XII

KADA SE U OTKROVENJU SPOMINJE ‘NOVI JERUZALEM’,
TIME JE NAZNAČENA NOVA CRKVA

62. U Otkrovenju, nakon što je opisano stanje Kršćanske Crkve, kakvo će biti na kraju, i kakvo je sada; i nakon što su oni od te Crkve na koje se misli pod ‘lažnim prorokom’, ‘zmajem’, ‘bludnicom’ i ‘zvijeri’, bili bačeni u pakao, stoga nakon što je bio izvršen Posljednji Sud, dodano je:

‘I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja su prošli; ni mora više nema. I ja, Ivan, vidjeh Sveti grad, Novi Jeruzalem kako silazi s neba od Boga. I začujem jak glas s nebesa, kako govori: Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod Njegov, i Sâm Bog će biti s njima, njihov Bog. Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: Evo, sve činim novo! I reče mi: Piši, jer ove su riječi vjerne i istinite.’     Otkrovenje 21:1-3, 5

Pod ‘Novim nebom i novom zemljom’ koje je Ivan vidio, nakon što su ‘prvo nebo i prva zemlja prošli’, se ne misli na novo zvjezdano i atmosfersko nebo kakvo se pojavljuje pred ljudskim očima, niti na novu zemlju poput one na kojoj čovjek živi; već se tamo misli na obnovu Crkve u duhovnom svijetu i obnovu Crkve u prirodnom svijetu. Kako je obnovu Crkve u obadva svijeta, duhovnom i prirodnom, izvršio Gospod dok je bio na svijetu, slično proročanstvo je bilo dano i u Prorocima, naime, da će novo nebo i nova zemlja onda doći u postojanje (kao u Izaiji 65:17; 66:22 i na drugim mjestima), pri čemu se ni u kojem slučaju ne može misliti na vidljivo nebo i na zemlju nastanjenu sa ljudima. Pod duhovnim svijetom se misli na svijet gdje žive anđeli i duhovi, a pod prirodnim svijetom se pak misli na svijet gdje žive ljudi. Da je nedavno bila sprovedena duhovna obnova Crkve, i da će to uvjetovati obnovu Crkve u prirodnom svijetu, je ukratko (djelomično) bilo ukazano u raspravi (malom djelu) ‘Posljednji Sud’, i još opširnije će biti ukazano u ‘Nastavku’* te rasprave. 

*Misli se na knjigu ‘Nastavak Posljednjeg Suda’.

63. Pod ‘Svetim gradom, (Novim) Jeruzalemom’, se misli na tu novu Crkvu s obzirom na njezinu doktrinu, i stoga je ona viđena kako silazi dolje od Boga sa nebesa, jer doktrina prave istine dolazi (proizlazi) jedino od (iz) Gospoda kroz nebo, i iz ni jednog drugog izvora. Pošto se pod ‘gradom, Novim Jeruzalemom’ misli na novu Crkvu s obzirom na njezinu doktrinu, stoga je rečeno (da je ona):

‘Pripremljena kao zaručnica nakićena za svog muža.’     Otkrovenje 21:2.

I nakon toga:

‘I dođe jedan od sedam anđela te progovori sa mnom, govoreći: Dođi, pokazat ću ti Zaručnicu, Ženu Jagnjetovu! I prenese/odvede me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi taj veliki grad, sveti Jeruzalem, kako silazi s neba od Boga.’          Otkrovenje 21:9, 10.

Da se pod ‘zaručnicom’ i ‘ženom’ misli na Crkvu, kada se pod ‘Zaručnikom’ i ‘Mužem’ misli na Gospoda, to je dobro poznato. Crkva je ‘zaručnica’ kada je spremna (ima želju) primiti Gospoda, a žena kada Ga je primila. Da se na ovom mjestu pod ‘mužem’ misli na Gospoda, to je očigledno, jer rečeno je: ‘zaručnica, žena Jagnjetova.’ 

64. U Riječi se pod Jeruzalemom misli na Crkvu s obzirom na njezinu doktrinu; pošto su u Jeruzalemu, u zemlji Kananskoj, i na ni jednom drugom mjestu, bili Hram i Oltar, a tamo su se i žrtve prinosile; pa je posljedično tome tamo bila vršena sâma Božanska služba. Stoga su tamo, također, svake godine bile slavljene i tri svetkovine, na koje je svaki muškarac u cijeloj zemlji morao ići (prisustvovati) po zapovijedi. To je razlog zašto ‘Jeruzalem’ predstavlja Crkvu s obzirom na obožavanje Boga, i prema tome također i s obzirom na doktrinu; jer obožavanje je propisano u doktrini i vrši se u skladu sa njom. Drugi razlog je da je Gospod bio prisutan u Jeruzalemu gdje je naučavao u njegovu Hramu, a poslije toga je tamo proslavio Svoje Ljudsko. Pored toga, u duhovnom smislu Riječi ‘grad’ predstavlja doktrinu; i prema tome ‘sveti grad’ predstavlja doktrinu Božanske Istine koja proizlazi iz Gospoda*

[2]        Da se pod ‘Jeruzalemom’ misli na Crkvu s obzirom na (njezinu) doktrinu je također očigledno iz drugih odlomaka u Riječi; kao iz slijedećih:

U Izaiji:

‘Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati, dok pravda njegova ne zasine k’o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane k’o zublja. I pogani će vidjet’ tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat ćete novim imenom što će ga odrediti usta Jehovina. Bit ćeš također kruna divna u Jehovinoj ruci, i kraljevska dijadema na dlanu Boga svog… jer ti si milje Jehovino i zemlja će tvoja biti vjenčana. Evo, dolazi tvoj spasitelj. Evo, s Njim naplata Njegova…  Oni će se zvati ‘Sveti narod’, ‘Otkupljenici Jehovini’. A tebe će zvati ‘Traženi’ – ‘Grad neostavljeni’.’            Izaija 62:1-4, 11, 12.

Cijelo ovo poglavlje obrađuje Dolazak Gospodnji, i novu Crkvu koju će On pri tome ustanoviti. Ta nova Crkva je ono na što se ovdje misli pod Jeruzalemom koji će biti ‘nazvan drugim imenom,’ kojeg će ‘odrediti usta Jehovina;’ i koji će biti ‘slavna kruna u ruci Jehovinoj, i kraljevska dijadema na dlanu Božjem;’ u kojem će ‘Jahve uživati,’ i koji će se zvati ‘traženi’ i ‘grad neostavljeni’. Ove stvari ne mogu predstavljati Jeruzalem u kojem su bili Židovi kada je Gospod došao na svijet, jer taj grad je u svakom pogledu bio suprotnog karaktera, i radije bi trebao nositi ime Sodoma, kako se i naziva u Otkrovenju 11:8; Izaiji 3:9; Jeremiji 23:14; Ezekijelu 16:46, 48.

[3]        Na drugom mjestu u Izaiji:

‘Jer, evo, Ja stvaram nova nebesa i novu zemlju i prijašnje se više neće spominjati niti će vam na um dolaziti. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što Ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat’ se nad Svojim narodom. Vuk i jagnje zajedno će pasti… Nitko neće činiti zla… na svoj Svetoj gori Mojoj.’  Izaija 65:17-19, 25.

Ovo poglavlje također obrađuje Dolazak Gospodnji i Crkvu koju će pri tome ustanoviti; koja nije bila ustanovljena među onima koji su bili u Jeruzalemu već među onima koji su bili izvan njega. Prema tome, na tu Crkvu se misli pod Jeruzalemom koji će biti klicanje Gospodu i čiji ljudi će biti Gospodnja radost; gdje će također vuk i jagnje zajedno jesti, i gdje nitko neće činiti zla. U ovom poglavlju je također rečeno, kao i u Otkrovenju, da će Gospod napraviti novo nebo i novu zemlju; pod čime se također misli na slične stvari; a isto tako je rečeno da će On stvoriti Jeruzalem.

[4]        Na drugom mjestu u Izaiji:

‘Probudi se! Probudi se! Odjeni se snagom, Sione! Odjeni svoje najljepše haljine Jeruzaleme, grade sveti, jer više neće k tebi ulaziti neobrezani i nečisti. Otresi prah sa sebe, ustani, i sjedni dolje, O Jeruzaleme! Moj će narod poznati Moje ime… u onaj dan jer Ja Sam Koji govorim: Gle, to Sam Ja. Jehova je utješio narod Svoj i otkupio Jeruzalem.’     Izaija 52:1, 2, 6, 9.

I ovo poglavlje također obrađuje Dolazak Gospodnji, i Crkvu koju će On tada ustanoviti. Prema tome, pod ‘Jeruzalemom u kojeg više neće ulaziti neobrezani i nečisti,’ i kojeg će ‘Gospod otkupiti,’ se misli na Crkvu; a pod ‘Jeruzalemom, svetim gradom,’ Crkva s obzirom na Gospodnju doktrinu.

[5]        U Sefaniji:

‘Pjevaj, Kćeri sionska, veseli se… iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! Kralj Izraelov… u sredini je tvojoj! Zla se više nećeš bojati… Jehova, Bog tvoj će se radovati tebi pun veselja. Odmorit će se u tvojoj ljubavi; u pjesmi će se nad tobom radovati. Dat ću vam ime i hvalu među svim narodima zemlje.’     Sefanija 3:14, 15, 17, 20.

Ovdje je isto tako subjekt Gospod, i Njegova Crkva; nad kojom će se Kralj Izraela, Koji je Gospod, radosno veseliti, i u pjesmi nad njom radovati; u čijoj će se ljubavi On odmoriti, i kojoj će dati ime i hvalu među svim narodima zemlje.

[6]        U Izaiji:

‘Ovako govori Jehova, Otkupitelj tvoj i Tvorac tvoj… govoreći Jeruzalemu, ‘Bit ćeš naseljen’, a gradovima Judejskim, ‘Bit ćete sagrađeni’.’    Izaija 44:24, 26.

I u Danijelu:

‘Znaj i razumi, da će od časa kad izađe zapovijed da se obnovi i opet sagradi Jeruzalem pa do Kneza Pomazanika (Mesije), biti sedam sedmica.’  Danijel 9:25

Očigledno je da se ovdje također pod Jeruzalemom misli na Crkvu, pošto je ona bila obnovljena i izgrađena od strane Gospoda, ali ne (i grad) Jeruzalem, sjedište Židova.

[7]        Pod Jeruzalemom se također misli na Crkvu koja dolazi od Gospoda i u sljedećim odlomcima:

U Zahariji:

‘Ovako govori Jehova, vratit ću se u Sion, i boravit ću sred Jeruzalema: i prema tome, Jeruzalem će se zvati, Grad istine, i gora Jehove nad Vojskama, Sveta gora.’    Zaharija 3:8:3, 20-23.

U Joelu:

‘Znat ćete tada da sam Ja Jehova vaš Bog što boravi na Sionu, svetoj gori Svojoj. Jeruzalem će onda biti svetište…  Kad dođe taj dan, kapat će gore moštom, iz bregova će teći mlijeko… i Jeruzalem će živjeti u sva vremena.’  Joel 3:17, 18, 20.

U Izaiji:

‘U onaj će dan izdanak Jehovin biti preljep i slavan… i dogodit će se, da će se onaj koji ostane na Sionu, i onaj koji ostane u Jeruzalemu, zvati ‘sveti’, svaki koji je upisan da u Jeruzalemu živi.’   Izaija 4:2, 3.

U Miheju:

‘Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jehovina bit će postavljena vrh svih gora… Jer će iz Siona proizaći doktrina, i Riječ Jehovina iz Jeruzalema… Tebi će se vratiti prijašnje kraljevstvo, kraljevstvo Kćeri jeruzalemske.’   Mihej 4:1, 2, 8.

U Jeremiji:

‘U to će se vrijeme Jeruzalem zvati ‘Prijestolje Gospodnje’; i svi će se narodi u njemu sabrati u ime Jehovino, i nijedan se više neće tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.’    Jeremija 3:17.

U Izaiji:

‘Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oči će ti Jeruzalem vidjeti, tiho prebivalište, šator što se neće srušiti, ni jedan kolac se nikad neće izvaditi, niti će se ijedno uže na njemu prekinuti.’   Izaija 33:20.

Pored mnogih drugih mjesta; kao u,

Izaiji 24:23; 66:10-14;

Zahariji 12:3, 6, 8-10; 14:8, 11, 12, 21;

Malahiji 3:1, 4;

Psalmima 122:1-7; 137:4-6.

[8]        Pod Jeruzalemom se na ovim mjestima misli na Crkvu koja će biti ustanovljena, i koja je također i bila ustanovljena, od strane Gospoda, a ne na Jeruzalem u zemlji Kananskoj kojeg su nastanjivali Židovi. To se može vidjeti iz onih mjesta u Riječi gdje je rečeno da je ovaj potonji bio u potpunosti uništen, i da će biti uništen:

Jeremija 5:1; 6:6, 7; 7:17, 18, i u naknadnim stihovima; 8:5-8 i onome što slijedi; 9:11, 12, 14 i onome što slijedi; 13:9, 10, 14; 14:16; Tužaljke 1:8, 9, 17; Ezekijel 4:1 do kraja; 5:9 do kraja; 12:18, 19; 15:6-8; 16:1-63; 23:1-49; Matej 23 (33), 37, 39; Luka 19:41-44; 21:20-22; 23:28-30; i na mnogim drugim mjestima.

*U Riječi ‘grad’ predstavlja doktrinu Crkve i religije. To se može vidjeti (to je dokazano) u Nebeskim Tajnama, poglavlja 402, 2541, 2943, 3216, 4492, 4493. ‘Gradske kapije’ predstavljaju doktrinu kroz koju je omogućen ulazak u Crkvu, poglavlja 2943, 4477, 4478. Iz tog razloga su starješine stajale na gradskim kapijama i sudile. Da ‘izlaziti na kapije’ predstavlja odstupanje (odustajanje) od doktrine, poglavlja 4492, 4493. Da su na nebu, kada anđeli i duhovi razgovaraju o doktrinalnim stvarima, gradovi i palače predstavljeni reprezentativno, poglavlje 3216.

65. Rečeno je u Otkrovenju, Vidjeh novo nebo i novu zemlju; i nakon toga, Gle, činim sve novo, što ne znači ništa drugo nego da će u novoj Crkvi koju će Gospod sada ustanoviti, biti nova doktrina. Ta doktrina nije bila dodjeljena staroj Crkvi (Rimokatoličkoj, Reformiranoj i Pravoslavnoj) iz razloga što ne bi, u slučaju da joj se dodijelila, bila primljena; jer Posljednji Sud još nije bio izvršen, a prije tog Suda je nad silama nebeskim prevladavala paklena sila. Prema tome, da je ta doktrina kojim slučajem bila dana prije toga, čak da ju je i Sâm Gospod dao (izgovorio), ona ne bi mogla ostati sa ljudima; niti ona ostaje (je primljena) u današnje vrijeme osim kod onih koji pristupaju jedino Gospodu Isusu Kristu, i priznaju (spoznaju) Ga kao Boga neba i zemlje. Vidi iznad pogl. 61. Ova ista doktrina je zaista bila dana u Riječi; ali kako je Kršćanska Crkva, nedugo nakon njezina zasnivanja, bila okrenuta (pretvorila se) u Babilon (koji predstavlja Rimokatoličku Crkvu), a nakon toga kod drugih u Filisteju (koja predstavlja Reformirane Crkve), ta se doktrina nije mogla vidjeti u Riječi, jer Crkva gleda na Riječ iz principa svoje religije i iz svoje doktrine, i na nijedan drugi način.

Nove istine koje ova mala rasprava sadržava su, u generalnom obliku, slijedeće:

1. Bog je Jedan u Osobi i u Suštini; i Gospod Isus Krist je taj Bog.
2. Cijelo Sveto Pismo se bavi jedino sa Njime (raspravlja jedino o Njemu).
3. On je došao na svijet da bi podredio paklove, i da bi proslavio Svoje Ljudsko; što je i ostvario putem kušnji koje je prihvatio na Sebe, a potpuno sa posljednjom od njih, što je bila Muka na Križu. Putem toga je On postao Iskupitelj i Spasitelj; i prema tome zasluga i pravednost pripadaju samo Njemu.
4. Izjava kako je On ‘ispunio sve stvari u Zakonu’, znači da je ispunio sve stvari iz Riječi.
5. Mukom na Križu On nije odnio (odstranio) grijehe, već ih je kao Prorok podnio: što će reći, On je patio sa ciljem da bi u Njemu bila reprezentirana Crkva s obzirom na nasilje koje je vršila nad Riječju.
6. Pripisivanje Njegove zasluge (mjerila) ne predstavlja ništa, osim ako se pod njime ne razumije otpuštanje grijeha nakon pokajanja.

Ove istine su sadržane u ovoj maloj raspravi. U djelima koja slijede, koja će biti ‘U svezi Svetog Pisma’, ‘U svezi Doktrine Života’, ‘U svezi Vjere’, i ‘U svezi Božanske ljubavi i mudrosti’,  će se vidjeti još mnoge nove istine.

Doktrina o Gospodaru za Novi Jeruzalem – 62-65, E. Swedenborg