaljskim’, koji će ratovati sa Onim Koji sjedi na bijelom konju (Otkrovenje 19:19). ‘Zvijer’ predstavlja Papiste (tj. Rimokatolike), kao u poglavlju 17:3; a ‘kraljevima zemaljskim’ su naznačeni Reformirani koji su u lažnim stvarima doktrine.
(5) ODSAD ĆE DUHOVNO ZNAČENJE RIJEČI BITI DODIJELJENO JEDINO ONOME KOJI JE U PRAVIM ISTINAMA OD GOSPODA
26. Razlog za to je da nitko ne vidi duhovno značenje osim od Gospoda jedino, niti ukoliko od Njega nije u pravim istinama. Jer duhovno značenje Riječi obrađuje jedino Gospoda i Njegovo kraljevstvo; i to je značenje u kojem su Njegovi anđeli na nebu, jer ono je tamo Božanska Istina. Nad ovim značenjem čovjek vrši nasilje ako ima znanje o korespondencijama, i želi putem njega i iz vlastite inteligencije istraživati duhovno značenje Riječi. Jer kroz neke korespondencije sa kojima je upoznat on može izopačiti njegov smisao, i može ga čak prisiliti potvrditi što je lažno, a to bi bilo vršiti nasilje na Božanskoj Istini, i također nad nebom. I prema tome ako itko namjerava otvoriti to značenje od sebe samoga a ne od Gospoda, nebo je zatvoreno; i onda čovjek ili ne vidi ništa, ili inače postaje duhovno sluđen.
[2] Drugi razlog je da Gospod naučava svakoga posredstvom Riječi, i On naučava iz onih istina koje čovjek već ima, i bez posrednika on ne ulijeva nove istine, tako da ukoliko čovjek nije u Božanskim Istinama, ili ako je samo u nekoliko istina a istovremeno u neistinama, on može od ovih krivotvoriti istinu, a vrlo dobro se zna kako je to učinjeno od strane svakog krivovjernika s obzirom na značenje slova Riječi. Prema tome, kako bi se spriječilo da itko uđe u duhovno značenje Riječi, ili krivo tumačenje pravih istina koje pripadaju tom značenju, od strane Gospoda su bili postavljeni čuvari, koji su u Riječi naznačeni sa kerubima.
[3] Da su čuvari bili postavljeni mi je bilo predstavljeno na sljedeći način:
Bilo mi je omogućeno vidjeti velike novčanike, koji su izgledali kao vreće, u kojima su bile pohranjene velike količine srebra. Kako su novčanici bili otvoreni, činilo se kao da svatko može uzeti, ili čak ukrasti, tamo pohranjeno srebro; no blizu njih su sjedila dva anđela, koji su ih čuvali. Mjesto gdje su vreće bile položene je izgledalo poput jasli u štali. U susjednoj sobi, u društvu čestite udate žene, nalazilo se nekoliko skromnih djevojaka, a u blizini te sobe su stajala dva djeteta sa kojima se, bilo mi je rečeno, trebalo igrati ne kao sa djecom, već mudro (tj. kao sa mudrim ljudima). Nakon toga sam ugledao bludnicu, i konja kako leži mrtav.
[4] Nakon što sam vidio ove stvari, bio sam obaviješten da su one reprezentirale prirodno značenje Riječi, unutar kojeg se nalazi duhovno značenje. Veliki novčanici prepuni srebra su predstavljali znanje o istini tamo prisutno u velikoj količini. Činjenica da su bili otvoreni, a ipak čuvani od strane anđela, je predstavljala da svatko iz Riječi može uzeti znanja o istini, ali da se treba voditi briga da netko ne bi krivotvorio duhovno značenje, koje sadrži čiste istine. Jasle u štali, gdje su ležali novčanici, su naznačavale duhovnu instrukciju za razumijevanje – to je značenje jasli, jer konj, koji iz njih jede, predstavlja razumijevanje.
[5] Skromne djevojke koje su se mogle vidjeti u susjednoj sobi, su predstavljale osjećaje za istinu, a čestita udana žena, sjedinjenje dobra i istine. Mala djeca su predstavljala nevinost mudrosti u tom pogledu; oni su bili anđeli iz najvišeg neba, koji izgledaju poput male djece. Bludnica, zajedno sa mrtvim konjem, je predstavljala krivotvorenje istine od strane mnogih u današnje vrijeme, čime svo razumijevanje istine biva uništeno. Bludnica predstavlja krivotvorenje, a mrtvi konj, razumijevanje mrtvo za svu istinu.
