Prah Zemljani

Prah Zemljani

(Bogo-Čovjek 922-1187)

922.      ‘I Jahve Bog napravi čovjeka od praha zemljanog, nakon čega mu u nosnice udahne Svoj Božanski Duh. Na taj način čovjek postade živa duša.’   Postanak 2:7

923.   ‘Glavni duh, a onda sa njim i svi njemu srodni duhovi su, zbog ‘pada/udaljavanja od Božanstva u ljubavi’, sami od sebe na najtvrdoglaviji i najgorči način bili zarobljeni (tj. postali su ‘materija’ = zarobljeni duh). Koliko dugo će se njemu svidjeti da ostane u jednom takvom zarobljeništvu, osim Boga nitko u čitavom beskraju ne zna, pa ni anđeli. Ali sigurno je da iz tog izgubljenog sina svjetla Božjom moći/silom pojedinačni duhovi ponovo bivaju probuđeni i kao djeca (ovog) svijeta budu ‘usađeni’/stavljeni u meso/tijelo, i njima je isto kao i djeci od gore pružena mogućnost dosezanja najvišeg savršenstva Božjeg djeteta. Sva materija je zbog toga pojedinačni duh koji kao ljudska duša u svom duhu može biti preporođen/ponovno rođen za vječni život.        

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/231:7-10’ J.Lorber

924.     Ako smo na pravi način razumjeli istinu kako je sve materijalno (sve ono što možemo opipati ili ’dodirnuti’ bilo kojim od naših tjelesnih čula) u sebi ništa drugo do zarobljeno duhovno (= jedno ’trenutno’ stanje duhovnog života), tj. ako smo uistinu razumjeli kako se u onome što se našim čulima predstavlja kao materija kriju ’grupirane’ (ili ’sjedinjene’) duhovne inteligencije, te da ta materija, naoko ’mrtva’, u stvari, baš kao i sve drugo, itekako živi, te da se te duhovne inteligencije, po već više puta spomenutom sveprožimajućem zakonu ljubavi (ili ’zakonu privlačenja i odbijanja’), baš kao i posljedičnom, međusobnom povezivanju/formiranju/dolasku u postojanje, transformiraju u druge, više forme, ’urođeno’ žudeći za svojim boljitkom ili ti ga napretkom, onda nam neće biti teško usvojiti ideju kako je cijela Zemlja (ovo tlo po kojem hodamo = prašina!), zajedno sa svim fenomenima koji su vidljivi/se pojavljuju na njoj, u sebi ništa drugo nego Satanina ‘otvrdnula’ duša (to naime ne važi samo za ovu Zemlju, već i za cijelo materijalno stvaranje, no nas u ovom trenutku ponajviše zanima naša Zemlja), tj. (drugim riječima), lako ćemo percipirati kako je sve ono što se događa ili pak što postoji na Zemlji, u sebi neka od ‘aktivnosti’ te pale i ‘od Boga udaljene i podijeljene Satanine duše’ koja, zbog ‘neugodnosti’ u koju se svojom voljom postavila, teži ‘oslobođenju’ ili povratku u ranije stanje slobode i slave.

925.    Dijelom je već bilo indicirano, prilikom opisa mineralnog i biljnog carstva, kako se teluridne/zemne specifične sastavnice neprestano uzdižu u bezbrojnim količinama koje se zahvaćaju, sjedinjuju i sebe u-ređuju u skladu sa voljom duhova koji su (kao nadglednici) postavljeni nad njima. I, tako reći (in the manner of speaking), svi fenomeni (ili ‘sve pojave’) na Zemlji su pojedinačni dio Satanine duše.

926.     Ta podjela/dioba dakle, što će vam zasigurno zvučati tajanstveno, je uređena po (jednom) tajnom zakonu, koji na određeni način možemo nazvati Božanskom politikom, uz pomoć koje sâm Satan biva prinuđen da postane prvi pomoćnik pri toj podjeli/diobi. Kroz svoju silu, on želi osloboditi svoju dušu, i dati joj njezinu prijašnju širinu ili doseg/domet. To je razlog zašto, iznutra, on neprestano/konstantno gori u svojoj komprimiranoj, zemljanoj, specifičnoj duši. Kroz to neprestano izgaranje, on želi promijeniti naizgled čvrstu materiju nazad u potpuno profinjenu supstancu. Taj pokušaj će biti dozvoljen pod zakonskim ograničenjem (orderly restriction), i u tu svrhu je organizam ove Zemlje tako uspostavljen, i postavljen u takav red, da zločesti duh mora ostati neprestano podjednako aktivan u svojoj istrajnosti/upornosti.

927.    On radi (ili ‘se trudi’) pod iluzijom da je kroz ovu aktivnost skoro u potpunosti oslobodio svoju zarobljenu dušu, i iz tog razloga on neprestano izbacuje psihičke (ili ‘duhovne’) sastavnice (specifica) iz unutrašnjosti Zemlje. On zna malo ili ništa o činjenici da su te sastavnice presretnute od strane moćnih duhova i postavljene u red u novim potpunim/savršenim/besprijekornim ljudskim formama.

928.   Sastavnice (specifica) koje dolaze sa tog/takvog mjesta su, naravno, skroz/sasvim paklena karaktera (ili ‘vrste’) i fundamentalno (= u osnovi) su zle. To je razlog zašto se moraju uzdizati kroz ogroman broj stupnjeva redova stvorenja/bićâ, i u potpunosti fermentirati prije nego postanu pogodne za organiziranje ljudskog tijela i ljudske duše. Pakleni atributi (ili ‘karakteristike’ = otrovi) ovih sastavnica (specifica) sebe jasno ukazuju u mnogim bićima koja prethode ljudskom biću (!). Promatrajte otrovnu prirodu skoro svih metala, toksine u biljkama, otrov u životinjama, veliki bijes, pogotovo kod životinja mesojeda, te užasnu podmuklost otrovnog crva – i paklena zloća ovih stvorenja vas neće zaobići. Da, čak i među ljudskim bićima ovaj čisto pakleni element/atribut sebe izražava u jako visokom stupnju, toliko da često postoji mala ili pak nikakva razlika između mnogih ljudskih bića i Princa Tame.

929.    Ovo čisto pakleno zlo je bilo, kroz spuštanje/silazak najmoćnije sastavnice (specificum), ‘Riječi Božje’, prvo/najprije izloženo novoj fermentaciji kojom pakleno zlo biva promijenjeno u nebesko dobro. Ali to se ne događa odjednom.

930.    Sastavnice (specifica) u suštinskoj duši ljudskoga bića su, u trenutku kada je duh prožeo/penetrirao dušu, zaista već nebeski čiste. Međutim tijelo ili meso ljudskoga bića je i dalje opako/zlo u svim svojim dijelovima, i dalje (je) pakleno. Tako da to meso mora izdržati još mnoge ponižavajuće ispite, sve dok postepeno ne postane asimilativni dio duše, koja je još od prije postala čista.

931.   To je razlog zbog kojeg tijelo mora umrijeti, sa ciljem da se razloži. Tijelo mora preći u svim svojim dijelovima u svakojake crve i, kao takvo, ponovno umrijeti i razložiti se (ili ‘rastaviti na sastavnice’; ne treba zaboraviti da se ne samo svako tijelo, već i svaka duša, koja je isto tako sastavljena od mnogobrojnih sastavnica, naravno zbog istog razloga, što će reći ‘pročišćavanja’, ponovno može razložiti; ‘Ovo razlaganje/dijeljenje je znatno više izraženo u duhovnom svijetu, i sebe manifestira kroz bezbrojne čudnovate fenomene/pojave. Duša čije ponašanje nije u dovoljnoj mjeri trenirano u skladu sa Evanđeljem se u duhovnom svijetu pojavljuje u najrazličitijim formama, protežući se sve do gnusnih životinjskih formi, pošto je duša u svom zemaljskom životu proćerdala/rasula dijelove specifičnih sastavnica (specifica) koje su bile nužne za njezino potpuno formiranje. Te specifične sastavnice (specifica) više nisu prisutne u trenutku kada duša napušta tijelo. To je razlog zašto forma duše, izvan tijela, može biti jedino sasvim nepotpuna. Takve duše tada u duhovnom svijetu, čim se nađu izvan tijela, dobij(aj)u ogroman broj najčudnijih i obično najjezivijih izraslina.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Zemlja & Mjesec – 53:5’ J.Lorber), te, nakon toga, prijeći u bezbrojne infuzorije/naljevnjake (infusoria = različiti mikroskopski organizmi koji se nalaze u infuziji raspadajućih organskih tvari). Ti infuzoriji uđu u biće biljaka. Biljka se onda rastavlja/raspada u najrazličitijim stanjima; dijelom u zemlji, dijelom u vatri, dijelom u (životinjskim) želucima. To/ovaj proces se nastavlja sve dok i posljednji atom ne bude razložen i slobodan; u slučaju nekih ljudskih bića to uzme nekoliko stoljeća, a u slučaju nekih više obmanutih – onih budalâ koje vole svoje tijelo – čak i više tisuća godina, sve dok se tijelâ koja ostave za sobom u potpunosti ne razlože.

932.     Suštinski, čisti pakleni kvasac svakoga tijela će ostati neraspadljiv za sva vremena kao Satanino naj-suštinskije glavno vlasništvo, tako da će on ostati sa trajnim tijelom. Što god se od duševne supstance moglo priljubiti uz njega, bez obzira koliko sićušno, će biti uzeto i utjelovljeno u dušu ljudskog bića.

933.     Na taj način će cijela Satanina duša postepeno uskrsnuti kroz mnoga ljudska bića, od kojih je svako ponaosob potpunije/savršenije/besprijekornije nego cjelokupni raniji veliki duh, što će reći, Satan. Da bi svaka duša mogla po-primiti potpune Božanske razmjere, Bog će u nju usaditi novi duh iz Sebe (Postanak 2:7). Duša može, kroz ovaj proces, postati u potpunosti novo biće. To je novo stvaranje koje je sasvim iznova formirano u vatri Božanske ljubavi. Ali staro stvaranje će se vratiti u (svoj) prah i u svoju sve više rastuću nesvijest/nemoć, i otvrdnut će se i postat će podloga i podnožak ovog novog (stvaranja).’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Zemlja & Mjesec – 54’ J.Lorber

934.    Ovaj cjelokupni proces ‘uzdizanja duševnih sastavnica palog duha’ (ili ‘fermentacije’), tj. ovo, s jedne strane, Satanino nastojanje da svojoj duši ponovno vrati prijašnju kvalitetu, snagu i domet, te, s druge strane, Gospodinov vječni red koji, silinom nepokolebljive Božanske volje, izvrće to njegovo nastojanje u Svoju korist, tako da on, i ne znajući (!), služi ostvarenju Njegova svetog cilja (što je stvaranje BOGO-ČOVJEKA ili ‘bogolikog ljudskog postojanja zvanog DIJETE BOŽJE’), ta ‘težnja prema gore’ (‘želja/nastojanje cijelog stvaranja da postane Čovjek’; vidi Rimljanima 8:19), se u prirodnom svijetu/našem oku predstavlja kao ‘evolucija formi od atoma preko molekule, via svo mineralno, biljno i životinjsko carstvo pa sve, tko bi reko’, do ČOVJEKA’.  

935.     Emanuel Swedenborg, ponizni sluga Novog Jeruzalema, objašnjava tu ’prirođenu’ težnju prema ’gore’, prema ’Izvoru’, tj. ’Bogo-Čovjeku’, na primjeru ’svrhovitosti’ svih triju carstava (na primjeru onog u što gledaju svrhovitosti svih/kome koriste/poslužuju sve stvari unutar tri carstva): ‘Najniže stvari (ili ‘najniže stvorene forme’), kako je bilo rečeno gore, (je)su sve pojedinačne stvari koje možemo pronaći u mineralnom carstvu (ili ‘koje sačinjavaju mineralno carstvo’), što su pak različite tvari kamenih, slanih, uljnih, mineralnih ili metalnih supstanci (ili ‘što su supstance raznoraznih vrsta, sastavljene od kamenih, slanih, uljnih, mineralnih ili metalnih materijala’) prekrivene sa zemljom/tlom (soil) nastalom (ili ‘koje rezultira’) od biljnih i životinjskih tvari koje su dezintegrirale (= se raspale) u najsitniju/najfiniju prašinu. U njima leže prikriveni i kraj i početak svih svrhovitosti (‘use’ = korisnih funkcija) koje su izvedene/koje izviru iz života (ili Boga). Cilj svih svrhovitosti (ili ‘korisnih funkcija’) je nastojanje/napor u pravcu njihovog ostvarivanja (= ostvarivanje svrhe = postizavanje koristi), a početak je sila koja djeluje iz (ili ‘kao rezultat’) tog nastojanja (The end of all uses is the endeavor to produce uses, and the beginning is the acting force from that endeavor). Oni pripadaju mineralnom carstvu.

936.   Posredne stvorene stvari/forme su sve pojedinačne stvari koje možemo pronaći u biljnom carstvu (ili ‘koje sačinjavaju biljno carstvo’), (š)to su trave i biljke svake vrste, stabljike i grmovi svakojakih vrsta i stabla svake vrste. Njihove svrhovitosti/korisnosti (= korisne funkcije) postoje da bi služile svakom pojedinačnom sastavnom dijelu u životinjskom carstvu (ili ‘svakom pojedinačnom pripadniku životinjskog carstva’), i savršenom i nesavršenom. Njih one hrane i oživljavaju, u njima životinje uživaju. Oni hrane njihova tijela sa svojom vlastitom materijom (ili ‘svojim biljnim supstancama’), pružaju uživanje njihovim čulima sa ukusom, mirisom i ljepotom, te oživljavaju njihove osjećaje. To nastojanje u njima je također od života.

937.    Prve stvari (ili ‘najviše stvorene forme’) su sve pojedinačne stvari u životinjskom carstvu. Najniže od njih (ili ‘najniže forme u tom carstvu’) se nazivaju insekti i crvi, srednjem/posrednom nivou pripadaju ptice i zvijeri, a najvišem nivou čovjek/ljudska bića. Jer u svakom od tri carstva postoji najniži, srednji/posredni i najviši sastavni dio, najniži služi srednjem (ili ‘postoji da bi služio posrednog’), a srednji pak najvišem (ili ‘a posredni postoji da bi služio najvišem’). Na taj način se korisne funkcije/svrhovitosti svih stvorenih stvari uspinju po redu od najnižih stvari sve do čovjeka koji je prvi/najviši po redu.

938.    Postoje tri stupnja uspinjanja u prirodnom svijetu i tri stupnja uspinjanja u duhovnom svijetu. Sve životinje su primatelji života. Savršenije životinje su primatelji života u sva tri stupnja prirodnog svijeta, manje savršene su primatelji života u dva stupnja tog svijeta, a nesavršene su primaoci samo jednog njegovog stupnja. Ali jedino je čovjek primatelj života ne samo tri stupnja prirodnog svijeta već također i tri stupnja duhovnog svijeta. Zbog toga čovjek, za razliku od životinje, može biti uzdignut iznad prirode. Čovjek može analitički i racionalno razmišljati o civilnim i moralnim stvarima koje su u domeni (literalno: ‘unutar’) prirode, a također i o duhovnim i nebeskim stvarima koje su iznad prirode. Zaista, on može biti tako/toliko (ili ‘do te mjere’) uzdignut u mudrost da čak vidi Boga. Iz ovog sažetka se međutim može vidjeti kako se sve stvorene stvari uspinju do/prema Najvišem Biću, u Kojem Jedinom je (u smislu, ‘jedino to Biće jeste’) Život, i da su svrhovitosti (= korisne funkcije) svih stvari – i stoga forme tih svrhovitosti/korisnih funkcija – pravi/istinski primatelji života.’

939.    SVE STVARI U STVORENOM SVEMIRU (ili ‘STVORENOG SVEMIRA’), AKO IH GLEDAMO KROZ NJIHOVU SVRHOVITOST (‘SVRHA’ = ZAŠTO JE NEKA STVAR STVORENA/OVDJE, ČEMU SLUŽI?!), U SLICI REPREZENTIRAJU ČOVJEKA (= NJEGOVU SLIKU), ŠTO POTVRĐUJE/SVJEDOČI DA JE BOG (IZ KOJEG JE SVE PROIZAŠLO I KOJEM SE SVE VRAĆA) ČOVJEK.

940.    Drevni ljudi su čovjeka nazvali ‘svemir u malom’ (microcosm), zbog toga/činjenice što je on reprezentirao ‘veliki svemir’ (macrocosm), tj. svemir kao cjelinu’ (= u cijelom kompleksu); no u današnje vrijeme nije poznato zašto su drevni ljudi tako nazivali čovjeka, pošto se u njemu ne manifestira više ništa od makrosvemira osim što on iz životinjskih i biljnih kraljevstava dobija hranu a samim time i život svoga tijela, i to što je održavan u (za njega) životnim uvjetima uz pomoć njegove topline, (što) vidi zbog njegova svjetla, te čuje i diše uz pomoć njegove atmosfere (a sve je to dio tog makrosvemira). Ali ipak, te stvari ne čine čovjeka mikrosvemirom, pošto/kako je svemir sa svim stvarima koje sadržava/su u njemu ‘makro-svemir’. Drevni ljudi su (prije/radije) čovjeka zvali mikro-svemir ili svemir u malom, na osnovu istine koju su izvukli/dobili iz znanja o korespondencijama, znanja koje je bilo svojina/su poznavali (ili ‘u kojima su bili’) najstariji ljudi, a također i iz njihove komunikacije sa anđelima nebeskim; jer anđeli nebeski znaju po stvarima koje vide oko sebe da sve stvari u svemiru, gledane kroz prizmu svrhovitosti/korisnih funkcija (viewed as to uses), reprezentiraju jednog čovjeka (represent man as an image; imaju čovjeka za svoj cilj, njemu služe = u slici predstavljaju čovjeka).

941.    Ali istina da je čovjek mikro-svemir, ili svemir u malom, pošto je stvoreni svemir, ako ga gledamo kroz prizmu svrhovitosti/korisnih funkcija, čovjekolik (in image, a man = u slici, – čovjek), ne može pasti na pamet (literalno: ‘pojaviti se u mislima’) a samim time ni postati dio znanja bilo koga na zemlji iz ideje o svemiru kakva se dobija (as it is viewed) iz duhovna svijeta. Nju (tu istinu) može posvjedočiti samo anđeo nebeski, koji je u duhovnom svijetu, ili netko kome je bilo dozvoljeno/omogućeno da bude u tom svijetu i da vidi stvari koje se tamo nalaze. Kako je to meni bilo omogućeno/dozvoljeno, ja sam u stanju, na osnovu onog što sam tamo vidio, razotkriti tu tajnu. 

942.    Treba znati da je duhovni svijet u svojoj (iz)vanjskoj pojavi, u potpunosti nalik prirodnom svijetu. Tamo se mogu vidjeti kopna, planine, brdašca, doline, ravnice, polja, jezera, rijeke i potoci vode, baš kao i u prirodnom svijetu; stoga (i) sve stvari koje pripadaju mineralnom carstvu. Predivni vrtovi (paradises), vrtovi (gardens), lugovi, šume i u njima stabla i grmovi svih vrsta koja daju plodove i sjeme; tamo se također mogu vidjeti biljke (plants), cvijeće, bilje (herbs) i trave; stoga sve ono što pripada biljnom carstvu. Tamo se također mogu vidjeti zvijeri, ptice, i ribe svake vrste; stoga sve stvari koje pripadaju životinjskom carstvu. Čovjek je tamo anđeo ili duh. Ovo je bilo rečeno tako da se zna (ili ‘tako da bi se znalo’) da je svemir duhovnog svijeta u potpunosti poput/nalik svemiru prirodnog svijeta, sa tom razlikom što stvari u duhovnom svijetu nisu fiksirane i utvrđene poput onih u prirodnom svijetu, pošto u duhovnom svijetu ništa nije prirodno već je svaka stvar duhovna.

943.   Da svemir tog svijeta u slici predstavlja/reprezentira čovjeka/ljudsko biće se sasvim jasno može vidjeti iz ovog, da se sve upravo spomenute stvari (pogl. 321) vidljivo pojavljuju i uzimaju formu oko jednog anđela i oko anđeoskih zajednica, kao da su bile stvorene ili proizvedene sa njihove strane; one/te stvari su oko njih stalno (permanently), i ne prolaze. Da su one kao (da su) stvorene ili proizvedene od strane anđela se vidi po tome što se one više ne pojavljuju kada anđeo ode, ili kada zajednica pređe na neko drugo mjesto; također, kada drugi anđeli dođu na njihovo mjesto, pojava svih stvari oko njih (ili ‘izgled njihova okruženja’) se promijeni – u rajskim vrtovima se promijene stabla i plodovi, u cvjetnim vrtovima cvijeće i sjemenje (u smislu, ‘u vrtovima se može pronaći drugačije cvijeće i sjemenje’), u poljima biljke i trave, a također se mijenjaju i životinje i ptice. Te stvari (ili ‘ti fenomeni’) se događaju i mijenjaju na ovaj/opisani način, pošto sve te stvari uzimaju formu/dobijaju svoj oblik/postoje u skladu sa anđeoskim osjećajima i posljedičnim mislima, jer one su korespodencije (= jer riječ je o korespondentnim formama). 

944.   A pošto su stvari/forme koje korespondiraju podudarne sa onim sa čime korespondiraju, one su prema tome oblika koji reprezentira tu stvar (they are in image representative of it = reprezentativna slika te stvari). Sam (ili ‘ovaj’) oblik se ne vidi (ili ‘nije vidljiv’) kada se ove gledaju u njihovim formama, on se vidi samo kada se na njih gleda s obzirom na njihove svrhovitosti/korisne funkcije. Bilo mi je dozvoljeno percipirati da anđeli, kada su im oči otvorene od strane Gospodina, i kada vide ove stvari od njihovih svrhovitih korespodencija, prepoznaju i vide sebe u njima.

945.   Dakle, pošto stvari koje postoje oko anđela, koje su kao takve korespondentne (ili ‘pošto fenomeni koji se pojavljuju oko anđela, koji kao takvi korespondiraju’) sa njihovim osjećajima i mislima, reprezentiraju svemir, u kojem se pojavljuju kopna, biljke i životinje, a oni sačinjavaju sliku koja je reprezentativna za toga anđela, očigledno je zašto su drevni ljudi čovjeka zvali mikro-svemirom.

946.     Da stvari ovako stoje je bilo u izobilju potvrđeno u Nebeskim Tajnama (Arcana Caelestia), a također i u knjizi Nebo i Pakao (Heaven & Hell), a povremeno također i na prijašnjim stranicama kada je riječ bila o korespodencijama. Tamo je bilo ukazano da u stvorenom svemiru ne postoji ni jedna jedina stvar koja nema korespondenciju sa nečim u čovjeku, ne samo sa njegovim osjećajima i njegovim mislima, već također i sa njegovim tjelesnim organima i unutrašnjostima (viscera); ipak, ne sa ovima kao supstancama već sa njihovom svrhom/njihovim korisnim funkcijama. Zbog ovoga se u Riječi Božjoj, gdje se spominje/govori o crkvi i čovjeku u crkvi, često spominju stabla, poput ‘masline’, ‘vinove loze’, ‘cedra’; govori se o ‘vrtovima’, ‘lugovima’, ‘šumama’; i o ‘zvijerima zemaljskim’, ‘pticama nebeskim’ i ‘ribama morskim’. Oni su tamo spominjani jer korespondiraju, i putem korespondencija čine jedno, kako je već bilo rečeno gore; dosljedno tome, kada čovjek o takvim stvarima čita u Riječi, anđeli ne percipiraju te objekte, već umjesto toga crkvu ili ljude od crkve s obzirom na njihova stanja (ljubavi i mudrosti).

947.   Pošto sve stvari u svemiru u slici načiče na čovjeka/ljudsko biće, Adamova mudrost i inteligencija su opisane sa ‘Edenskim vrtom’, u kojem je bilo svih vrsta drveća, također rijeka, dragog kamenja, i zlata, i životinja kojima je on dao ime; a sa svime time su se predstavljale stvari koje su bile u Adamu, koje sačinjavaju biće koje mi nazivamo (ili ‘ono što se naziva’) Čovjek (Adam = Čovjek). Skoro ista stvari su rečene o Asiriji, kojom se predstavlja crkva s obzirom na inteligenciju (Ezekiel 31:3-9); i o Tiru, kojim je predstavljena crkva s obzirom na znanje o dobrima i istinama (Ezekiel 28:12, 13).

948.    Iz svega ovoga se može vidjeti kako sve stvari u svemiru, ako ih gledamo kroz prizmu svrhovitosti (ili ‘gledane od korisnih funkcija’), imaju odnos u slici prema čovjeku, a to svjedoči da je Bog čovjek. Jer takve stvari kakve su gore bile spomenute se formiraju oko anđeoskog čovjeka, ne od anđelâ, već od Gospodina kroz anđele. Jer one uzimaju svoju formu od upliva/utjecaja Gospodinove Božanske Ljubavi i Mudrosti u anđela, koji je primatelj, i pred čijim očima je sve to predstavljeno/doneseno poput stvaranja svemira. Iz toga oni znaju da je Bog Čovjek i da je stvoreni svemir, ako ga gledamo kroz prizmu svrhovitosti/korisnih funkcija, Božja slika.

949.  SVE STVARI KOJE JE STVORIO GOSPODIN (JE)SU OBLICI SVRHOVITOSTI/KORISNIH FUNKCIJA. ONE SU OBLICI SVRHOVITOSTI/KORISNIH FUNKCIJA PO REDU, STUPNJU I S OBZIROM DA SE ODNOSE PREMA ČOVJEKU, I KROZ ČOVJEKA PREMA GOSPODINU, IZ KOJEG PROIZLAZE 

950.    U svezi ovoga/na ovu temu (ili ‘u svezi ovih tema/subjekata’) je gore bilo ukazano; Da iz Boga Stvoritelja ništa ne može proizaći osim nečeg svrhovitog/korisnog/nečeg što za kraj ima određenu Božansku svrhu (pogl. 308); da svrhovitosti svih stvorenih stvari uspinju po stupnjevima od najizvanjskijih/najnižih stvari prema čovjeku, i kroz čovjeka ka Bogu Stvoritelju, iz Kojega proizlaze (pogl. 65-68); da kraj (Božjeg) stvaranja uzima svoju formu (ili ‘nalazi svoj izražaj’) u naj-izvanjskijem/naj-udaljenijem (outmost), a taj kraj jeste, da se sve stvari mogu vratiti Bogu Stvoritelju, i da se ostvari sjedinjenje (pogl. 167-172); zatim, stvari su svrhovite u onoj mjeri u kojoj gledaju (have regard) u Stvoritelja (pogl. 307); da Božanstvo iz nužnosti mora imati biće i formu u drugim stvarima koje je samo stvorilo (pogl. 47-51); da su sve stvari u svemiru primatelji (Božanske ljubavi i mudrosti) u skladu sa svojom svrhovitošću, i to u skladu sa stupnjevima (pogl. 58); da je svemir, gledano kroz prizmu svrhovitosti, Božja slika (pogl. 59); I mnoge druge stvari pored ovih. Iz svega toga je jasna ova istina, da su sve od strane Gospodina stvorene stvari svrhovite (uses = korisne funkcije), i da su one svrhovite (ili ‘oblici korisnih funkcija’) u onom redu, stupnju i s obzirom da se odnose prema čovjeku (koliko služe čovjeku), i kroz čovjeka prema Gospodinu iz Kojeg proizlaze. Sada nam još preostaje reći neke detaljnije stvari u svezi svrhovitosti (ili ‘oblika korisnih funkcija’).

951.   Pod čovjekom, prema kojem se svaka svrha odnosi (= koji je svrha svega), se ne misli samo na pojedinačnu osobu već također i na skupinu ljudi, također i na veću ili manju zajednicu, poput federacije, kraljevstva, ili carstva, ili na tu najveću zajednicu, cijeli svijet, jer svaka od ovih je čovjek. Također i na nebesima, cijelo anđeosko nebo je ispred Gospodina jedan čovjek, a također i svaka zajednica na nebu; iz toga proizlazi da je svaki anđeo čovjek. Da je to tako može se vidjeti u djelu ‘Raj & Pakao – 68-108’. To pojašnjava ono što se podrazumijeva pod čovjekom u onome što slijedi.

952.  Konačni kraj svega stvaranja/cilj svega što je stvoreno jasno ukazuje što je svrhovitost (ili ‘što je forma korisnosti’). Konačni kraj svega stvaranja/svemira je postojanje anđeoskog neba; a kako je anđeosko nebo kraj, kraj je također čovjek ili ljudska rasa, pošto je nebo sastavljeno od ljudi/iz ljudske rase. Iz toga slijedi kako su sve stvorene stvari posredni krajevi, i da su one svrhovitosti u onakvom redu, stupnju i s obzirom da se odnose prema čovjeku i kroz čovjeka prema Gospodinu.

953.     Pošto je konačni kraj svega stvaranja anđeosko nebo od ljudske rase, i stoga sâma ljudska rasa, sve druge stvari su prema tome posredni krajevi koji se, pošto se odnose prema čovjeku, odnose prema ovim trim stvarima u njemu, njegovu tijelu, njegovom racionalnom, i njegovom duhovnom, sa ciljem njegovog sjedinjenja sa Gospodinom. Jer čovjek ne može biti sjedinjen sa Gospodinom ako nije duhovan, niti može biti duhovan ako nije racionalan, niti može biti racionalan ako njegovo tijelo nije u zdravom stanju. Te tri stvari su poput kuće; tijelo je poput temelja, racionalno je poput nadgradnje, a duhovno poput onih stvari koje su u kući, dok je sjedinjenje sa Gospodinom poput njegovog obitavanja/nastanjivanja u toj kući. Iz ovog se može vidjeti u kakvom redu, stupnju i na koji način svrhovitosti (uses; koje su posredni krajevi u stvaranju) imaju odnos prema čovjeku, poimenice (1) održavaju njegovo tijelo, (2) usavršavaju njegovo racionalno (um), (3) i primaju ono što je duhovno od Gospodina.

954.    Forme svrhovitosti za održavanje tijela su u svezi sa njegovom ishranom, njegovim oblačenjem, njegovim stanovanjem/mjestom gdje živi, njegovom rekreacijom i uživanju, njegovom zaštitom i održavanjem uvjeta njegova života. Forme svrhovitosti koje su stvorene za prehranu tijela su sve stvari iz biljnog kraljevstva podobne za hranu i piće, poput voća, grožđa, žita, povrća i bilja; u životinjskom kraljevstvu sve stvari koje se jedu poput, volova, krava, junaca, jelena, ovaca, kozlića, koza, jagnjadi, kao i njihova mlijeka; također i ptice i ribe razne vrste. Forme svrhovitosti stvorene za oblačenje tijela su razni drugi proizvodi iz ova dva kraljevstva; na isti način, svrhovitosti za njegovo stanište, također za rekreaciju, uživanje, zaštitu te održavanje uvjeta njegova života. Oni nisu spomenuti na ovom mjestu jer su svima jako dobro poznati, a samo nabrajanje bi zauzelo pre-više stranica. Da budemo sigurni, postoje mnoge stvari koje čovjek ne koristi; no ako nešto nije direktno korisno za čovjeka to ne znači da nije svrhovito (= da nema korisnu funkciju), ono osigurava njihovo postojanje. Krivo korištenje svrhovitih stvari je također moguće, no ni krivo korištenje ne umanjuje njihovu svrhovitost, baš kao što ni falsificiranje istine ne umanjuje istinu osim kod onih koji ju falsificiraju.

955.   Oblici svrhovitosti/korisnih funkcija za usavršavanje čovjekove racionalne sposobnosti su sve discipline koje daju/omogućavaju instrukciju o gore navedenim subjektima, i koje se zovu nauke i istraživačke grane, te pripadaju prirodnim, ekonomskim, civilnim i moralnim poslovima, koje čovjek nauči ili od roditelja ili od učitelja, ili iz knjiga, ili iz druženja sa drugim ljudima, ili pak vlastitim reflektiranjem na te subjekte (= osobnim razmatranjem tih stvari). Te stvari usavršavaju racionalno u onoj mjeri u kojoj su korisne na najvišem nivou, dok su trajne u onoj mjeri u kojoj su primjenjivane u životu. Prostor nam ne dozvoljava nabrajanje svih tih svrhovitosti, iz dva razloga, prvo zbog njihovog velikog broja i drugo zbog njihovog različitog odnosa prema općem dobru. 

956.   Forme svrhovitosti za recepciju duhovnog od Gospodina su sve stvari koje pripadaju religiji i otud obožavanju Boga; prema tome sve stvari koje naučavaju spoznaju i znanje o Bogu te znanje i spoznaju o dobrima i istinama, i stoga vječnom životu, koje čovjek dobija na isti način kao i druga znanja, od roditelja, učitelja, rasprava, i knjiga, a posebice tako što primjenjuje u životu ono što je naučeno; a u Kršćanskom svijetu, od doktrinâ i razgovora iz Riječi, i kroz Riječ od Gospodina. Te forme svrhovitosti u njihovom dometu i dosegu mogu biti opisane istim izrazima kao forme svrhovitosti za tijelo, kao ishrana, oblačenje, stanište, rekreacija i uživanje, te očuvanje uvjeta života, samo ako se apliciraju duši; ishrana odgovara dobrima ljubavi, odjeća istinama mudrosti, stanište (odgovara) nebesima, rekreacija i uživanje (odgovaraju) radosti života i veselju nebeske radosti, zaštita (odgovara) sigurnosti od zla koje navaljuje/napada, i održavanje uvjeta života vječnom životu. Sve te stvari su dane od strane Gospodina u skladu sa spoznajom kako su sve tjelesne stvari također od Gospodina te da je čovjek jedino sluga i upravitelj kuće kojem su bila povjerena Gospodinova dobra (Matej 24:45-51; 25:14-30; Luka 12:42-48).   

957.    Da su takve stvari bile dane čovjeku na korištenje i da uživa u njima, te da su one besplatan poklon, je očigledno iz stanja anđela na nebesima, koji imaju, baš kao i ljudi na zemlji, tijelo, racionalnu sposobnost, i duhovni karakter. Oni se hrane besplatno, jer hrana im se daje svakodnevno; oni se oblače besplatno, pošto im je odjeća također dana; njihova obitavališta su također besplatna, jer kuće su im dane; niti oni imaju ikakvu brigu oko ovih stvari (Matej 6:25-34; Luka 12:22-32); I sve dok (ili ‘i u onoj mjeri u kojoj’) su racionalno-duhovni, (u toj mjeri) oni uživaju razna zadovoljstva, zaštitu, te očuvanje nihovog stanja (= tih uvjeta života). Razlika je u tome da anđeli vide kako su te stvari Gospodinovi darovi – pošto su stvari u duhovnom svijetu stvorene u skladu sa njihovom ljubavlju i mudrošću, – kao što je bilo ukazano u prethodnoj raspravi (pogl. 322); ali/dok ljudi to ne vide, pošto je njihova žetva godišnja i nije u skladu sa njihovim stanjem ljubavi i mudrosti već je u skladu sa količinom truda kojeg su uložili u nju.

958.    Iako se kaže da su ove stvari svrhovite (= korisne funkcije), pošto kroz čovjeka imaju odnos sa Gospodinom, ipak se za njih ne smije reći da su one svrhovite od čovjeka za Gospodina, već/prije od Gospodina za čovjekovo dobro (ili ‘da izviru u Gospodinu za dobro čovječanstva’), pošto su u Gospodinu sve svrhovitosti beskonačno ujedinjene u jedno, dok u čovjeku nisu svrhovite osim od Gospodina; jer čovjek ne može učiniti dobro sam od sebe, već jedino od Gospodina, a dobro je ono što se naziva svrhovitošću. Suština duhovne ljubavi je činiti dobro drugima, ne zbog vlastite koristi već zbog njihova dobra; beskonačno više je to suština Božanske ljubavi. Ona je poput ljubavi koju roditelji imaju prema svojoj djeci, iz koje roditelji čine dobro njihovoj djeci iz ljubavi, ne zbog vlastite koristi već zbog dobra djece. Ovo se posebice može vidjeti na ljubavi koju majka ima prema svojoj djeci. Pošto je Gospodin Onaj Kojeg treba obožavati, Kome se treba klanjati i Kojeg treba slaviti, pretpostavlja se da On voli obožavanje, klanjanje i slavu zbog Svoje vlastite koristi; no On ih voli zbog čovjeka/čovjekove koristi, pošto se uz njihovu pomoć čovjek stavlja u stanje u koje Božanstvo može utjecati i kao takvo biti percipirano/spoznato; jer uz njihovu pomoć čovjek odbacuje ono što mu je vlastito, što spriječava upliv i recepciju, jer ono što je čovjekovo, što je ljubav prema sebi, stvrdnjuje srce i zatvara ga. To se otklanja tako da čovjek spozna da od njega ne dolazi ništa osim zla a od Gospodina ništa osim dobra; ovom spoznajom se čovjekovo srce smekšava i on postaje ponizan, iz čega izvire obožavanje i klanjanje Bogu. Iz svega ovoga slijedi kako je svrhovitost koju Gospodin izvršava za Sebe kroz čovjeka ta da Čovjek može biti u stanju činiti dobro iz ljubavi, a pošto je to Gospodinova ljubav, njezina recepcija je uživanje Njegove ljubavi. Stoga neka nitko ne vjeruje kako je Gospodin sa onima koji Ga samo obožavaju, On je sa onima koji vrše Njegove zapovijedi, stoga koji čine ono što je svrhovito (who perform uses); sa takvima On ima svoje obitavalište, a ne sa prethodnima (tj. sa onima koji Ga ‘samo’ obožavaju).’

  E.Swedenborg ’Anđeoska mudrost u svezi Božanske ljubavi
& mudrosti – 65, 66 (vidi pogl. od 61-68’) & 319-335’

959.    William Blake, još jedan od Gospodinovih vjernih slugu, (koji je, usput rečeno, na svojim policama imao Swedenborgovu knjigu ’Anđeoska mudrost u svezi Božanske ljubavi i mudrosti’!!), je u trenutku objavljivanja svoje ponajveće poeme, ’Four Zoas’ (’Četiri Života’), bio itekako svjestan činjenice kako cijelo stvaranje u sebi žudi/vapi za ‘Čovjekom’ (vidi Rimljanima 8:19):

960.

’Man looks out in tree & herb & fish & bird & beast
Collecting up the scatter’d portions of his immortal
Body        
Into the Elemental forms of every thing that grows.
…        
In pain he sighs, in pain he labours in his universe
Screaming in birds over the deep, & howling in the
Wolf        
Over the slain, & moaning in the cattle & in the winds
…        
And in the cries of birth & in the groans of death his
Voice        
Is heard throughout the Universe; wherever a grass
Grows        
Or a leaf buds, The Eternal Man is seen, is heard, is felt

(’Čovjek se zagledâ u stablo & biljku & ribu & pticu & zvijer
Sakupljajući rasute/raspršene dijeliće svog besmrtnog
Tijela        
U elementarne forme svake stvari koja raste.
…        
U boli on uzdiše, u boli on radi u svemiru svom
Kričući u pticama nad ponorom, zavijajući u
Vuku        
Nad plijenom, & stenjući u stoki i u vjetrovima
…        
I u plaču rođenja i u jecajima smrti njegov
Glas        
Se čuje/prožima Svemir: gdje god da trava
Raste        
Ili list pupa, Vječni Čovjek se vidi, čuje, osjeti
I sve njegove boli, sve dok ponovno ne prisvoji svoje drevno blaženstvo.’

                                                               W.Blake ’Four Zoas’ (’Četiri Života’)

961.      A da su ovog od davnina bili svjesni ’mudri’ ne samo u Kršćanstvu, svjedoči divna pjesma Perzijskog mistika, Jelal ed Din Rumija (1207-1273), ’Umro sam u kamenu’:

962.

“I died from minerality and become vegetable
And from vegetativeness I died and become animal.
      I died from animality and became man.
        Why fear then? Have through death I ever lost?
       Next time I shall die,
        That angels’ wings I thereupon shall bear.
        Yet angel, too, I’ll not forever be,
        God’s face alone goes through eternity.
        Far beyond angels’ spheres my wings away
        Will carry me to heights beyond mind’s reach.
       Oh, let me not exist!
        For like a harp’s sweet strains
        The knowledge sounds within me that we shall to Him return.’

(‘Umro sam u kamenu i izniknuo u biljku/i postao sam biljka,
I u biljci sam umro i postah životinja,
Umro sam kao životinja i onda čovjekom postah,
Zašto onda strah (od nestajanja kroz smrt)? Zar sam kroz smrt ikad izgubio?
Umrijet ću i sljedeći put
Tako da anđeoska krila mogu nositi.
Ali ni anđeo, također, neću zauvijek biti,
Božje lice se jedino prostire kroz vječnost.
Daleko iza anđeoskih sfera moja će me krila
Odnijeti, do visina iza granica uma.
Oh, neka me nema!
Jer poput slatkih melodija harfe
U meni odzvanja znanje da ćemo se Njemu vratiti.’) 

963.    Sljedeće što ćemo razmotriti je način na koji se ‘zarobljena’ Satanina duša ‘uzdiže’ prema Bogu, tj. otkrit ćemo kako to/na koji način i kojim putem Gospodin Bog, od ‘praha zemljanog’, ili ti ga sasvim zarobljene i malo-brojne duševne inteligencije (‘Individualne inteligencije, ili ‘Božanske iskre’ sa ustrajnom psihičkom voljom’, su u sebi uvijek iste, jedino se razlikuju po tome što u mineralima još jako malo inteligencija nastupa (= pojavljuju se) udruženo, dok je kod biljaka i posebno u već formiranom životinjskom carstvu već na djelu prisutna veća količina istih. Mineral broji osam, devet, deset do najviše dvadeset inteligencija, dok su to recimo kod nekih biljaka više tisuća, kod nekih životinja više milijuna i milijuni milijuna, a kod ljudi su to bezbrojne inteligencije iz svih zvijezda i svih atomskih čestica zemlje.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Zemlja & Mjesec – 46:7’ J.Lorber), inteligencijekoja u tom trenutku, u ‘materijalnom’ svijetu, za nas postaje vidljiva kao ‘prah zemljani’ ili materija/kamen/mineral, stvara Čovjekovu dušu (ili ‘Bogoliko-postojanje’), dušu koja je u sebi konglomerat/koncentracija/sastavljena od nebrojeno mnogo istih takvih ‘zasebnih individualnih inteligencija’ (‘A broj različith vrsta životinja u vodama, na zemlji i u zraku je bio poput broja čovjeka koji je bio napravljen od tog broja i koji je bio kao broj Ljubavne milosti i kao broj budućeg spasenja i ponovnog rođenja koje iz njega proizlazi.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Božje Domaćinstvo – 1/7:6’ J.Lorber), inteligencija koje su, prije sjedinjenja/formiranja najuzvišenije i najsavršenije forme, ljudske duše, morale proći izuzetno dugotrajan put pročišćavanja/fermentacije i usavršavanja.

964.    ‘U osnovi, niti biljno niti mineralno kraljevstvo ne postoje u čistoj formi pošto su, u stvarnosti, oba ta kraljevstva također životinjska kraljevstva. Svaki se mineral sastoji od mnogo mikroskopskih životinjskih vrsta; a unutar tih životinjskih vrsta (= mikroskopskih životinjica) se može pronaći isto toliko puno individualnih psihičkih inteligentnih sastavnica. Onome koji ima bar malo istinske mudrosti duha neće biti teško utvrditi osnovne inteligentne specifične sastavnice u svakom mineralu baš kao i u svakoj biljci.

965.   Sve što morate učiniti je ustanoviti karakteristike minerala ili biljke; onda ćete također pronaći mnoge različite vrste osnovnih specifičnih sastavnica (specifica), od kojih je svaka jedinstvena i stoga, sa jednom inteligencijom, ispunjava jednu pojedinačnu svrhu u mineralu. Sa ciljem da bi mineral mogao postati ono što jeste i ono što bi trebao biti, različite vrste specifičnih sastavnica (specifica) koje pripadaju mineralu se moraju ujediniti da bi formirale pojedini mineral što je nužno(st) u skladu sa redom. Kako bi ovo dobro shvatili, poslužiti ćemo se jednim primjerom. Ako istražimo/promotrimo željezo, i ako nabrojimo pojedinačne karakteristike ovog metala, vidjet ćemo što je nužno za njegovu formaciju. S jedne strane, željezo je teško. Što prouzrokuje tu težinu? Specifična sastavnica koja se izdiže iz najunutarnjijih zemaljskih komora, iako ovdje zavezana za ovaj metal, još uvijek kurs svoje inteligencije usmjerava ka tamo gdje je toliko dugo vremena bila protjerana/prokleta. Ljubav u ovoj sastavnici kao da je prema dole.

966.  Uočavate nadalje čvrstinu željeza. Ova karakteristična specifična sastavnica sakriva u sebi odvojenu inteligenciju potpune sebičnosti, a sa njom, naravno, tvrdoću (= neosjetljivost) prema bilo kakvoj ljubavi prema bližnjem. Ova specifična sastavnica (specificum) je također od dolje.

967.   Nadalje, mi otkrivamo kako je željezo savitljivo, što već predstavlja višu psihičku inteligenciju, ponizno popuštanje. To je ujedno razlog zbog kojeg je ova specifična sastavnica moćnija od prethodne dvije. Prve dvije ne gube ništa od svoga karaktera kroz prisustvo ove specifične sastavnice, no moraju djelovati u skladu sa njom. To je razlog zašto željezo postaje više savitljivo i kovno/duktilno kada se ugrije.

968.    To stanje korespondira sa ljudskom poniznošću. Što se više popustljiva poniznost i volja testiraju kroz vatrena iskušenja, to oni postaju sve više prilagodljiviji/popustljiviji. Ova specifična sastavnica je, bilo kako bilo, ipak od dole, ali je već od dobre vrste jer je naučila poslušnost.

969.    Sljedeća razlikujuća karakteristika (specificum) je rastvorivost, razriješivost. Željezo se, kako znate, može otopiti bilo kiselinom bilo vatrom. Inteligencija slobode leži unutar ove specifične sastavnice; ako ona pronađe mogućnost za svoje oslobađanje, ona vuče sa sobom sve ranije spomenute specifične sastavnice. Ova specifična sastavnica po prirodi također korespondira sa centrifugalnom silom (od centra), koja bi se širila do beskonačnosti ako ne bi imala svoje ograničenje.

970.    Pored toga, ima još jedna karakteristika koja spriječava da se to dogodi: jedna inteligentna sastavnica koja izražava nepokolebljivu čvrstinu. Ova specifična sastavnica se želi povući u sebe te je stoga protusila prijašnje. Ova specifična sastavnica ograničava onu koja teži širenju, dok prijašnja centrifugalna kontrolira potonju centripetalnu (prema centru).

971.    Opet primjećujemo još jedan atribut ovog metala; to je lakoća uz pomoć koje postaje užareno crven u vatri. To je uzrokovano sa specifičnom sastavnicama bijesa u željezu, koji je obično u stanju mirovanja. Kada se stimulira, on uništava sve druge specifične sastavnice te ih promijeni/premjesti u svoje vlastito stanje. Sve specifične sastavnice koje su do sad bile opisane dolaze od dole, i ni u kojem smislu ne bi, same od sebe, sačinjavale stvarno željezo. Sastav/sklop željeza postaje moguć jedino uz pomoć zasićenja plemenith specifičnih sastavnica koje dolaze sa zvijezda. Kako se te specifične sastavnice mogu prepoznati?

972.  Kada se željezo (pro)trlja, ono postiže metalni, kiselkasti miris. Ovaj miris je specifična sastavnica sa inteligencijom koja već svjedoči o aktivnoj ljubavi, baš kao što je u svim ostalim kiselinama i u slobodnom kisiku prisutan dobro poznati životni zrak. U duhovnom smislu je to aktivna ljubav, koja je u stvarnom smislu sâm život. Ova sastavnica je ujedinjujući princip specifičnih sastavnicâ željeza. Ne samo da ta specifična sastavnica prožimlje željezo u potpunosti, već ga ta specifična sastavnica (aktivna ljubav) zaokružuje (željezo) sa svojom vlastitom školjkom kisika. Otud izvire/tu su izvori mirisa željeza.

973.   Još jedan atribut ovog metala je njegova ogromna želja da prihvati elektricitet. Uzrok tome je ista specifična sastavnica (specificum) u ovom metalu; to je inteligencija pokretljivosti, a sa njom i želja za društvenim sjedinjenjem. Ova specifična sastavnica nije ograničena poput ranijih, već je to specifična sastavnica koja prožimlje i okružuje (encompassing) ovaj metal, isto kao i ranije spomenuta specifična sastavnica. Ali pošto je povezana sa ranijim specifičnim sastavnicama, ona će činiti/ulagati neprestane napore da ih oslobodi te pridobije za sebe.

974.    Obično se(be) ukazuje u obliku rđe, koja u procesu vremena izmjeni (literalno: ‘izokrene’) i razloži cijelo željezo. Rđa po sebi u stvari nije električna sastavnica koja neprestano ostaje slobodna, već su to ranije specifične sastavnice koje su spojene sa ovom slobodnom specifičnom sastavnicom, a ova specifična sastavnica (rđa) teži da postane poput ove električne sastavnice. Ova specifična sastavnica (specificum) je prema tome također od gore.

975.    Još jedan od atributa željeza je njegov sjajni omotač (luster) bijelo-sive boje. Ova specifična sastavnica nosi u sebi kvalitetu ‘mirnoće’. Jedino se u mirnoći sve može balansirati, i kao rezultat toga se pojavljuje glatka površina koja je receptivna za svjetlo poput površine ogledala. Ova specifična sastavnica je osobita/svojstvena svom željezu ali nije čvrsto spojena sa njim. I ova sastavnica se ujedinjuje sa njime samo kada je njegova površina očišćena, poravnata i ispolirana. Bilo kako bilo, ako bi njegovi dijelići – koji se u potpunom miru odmaraju na površini – bili uništeni kroz trenje, i koroziju, sastavnica bi istog trenutka napustila tu točku. Duša je jedino prijemčiva za svjetlo kada uđe u mirnoću svoga duha, pošto je u duhu glavni princip mirnoća (peacefulness). To je ujedno razlog zbog kojeg drevni mudraci svoje umrle nisu ispraćali sa ničim do željama za mirnoćom i svjetlom.

976.    Kada se metal željezo kuje, on postaje elastičan. Ta elastičnost je također specifična sastavnica od gore, i istoznačna je sa sređenom/organiziranom/usmišljenom (orderly) snagom volje koja se ne mijenja iz dana u dan. Ako bi ova sila bila otklonjena (ili ‘ako bi odstupala’) bilo kojim putem (ili ‘na bilo koji način’), ona bi se odmah (po)vratila svojoj ranijoj upravi (ili ‘smjeru’). Ova specifična sila je jedna od najraširenijih u najnižoj sferi zraka, i prožimlje svaki atom zraka; to je razlog zbog kojeg je sam zrak elastičan u najvećoj mogućoj mjeri.

977.   Iako ova sila dolazi od gore, ona prožimlje cjelokupnu zemaljsku kuglu, te je glavni razlog za sva kretanja/pomicanja unutar i na njoj. Ona je stvarni/aktuelni princip koji uzrokuje kretanje i elasticitet svih tijela. Ona jedino u vatri slabi/opada, pošto je tada potaknuta na pre-veliku aktivnost – no ova najvažnija sila nikako ne može nestati/biti uništena. Kada ju crveno-užareno željezo naizgled izgubi, elastična sila se vrati čim se željezo ohladi i čim ga se ponovno kuje.

978.   Ova specifična sastavnica (specificum) je povezana sa svjetlom, pošto se sastoji od svjetlosnih atoma. Ona se drži u izuzetno malim prozirnim mjehurićima koji penetriraju/prodiru u sve pore materije. Ako su te pore smrvljene i zatvorene kovanjem tako da ti elastični mjehurići sa specifičnim sastavnicama ne mogu pobjeći, onda one ukažu svoje snažno prisustvo kada se željezo savija. One ga trenutačno prisiljavaju da se vrati u onom pravcu koji najbliže korespondira sa njihovom pozicijom pod pritiskom.

979.   Nekoliko prirodnjaka je nazvalo ove atome svjetla ‘eterične svjetlosne monade’. Ova oznaka je korektna, jer se izrazom ’monada’ na određeni način u svojoj vrsti označava jedno zasebno ili pojedinačno. Pošto ova specifična sastavnica ima svoj izvor u svjetlu, ona je izuzetno posebna/čudna/osebujna, posebice u svojoj intelektualnoj sferi. Ona voli mir (ili ‘mirnoću’) te ju traži sa najvećom upornošću. A s obzirom da sam princip mirnoće leži u njoj samoj, bilo kakvo ograničenje uzrokuje da ona traži svoje prethodno stanje mirnoće, stoga kada je izvan svoga ekvilibrijuma/ravnovjesja ona pokazuje (excercises) najveću silu motivacije, kojoj ništa ne može stati na put.

980.   To je još jedna nova specifična sastavnica (specificum), nova inteligencija, u ovom metalu. Ona se dokazuje/potvrđuje na isti način kako to čini u biljkama i životinjama, što vodi do zaključka kako je za željezo nemoguće da je mrtvo tijelo, jer kada je stimulirano na pravi način/pravim sredstvima ono sadržava istu inteligentnu moć/silu koja je aktivna i u životinjama.

981.  Od čega se, u stvari, ova specifična sastavnica sastoji? Jedna izuzetno mala iskra svjetla u već spomenutom mjehuriću. Ova mala iskrica je inteligencija sa čvrstom/ustrajnom (ili ‘onom koja ne odustaje’) psihičkom voljom koja mirno ostaje u svom zatvoru sve dok nije stimulirana sa potiskom ili pritiskom. Ako je, bilo kako bilo, ona spriječena kada utječe u mjehurić, onda se budi unutar svoje školjke te ruši/probija zidove, kao što to čini zrak sa zidovima balona. Ako bi pritisak ili potisak bio premali, ona otkriva svoju prisutnost kroz drhtanje, kroz koje obično izvire zvuk (ili ‘što obično uzrokuje zvuk’). Ako bi, međutim, pritisak ili udarac bio jači, onda ona dere svoju školjku i iskri/svjetluca se kao svijetleća iskrica vatre. To je razlog zbog kojeg ova specifična sastavnica izgleda slobodno aktivna u vatri i uništava sve čega se dotakne.

982.   Sada kada ste se upoznali sa specifičnim sastavnicama ovog zasebnog metala, a kako su ove također prisutne i u biljnom i u životinjskom kraljevstvu, što će nas spriječiti da prihvatimo kako i u metalima i mineralima također postoji animalni život?’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Zemlja & Mjesec – 45, 46’ J.Lorber

Sunčevi svjetlosni atomi

983.      ‘Vi ćete vjerovati kako je voda majka životinjskog svijeta. Ali to nije tako. Prva kategorija u životinjskom svijetu su beskonačno mali stanovnici etera. Unutar ovog su oni više manje ono što vi u vašem jeziku nazivate ‘atomima’. Ako te male mikroskopske životinjice želite vidjeti sa vašim očima, trebate uvećati takvu točkicu trilijun puta – nešto što vi najvjerojatnije nikad nećete postići u zemaljskom životu. Ni jedno smrtno oko neće biti u stanju vidjeti stvari kakve one uistinu/u stvarnosti jesu, jedino oko duha je to u stanju učiniti.
              Te životinjice su u formi sferne/okrugle, (a) njihova površina je izuzetno glatka. Njihova hrana je suština/esencija svjetla. Njihov životni vijek je trilijunti dijelić sekunde, nakon čega se one sjedinjuju u njihovim triljunima da bi započeli formirati drugu kategoriju živih bića, iako se ova ne razlikuju previše od svojih prethodnika što se same veličine tiče. Njih se može nazvati ‘monade’. Ovaj tip životinje za/kao svoje stanište ima planetarnu sferu. (Njihov) životni vijek traje tisuću bilijunti dijelić sekunde. Na isti način je jedna kategorija životinja, skoro potpuno istih u obliku, formirana nakon druge, svaki puta sa životom na višoj potenciji. Životni vijek ovih entiteta će postepeno rasti do tisuću milijuntog dijelića sekunde.‘

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Nebeski Otac
‘Nebeski Darovi – 1 knjiga, str 82’ J.Lorber

984.    Da bi što bolje shvatili cjelokupan proces ‘nastajanja’ ili ‘stvaranja’ ljudske duše, mi ipak moramo krenuti od ‘početka’, od Sunca, tj. mi ćemo kao našu početnu ili izvornu točku uzeti naše Sunce (treba imati u vidu kako ovaj proces, o kojem je bilo riječi u 880-886 pogl., ne započinje u/na našem Suncu, no mi moramo uspostaviti ovaj odnos, tj. locirati/ustvrditi relativnu početnu točku da bi sam proces, koji je uvijek i svugdje isti, mogli na zadovoljavajući način i shvatiti) koje i dan danas, lako se u to uvjeriti, svojim zrakama topline i svjetlosti, tj. onim što iz njega zrači ili izvire (onime što Sunce ‘ejakulira’; točnije bi bilo reći ‘onime što to što iz sunca izvire u sebi sadržava’; vidi E.Swedenborg ‘Anđeoska ljubav u svezi Božanske ljubavi & mudrosti – 12’), stvara/daje i održava život na našoj Zemlji.

985.   ‘Što je, onda, samo (u sebi) Sunce? Sunce je, kao entitet, planeta u usavršenom stanju, a sve planete su ‘sateliti’ ove velike i usavršene planete. Ali koji je izvor takvog izuzetnog svjetla koje okružuje takvu usavršenu planetu?

986.    Svjetlo dolazi/izvire iz duhovne ljubavi-radosti duhova koji okružuju tu usavršenu planetu. Da li su ti duhovi već potpuno usavršeni? Ovo pitanje mora ponovno biti podijeljeno i to u sedam različitih točaka koje, usprkos tome, neće biti preteško u potpunosti shvatiti, pošto se one jedna pored druge nalaze u najljepšem mogućem redu.

987.   Tih sedam točaka su sedam različith vrsta duhova koje nalazimo u Suncu, koji zajednički određuju veliko sunčevo svjetlo.

988.   Ako želite bolje naučiti koja je unutarnja priroda ovih sedam duhova, pogledajte sedam zapovijedi milosrdne ljubavi (= ljubavi prema bližnjem) i tri zapovijedi koje služe kao temelj ovih sedam, kroz koje bi čovjek trebao spoznati svoj odnos sa Bogom, svojim Ocem i Stvoriteljem. Onda imate dovršeni krug duhovnog saveza/društva na Suncu. I dugine boje također omogućavaju čovjeku da prepozna ovaj red.

989.   Ali sad, što slijedi nakon ovih pri-sjećanja? Ništa drugo ne slijedi nego da je sunce, u svojoj unutarnjoj sferi, mjesto sakupljanja za sedam vrstâ duhova. Među njima su oni koji su najprije poslani na planete zbog testa, a također i oni koji su se već vratili usavršeni. Prva, klasa duhova koji tek moraju biti usavršeni, formira sunčeve unutarnje sadržaje, a drugi, već usavršena vrsta/klasa, formira sunčev sjajni/svijetli/blistavi omotač.

990.   Gledajte, da ste bili malo oštro-vidniji, kamen spoticanja bi već bio otklonjen; ali, pošto bolujete od slabog vida i također nešto slabije i čujete, Ja moram dodati da su ti duhovi oni koji, kroz njihove vibracije ljubavi i radosti, uzrokuju stvarno osvjetljenje Sunca.

991. Što se tiče razmnožavanja/širenja tog svjetla, Ja ću vam skrenuti pažnju na te ‘tek-se-trebaju-usavršiti’ duhove, koji se (sa tim ciljem) moraju odmaknuti od Sunca. Ovim vam je sada objašnjena priroda vama već spomenutih atomskih životinjica koje izlaze iz Sunca, kroz što se vibracije već usavršenih duhova, daju kao snažeći dar, nesavršenim duhovima koji napuštaju Sunce i kreću na putovanje do svojeg savršenstva.‘        Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Muha – 10:18-29’ J.Lorber

992.    Dakle, ti ‘duhovi’ ili te ‘zrake’ su u sebi eterični svjetlosni atomi, ili ‘inteligencije’ u najmanjoj mogućoj formi, koji/e su/se, kako Gospodin otkriva, bili ‘poslati’/šalju iz Sunca na put ‘pročišćavanja’, i koji su u sebi itekako ‘živi’, tj. oni su u sebi, ako bi ih mogli ‘zagledati’ izuzetno snažnim mikroskopom, male životinjice atomskih proporcija.

993.   Ti odaslani sunčevi atomi, ili ‘duševne inteligencije atomske veličine’, se po već više puta spomenutom (univerzalnom) zakonu privlačenja međusobno ‘sjedinjuju’ ili ‘povezuju’ sa sebi sličnim ‘duševnim atomskim inteligencijama’, te se na svom ‘putu’ usavršavanja sve više i više zgušnjavaju, prelazeći najprije iz etera u, za naše oko i dalje nevidljivi zrak te naposlijetku, daljnjim procesom ‘grupiranja/sjedinjavanja/zgušnjavanja’, i u našim čulima spoznatljivu vodu (vidi 764, 765).

994.   ‘Kad bi imali takav mikroskop koji bi predmete mogao povećati šest milijuna puta, uz pomoć tog mikroskopa bi u jednoj jedinoj kapi vode mogli otkriti neopisivu količinu najčudnovatijih životinjskih oblika. Ti oblici nisu ništa drugo do nosači različitih pojedinačnih inteligencija, koje se neprestano neprijateljski susreću, međusobno hvataju u koštac i naizgled uništavaju; ali na njihovo mjesto onda ubrzo stupa novi oblik (čitatelj na ovom mjestu treba zastati na trenutak te kontemplirati izuzetno važnu ideju, naime, ideju kako ‘uništenje’ kao takvo u stvari ne postoji već jedino ‘prelazak iz jednog duševnog stanja/forme u drugo/u’, što će reći, da je samo ‘uništavanje’, o kojem Gospodin ovdje govori, istovremeno ‘stvaranje’ ili ‘nastanak’ novih duševnih formi!), koji sve ove ranije u sebi apsorbira (¡!) i istovremeno ih proždire/konzumira. Kad se je takav jedan oblik dovoljno zasitio, umiruje se i tone na dno.

995.    Ali kada se jedan ogroman broj ovakvih oblika smirio i potonuo, kao usko srodna bića u miru se sljepljuju čvrsto jedna na druge, i vidi, iz toga za vaše oko nastaje naizgled mrtva materija. Ali to nikako nije tako; to je samo (z)broj zarobljenih zasebnih inteligencija, koje, opet rastvorene postaju žive (živahne) i mogu biti spojene/udružene u neku drugu formu, rad koji – kao što već znate – vrše već dobro nam poznati duhovi i to onakvom aktivnošću kakvu smo već opisali u biljnom kraljevstvu (‘Materija se sastoji od duša, i prema tome od inteligencija, koje se u/sa prekidima drže zarobljene od strane viših energija i inteligencija u skladu sa zakonom i nužnošću. Kada je, međutim, rok zarobljeništva istekao, individualne inteligencije se ponovno probude kao pra-supstance u biću koje je bilo stvoreno iz Mene, Stvoritelja, u početku. Ovo ponovno sjedinjavanje je dijelom rad same inteligencije, a dijelom rad viših duhova.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Zemlja & Mjesec – 41’ J.Lorber).’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Zemlja & Mjesec – 46:9, 10’ J.Lorber

996.    Ovime smo otkrili na koji način se formira Zemljina kora, tj. od čega je sastavljena Zemlja ili ti ga njezin ‘prah’ od kojeg će Gospodin Bog ‘podignuti’ ljudsku dušu u koju će postaviti Svoj duh (‘Vi niste započeli sa vašim rođenjem, o ne, vi ste također postojali i puno prije, čak od vječnosti, ali/samo ne kao ljudska bića, ili pojedinačna postojanja, već kao materija, sa istom neuništivom supstancom kao i sva materija.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Tajne Života – 30’ G.Mayerhofer) .

997.    No, pitanje koje se sada nameće/postavlja samo od sebe je, ‘Kako se iz tog ‘neživog’ zemljanog praha (ili ‘materije’), kako se od tih ‘malenih atomskih životinjskih leševa javlja/pojavljuje ono što mi percipiramo kao život (i naposlijetku ‘Čovjek’)? Gospodin dalje naučava:

998.   ‘Ti izlazeći (ili ‘oni koji izlaze/odlaze’) svjetlosni atomi su, kao što znate, također i prvi korak i iskon/izvor malih svjetlosnih životinjica. Vidite, te nakupine takvih zračnih atoma koji će kasnije postati planetarna masa su naime istovremeno i nakupine životinjskog života u takvoj jednoj planetarnoj masi.

999.    Ali kako se animalni život manifestira na takvoj novoj planeti?

1000.   Animalni život sebe iz nužnosti manifestira/izražava dvojako i to, prvo u ‘negativnom’ životu, što je tamo ‘život biljaka’. Jednom kada se taj život dovoljno zasitio i više nije u stanju u sebe primiti sav prisutan polarni život, onda se tamo, prirodno i iz nužnosti, razvija ‘pozivitni’ polarni život i, zbog prezasićenosti negativnog života da, onda ima dovoljnu nabavku hrane za sebe.

1001.   Ali u kojem obliku se ‘pozitivni’ pol života najprije izražava/manifestira [da bi što bolje shvatili ovu manifestaciju temeljnog ‘pozitivno-negativnog’ odnosa koji prožimlje cijelo stvaranje (vidi 794), vratit ćemo se malo unatrag, točnije do Sunca: ‘Što je to što nagoni duhove prve vrste, koji su još nesavršeni, iz Sunca napolje u široke, beskrajne prostore? Ja vam (na to pitanje) ovo dajem kao odgovor: Ništa drugo do Moj vječni red, uz pomoć kojeg ti iz Sunca putujući duhovi doduše imaju pozitivno-polnu zasićenost, ali su u osnovi (principu/biti/iz temelja) sami po sebi samo negativni! Ali što se događa kad se dva pola približe jedan drugome? Oni se odbijaju sve dok samo pozitivno nabijen, ali u osnovi sam po sebi ipak negativan pol, nije predao sve pozitivno. Vidite sada, tako su te nama poznate atomske životinjice u osnovi negativna bića i u Suncu mogu ostati toliko dugo dok su takvog karaktera. Ali, ako one pre-pohlepno preuzimaju zasićenost svjetlom iz pozitivnog pola sunčevih duhova, tako da se ‘po suštini svjetla’ tada slabo razlikuju od stvarnih pozitivno-polnih duhova, koji su već savršeni, tada će one, male atomske životinjice, biti istjerane od strane pozitivno-polnih bića, i to uistinu brzinom duha. Dakle, ti prognani duhovi su u stvari to svjetlo koje sunce zrači, koje se pri nailasku na neko nebesko tijelo (planet) s obzirom na svoj pozitivni dio, istom (tijelu) i manifestira, i koje prema tome i jeste to poneseno svjetlo ili prije još trajuća vibracija radosti savršenih duhova. Kad prema tome ti brzi nositelji svjetla iz Sunca, nalete na određenu formu, tada ta forma na sebe preuzima – u skladu sa svojim unutarnjim sadržajem – odgovarajuće joj djelove, a raspušta najvećom mogućom brzinom u svim mogućim pravcima ono što joj je nepotrebno.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Muha – 11:1-5, 8’ J.Lorber]? Samo dohvatite mikroskop i pogledajte ili u kapljicu vode promiješanu sa nekom gnjilom biljkom u truljenju, ili promatrajte izlučeni biljni sok, i na vaše veliko iznenađenje/zaprepaštenje, ugledat ćete horde sitnih životinjica; putem ovog objašnjenja i uz samo malo truda, postat će vam jasno kako se negativni pol okreće i prelazi u pozitivni polaritet života!

1002.   Razumite, Moji dragi mališani, kako se animalni život počinje razvijati, on više nikad ne može stagnirati, već postepeno započinje svoj povratak originalnom/iskonskom centru sveg života.

1003.  Ali kako se s obzirom na vječni red svugdje primjećuje sukcesivno napredovanje, koje samo po sebi nije ništa drugo do sve savršenije i veće zgušnjavanje života – što se i skroz prirodno može uporediti sa zrakama koje se vraćaju svome izvorištu postajući naravno sve intenzivnije što su bliže toj izvornoj točci -, tako da je po tome i prirodno da se život ne može približiti svome izvoru u toj rasutosti, već se neprestano sakuplja u sve gušće oblike i na taj način vraća svome vječnom Izvoru. 

1004.    Ali koji je onda sljedeći korak u kojem ovaj prvi pozitivni život sebe konsolidira?

1005.  A sada dragi Moji, neka nastupi muha! Vidite, to je prva životinja koja će nastaniti novo-formiranu planetu; jer, kako znate, čak i danas ova životinja uzima takvu hranu iz koje trilijunski život postaje ‘jedan’ život (vidi Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Muha 4:3-13’ J.Lorber)! I sada ćete razumjeti zašto sam ranije rekao: Samo malo strpljenja, i uskoro ćemo čuti našu muhu kako zuji iznad moćnog pištanja našeg novog planetarnog grumena.

1006.  Na taj način ćete također razumjeti višu konsolidaciju (= više sjedinjenje), kako je muha postala sakupljajuća točka života (‘Jednom kada se ovaj koncept razumije u potpunosti, Moji najdraži, onda će pitanja ‘kako’ i ‘zašto’ muha živi biti odgovorena. Što se tiče ‘kako’ ona živi, odgovor je – ona je jedna određena sakupljajuća točka za život koji dolazi iz centra, te stoga ona sakuplja i uzima život od velikog broja prethodnih životinja. Stoga odgovor na prvo pitanje mora već biti očigledan i potpuno slijepom čovjeku. Sada, sigurno neće biti teško bilo kome odrediti unaprijed ‘zašto’ ona živi, imenom: ‘Tako da bi suma njezinog života učinila prijelaz, vratila se kao potpuniji, intenzivniji život, prosljeđujući naprijed i prema gore do čovjekove duše, koja je onda u stanju primiti od Mene najintezivniji život, koji – kako znate – sada može ponovno potpuno ujediniti sa Mnom u ‘jednu’ silu/moć kroz Ljubav!’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Muha – 7:24-26’ J.Lorber).

1007.   Ali da vam još dodam to da u ovom razmatranju, kao sakupljajuća točka života, jedna jedina muha vrijedi više nego naš cijeli ranije stvoreni planetarni grumen! A kada (raz)mislite o ovome, onda ćete vidjeti koliko puno je sam život iznad (u smislu, ‘koliko uzvišeniji je sam život od’) izvanjske materije, čak i u svojoj prvoj iskri, a također ćete vidjeti koliko visoko iznad svih sunaca i svih planeta stoji život jedne jedine osobe.’   

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
Jedini Bog ‘Muha – 8:26-37’ J.Lorber

Izgubljene karike

1008.    ‘I reče Bog, Neka iz vode izađu/neka voda dâ (let the waters bring forth) svakojaka živa bića (originalna riječ uključuje i ‘bića što pužu/gmižu’) i leteća stvorenja (originalna riječ uključuje i ‘insekte’) koja mogu letjeti nad zemljom, svodom nebeskim. I Bog stvori morske nemani (ili ‘ogromne morske životinje’) i svako živo stvorenje koje se pokreće, koje su vode dale u velikom broju, svaka po svojoj vrsti, i svako leteće stvorenje po svojoj vrsti: I Bog vidje da je bilo dobro.’  Postanak 1:20-22

1009.    Voda ili vodena sfera je prvo (za nas perceptibilno) stanište u kojem se ‘život’ polako sve više i više ‘sakuplja’ ili usavršava (Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Saturn – 13:1, 8’ J.Lorber), predstavljajući se u toj svojoj ‘evoluciji’ [U drugom poglavlju svoje knjige ‘Pobijanje Evolucije – 1’, J.D.Sarfati, stavljajući u kontrast evolucionističko i kreacionističko tumačenje pojma ‘evolucija’, izlaže: ‘Glavna točka je uobičajena praksa ‘Učenja o Evoluciji’ i ‘Prirode Nauka’ da sve promjene u organizmu nazivaju ‘evolucija’. To omogućava ‘Učenju o Evoluciji’ da tvrdi kako se evolucija događa i danas. Međutim, kreacionisti se nisu nikad protivili tome da se organizmi mijenjaju; razlika je u vrsti promjene. Ključna razlika između ova dva modela je da li su te uočljive promjene tipa ‘promjene čestica u ljude’. Evolucija, ili od ribe-do-filozofa tip promjene zahtjeva da se ne-žive (!; vidite naravno u čemu je glavni problem naučnika) kemikalije organiziraju same od sebe (!) u organizme koji se sami reproduciraju. Sve vrste života su navodno proizašle (descended), prirodnim, neprekinutim procesom, od ovog ‘jednostavnog’ oblika života. Da bi to funkcioniralo, mora postojati određeni proces koji može generirati genetičke informacije u današnjim živim stvarima.’] našim čulima kroz sve savršenije i savršenije forme ‘biljnog’ i ‘životinjskog’ carstva.

1010.  Kako se ta ‘genetička/inteligentna’ informacija, ako krenemo od vode, ili točnije oceana/mora, umnožava/generira, tj. kako se te male atomske životinjice sjedinjuju iz klase/vrste u klasu/vrstu sve dok se na taj način, preko sva tri kraljevstva, ne razviju u čovjeka, otkriva sâm Stvoritelj, Isus Krist Jehova [napomena: iako tekst ove Gospodinove objave prati ‘evoluciju života/formi’ na Saturnu mi se prema njemu možemo odnositi kao da se događa-o na našoj planeti pošto je red ili napredak, koji uvijek izvire iz = koji je slika/odraz jednog te istog REDA, uvijek i svugdje isti kako Gospodin upućuje u Svojoj objavi ‘Saturn – 13:8’ via prorok J.Lorber]:

1011.   ‘Prva klasa životinja se sastoji od bezbrojnih količina izuzetno malih bijelih crvića, koji su toliko sićušni da ih jedna normalna kapljica vode može udomaćiti na milijune. Druga klasa je klasa nešto većih crva koji su već opskrbljeni sa dvije ruke. Te mikroskopske životinjice drugog reda konzumiraju na tisuće životinjica prve vrste, te tim putem (through this pattern) njihov život (a samim time i inteligenciju/informaciju) u svoj (jako važno!). Treća klasa je klasa izduženih sivih crva veličine otprilike nematoda, poimenice anguillula aceti. Ta klasa životinja je jako proždljiva te sebe hrani sa prethodne dvije klase crva i na taj način utjelovljuje njihov život u svoj (ponovno jako bitna postavka kojoj ćemo se, u nešto drugačijoj aplikaciji, vratiti u pod-subjektu ‘Riječ dvije o Jelu i Piću‘). Četvrta klasa je vrsta crviju koji imaju dvije glave i dužinu od 2.14 to 2.25 mm; prema sredini su nešto deblji tako da je njihov oblik sličan polumjesecu (crescent roll). Ta životinja samo konzumira svoje prethodnike. Slijedeća klasa se već razlikuje od prethodnih po spolu. U prethodnim klasama nije postojalo razlike među spolovima. Ta životinja je, bilo kako bilo, zbog svoje dvije glave, tako strukturirana da u sebi ujedinjuje muški i ženski princip, naznačen (indicated) sa dvije glave. Slijedeća ili peta klasa se već sastoji od određene vrste četvoro-rukih crvenkastih koleopterona. Ta životinja ima vidljivu dužinu od 4.28 do 4.50 mm i tijelo širine oko 1.07 do 2.12 mm; ona je proždrljivac pošto jede sve prethodne klase životinja u bezbrojnim količinama i stoga utjelovljuje njihov život u svom. To je način, u slučaju tisuću takvih nivoa živih bića, kako jedan uvijek ulazi u drugi sve dok nisu prihvaćeni od klase ljuskavaca.

1012.    Klasa ljuskavaca je isto tako bogata/izdašna; ono što se prvo pojavljuje je mušula (školjka), onda puž. U vodi se nalazi na tisuće različith vrsta puževa koji su sukcesivno u takvom redu da, u biološkom odnosu, jedan proizlazi iz drugog, iako bi bilo ispravnije/bolje reći ‘s obzirom na stvaranje života’.

1013.   Ti ljuskavci su stoga istovremeno srednja životinjska klasa u kojoj se sakuplja život i kroz koje život jednog puža prelazi, snažniji/na višoj potenciji, u život drugog. Između velikih životinjskih klasa/vrsta uvijek postoji jedna manja životinjska klasa koja je neprijateljski raspoložena prema prethodnoj velikoj klasi, ali koja je uskoro konzumirana kao ukusna hrana od strane slijedeće velike klase životinja.

1014.   Puževa hrana se sastoji od određene/jedne vrste oceanske trave koja raste na obalama. U toj travi (vidi 1001) se nalaze bezbrojni sićušni zlatni crvići koji pužu služe kao dodatna hrana. Kroz ovu dodatnu hranu puž stječe život svih prethodnih vrsta životinja.‘

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Saturn – 13:1, 7-10; 14:1, 2, 13, 21’ J.Lorber

1015.   Kao jednu od naj-ozbiljnijih primjedbi protiv Darwinove teorije o evoluciji, kreacionisti u svom ‘ratu’ protiv evolucionista koriste ‘izgubljene karike’ ili ti ga ‘nedostatke fosilne evidencije’ o POSTEPENOM prelasku (ili ‘transmutaciji’) iz jedne vrste u drugu. U već spomenutoj knjizi J.D.Sarfatija ‘Pobijanje Evolucije – 1’, nalazimo ovaj argument:

1016.  ‘Učenje o Evoluciji i Priroda Nauke raspravljaju fosilni zapis na nekoliko mjesta. Kreacionisti i evolucionisti, sa svojim različitim pretpostavkama (ili ‘različitim kodom za otključavanje postojećih činjenica’), predviđaju različite stvari u svezi fosilnog zapisa. Ako su se živa stvorenja uistinu razvila (ili ‘nastala’) od drugih vrsta stvorenja, onda bi trebalo postojati mnoštvo posrednih i tranzitnih formi, sa tako reći polu-strukturama. Međutim, ako su različite vrste bile stvorene odvojeno (drugim riječima, ‘odmah i odvojeno’), fosilni zapis bi ukazivao stvorenja koja se pojavljuju naglo i u potpunosti formirana.’

1017.   U nastavku ovog argumenta a u potvrdu kreacionističkoj teoriji J.D.Sarfati navodi slijedeću ‘zabrinutost’ C.Darwina: ‘Zašto svaka geološka formacija i svaka naslaga/sloj nisu puni takvih prijelaznih vrsta/karika/veza? Geologija zasigurno ne otkriva jedan takav fino/sitno (ili ‘precizno’) razvijen/razvrstan lanac; i to je najočiglednija i ozbiljna primjedba koja se može podići protiv (moje) teorije.’      C.R. Darwin, ‘O postanku vrsta’, šesto izdanje, 1872 (London: John Murray, 1902), str. 413.

1018.  J.D.Sarfati nastavlja dodajući: ‘Da li je u današnje vrijeme išta promijenjeno? Pokojni Dr. Colin Patterson, viši paleontolog Britanskog Muzeja Povijesti Prirode, je napisao knjigu, ‘Evolucija’. Kao odgovor jednom pitaocu koji ga je zapitao zašto u svoju knjigu nije uključio slike prijelaznih formi, on je napisao: ‘Ja se u potpunosti slažem sa vašim komentarima u svezi nedostaka direktne ilustracije evolucijskih prijelaza (iz jedne glavne vrste u drugu!) u mojoj knjizi. Ako bi ja znao za neku, bilo živu bilo fosilnu, Ja bi ju sigurno uključio .. reći ću vam u jednoj rečenici – ne postoji ni jedna takva fosilna evidencija na osnovu koje bi čovjek mogao napraviti čvrst (literalno: ‘watertight’ = hermetično/i) argument.”  C. Patterson, pismo Luther D. Sunderlandu, April 10, 1979, izdano u Darwin’s Enigma (Green Forest, AR: Master Books, četvrto izdanje, 1988), str. 89.

1019.  Renovirani evolucionist (i Marksist) Stephen Jay Gould je napisao: ‘Nedostatak fosilne evidencije za prijelazne nivoe između glavnih tranzicija u ogranskom dizajnu, zaista, naša nemogućnost da čak i u mašti (!) konstruiramo funkcionalne prijelazne vrste u mnogim slučajevima, je bio trajan i iritirajući problem za evolucionističku teoriju o postepenom stvaranju.’  S.J. Gould, u; Evolucija Sada: A Century After Darwin, ed. John Maynard Smith, (New York: Macmillan Publishing Co., 1982), str. 140.

1020.    I: ‘Ja smatram nemogućnost pronalaženja jasnog ‘vektora napretka’ u povijesti života za najzagonetniju činjenicu fosilnog zapisa.’  S.J. Gould, ‘The Ediacaran Experiment,’ Natural History,  93(2):14-23, Feb. 1984.

1021.    I na kraju J.D.Sarfati zaključuje: ‘Učenje o Evoluciji izbjegava raspravljati o ogromnim rascjepima između ne-žive materije (čitaoc je već mogao zaključiti kako je jedan od glavnih problema kod svih naučnika taj što oni ne spoznaju pravu prirodu materije, naime da je ‘materija’ u sebi sve samo ne ‘ne-živa’!), i prve žive stanice, jedno-staničnih i više-staničnih stvorenja, bez-kralježnjaka i kralježnjaka. Jaz/razmak/pukotina među njima bi trebala biti dovoljna da ukaže kako je ‘molekula-do-čovjeka’ evolucija bez temelja.’

1022.    Jedan od ‘najčvršćih’ kreacionističkih aduta u ovom argumentu (= ‘izgubljene karike’) jeste ‘nastanak/pojava ptica’ ili ‘zračnih stvorenja’ u stvaranju. Evolucionisti pokušavaju, doduše neuspješno, dokazati kako su ptice nastale od dinosaurusa ili pak gmazova, što je teorija koju kreacionisti lako pobijaju (J.D.Sarfati ‘Pobijanje Evolucije 1’, 3 pogl. ‘Evolucija Ptica’) dokazujući da ptice sa svoje dvije izuzetne karakteristike (riječ je naime o perima i ptičjim plućima), nikako nisu mogle evoluirati od dinosaurusa ili pak gmazova. Da stvar bude ‘zanimljivija’, u oba ta slučaja (misli se na pokušaje evolucionista da ‘pronađu’ prijelaznu vrstu) nema zadovoljavajućeg fosilnog zapisa koji bi mogao dokazati nastanak ptica bilo od dinosaurusa bilo od gmazova.

1023.    Kreacionisti se pak, kao i obično, pozivaju na Knjigu Postanka 1:20-22 po kojoj je, njihovo tumačenje, Bog stvorio ptice petog dana kao sasvim neovisna o drugim stvorenjima kompletna stvorenja.

1024.   Prije nego što pređemo na izuzetno važan dio ‘evolucije’ (ili ‘tranzicije’), naime onaj u kojem se u stvaranju, kako to naučava Knjiga Postanka (!), nakon vodenih životinja pojavljuju ptice, što je prijelaz/dio stvaranja koji ne-malo buni današnje naučnike, dodajemo, kao ‘zagrijavanje’ za glavnu ‘stvar’, Gospodinovo učenje na temu ‘izgubljenih’ karika ili ti ga ‘tajnovitih’ prijelaza iz jednog carstva ili iz jedne ‘glavne grupe/forme/vrste’ u drugu:

1025.   ‘Neki od vas su, a također i mnogi drugi, naprezali svoje mozgove zašto ili zbog čega postoji toliko mnogo različitih vrsta životinja čiju svrhovitost vi, pošto ste ljudi, ne možete razumjeti čija (iz)vanjska forma, štoviše, nije ni najmanje u skladu sa principima estetike te je sa vašeg gledišta ružna, dok se od Mene, Stvoritelja, očekuje da stvaram sve dostojno Mene, što znači obučeno u najljepše forme.

1026.    Tako vi sudite, tako mnogi ljudi i prirodni naučnici sude, koji svugdje očekuju pronaći stvari prema njihovoj imaginaciji, a(li) ne kako sam Ja zaželio da budu u skladu sa Mojom mudrošću.

1027.    No kako vaša izreka kaže: ‘Svaka ptica pjeva u skladu sa oblikom svog kljuna’. Tako da čovjek mora oprostiti toj ‘učenoj’ gospodi i mnogim drugim pre-suptilnim misliocima i pronalazačima grešaka ako oni u svojoj sljepoći govore o stvarima koje ne razumiju i koje nikad neće razumjeti.

1028.   Stoga da bi vam dao još jedan dokaz Svoje suzdržljivosti (forbearing), kakav sam oduvijek bio prema Mojoj nezreloj djeci, i da im opraštam također i ta besmislena i nespretna gledišta, Ja ipak želim, bar među malim brojem Svojih sljedbenika, da prevlada bolje mišljenje. I stoga ću vam Ja opet – kao i u drugim slučajevima – dozvoliti da pogledate iza Izisova zastora, dokazujući Mojim sljedbenicima i obožavaocima kako nije sve od onog što sebe predstavlja u svijetu pred vašim očima kao nespretno napravljeno i uistinu tako; i da je ‘stari Bog’ zasigurno odavno znao što čini, puno prije nego je postojala ideja o tome da li bi ljudsko srce trebalo kucati ili ne! Stoga, pređimo na stvar.

1029.   Vi vidite jako puno životinja čiju svrhu (= razlog njihova postojanja) ne razumijete (= niste u stanju shvatiti), a istovremeno morate pretpostaviti – pošto sam ih Ja stvorio – da iza toga mora biti neki razlog (= svrha).

1030.    Gledajte, ako bi uistinu razumjeli vašu aritmetiku kako je Ja sprovodim u praksu a ne imali samo jedva neodređenu majušnu ideju o dubljem značenju vaše matematike, bilo bi vam lakše shvatiti mnoge stvari.

1031.    Istina je, matematika ili aritmetika vas uče zaključivati iz znane o neznanoj količini. Uče vas da uvijek razmišljate logično, uvijek zaključujući od jednog prema drugome. Međutim, ovo neprestano (= opet i iznova) razmišljanje i zaključivanje sadržava/daje naslutiti razliku između konačnog stvorenog bića i Boga. On, dok razmišlja na isti način poput onog kojeg ste vi otkrili u matematici, računa, zaključuje i misli također na potpuno različit način od vas slabe i nezrele djece moćnog Gospodina i Boga.

1032.   Iz ovog slijedi da, kada vi primjenite vaš standard razmišljanja i zaključivanja na Mojim riječima, tu se uvijek pojavljuju rupe/pukotine/jame gdje je ljudsko razmišljanje nedovoljno, pošto između njih leži Božanska misao.

1033.    Vi recimo znate (za) veliki broj insekata čiju korisnost/svrhovitost ne uspijevate razumjeti (whose usefulness you fail to understand), osjećajući muku/pošast svakodnevno osim ako se od njih ne zaštitite sa svim raspoloživim sredstvima. Vi poznajete i veliki broj ostalih životinja koje žive jedino da bi konzumirale druge životinje ispod njih i, stoga, jedino žive sa ciljem/zbog lova.

1034.   Vi znate jako puno drugih životinja koje vašim očima postaju bliske (= u smislu, ‘oko ih može upoznati’) jedino uz pomoć mikroskopa i koje su bile obdarene produktivnom energijom, životnim vijekom u odnosu na kojeg onaj (životni vijek) u viših životinja, i čak u čovjeka, daleko zaostaje.

1035.  Vi stoga u životinjskom carstvu vidite mnoge kontradikcije za koje nemate objašnjenja, ali ako temeljito promotrite jednu od tih životinja pojedinačno, pokazuje se da je bila stvorena sa takvom prekrasnom/savršenom formom i da je održavana sa tako velikom brigom zato da se njezina vrsta ne bi izgubila. To iz nužnosti vodi do zaključka, uzimajući u obzir takvu jednu životinjsku formu, njezin život i ogromnu moć razmnožavanja/reprodukcije, kako je morao postojati veliki/jako dobar razlog zbog kojeg je Stvoritelj, ili Ja, obdario takvu sićušnu životinjicu sa atributima/karakteristikama, koje sam Ja Osobno odbio dati (= uskratio) vama inteligentnim ljudskim bićima, Svojoj djeci.

1036.   Vas stoga muče sumnje, i ne znate što da mislite o stvorenom ili o Stvoritelju.

1037.    Gledajte, sa ciljem da vam pobliže rastumačim/razjasnim ovu anomaliju, moram vas odvesti u polje sasvim drugačije od materijalnog. Jer mi moramo započeti sa duhovnim, kojem materijalno služi samo kao pokrivač. Jedino sa duhovnim očima može biti ugledano ono što će zauvijek biti skriveno fizičkom oku a također i oku intelekta. (ovaj dosadašnji dio Gospodinova teksta je bio nužan uvod, tako reći inicijacija u ono što slijedi i što se direktno nadovezuje na našu raspravu).

1038.    Ideja o Bogu, kao duhovnom Biću, pretpostavlja/uslovljava da Njegove tvorevine moraju biti duhovni proizvodi.  Međutim, ako Bog želi stvoriti svijet, ili vidljiv izražaj Svoje Božanstvenosti (‘Svemir je Vizija ljepote i ljubavi kakvu je vidio Jedini Vidjeoc.’ O.V. de L.Milosz ‘The Arcana/Tajna – komentar na stih 33’), On također mora u stvorenome postaviti određen stepenasti niz/po-red-ak, koji odgovara razmišljanju u skladu sa zakonom, skalu koja korespondira sa regularnim/sistematskim/pravilnim razmišljanjem i koja mora postojati kao temelj za postojanje i trajnost stvorenoga svijeta. Jedino onda je tamo život, težnja i kretanje prema gore od najnižeg pa sve do najvišeg mogućeg, koji pronalazi svoju pravu svrhu izraženu u riječima ili pojmovima ‘nastajanje, postojanje i usavršavanje (coming into being, existing, and perfecting).’

1039.    Prema tome, sve što je stvoreno ima kao svoj temelj više ili manje duhovni princip; u svemu postojećem je skriveno nešto od Mojeg Božanstva! Kako se to Božanstvo može, i mora (ras)prostirati/pružati na druge nivoe, bilo Mu je (kao takvome) također određeno analogno tijelo (tijelo koje korespondira trenutnom duhovnom stanju ‘utjelovljenog’ djelića Božanskog Duha!), analogno unutrašnje uređenje i analogno trajanje (materijalnog) života.

1040.    U prirodi nema preskakanja, već uvijek prijelazi/tranzicije iz jedne životinje u drugu. (naravno, i evolucionisti i kreacionisti imaju o tom ‘prijelazu/nastajanju novih formi’ sasvim drugačije ideje,  tj. oni na sasvim drugačiji način obrađuju postojeće činjenice!). Ti prijelazi su onda zahtjevali mnoge kreacije, koje su, pošto je riječ o karikama (links), učinile te pripreme mogućima za prijelaz/tranziciju iz jednog nivoa (duhovne inteligencije; ovdje čovjek treba naučiti gledati na materijalne forme iz duhovne perspektive, tj. iz svrhe ‘utjelovljenja’; ako će na taj način gledati na stvar onda će on lakše razumjeti i ‘evoluciju’ i ‘transformaciju’) u drugi. A te posredničke vrste, shvaćene u duhovnom smislu, (je)su one iste životinje koje vas jako često toliko muče (= prave neprilike) zbog toga što ne znate zašto su one u stvari ovdje (= koja im je svrha?).

1041.    Kada vi izvlačite svoje zaključke vi u potpunosti zaboravljate kako su za napredak u duhovnom smislu, u skladu sa razmišljanjem Stvoritelja Svemira, potrebni drugačiji i sasvim drugačiji od vaših nivoa logike. (naučne logike; ovo posebice važi za evoluciju, tj. za ‘smrt i patnju’ ili ‘borbu za opstanak’ koje se svi ljudi užasavaju). Međutim, u slučaju većine ovih životinja je postojao još i drugi razlog za njihovu formu i njihov život, naime, ne samo da služe kao posrednička i prijelazna bića, već također da vrše uzajamno djelovanje za stimulaciju duhovnog napretka bićâ koja su daleko superiornija od njih.

1042.    Gledajte, bube/insekti, uši i muhe, i svi ostali insekti koji vas posebno muče, su za vas duhovni stimulatori da pazite na svoje tijelo i na vaše obitavalište na način da bi prijašnje (= tijelo) moglo biti dostojno inteligentnog duha a ovo potonje (= obitavalište), pridavanjem pažnje čistoći, također unaprijedilo vaše zdravlje tako da se ne bi, poput svinja, spuštali u prljavštinu i blato, umjesto da se uzdižete nagore.

1043.    Te životinje i mnogi drugi mučitelji čovjeka imaju mnogo uzvišeniju životnu svrhu nego što vi mislite. U njima je ostvaren i obučen u tijelo posrednički nivo između niske i nešto više inteligencije, što je nešto što vi ne možete shvatiti. Snagom i upornošću koja je daleko iznad vaše, oni bi vam mogli demonstrirati (samo ako bi mogli gledati na duhovne nivoe stvaranja duhovnim očima) koliko je potrebno da bi se skromnu Božansku iskricu učinilo prijemčivom za čak milijunti dijelić više inteligencije.

1044.    Za tisuće i tisuće nižih životinja je napredak prema gore nemoguć i one moraju započeti svoj postepeni uspon jedino služeći kao hrana višim životinjama kada se tisuću (tih malih životinjica) kombinira u jednu jedinu višu životinju.

1045.    Najmanji infuzorij/naljevnjak i monade, kako ih vi nazivate, baš kao i koraljski crvi i drugi ljuskavci, su ovdje jedino da bi sa svojim tijelima pomogli izgraditi koru vaše Zemlje, čineći ju na taj način čvrstom, a također da bi stvorili značajnu/priličnu količinu minerala i kamenja iz oceanskih voda, koju oni koriste da bi stvrdnuli svoja vlastita tijela a koja su onda pretvorena u čvrste planine ili kamenje (kredu).

1046.    Pošto vrlo često milijuni takvih mikroskopskih životinjica mogu živjeti u jednoj kapljici vode [‘Zrnce pijeska je očigledno najjednostavnije od svih minerala. Ono je umješno spojeno od velikog broja različitih kristala koje čak ni najmjerodavniji matematičar ne bi mogao točno izračunati. Kada pažljivije istražite/razgledate ove pojedinačne kristale, otkrit ćete kako su oni skupina/nakupina životinjskih leševa. Iako su oni jedna određena vrsta infuzorija/naljevnjaka, oni su znatno manji nego ona više razvijena vrsta koja se pojavljuje u fermentirajućoj kapi vode. Ako bi još dalje istražili/razgledali ove infuzorijske leševe, onda bi otkrili ogroman broj sićušnih životinjica veličine atoma koje su sad sjedinjene/skupljene kao kristal, iako su za vrijeme svoga života one služile kao hrana za infuzorije/naljevnjake. A ako bi za vas bilo moguće promatrati takvu sićušnu atomsku životinjicu sa duhovnim rađe nego sa najboljim prirodnim očima, onda bi vi otkrili da je takva sićušna atomska životinjica minijaturna nebeska planetarna školjka (shell globe), u kojoj je, na najmanjoj skali, cijeli svemir reprezentiran u kopiji (!). Jedan od tih malih kristala je sastavljen od milijuna tih malih atomskih životinjica i strukturiran od tisuće infuzorija/naljevnjaka, a zrnce pijeska je pak sastavljeno od stotine takvih kristala. Sada eto imate bar malu ideju o visoko umješnoj strukturi ovog jednostavnog zrnca pijeska. Kako zamršen mora biti mehanizam već u radionici gdje se samo zrnca pijeska proizvode, pošto su dvije generacije životinja, od koje svaka životinja već posjeduje razvijen ogranizam, morale prethoditi svakom zrncu pijeska; pošto takva životinja potrebuje oči, uši, i ostala čula, a također i slobodan pokret. A kakve sve vrste mudrih sposobnosti su nužne da bi se strukturirale mnoge različite forme biljaka, i eventualno strukture različitih vrsta životinja!’  Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Zemlja & Mjesec – 18’ J.Lorber], morate shvatiti da ondje produktivna moć mora biti izuzetna, da bi se unutar vremena kojeg Sam odredio, izgradila zemaljska kora, uključujući i planine, koja sve na sebi nosi sa lakoćom te je u stanju izdržati šireću silu isparavajućih elemenata unutar svoje unutrašnjosti. 

1047.    Gledajte, sa plaćom koja mu je određena vaš vojnik mora platiti svoju odjeću, uzdržavanje/prehranu, čak i za sve svoje potrepštine. U vašoj zemlji ne postoji ni jedan auto-put čiji putnici ne moraju platiti za cestu i njezino održavanje kroz samo-nametnute cestarine. Zaista, cijeli kompleks vašeg carstva živi i opstoji jedino budući da svi njegovi stanovnici moraju platiti za potrebe cijele države sa njezinim službenicima i kraljevima, čineći državu, koja kao takva nema novaca, jedino upraviteljem novaca koji joj je povjeren.

1048.    Kao što vi postupate u državi, Ja činim u svjetovima. Jer svaki se svijet mora razviti, održavati i usavršavati, tako da bi mogao pripremiti prijelaz u druge odnose koje će forme (koje žive na njemu) pod drugim okolnostima zahtjevati (hoće reći kako savršenija bića zahtjevaju savršeniju zemlju po kojoj hodaju, npr, materijalna bića materijalno tlo po kojem hodaju dok duhovna bića trebaju duhovno tlo po kojem hodaju).

1049.    Najmanje životinje, (koje su) jedva vidljive vašem golom oku, grade koru vaše Zemlje, podržavaju/podupiru život milijuna drugih životinja i pomažu da se Zemljina kora uljepšava i učvrsti. Nešto više životinje, u kojima Moja Božanska iskra, kao skoro razvijeno čulo, već može asimilirati druge stvari, moraju biti nositelji i održavatelji opet drugih viših životinja, i tako sve dalje/naprijed u stupnjevima sve do čovjeka. Gdje postoje velike produktivne sile, potrošači tih sila, koji zauzdavaju tu reprodukciju tako da ona ostane unutar zakonom određenih granica, su blizu.

1050.    Na taj način postoji (= se održava) sklad/harmonija cjeline. Od duha koji je zarobljen u čvrstom kamenu sve do slobodnog čovjeka ‘se proteže’ tiha veza asimilacije i time jedan može postojati kroz drugog, jedan može sebe usavršiti kroz drugog i tako se, kroz čovjeka, ponovno vratiti u duhovno carstvo odakle je jednom (pro)izašao (!).

1051.    Godine ne bi bile dovoljne da vam objasnim razlog i ‘zašto’, počevši od najmanjeg infuzorija pa sve do slona, da vam na pravi način (dearly) demonstriram čak i jednu vrstu/klasu najnižih školjki i razlog zbog kojeg sam ih takve stvorio; zašto su ti mali inteligentni dijelići vegetativnog života baš u toj formi, u tom elementu, bilo da je voda, zemlja ili zrak, i zašto su takve transformacije nužne, tako da bi se takva očigledno zanemarena životinja mogla formirati na taj a ne na neki drugi način da bi ispunila svoju svrhu.

1052.    Prema tome, vi prvo morate prepoznati ova uređenja, i njihovo ‘zašto’, prije nego postavite pitanje zašto je cijela životinja tu, sa kojom svrhom, i na kojem dijelu (te velike) skale (važnost ispravne duhovne doktrine!!)? Gdje je vaša nauka koja to može objasniti! Samo pogledajte na mali živčani centar u živućem tijelu, što je to? Da li je vodič; da li je propagator organskog animalnog života? Da li je živ ili samo propagira život?

1053.    Ako želite shvatiti cijelu životinju najprije sva ova pitanja moraju biti raspravljena. Gdje su knjige koje bi bile dovoljne da vam dadu nit kroz ovaj labirint ‘Zašto-pitanja’?

1054.    Ovdje je čovjek, kao konačno biće, dosegnuo granice svojeg znanja, granice svoje intelektualne sposobnosti. Ovdje počinje Bog, Stvoritelj, koji čovjeku jedino može reći: ‘Nezrelo dijete! Što želiš učiniti sa svojim ograničenim razumijevanjem onoga što je Bog, kao beskonačno Biće, stvorio? Živčano vlakno je, i ostaje, za vas vječna zagonetka. Kako vi možete kritizirati i suditi stvoreno biće koje se sastoji od milijuna dijelova koje, pod različitim formama, i dalje izražavaju jednu jedinu stvar, naime, trenutačni stupanj (ili ‘trenutnu razinu’) duhovne čestice, sićušnu česticu velikog Stvoritelja? Stvoritelja koji sva ta uređenja smatra nužnima da takva majušna iskrica ne bi zauvijek bila lišena mogućnosti razvoja? Gdje je vaša mudrost, a gdje je Moja? Ja sam vam dozvolio samo jednu stvar, a to je, da gledajući kroz Moje stvaranje sa duhovno otvorenim očima naučite svemu pretpostaviti velikoga Stvoritelja i voljeti Ga kao vašeg duhovnog Oca! Međutim, razumjeti Ga je iznad granica čak i cijelog duhovnog carstva. Jer Ja jedini sam u potpunosti beskonačan, nisam nikad bio stvoren, a vi, ma kako blizu Meni, ste ipak kao stvorena bića zauvijek konačna i nesavršena!’

1055.    To, Moja djeco, razumite! Shvatite to i onda ćete biti u stanju lako shvatiti da, baš kao u slučaju sporog napretka duhovnih čestica u pojedinačnim bićima i vrstama, također i vanjska forma tih životinja mora biti adaptirana potrebama duha baš kao i tijela koje mu pripada!

1056.    Baš kao što u vama ljudskim bićima lice i cjelokupna forma dijelom izražavaju duhovnu unutrašnjost i čovjek može djelomično biti prepoznat po svojim karakteristikama, koje daju izražaj ili plemenitoj ili običnoj ljudskoj duši, također i forma čak i najnižih životinja sve gore do onih blizu čovjeka, naime majmuna, je izražaj njihove urođene iskre. To je razlog zašto forme, sa i dalje ne-razvijenim čulima i sposobnostima, ne mogu korespondirati sa estetskim konceptom najviše ljudske duhovne forme. Jer taj duh u svojoj nezrelosti (nerazvijenosti) i dalje treba druge uvjete da bi ispunio svoju svrhu. Tamo je sam duh u svojoj duhovnoj formi i dalje jedan embrio na najnižem razvojnom nivou i, prema tome može jednostavan kakav jeste, također i omotač koji ga okružuje jedino biti jednostavan.

1057.    Jedini faktor koji određuje formu životinja je regija/oblast u kojoj moraju živjeti, umnožavati se i reproducirati. To u jednom slučaju zahtjeva tisuću a u drugom pak ni jednu jedinu nogu. Kod jedne životinje, jedno oko, u drugih, mnogo. Ali uvijek je vanjska forma fizički izražaj stupnja/razine na kojem se nalazi zatvorena duhovna iskra.

1058.    To je razlog zbog kojeg vi često pronalazite životinje koje, sudeći potcjenjivački, proglašavate ružnima. Međutim, ako bi duhovno mogli vidjeti (= duhovnim očima) sve vrste i stupnjeve/razine, počevši od samog dna, kroz koje taj duh mora proći prije nego postigne veću samo-svjesnost (ili ‘dođe do veće samo-svjesnosti’), smatrali bi formu danu joj u njezinoj izolaciji najpogodnijom, koja može korespondirati sa njezinim duhovnim i materijalnim potrebama jedino na taj način i nikako drugačije.

1059.    Vi ste utvrdili/izveli sve vaše estetske koncepte prema čovjekovoj estetskoj formi, uzimajući/uzevši ljudsku formu kao bazu, kao osnovni tip, pošto sam vas Ja jednom također stvorio na Svoju sliku. Ali životinjske forme ne mogu biti suđene prema ljudskoj formi, jednostavno zato što u životinja unutarnja duhovna forma nije usavršena, nije jasno izražena te joj i dalje treba mnoštvo dodataka da bi se mogla približiti ljudskoj formi duhovno i fizički. I čak gdje se najviše približi čovjeku, kao što je to slučaj sa majmunom, životinji nedostaje jedini, ali najviši atribut koji čini čovjeka čovjekom. To je oslobađanje od prirodne-niti-vodilje (= instinkta) i, kao osnovni princip stvaranja, visoki duhovni dar slobodne volje, emancipiran (razvijen) od instinkta, da kao slobodno biće oslobođeno i od svih okova i veza njegove njemu podređene prirode, može biti gospodar samog sebe i duhovni gospodar stvaranja!

1060.    Paukova forma, (forma) bube ili nekog drugog insekta, ptice ili nekog četvoronožca je također dana u skladu sa estetskim principima koji su samo Meni znani i daje nam predznanje o raznoraznim praiskonskim počecima ljepote, baš kao i njezinu kulminaciju u ljudskoj formi. Ona je, međutim, i dalje uveliko skrivena ispod utjecaja koji na nju vrše faktori kao što su lokacija, prehrana i svrha njezina postojanja. 

1061.    Ondje skrivenoj duhovnoj formi nedostaje ljepote, i stoga također njezinom omotaču mora nedostajati ljepote. Ali u ovo možete biti sigurni; lanac ideja se proteže kroz cijeli organski svijet, koji iz jedne forme polako priprema drugu, uvodeći jednu u drugu. Uvijek je to dodavanje, uvijek usavršavanje, sve dok se u ljudskoj formi ne dosegne/ostvari osnovni princip sveg nastojanja (= svih tih težnji). Počevši sa tvrdim kamenom pa sve do čovjeka, potonji je razvio logičnu ili matematičku ideju o naj(uz)više(nije)m Biću, o Bogu, Koji je u čovjeku želio stvoriti Svoju duhovnu (i fizičku) sliku u kojeg će svaka druga životinja gledati sa poštovanjem, pretpostavljajući ako ne i prepoznavajući u njemu ne samo svoga gospodara već i prijatelja i najviši cilj. (jer svaka duhovna čestica zarobljena u životinjskom tijelu će jednom, prije ili poslije, postati čovjekova duša ili čovjek!).

1062.    Međutim, ne razmatrajte (= ne uzmite u obzir) čovjeka kakav je sada, već mislite o čovjeku kakvog sam ga Ja stvorio, kada je, čist i ne-iskvaren, proizašao iz Moje ruke, kao Moja slika, i konačni produkt duhovne mogućnosti i najljepša materijalna forma. Stoga je ljudska forma jednom bila istinski izražaj njegova duha koji je proizašao iz Mene; i on to opet mora postati!

1063.    Jednom kada se on na taj način oplemeni, također će i životinjski svijet koji ga okružuje sudjelovati u tom oplemenjivanju. Neće zaostajati (= misli se na životinjski svijet) tako da će čovjek, iako više oplemenjen, ostati u istom odnosu sa životinjskim carstvom koje ga okružuje kao i onda kada je jednom bio stvoren.

1064.    Jednom davno prije je čovjek razumio životinjski svijet puno bolje nego sada; potonji ga je više slušao i nije bio njegov neprijatelj. Međutim, čovjek je sebe odvojio od svoje iskonske/prvotne (primal) forme. Postao je drugačiji, dok je životinjski svijet ostao isti. Prema tome, pošto je većina životinja upoznala čovjeka jedino kroz njegove neprijateljske namjere, životinjski svijet promatra današnjeg čovjeka uz više poštovanja i straha (no/ali) kao svoga neprijatelja. Nježan odnos koji je među njima postojao na početku je uništen/upropašćen, mjesto prijatelja zamjenio je neumoljiv i sebičan vladar. Sada je čovjek jako često prisiljen zaštititi svoj vlastiti život od napada životinja koje su u najranija vremena mirno ležale pored njegovih nogu, izvršavajući samo njegove zapovijedi. Time je čovjek zloupotrebio svoju slobodu i okrenuo miran svijet u leglo ubojica i razbojnika gdje, naravno, ne više ljubav i povjerenje, već jedino mržnja i strah prevladavaju.

1065.    Vama nekolicini, koji i dalje vjerujete u Mene, u Moje učenje, Ja šaljem ove redove/riječi tako da vidite novi dokaz Mojeg nastojanja, bez da vam se dodiruje (= i tako narušava) slobodna volja koju sam vam dao, da od vas opet napravim takva ljudska bića poput onog koji je jednom (pro)izašao iz Moje ruke i, paralelno sa njime, ova Zemlja treba postati Raj, Edenski vrt za njegove stanovnike!

1066.    Vama su upućeni ovi redovi kako bi iz njih mogli pr-očitati beskrajnu ljubav i dobrotu, koju Ja imam za vas i sa vama, kako niti jedna duševna niti duhovna čestica ne bi bila bila izgubljena, čestica koju sam Ja jednom odaslao u daleka/ogromna prostranstva Moga stvaranja, već kako bi se prije svega poštivale/kako bi se prema njima odnosili kako im dolikuje i kako bi se za njihovo usavršavanje doprinjelo što je više moguće, kako bi sve – jednostavne i komplicirane, infuzoriji, monade, životinje i ljudi – dugim putem usavršavanja opet bile pročišćene i (kako bi) sazrele mogle ući u duhovno carstvo, odakle sam ih jednom odaslao, kako bi prošli svoj životni ispit (= probu života) kroz sve stupnjeve Moga duhovnog i materijalnog carstva, i kako bi združeno/sjedinjeno sa najvišim i najinteligentnijim duhom stvorene zemlje i svijeta u čovjeku mogli tvoriti/činiti Meni milu cjelinu.

1067.    Što je sažetak do sada rečenog? Da je ljubav, jedino, odlučujući faktor koji, iako na početku odvaja duhove, služi samo jednoj svrsi, naime, da ih na kraju vidi što intimnije (pošto su savršeniji/usavršeni) ujedinjene.

1068.    Međutim, da bi se ovo ujedinjavanje poštovalo, kako priliči duhovima, Mojim izdancima, za isto se treba boriti, (mora se) zaslužiti, jer jedino ‘ispunjenje zaslužuje krunu!’

1069.    Svjesnost o ispunjenju/dostignuću rezultira u blaženstvu posjedovanja. Prema tome, i vi bi također trebali težiti postići ono što sam vam ukazao tako da vi, kao Moja naličja (images), budete dostojni i zaslužni imena: ‘Moja Djeca!’

1070.    Sva ova svjetla milosti koja vam šaljem s vremena na vrijeme služe da bi se ovo postiglo, naime, da vi trebate sve više i više shvatiti da vam u najmanjoj monadi, baš kao i u vašem bližnjem, isti Bog nastavlja propovijedati jednu te istu stvar koju vam priroda za vrijeme svake šetnje, svakog otkucaja srca kao vremenskog intervala uzvikuje:

1071.    ‘Nikad nemojte zaboraviti u koju ste svrhu bili stvoreni! Iskoristite svaku minutu i svaku Moju riječ da bi ispunili tu svrhu!’, jer uskoro će doći vrijeme kada će se se pšenica odvajati od pljeve. Sretni će biti oni koji su iskoristili vrijeme i riječ na takav način da oni, izrastajući poput žita za plodonosni, snažeći nebeski kruh, mogu sa sigurnošću nastaviti put ka savršenstvu, kad ću Ja doći kao jedini Pastir, da sakupim Moje ovce pod Svoju zaštitu, što će se zasigurno uskoro dogoditi! Amen.’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Tajne Života – 18’ G.Mayerhofer

1072.    I na drugom mjestu:

1073.   ‘Biolozi/prirodnjaci nisu, do dana današnjeg, bili u stanju zaključiti/odrediti gdje mineralno kraljevstvo prelazi u biljno kraljevstvo, i biljno kraljevstvo u životinjsko kraljevstvo. Gdje prestaje jedno kraljevstvo i počinje drugo? Gdje je zadnja i najsavršenija biljka, nakon koje više ne dolazi niti jedan biljni stupanj, već istovremeno na njegovo mjesto stupa prva, naravno vrlo nesavršena životinja?

1074.   Na površini Zemlje postoje mnoge biljke čija je priroda naizgled više životinjska nego biljna. Onda postoje životinje koje više naliče biljkama nego životinjama. Postoje također i minerali koje bi mogli prije svrstati u biljke nego u kamenje, i obrnuto. Mnoge životinje i dalje prikazuju biljo-like udove, a postoje biljke koje izgledaju skoro kao jako dobro razvijene životinje.

1075.   Stoga, treba shvatiti kako je jako teško odrediti preciznu granicu, pretežno zbog toga što postoji ogroman broj vrstî životinja i biljaka koje su prirodnjacima sasvim nepoznate, pošto većina tih čudnovatih/osebujnih biljaka i životinja raste i nastanjuje dubine oceana. A ogromne podmorske površine su botaničarima i zoolozima malo teže dostupne, i zbog toga je teško upoznati se sa životinjama i biljkama na dnu. Pored toga postoji još ogroman broj životinja i biljaka na samoj zemaljskoj površini, koje su prirodnjacima nepoznate, jer su te vrste nastanjene na nedostupnim i istraživačima nepoznatim prostorima.

1076.    Na primjer, još nije u potpunosti određeno da li koralj pripada mineralnom, biljnom ili životinjskom carstvu. Mjerodavni prirodnjaci znaju da koralj formira određena vrsta jako malih crvića; oni prianjaju jedan uz drugog da bi naposlijetku formirali koraljnu grančicu. Ti sitni crvići su sigurno životinje. Ali kada se stvrdnu, njihova masa je tvrda poput dragog kamenja. Forma, međutim, koja se postepeno razvija međusobnim sjedinjavanjem naliči na stablo lišeno lišća koje ima grane kao i male grančice. Dakle to raslinje je s obzirom na organizaciju konglomerat sastavljen od bezbroj životinja, kao masa je mineral, a po izgledu i obliku je drvce. Što je po tome koralj, bi jednim izrazom bilo teško odrediti/izraziti; ali da je koralj ono što smo malo prije utvrdili, svatko može uvidjeti i prihvatiti: dakle dijelom životinja, dijelom mineral, i dijelom biljka.

1077.  U oceanima postoji mnoštvo velikih i malih životinja koje očigledno pripadaju svim trima kraljevstvima, i to u znatno većoj mjeri nego koralji. Uzmimo na primjer ogromnu hobotnicu. Ona je, bez ikakve sumnje, najveća životinja na Zemlji; kad dostegne svoju punu veličinu, njezine mjere su 850 metara u dužinu te otprilike 170 metara u širinu i debljinu. Ta životinja nema određenu formu; ona ponekad, kada izađe na površinu oceana, nalikuje nepravilno oblikovanom otoku, na kojem se mjestimično/sporadično može vidjeti obilna vegetacija. Na njezinim leđima raste mahovina, morska trava, a učestalo izrastu čak i manja morska stabalca na kojima se često nalazi okruglasti crveni plod, koji ste već često vidjeli i to kod nakita kod kojeg je taj plod optočen zlatom i koji se tako prodaje kao ukras ručnim satovima. Taj plod, koji se često može pronaći kako pluta na obalama mora, raste i zri obično na leđima naše hobotnice, koju samo loše podmorsko vrijeme tjera na površinu mora. A pored toga ćete na leđima hobotnice često pronaći mnoga crvenkastoj stijeni nalik ispupčenja koja su učestalo odbačena od strane hobotnice; ona onda plutaju na površini oceana i nalik su tamno crvenom kamenu, šljaki/plovučcu (pumice stones).

1078.   Taj polip onda stisne brod sa svojim užasnim rukama u svoje pretjerano/neumjereno široko ždrijelo i konzumira ga; na taj način proždre/proguta čitav brod sa svim što je na njemu bilo. Njegov stomak posjeduje probavnu moć kojoj se ništa ne može oduprijeti, čak ni kamenje, metali ili drvo; on konzumira apsolutno sve; ništa ne ostaje, čak ni najmanji dijelići. A pošto ova životinja probavljuje toliko mnogo različitih stvari, to objašnjava zašto se toliko mnogo parazita biljne i životinjske vrste pojavljuje na njezinoj površini.

1079.   Ponovno se postavlja pitanje: Kojem će kraljevstvu biti pripisana ova životinja? S obzirom na njezinom formu ona izgleda kao mineral, kao komad zemlje. Pošto nekoliko vrsta biljaka raste na ovom stvorenju, ona bi također mogla biti smatrana za veliki oceanski biljni gomolj, ili pak za preveliku podvodnu biljku mesožderku.

1080.    Nekome tko ove točke kritički razmatra će biti jako teško svrstati ovo stvorenje u pojedino kraljevstvo. A kako bi samo bilo teško za bilo kojeg prirodnjaka (= prirodnog naučnika) smjestiti samu Zemlju u neku pojedinačnu kategoriju! Zemlja je, u svoj vjerojatnosti, zasigurno mineral, pošto na svojoj površini stvara/proizvodi mnoštvo minerala. Ali ona je istovremeno zasigurno i biljka, pošto na njoj raste toliko mnogo biljaka; a još je sigurnije da je Zemlja životinja, pošto ona daje/donosi  životinjski život u izobilju.

1081.    Naposlijetku, međutim, ne postoji takva stvar kao odvojeno mineralno, biljno ili životinjsko kraljevstvo. Postoji samo jedno kraljevstvo, a to je kraljevstvo stvorenja/bića sa svim njihovim različitim formama. Originalno, sve je animalno (anima = duša), ne mineral ili biljka. U tome/ovdje leži razlog zašto se razlikujuće značajke između navodno tri kraljevstva tako teško određuju. Različiti nivoi su prisutni jedino unutar reda uspona/uzdizanja bića.’    

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Zemlja & Mjesec – 48’ J.Lorber

1082.    Kako vidite, Gospodin (a tako razmišlja i svaki u duhu preporođeni čovjek), ne razmišlja o evoluciji (ili ‘formama’ u stvaranju) na opće prihvaćeni način, tj. na način da polazi od tjelesa koja možemo promatrati na osnovu fosilnog zapisa, ne, On svoje razmišljanje zasniva na onome što se događa u pozadini tog procesa, On razmišlja o ‘neprestanom’ razvitku (evoluciji) svakog pojedinačnog djelića Svoga (ili, ako govorimo o čovjekovom razmišljanju, Gospodinovog) bića, Božanske iskre ili inteligencije, kojoj je, zbog krajnjeg cilja ili razvoja/usavršavanja koje prethodi i uvjetuje da se postigne krajnji cilj, bogoliko i stoga potpuno neovisno postojanje zvano ‘Dijete Božije’, dana korespodentna ili najprikladnija materijalna forma.

1083.    Ta materijalna forma, osim optimalne funkcionalnosti u prirodnom okruženju, za svoj cilj ima i pritiskanje i tlačenje/ograničavanje u sebi sadržanog duhovnog života/Božanske iskre, čime ju/samim time ju prisiljavajući na povećanu aktivnost, što će reći na razvoj i usavršavanje, što su aktivnosti koje će na određenom stupnju transformacije pridonijeti ‘oslobađanju’ te iskre iz trenutnog tjelesnog omotača, što mi u vanjskom svijetu percipiramo kao smrt, bilo ‘prirodnu’ bilo ‘nasilnu’, sa posljedičnom ‘razgradnjom’ tijela i prelaskom/kombiniranjem u nove forme na višem ili, kako je to slučaj sa i dalje nečistim/nedovoljno pročišćenim tijelom, nižem nivou, na kojima će joj, opet po istom zakonu, biti dano korespodentno tijelo, koje će u sebi opet imati istu funkciju, baš kao i uvjete u kojima će se ta ‘zarobljena’ Božanska iskra dalje razvijati, samo na jednom drugom i za tu specifičnu ‘zarobljenu/ograničenu’ inteligenciju, najprikladnijem nivou.

1084.    ‘(Gospodin: Kada ‘zasebna duševna potencija’ (duševni entitet) dosegne određeni stupanj neovisne zrelosti, kida ljusku i trenutno (!) se spaja sa sličnim ili bar njoj odgovarajućim slobodnim zasebnim potencijama i tada si iz odgovarajućih elemenata zraka, vode i zemlje trenutno počinje stvarati novi omotač, što svatko može lako uočiti ako promatra zrnje biljaka, drveća i žbunja, i što je još ‘opipljivije’, kod jaja insekata, ptica i naposlijetku kod vodenih životinja itd.

1085.    Stvaranje ljuske/ovojnice/omotača (ili ‘tijela’) je uvijek samo jedno iz Božjeg reda proizlazeće fiksiranje volje i samo po sebi i u sebi nema ništa ‘duševno inteligentno’, nego samo služi kao nužno sredstvo (!) uz pomoć kojeg se jedna ‘duševna inteligencija’ naizgled sama od sebe u toj svojoj izoliranosti s vremenom može izgraditi u potpuno slobodno i neovisno biće, što se zaista i događa.

1086.    Materijalni svijet je zato sadržan od dobre dvije trećine duše, a jedna trećina je ‘bezdušni’ omotač kao nosač/nositelj na početku čudnovatog, nadalje sve sabranijeg i naposlijetku skroz konkretnog i zrelog oblika duševnog života. Materija omotača/ljuske ili ti očvrsnuta Božja volja je zbog toga ‘ustanova’ za izbavljanje/spašavanje, kroz koju oni zasebni duhovi koji su Satanovim padom i sami bili povučeni, prema već postojećem redu, ponovno mogu do- ili po-stići onu istu, potpunu i neovisnu slobodu, doduše, sada jednim naravno dužim putem nego bi to bio slučaj u prvobitnom periodu.‘   

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/232:1-4’ J.Lorber

1087.    Vratimo se sada prirodnom svijetu ili ‘naučnoj’ evoluciji.

1088.    Knjiga Postanka, ako je pažljivo promotrimo, ukazuje kako su ptice baš kao i sva ostala leteća stvorenja (insekti) TAKOĐER ‘izašle’ iz vode (Postanak 1:20), te dalje specificira kako su leteća stvorenja nastala odmah nakon ili ‘poslije’ velikih morskih stvorenja (Postanak 1:21). O tom, za naučnike ne samo današnjeg doba misterioznom/tajnovitom ‘izlasku’ ili ‘pojavi’ letećih stvorenja u stvaranju odmah nakon ‘velikih morskih nemani’, Gospodin u svom Novom Otkrovenju naučava:

1089.    ‘Koja je onda stvarna svrha tog stvorenja (ili ‘ogromnih’ riba/morskih nemani)? Takva riba je posljednji organ za prihvat/prihvaćanja svega što je duhovno astralno u vodenim životinjama, i ona distribuira to duhovno astralno raznoraznim zračnim životinjama, pošto ne samo da se jedna vrsta zračnih životinja razvija u ovom organu s obzirom na duhovno supstancijalni dio, već cjelokupne buduće vrste zračnih životinja ovog nebeskog tijela imaju svoje početke u njoj, i bez te ribe bi zbog toga izumrle. Po tom pitanju ta riba nalikuje više na malu planetu nego na životinju, koja je također trajni organizam kroz kojeg se razvijaju i prolaze bezbrojne duhovne vrste, sve jedna  različita od druge. To isto važi i za vašeg kita na Zemlji; Međutim, s obzirom na generalni efekt, kit je daleko iza bisorhiohiohio (ime ogromne ribe na Saturnu o kojoj je ovdje riječ), pošto kit na zemlji samo priprema krilate životinjske vrste u polarnim predjelima, dok Saturnjanski kit osigurava krilata stvorenja za cijelu planetu – drugim riječima, unutar ove ribe se duše svih vodenih životinja transportiraju u različite vrste duša krilatih stanovnika neba.’     Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Saturn – 17:7’ J.Lorber  

1090.    Kako je ovakva vrsta ‘postanka’ vrstâ sasvim ‘čudnovata’ za prirodni naučni um, poslušajmo daljnje Gospodinovo tumačenje u svezi ovakvih sasvim ‘neočekivanih’ formiranja stvorenja (ili još preciznije, ‘kombiniranja različitih duhovnih inteligencija u jednu višu ili bolju duševnu formu, formu koja je tako reći savršenija i samim time bliža čovjeku!’).

1091.    ‘Prvi predio zraka, koji je prirodno najniži, nalazi se tamo gdje atmosferski zrak liježe (ili ‘odmara’) na površini Zemlje, i u kojem žive biljke, životinje i ljudska bića. Tu je duhovno toliko usko isprepleteno sa prirodnim, da bi onaj koji je mudar zasigurno morao ovako govoriti: Ja u ovom najnižem zračnom regionu ne pronalazim ništa drugo do duhovno; samo, to što je fiksirano duhovnom akcijom, trenutačno ili postepeno, jedino to ostavlja utisak prirodnog; ali u principu, sve to je ipak potpuno duhovno.

1092.    Zašto se ovdje kaže ‘duhovno’ a ne kompletno ‘duh’? – Jer se u ovom regionu duhovne, time dakle i duševne pojedinačne specifične inteligencije, postepeno obuhvaćaju, ujedinjuju u jednu cijelu, savršenu opet kompletnu formu i gdje se moraju pronaći kao jedno biće svjesno samo sebe. Kako je ovo za shvatiti? Ja vam kažem: lakše nego što mislite.

1093.    Svugdje je određen/dan centar za potpuno ujedinjenje svih duhovnih specifičnih sastavnica (specifica). Taj centar je u stvari najuže zarobljen/svezan pra-duh ili iskra ljubavi iz Mene (vidi dodatak ovom pod-subjektu ‘Čisto duhovno‘). On sebi silno privlači sve ono što je njegove suštine; koliko god da je to raspršeno, ono će se tom duhovnom centru kojem pripada ipak priviti, i biti će, iako je iste kvalitete, kod svakog centra drugih obilježja/karakteristika. Jedan primjer će ovo potpuno razjasniti; promatrajte, na primjer, obrazovanje nekolicine studenata u školi. Recimo da stotinu studenata ima istog učitelja, uči iz istih knjiga, te piše prema istom pravilu. Međutim, promatrajte te studente u kasnijem životu; ni dvojica od njih neće imati potpuno isti način razmišljanja ili isti rukopis; a postojat će i mnoštvo drugih takvih različitosti. A ipak je duhovna hrana u njihovoj naobrazbi bila ista. Svaki pojedinačni duh među ovim studentima je, iz opće instrukcijske hrane, uzeo precizno ono što se posebice slagalo sa njim, bez ikakvog učiteljevog utjecaja.

1094.    Ovaj primjer vam ukazuje kako svaki duhovni centar uzima, iz beskonačnog mnoštva inteligentnih specifičnih sastavnica, baš (ili ‘precizno’) ono što mu nužno treba, baš kao što urođena centralna duševna specifična sastavnica svakog sjemena pronalazi i privlači točno ono što joj je potrebno iz iste vode, istog zraka, iste zemlje, i istog svjetla. Na taj način duševne inteligencije sebe organiziraju u red oko korespondentnog duhovnog centra. One teku prema tom centru, uzimaju inteligentnu formu, te se oblikuju u skladu sa temeljnom/osnovnom suštinom tog centra. Istinski duhovni centar se reflektira u formi ljudskog bića.

1095.    Riječ je, kao ilustracija, također izvrstan primjer ovog procesa. Odmah nakon što je dana (= izgovorena), riječ privlači sve što je nužno za razumijevanje njezine ideje. Uzmimo kao centar dobro poznatu riječ ‘zapovijed’; ta riječ je (jedan) centar, ali u trenu sjedinjuje u sebi ono što je za nju nužno da bi bila zapovijed. Što pripada riječi ‘zapovijed’? Kao prvo, mudro biće koje postavlja zapovijed, koje ima ogromnu moć uvida/proviđanja i prožimanja svih stvari kao i razlog zašto i kome dati zapovijed.  Drugo, mora postojati slobodno biće, obdareno sa razumijevanjem i voljom, sa ciljem da prihvati, razumije i izvršava tu zapovijed. Što je potrebno da se stvori takvo biće i kakve kvalitete mora posjedovati Stvoritelj da bi mogao stvoriti takvo biće? Treće, zapovijed mora biti sankcionirana; šta je opet potrebno da bi se jedna zapovijed mogla mudro, pravedno i efektivno sankcionirati? Gledajte beskonačan broj spoznaja/pojmova, osnovnih ideja i silâ koje su istovremeno povezane sa jednom idejom riječi ‘zapovijed’.

1096.    Svaka riječ formira za sebe specifični duhovni centar. Ona privlači ogroman broj ideja i ujedinjuje ih sa sobom, tako da u jednoj specifičnoj riječi iste ideje određuju nešto sasvim drugačije od onih u drugoj riječi. Idejama riječi ‘ljubav’, ‘vrlina’, ‘poniznost’ i ‘Bog’ pripada isto toliko drugih ideja koliko i riječi ‘zapovijed’; ali ono što zapovijed čini zapovijeđu, isto čini i ljubav ljubavlju, vrlinu vrlinom, poniznost poniznošću, Boga Bogom, – isto kao što iste elementarne specifične sastavnice u djetelini postaju djetelinom, u repi repom, u lozi lozom itd.

1097.    Ako ste do određene mjere razumjeli što je bilo rečeno, onda ćete shvatiti kako je donji predio (zraka) radionica za obnavljanje/restauraciju i ponovno sjedinjenje duhovnih i astralnih specifičnih inteligentnih sastavnica, koje u usavršenom duhu čine jedno. Ovdje je mjesto za sijanje, to je njiva na kojoj se u svakom pojedinačnom duhovnom sjemenu sve podesne/prigodne povezanosti idejâ kondenziraju u jednu formu. Sakupljanje svih raspršenih/rasturenih specifičnih sastavnica duše se odvija oko specifičnog duhovnog centra.

1098.    Gdje god se velika korporacija mora održavati u pogonu, moraju postojati izvršni direktori (koji su) zaposleni da bi sve održavali u najboljem redu. Ovo također važi i za najniži duhovni predio zraka, čak iako se samo povremeno/rijetko nekoliko rasturenih duševnih inteligencija instinktivno sakupe oko duhovnog centra kojeg su (ili ‘pošto su ga’) prepoznali kao svog vlastitog. Ova sakupljanja bi međutim bila besciljna, ako ne bi bila u skladu sa određenim redom. Bilo bi to isto kao kad bi netko bacio sav građevinski material za izgradnju kuće na jednu gomilu. Time bi kamenje, kreč, žbuka, drvo, crijep i sve što se koristi za gradnju jedne kuće, bilo bačeno na jednu gomilu; a kakva bi bila razlika između takve hrpe građevinskog materijala i pravilno/uredno uzdignute strukture, u kojoj je svaki materijal zauzeo svoje prikladno arhitektonsko mjesto a u skladu sa građevinskom umjetnošću? Duševne specifične sastavnice i duhovni centri su u našoj nižoj duhovnoj sferi konstrukcije prisutne u izobilju.

1099.    Svaki dijelić (ili ‘svaka čestica’) je nastanjen(a) sa svojom vlastitom živom inteligencijom, a ipak material se(be) ne može izgraditi u potpuno ljudsko biće, pošto svaka inteligencija prepoznaje unutar sebe samo jednu stvar iz ogromnog mnoštva (out of multitude). Ne prije nego su mnogobrojne inteligencije nužne za biće (= formiranje bića) povezane od strane duhovnog majstora/glavnog graditelja u jednu formu i jedno biće, može takvo biće postepeno naučiti kako postići generalno razumijevanje koje nadgleda/nadzire cijeli red. 

1100.    Što se podrazumijeva pod ‘naučiti’? Ništa drugo nego probuditi pojedinačne duševne inteligencije, te ih nakon toga povezati jedne sa drugima u svrhu jedne ili više zajedničkih aktivnosti. Što je više ovih inteligencija koje su probuđene i spojene jedna sa drugom unutar sebe marljivošću i gorljivošću, to osoba postaje više učena i više zna. No ovakvo obrazovanje ni u kojem slučaju nije mudrost. Mudrost se postiže potpunim buđenjem (ili ‘aktiviranjem’) duha, kada su sve inteligencije u duši trenutno/istovremeno prožete sa (Božjim) duhom. Kroz to su one probuđene i ujedinjene u potpunu Božansku inteligenciju u ljudskom tijelu. Isto bi bilo ako bi netko bio odveden po mraku u muzej bez osvjetljenja (ili ‘u kojem ne gori svjetlo’). Čak i ako bi mu bilo dozvoljeno da dodiruje umjetnine, i ako bi mu bili dani detaljni opisi svakog objekta kojeg je dodirnuo, on bi i dalje, bez obzira na sve to, imao samo blijedu percepciju samo jako malo stvari u muzeju; on, naravno, ne bi imao nikakvu ideju o većini objekata. Takva osoba bi sa sigurnošću rekla: ‘Ako bi tu bilo svjetla, mogao bi sa lakoćom vidjeti mnoge stvari u trenutku (ili ‘jednim pogledom’), dok ih sada pokušavam prepoznati sa velikim naporom i nesigurnošću, koristeći svoje čulo opipa/dodira u mraku.’ I duh ljudskog bića sudi na posve isti način. Zbog toga je učenjak/naučnik netko tko je bio podučen/podučavan u mraku jednog muzeja.

1101.    Međutim, kada za onoga koji se nalazi u tom muzeju, odjednom izađe sunce i muzej rasvjetli u svim njegovim prostorijama, da li će mu još biti nužno napipavati uokolo (riječ ‘herumtappen’ se odnosi na akciju slijepca koji se uz pomoć čula dodira kreće kroz prostor) kako bi prepoznavao objekte? O ne, on ih sada obuhvaća jednim pogledom i vidi sve što je u muzeju, i to ne samo djelomično. I ako su objekti u muzeju posloženi, on će sa velikom lakoćom prepoznati glavnu svrhu umjetničkih djela postavljenih u tom muzeju, isto kao i specijanu namjenu svakog pojedinog objekta.

1102.    Vidite, tu je prva naobrazba jednaka mehaničkom učenju, i iz tog učenja moguće upoznavanje sa eksponatima u muzeju predstavlja učenost svjetskog čovjeka. Mudrost je druga; ona beskrajnu množinu sagledava odjednom na najjasnijem svjetlu, što učenost samo djelomično ‘opipava’ u mraku.

1103.    Ali iz toga proizilazi da sa udruživanjem/skupljanjem, u skladu sa redom, svih onih duševnih sastavnih inteligencija koje pripadaju (= spadaju u/čine) jednom biću, još ni izbliza nije povezana/prisutna ta razina generalne spoznaje, koja je nužna kako bi se u našoj donjoj regiji stvaranja/izgradnje bića pojedinačne duševne inteligencije slagale i udruživale na taj način da iz toga sa vremenom može proizaći zaista savršena/potpuna spoznaja. Moraju biti prisutni pomagači, koji, nadgledajući red strukturiranja bića, moraju to također i voditi. Tko su, međutim, ti majstori graditelji? U najnižem predjelu zraka su to mnogi anđeli. Ja Osobno sam Majstor (Graditelj) nad njima. A gdje sam Ja, tamo mnogi ostaju koji žele biti u Mojoj prisutnosti. Uvijek kada nebo razvija svoju najveću aktivnost, tamo pakao nije manje aktivan. Tako mora biti i u ovom predjelu, jer inače ne bi bilo ravnovjesja i stoga mogućnosti slobodne odluke između dva pola(riteta).’   

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Zemlja & Mjesec – 38, 39’ J.Lorber

1104.    Ovaj isti princip, naravno, važi i za ostale sfere života, tj. uvijek postoje životinjske vrste koje u sebi tako reći ‘sakupljaju’ ili ‘koncentriraju’ jedan cjelokupni ‘evolucijski’ snop prethodnih oblika života te ih kroz sebe transmitiraju u više i plemenitije oblike života. Slijedeće otkrovenje nam predstavlja jednu takvu životinju.

1105.    ‘Što se tiče njezine korisnosti (misli se na životinju ‘zigst’) ona za Saturnjane nije važnija nego divokoza ili pak antilopa za zemljane. No ipak ta životinja ima svoje mjesto u redu stvari, koje i ne znajući vrlo korisno okupira. Tko zna korisnost divokoze na zemlji? Tko će vam dati razlog zbog kojeg se ova životinja penje po planinama? No, svima onima koji to imaju želju, Ja ću sada otkriti razlog.

1106.    Vi ste svijesni kako različite mahovine baš kao i vrste biljaka rastu na visokim planinama sa ciljem razlaganja kamenja/stijena. Vi također znate da su mahovine i biljke proizvodi duhovnih potencija i duhovnih inteligencija (vidi 860-862). To postaje sasvim jasno kada se, unutar njih, počinje razvijati/izražavati/manifestirati određena vrsta inteligentnog života. Jednom kada se život započne manifestirati, on se više nikada ne vraća u smrt, već umjesto toga sebe snaži razvijajući se u formu, sa ciljem da napusti/ostavi tu formu i pređe u drugu.

1107.    Koja životno-manifestirajuća forma je u Alpama ili planinama iznad ovih malih živih formi ili mahovina? To su naravno planinske životinje. One su više životne forme u koje prelazi život biljaka sa visokih planinskih predjela.

1108.    Sigurno ćete lako razumjeti da je ovo pravilan slijed događaja, pošto se život tih životinja održava utjelovljenjem života biljaka. I baš zato prehrana hranom koja je kompatibilna sa životinjskom prirodom u sebi nije ništa drugo do apsorbiranje i ujedinjenje raspršenog života nižih manjih potencija u viši i potpuniji život. Drugim riječima:

1109.    Hraniti se znači skupljati i apsorbirati život u kontejner koji neprestano emanira iz Mene, tako da on postaje snažniji i potpuniji iz nivoa u nivo na svom povratku do prvotnog izvora odakle je proizašao (ovom izuzetno važnom principu ćemo se ponovno vratiti nešto niže u pod-subjektu ‘Riječ dvije o Jelu i Piću‘).’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Saturn – 23:8-12’ J.Lorber

1110.    I na drugom mjestu, govoreći o formiranju životinjske duše:

1111.    ‘Dovoljno često je bilo spominjano kako duhovi u mineralnim i biljnim kraljevstvima aranžiraju/raspoređuju/stavljaju u red/grupiraju inteligentne specifične sastavnice (specifica) u odgovarajući/pravilan red, u jedno stvorenje/biće, i povezuju/sjedinjuju zvjezdano i zemljano. Što ostaje ispitati/razmotriti je oblikovanje/stvaranje/formacija ili prijelaz/tranzicija jedne životinje iz prijašnjih kraljevstava, i u čemu se u tom (= pri tome) sastoji zadaća duhova.

1112.    U svakoj životinji je prisutna, do određenog stupnja, razvijena duša koja je aktivna uz pomoć tako zvanog živčanog duha (nerve spirit) koji ju okružuje u njezinom tijelu, koje je i dalje od grube materije. Životinjsko kraljevstvo je time/na taj način razlučivo (= po tome se razlikuje) od biljnog kraljevstva, a još više od mineralnog kraljevstva. Životinja sada ima slobodnu dušu, dok je duša u biljnom kraljevstvu, a posebice u mineralnom kraljevstvu, još izmiješana i podijeljena u materiji, baš kao duh vina u grožđu. Ali gdje se nalazi ovaj vatreni eter? U grožđu je on i dalje previše podijeljen te ne može izraziti svoj efekt, pošto je u svakom pojedinačnom grozdu, između tisuću specifičnih sastavnica (specifica), dodana samo jedna takva eterična specifična sastavnica. Kada je, međutim, ova pojedinačna/zasebna sastavnica/karakteristika (specificum) izdvojena uz pomoć destilacije i sakupljena iz velikog broja grozdova, onda ona jasno izrazi svoju silu.

1113.    To također važi i za životinjsku dušu (a naposlijetku i za čovjekovu). Ona je nakupina/gomila (jedne) količine eteričnih specifičnih sastavnica, koje već same za sebe tvore utoliko inteligentno slobodnije biće ukoliko su se raznovrsnije baš u to biće združile. Kada se životinje razmnožavaju, duhovi upravljaju/tjeraju ove psihičke duševne elemente u fizičke organe rasplođavanja te ih, u trenutku rasplodnje (ili ‘rađanja’), zatvaraju/oblače u tanki materijalni ogrtač. U tom tankom ogrtaču, duša postaje aktivna, te sebe započinje stavljati u red u skladu sa svojom inteligencijom.

1114.    Kad je duša ili psiha u ovoj prvoj nastambi sama sebe organizirala, tada se duhovi pobrinu za to da ta psiha kroz nove, posebno za to sagrađene organe dobije/primi iz majčinog tijela odgovarajuću hranu i time građevni materijal za svoje buduće tijelo, koje bi trebala nastaniti i kroz koje bi trebala djelovati. Duša sama formira ovo tijelo, naravno, pod neprestanim rukovođenjem duhova, koji doduše pri tome ne moraju djelovati ‘rukom’ već samo svojom voljom.

1115.  Razvoj tijela se odvija na slijedeći način: Eterična supstancijalna psiha mora najprije dovesti svoje inteligencije u red; to znači da te inteligencije sebe postepeno dovode u red u skladu sa zakonima privlačenja/asimilacije koji prebivaju u njima. Međutim, svaka od tih eteričnih, a sada već fizičkih, inteligentnih specifičnih sastavnica (specifica) nosi u sebi potpunu ideju koja se(be) materijalizira u određenu/pojedinu formu; ova karakteristika duše prelazi na tijelo za vrijeme perioda formiranja/izgradnje tijela. Tijelo, kada je u potpunosti razvijeno, nije ništa do tipičan oblik duše koja je bila dana maternici životinje u trenutku rasplodnje. Kada je forma u majčinoj maternici/utrobi potpuno razvijena, i ako je duša korespondentno izradila tjelesnu formu, duša se određeno vrijeme može odmarati. U međuvremenu, tijelo se nastavlja razvijati putem hrane koju uzima uz pomoć majčine maternice; sljedeća aktivnost duše započinje u glavnim organima.

1116.    Započinje kucanje srca, životni sokovi započinju svoju cirkulaciju, i hrana je prihvaćena od strane želuca. I u ovom periodu fetus postaje živ u majčinoj utrobi/maternici.

1117.    Kada je time tijelo putem ovog procesa bilo skroz uređeno, kada su svi organi otvoreni, kada su puls i probava stupili u svoj uređeni tok/kretanje, kada su živci bili zasićeni i kada se u njima formirao duši srodan živčani duh putem određenog vlastitog elektro-magnetskog procesa fermentacije, tada opet svojom voljom pristupaju duhovi, labave veze između fetusa i majčinog tijela i tiskaju novo biće (iz)van majčinog tijela, i to je rođenje.

1118.    Nakon rođenja, novorođena životinja jedno kratko vrijeme mora biti hranjena od strane majčinog tijela, baš kao što su, na primjer, sisavci hranjeni sa mlijekom ili pernate životinje iscjedkom sluzi preko njihove hrane. Vodozemci su također hranjeni putem sluzi, koju ove životinje ispuštaju pod vodom u mlječnom obliku, i kod gmizavaca na zemlji putem soka koji odrasli ispuštaju ili iz bradavica ili iz ždrijela. Kod ovog oblika hrane tijelo biva (dalje) izgrađivano tako kako bi onda samostalno moglo tražiti, pronalziti i konzumirati odgovarajuću (mu) hranu.

1119.    Od ovog trenutka pa na dalje, duša koja živi u tijelu započinje, pod rukovodstvom duhova, mijenjati materijalne specifične sastavnica tijela u supstancijalne sastavnice. Za vrijeme životnog vijeka tijela se specifične sastavnice na taj način razvijaju u sve bogatiju (ili u slučaju ‘nepravilne’ prehrane, u sve ‘siromašniju’; vidi ‘Riječ dvije o Jelu i Piću‘) dušu. Kada je duša dosegla najveći mogući razvoj, ona sve više i više zanemaruje svoje tijelo.

1120.    Tijelo se kroz ovaj proces troši sve dok ne postane jako teško za dušu, i postane u potpunosti nepogodno za bilo koji daljnji zadatak. Kroz živčani duh, ono duši uzrokuje bol; međutim ti bolovi doprinose odbacivanju ili oslobađanju duše od tijela. Duša je svejedno ponovno uhvaćena/’zarobljena’ od strane duhova te postavljena na viši životinjski nivo; taj nivo je, naravno, kompliciraniji od prethodnog. Na ovom nivou duša postaje aktivna na isti gore opisani način.

1121.    Specifične sastavnice (specifica) pokojnog (departed) tijela moraju ponovo biti razgrađene, jer od strane duše još uvijek nisu bile uređene u određen/konkretan/definitivan, već samo u ‘nužan’ red/uređenje. Ali putem ponovnog razlaganja su postavljene u određeniji (konkretniji) red i tokom sljedećih životinjskih stupnjeva tvore žensku psihu, dok je slobodna, stvarna psiha, koju smo sada razmatrali, muška: i tako ‘Eva’ svugdje dolazi/nastaje iz rebara muškarca.

1122.   Ovdje se može pojaviti pitanje; što se događa sa specifičnim sastavnicama odbačenih/odloženih ženskih tijela? One su ujedinjene sa muškim specifičnim sastavnicama. To im pak osigurava mogućnost da razviju nešto od muškog i nešto od ženskog unutar sebe na sljedećem nivou (postojanja). Ako majka nije, istovremeno, ujedinila muške i ženske specifične sastavnice, sa čime/odakle bi razvila muško a odakle bi razvila žensko? Sve to leži/počiva unutar reda duše, pošto duša postavlja/namješta svoje inteligencije u skladu sa redom zakonâ o privlačenju.’   

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Zemlja & Mjesec – 49’ J.Lorber

1123.    Na ovom mjestu će se čitaoc sigurno zamisliti te sebe zapitati: ‘Ali kako je nastala PRVA ptica, ili prva divokoza (ili ‘sisavac’), tj. odakle su se pojavili prvi ‘primaoci’ ovim putem sakupljenih duša u čijim će se potomcima, kroz čin rasplodnje, utjeloviti na ovaj način ‘sakupljene’ duševne inteligencije?’ I eto nas opet do čuvenog pitanja o ‘kokoši i jajetu’, pitanja koje čovjeka muči od pamtivijeka. Gospodin Isus Krist Jehova, naš Vječni Otac, u Svojoj veličanstvenoj objavi, ‘Zemlja & Mjesec’, otkriva:

1124.    ‘Zemlja (koja je ŽIVI organizam; o tome da je Zemlja živi organizam vidi ‘Zemlja & Mjesec – 1-12’) također i stvara/rađa (procreate = prokreativna je), iako na drugačiji način od bilo kojeg čovjeka, životinje ili biljke. Na Zemlju, zbog njezine specifične prirode, treba gledati kao na jednu određenu vrstu hermafrodita (= dvospolca): kao muškarca i ženu zajedno u jednom biću. U ovoj pojedinosti je Zemlja slična prvom ljudskom biću, koje je originalno/u početku u sebi istovremeno bilo muško i žensko, poput savršenih nebeskih duhova, koji su također jedno, muško i žensko.

1125.    Pošto Zemlja ima mogućnost stvaranja/rađanja (procreate), postavlja se pitanje: Kako i što Zemlja stvara, i gdje su njezini rasplodni/prokreativni organi?

1126.    Glavni prokreativni/rasplodni organ je visoko istaknuti Južni Pol. Zbog lokacije ovog prokreativnog organa – u negativnom polaritetu Južnog Pola – Zemlja je žensko.

1127.    Ako se Zemlja promatra na ovaj način, naime kao žena, onda je ona u prokreaciji jedino u stanju biti primaoc. Tko onda oplođava Zemlju (= tko je Zemljin partner u toj prokreaciji)?

1128.    Sunce sa svojom suprotnom polarnom silom!

1129.    A što sunce stvara, ili što je sunce stvorilo?

1130.    Glavno dijete Zemlje, mjesec, najstarije dijete ove zemne žene, je bilo stvoreno na ovaj način!

1131.    Zemlja ima nekolicinu slične djece: značajan broj kometa, koje su bile rođene tako što su bile izbačene u veliki/široki eterični prostor. Nadalje, ta djeca su također i ‘padajuće zvijezde’. One nisu ništa drugo nego kometi nalik mali planeti koje je Zemlja rodila: njihova eliptična putanja i njihov okrugli/ovalni oblik su dokaz za to. Nakon određena vremena, te male planete budu ponovno zahvaćene od Zemlje.

1132.    Gdje i kroz što onda ta djeca bivaju od zemlje po-rođena? – Zemlja ima bezbroj takvih porođajnih kanala. Ali glavni od njih na zemlji se nalazi u sredini velikog Tihog Oceana, nedaleko od Ekvatora, i to u području otočke skupine tzv. Taiti i Otahaiti; od tamo se mjesec razdvojio od Zemlje, i nakon toga još i poprilični broj drugih kometa.  Ostali porođajni kanali su jezera, bare i pećine u planinama, iz kojih se takve male planete katapultiraju do znatnih visina. Pošto one imaju jako malu težinu, nadmoć/prevaga Zemljine polarne sile uništi njihovu malu količinu suprotnog polariteta te oni na kraju budu ponovno privučeni Zemlji, na koju onda padnu u obliku šljake (slag), ili, ako eksplodiraju prije u eteričnom prostoru, u obliku razmrskanih komadića kamena. To je dakle jedna vrsta stvaranja/rađanja pri kojem Zemlja nastupa samo kao žen(s)ka. Nadalje ćemo se pozabaviti daleko čudnovatijim raznolikim stvaranjima/rađanjima, gdje je Zemlja istovremeno aktivna kao muško i kao žensko.

1133.    Svi minerali, baš kao i biljna i životinjska kraljevstva, vuku svoje materijalne početke od ove vrste stvaranja. Kada Zemlju smatramo za jedno, muško i žensko, ona stvara i porađa na naj-obilniji način, na takav način da Zemlja po-rađa žive mlade, kao što ptice ležu jaja, biljke daju sjemenje, a minerali proizvode cvjetove.

1134.    Ovdje imamo četiri vrste Zemljina stvaranja u njezinoj muško-ženskoj formi.

1135.    Naravno da bi ovdje neko mogao postaviti pitanje: Ako Zemlja čini sve to, čemu onda sila/snaga za razmnožavanje u biljnom i životinjskom svijetu? I zašto mora biljka, kako god ona bila oblikovana, za razmnožavanje imati vlastito sjemenje, zašto ptica jaje, zašto životinja sebi ravne i zašto vodozemci svoju ikru, koja je u stvari isto (što i) jaja? Odgovor na ovo pitanje naravno nije tako jednostavno moguć kao što bi to sebi pretpostavili; ali onome koji može zaviriti samo malčice dublje nije ništa manje potpuno izgovoren (prisutan) već u cijeloj prirodi. Već na samom početku ove teme je rečeno kako je Zemlja ovdje istovremeno muško i žensko. Kao žensko ona ne stvara, nego stvoreno samo preuzima i rađa; ali kao muško ona samo stvara i ne rađa, već to stvoreno mora prvo u svojoj vrsti u koju je od Zemlje kao muškog bića bilo stvoreno, sazreti i biti rođeno.  

1136.    Sa ciljem da bi ovo razumjeli još bolje, pogledajmo u kakvom su recipročnom/uzajamnom odnosu stablo i tijelo Zemlje. Pretpostavimo da sjeme mora postojati prije stabla – na kojem se sjeme onda ponono razmnožava. Ta pretpostavka je istinita, pošto je u bilo kojem slučaju puno jednostavnije proizvesti u Zemlji sjeme nego potpuno izraslo stablo. Već iz ovih par primjera svima bi lako trebalo biti u-vidljivo da je sjeme moralo postojati prije stabla.

1137.    U svezi životinja je slučaj obrnut. Ptica je morala postojati prije jajeta, pošto je da bi se izleglo (hatch) jaje potrebna životinjska toplina. No, usprkos tome, ptica nije bila trenutno prisutna u samom početku, pošto je u prvom periodu stvaranja/rađanja Zemlja postavila prvo jaje.

1138.    Kad je prva ptica jednom bila rođena, ona je onda naravno položila jaje, koje je bilo uređeno nešto drugačije nego ono prvo, i izlegla je iz tog jajeta drugu, njoj sličnu pticu. U slučaju pticâ a također i vodozemaca (!; Karl Weiss je napisao kako su se: ‘U supsilurijskom periodu pojavili prvi kralježnjaci. Chamberlin je pak rekao kako je pojava riba jedan od najiznenadnijih i najdramatičnijih događaja u ranoj povijesti. One se pojavljuju u širokoj struji i sasvim nepoznata porijekla. Od samog početka su jedna pored druge bile prisutne raznorazne vrste, morski psi, raže, himere (chimaeridae), dvodihalice (lung fish), plakodermi. Ptice su se pak iznenada pojavile u Juri. Čuvena ‘prva/originalna ptica’, Arheopteriks, je u prošlosti bila opće smatrana kao prijelazna vrsta od gmazova do ptica, no ukazalo se kako je ona prava ptica sa četiri prsta i stvarnim perima. Ne postoji poznato stvorenje koje bi nam moglo dati naznaku na koji način su se rožnate ljuske jednog gmaza pretvorile u ptičja krila. Sisavci su se iznenada pojavili na početku Tercijara, i to u mnogobrojnim redovima, porodicama i vrstama. Ništa se ne može pronaći što ukazuje na prijelaznu formu, Weiss piše. ‘Ako bi bili uistinu detaljni u filtriranju dokaza na logičan način, praktično ništa ne bi ostalo od veličanstvene strukture Darwinovog stabla.’ Kurt Eggenstein ‘Prorok Jakob Lorber predskazuje nadolazeće katastrofe i Istinsko Kršćanstvo – 5’), prvo jaje treba biti smatrano kao sjeme, a, i u ovom slučaju također, je sjeme postojalo prije nego životinja koja je proizašla iz njega. Jedino kad čovjek uzme u obzir temeljne/fundamentalne razlike između kvaliete Zemljina jajeta i ptičjeg jajeta postaje očigledno da je ptica postojala prije nego je izlegla jaje. Ono je od Zemlje već bilo rođeno onak(v)o kak(v)o ga biljka (onda) dalje stvara. Isti je slučaj sa svim drugim životinjama; svaka vrsta je prvo od Zemlje bila rođena kao sisavac i dobila je sposobnost za vlastito razmnožavanje putem moći oplodnje.

1139.    Mi smo, kako bi pojasnili stvaralačku i porođajnu silu zemlje uzeli drvo kao primjer. Ovo objašnjenje je moralo imati postavljenu raniju gornju refleksiju, bez koje nam ova stvar ne bi bila/postala skroz jasna. Ali sada, kako smo tu refleksiju već postavili, odjednom vam postaje jasno, kako s jedne strane Zemlja kao muško stvara/oplođava, a sa druge strane kao žensko opet rađa, i kako se ona prema našem -za primjer uzetom- drvetu odnosi sad kao žensko, sad kao muško. Uzmimo recimo jedno sjeme koje je sazrelo na drvetu i koje dospije u zemlju; tu se Zemlja odnosi kao ženka koja prima (zatrudni) i primljeno putem svoje sile dovodi do sazrijevanja i porođaja. Ali kada drvo već (po-)stoji, onda ono u odnosu na Zemlju preuzima ženski karakter, i Zemlja u odnosu na drvo nastupa kao muško i stvara u drvetu novo sjeme za njegovu oplodnju.

1140.    Ovaj primjer jasno ukazuje Zemljine muške i ženske aktivnosti. Dokazuje da Zemlja mora, iz nužnosti, ujediniti u sebi obje prirode. U ovom primjeru, jedino Zemlja i stablo ulaze u recipročan/uzajaman odnos. No samo to nije dovoljno; mi moramo također razjasniti/ustanoviti recipročnu akciju u samoj Zemlji.

1141.    Kako što znate Zemlja ima Sjeverni i Južni Pol. U svezi glavnog efekta oba pola, oni neprestano ostaju kakvi jesu, Južni Pol negativan a Sjeverni Pol pozitivan; jedan privlači a drugi odbija; Posljedica toga je da polovi, sa svojim nasuprotnim atributima, mogu postojati jedan pored drugoga sasvim udobno, pošto je jedan pol donator (= onaj koji daje) dok je drugi primatelj.

1142.    Pošto ovaj polarni odnos postoji, recipročna/uzajamna akcija je od velikog značaja/važnosti. Na svojim ustima je Sjeverni Pol primatelj, pošto unutra uzima cjelokupnu (pre)hranu za tijelo Zemlje. Južni Pol, u drugu ruku, ne unosi ništa svojim ustima već samo eliminira. Međutim, u unutrašnjosti je Sjeverni Pol donator dok je Južni Pol primatelj. Ovdje možete vidjeti kako se biće Zemlje, kroz svoju akciju, alternativno pojavljuje u oba polariteta, djelomično muško a djelomično žensko.

1143.    Još više je upadljiviji obrnuti polarni efekt kroz izmjenu ljeta u zimu, jer pola godine je na sjevernoj hemisferi Zemlje zima, dok je istovremeno na južnoj hemisferi Zemlje ljeto; u sljedećih pola godine je situacija obrnuta. To treba shvatiti na slijedeći način: zima je muški dio a ljeto je ženski dio. Zima stvara (oplođava) u ženskom ljetu, i ono onda rađa što je zima stvorila (oplodila). Za vrijeme zime je prema tome jedna hemisfera muška dok je druga skroz ženska, i ovdje inače ženski južni pol postaje muški u odnosu na sjeverni pol, koji je postao žensko. Postoji, međutim, jedna primjetna razlika: Iako su plodovi na južnoj hemisferi Zemlje slađi, mekši i puniji, oni nisu tako tvrdi kao oni na sjeveru, pošto je ženstvenost ono što prevladava na južnoj hemisferi, dok je muškost prevladavajuća na sjevernoj hemisferi. to se može izraziti i na slijedeći način: na sjeveru je Zemlja muško-žensko, a na jugu je žensko-muško.

1144.    Iz ovog opisa je očigledno da Zemlja ima duplo/dvostruko biće. No sa ciljem da dobijete potpunu ideju o ovoj stvari, vi morate znati da Zemlja mijenja svoje biće za vrijeme dana i za vrijeme noći. Noæ je uvijek ženska a dan je uvijek muški. Što god da dan oplodi to će noæ roditi u svom tamnom krilu. Shodno tome, svako sjeme je stvoreno i oplođeno od strane Zemlje kao muškog bića, te sazrijeva u (istoj Zemlji), i rađa se od iste Zemlje kao ženskog bića.

1145.    U stvarnosti, činjenica da Zemlja stvara sjemenje za biljke i životinje se može naučiti iz mnogih okolnosti/pojava na površini Zemlje. Ovim pojavama pripadaju početno pošumljavanje planina i rast lišajeva i trave na jednoj opustošenoj stepi gdje ništa nije raslo tisućama godina. Plijesan i spužve nisu nikad proizvele sjeme. Ovom fenomenu, među ostalim, pripada također i kiša riba, zmija i žaba, iako se to rijetko događa; ne postoji ni jedan prirodnjak koji može dokazati da ih je (= životinje) sa Zemlje usisao vihor te položio (deposited) na neko drugo mjesto.

1146.    On bi također morao dokazati da postoji takvo mjesto na Zemlji gdje su takve životinje prisutne u toliko velikom broju. A i ako bi mogao to učiniti, onda bi početna prokretaivna sila Zemlje bila dokazana, naime, da ona ima kapacitet stvaranja (ili ‘proizvodnje’) takvih bića iz sebe.

1147.    Ovi fenomeni se naizgled događaju tako da bi netko mogao povjerovati/pomisliti da se radi kao o skupovima nekakvih vrtložnih vjetrova, koji se međutim onda u zraku sjedinjuju u nekakvo klupko i padaju opet na zemlju, čim popusti sila vrtložnog vjetra koja ih nosi u zraku. Jedino što dubljeg istraživača ovo objašnjenje neće zadovoljiti; jer, da bi podigao žabe, krastače i zmije, potreban je neobično jak vrtložni orkan ili čak najžešći uragan. Nadalje, ako bi te vrste životinjskih tijela bile podvrgnute takvoj bijesnećoj oluji, bile bi rastrgnute na komadiće prije nego što bi se mogle vratiti na Zemlju. Drugo, takav vihor, sa ciljem da bi mogao uzeti sve te životinje iz jezera ili bara, bi trebao biti nekoliko sati u širinu i visinu, trebao bi biti ogromnog promjera, i oslobađati takvu energiju da mu ni jedna planina ne bi odoljela. I treće, tako snažan uragan bi onda također uzeo sa sobom i vodu iz jezera, i to do posljednje kapljice. 

1148.    Kada bi ‘kišile’ takve životinje, onda bi također kišila i voda, mulj, blato, i mnoge ostale vodene životinje i biljke, no ipak to nikad nije slučaj sa takozvanim amfibijskim kišama.

1149.    Dakle, te pojave se događaju na slijedeći način. Zemlja kao dvostruko biće stvara iz svoje unutrašnjosti jajašca ovih životinja u velikom broju; ta jajašca su jako mala, te sa lakoćom mogu biti iznesena vani kroz Zemaljske pore i kanale. Što se više penju to se više šire kroz fermentirajuće supstance koje sadržavaju, i na kraju su lakše od zraka. Uzdižu se iznad površine Zemlje u obliku ili formi tamne magle, poput zračnog balona. Kada su dosegnuli određenu visinu, oni uđu u jako snažnu električnu struju. U toj struji oni sazrijevaju jako brzo, te se obično rađaju u izuzetno velikom broju.

1150.    Pošto te životinje iz zraka uz pomoć električne struje formiraju specifično tijelo koje je teže od zraka, one sebe ne mogu održati na tim visinama; prema tome one se polako spuštaju na Zemlju. Na taj način se one spuštaju jako dobro očuvane, i žive još nekoliko sati. Međutim, ovakvo formiranje predstavlja ‘preskakanje’ (advancement) stupnjeva evolucije, i (kao takvo) nije u skladu sa uređenim/redovnim/urednim napredovanjem duhovnih inteligencija iz zemljinog tijela tako da se one brzo povlače iz svog vidnog postojanja, od Zemlje bivaju upijene/apsorbirane i bivaju prognane u biljno carstvo. Treba biti spomenuto kako je ovim specijalnim porodima dozvoljeno ranije preći u fizički stupanj kojeg postižu životinje, i da oni ne moraju izdržati cijeli legion biljnih života (=evolucija) prije toga.

1151.    Stvari, naravno, stoje u potpunosti drugačije sa originalnim biljkama, koje kao takve ulaze u svoje prvo postojanje. One moraju prvo napredovati kroz sve stupnjeve biljnog života prije nego budu mogle biti prihvaćene u životinjski život. Postoji, naravno, velika razlika između biljaka (ili ‘različitost među biljkama’), naime, plemenite i ne-toliko-plemenite biljke, dobre i ne-tako-dobre biljke. Plemenite su jako blizu životinjskom stupnju, a najplemenitije su jako blizu stadiju ljudskih bića (= na kojem se nalazi ljudsko biće) tako da uskoro mogu biti prihvaćene u ljudsko/u biće/prirodu, a većim dijelom mogu biti primljene u plemenitiji dio životinjskog svijeta. Takve biljke imaju kratku tranziciju, dok će manje plemenitim ili manje superiornim biljkama trebati jako puno vremena dok nisu prihvaćene na stupnju plemenitih biljaka; ovo također važi i za životinje. Prije spomenuti način uz pomoć kojeg se neke životinje direktno stvaraju iz Zemlje važi također i za sijanje biljaka, posebice u kamenitoj Arabiji i u nekim dijelovima Afrike i Amerike. Velike pustinje i stepe imaju određene točke rađanja sjemenja, i tamo ćete sigurno pronaći kako biljke rastu u izobilju. Gdje god takvi porođajni izvor ne postoji, Zemlja ostaje opustošena i prazna.

1152.    Otoci koji novo-nastaju trebaju zahvaliti Zemlji za sjemenje koje je bilo stvoreno za rast njihovih biljaka. Jednom kada je ovaj rast biljaka dovoljno uznapredovao kroz niz stupnjeva, počet će se također razvijati i životinje; međutim, jedino do vrlo nesavršenih gmizavaca i insekata, pošto se prirodna slobodna transformacija ne proteže dalje.

1153.    Da bi se stvorila savršena životinja, mora se pojaviti/nastupiti viša sila kako bi bila stvorena odgovarajuća, na višem stupnju razvoja stojeća životinja, u koju bi prijašnji stupnjevi mogli preći, i tako ne rijetko sve do čovjeka,  koji međutim nikada ne biva stvoren na novo, već u pravo vrijeme biva doveden uz pomoć seobe (duševnih inteligencija). Ova objašnjenja će intelektualcu biti dovoljna da bi razumio prokreativne/stvaralačke sposobnosti i rasplodnu moć Zemlje. Vi ćete razumjeti da se te manifestacije u suštini začinju u Zemljinim bubrezima (vidi ‘Zemlja & Mjesec – 12′), gdje se uobičajena supstanca sjemena razvija i oplođava za daljnje prigodno postajanje, na već opisani način.’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Zemlja & Mjesec – 13-15’ J.Lorber

DODATAK: ‘Čisto duhovno‘

Čovjekova duša i Božanski duh u njoj

1154.    ‘Duša je u svojoj supstanci u potpunosti eterična, što znači – ako to možete shvatiti – jako puno svjetlosnih atoma ili najmanjih čestica koje su sastavljene, u mudrosti i kroz sve-moguću Božju volju, tako da formiraju savršenu ljudsku formu, a čisti duh (u njoj) je baš ova volja što izvire iz Boga, što je vatra čiste ljubavi koja izvire iz Boga.‘

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 7/66:15’  J.Lorber

1155.    ‘Duh i duša nisu jedno te isto. Ljudska duša je duhovni proizvod iz materije, jer u materiji je (ili ‘se nalazi’) jedino duhovno pod sudom, čekajući na svoje oslobođenje. Čisti duh, međutim, nikad nije bio pod sudom. I svaki čovjek ima svoj (= taj jedan čisti) duh kojeg mu je Bog podario, koji se brine o svemu, koji čini/vrši sve i vodi čovjeka koji se razvija/usavršava, ali se(be) sa stvarnom dušom sjedinjuje tek onda/jedino kada je duša, svojom vlastitom voljom, potpuno prešla u sp/prep-oznati Božji red i tako sama postala potpuno čisti duh (= potpuno duhovna).’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Tri dana u Hramu – 21:19’ J.Lorber

1156.    Dakle, da ponovno sumiramo: ‘Sve, i još više, što Zemlja sadrži, od njezinog centra pa sve do daleko iznad najvišeg predjela zraka, je duševna supstanca (= dijelići Sotonine pale duše). Ali ta supstanca miruje jedno određeno vrijeme sve dok nije oslobođena u jako različitim uvjetima suda, od krutog/tvrdog prema mekom. I zbog toga ona postaje, za tjelesno oko a također i za osjećaj čovjeka na ovom svijetu, vidljiva i opipljiva, kao potpuno mrtva materija, tvrđa ili mekša. Ovoj prije svega pripadaju sve vrste kamenja/stijena, minerala, različitih vrsta tla, voda, zrak i sva još ne-ograničena materija u njemu.

1157.    Onda je tu cijelo kraljevstvo biljaka, u vodi i na kopnu, zajedno sa njegovim prijelazom u životinjsko kraljevstvo. U tom kraljevstvu, sud je već nešto blaži, i duševna supstanca stoji već više u stupnju određenog oslobođenja u usporedbi sa njezinim prijašnjim teškim stanjem suda. Duševna supstanca koja je prije bila kao kaotično izmješana je sada, u svrhu razvoja/usavršavanja inteligencije, sortirana i formirana kao neovisni identiteti/entiteti, pa tako u ovom drugom kraljevstvu možete vidjeti velike raznolikosti.

1158.    U vremenu dok duševna supstanca mora prolaziti kroz veće sortiranje u drugom kraljevstvu zbog specijalnog razvoja njezine inteligencije, ona mora biti dovedena do jednog uvijek većeg ujedinjenja/sjedinjenja odvojenih inteligencija u trećem kraljevstvu životinja – koje ima puno veću raznolikost – sa ciljem da bi došla do jasnije i slobodnije individualne inteligencije. To je razlog zašto se u tom životinjskom kraljevstvu bezbrojne duševne supstancijalne čestice svakojakih vrsta malih životinjica kombiniraju u jednu veću životinjsku dušu, na primjer onu većeg crva ili jednog insekta.

1159.    Jednom kada su izgubili svoj materijalni omotač/kućicu u kojem su bili zatvoreni, bezbrojne različite vrste insekata se ponovno ujedinjuju u jednu životinjsku dušu veće i savršenije vrste. I to se tako nastavlja sve do velikih i savršenijih životinja, koje su dijelom divlje a poslije dijelom pitome – i jedino nakon posljednjeg ujedinjenja/sjedinjenja tih životinjskih duša će nastati (ili ‘će se pojaviti’) ljudska duša koja je (baš na taj način) opskrbljena sa raznoraznim/svim mogućim inteligentnim mogućnostima.’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/21:1-4’ J.Lorber

1160.    Sudeći po onome što je Gospodin objavio u pero Jakoba Lorbera, na kopnu je uloga velikog ‘generalnog’ organa u kojem se svi prethodno ‘niži’ oblici životinjskog života, točnije njihove duhovno astralne sastavnice, tako reći ‘sakupljaju/prihvaćaju’ te ‘prebacuju’ u plemenitije, čovjeku direktno prethodeće životinje, pripala slonu. Čitamo u ‘Saturnu’: ‘Koja je svrha takve ogromne kopnene životinje bilo na ovoj (= Saturn) bilo na nekoj drugoj planeti? Odgovor je bio dan u opisu ogromne ribe. Baš kao što ta riba formira generalni prijelaz/tranziciju iz vodene životinje u životinju zraka (!), mud (‘mud’ je najveća kopnena životinja na Saturnu) je također jedna takva životinja; on čini/formira tranziciju svih nivoa životinjskog i biljnog carstva u plemenitije vrste životinja koje su bliže ljudskom biću.’    Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Saturn – 23:15’ J.Lorber

1161.    Na koji način se pak odvija sjedinjavanje tih plemenitih ili najsavršenijh i čovjeku najbližih životinjskih formi u ‘pojavljujuću’ ljudsku dušu, Gospodin je u svom ‘Velikom Ivanovom Evanđelju’ opisao na slijedeći način: ‘Vidjeli ste kako je džinovski orao uhvatio šakala koji je pojeo gazelu, kako se uzdignuo visoko i onda ga pustio da padne na kamenito tlo, prilikom čega je ovaj predator susreo sigurnu smrt. Ali onda je ponovno bio uhvaćen od strane orla i odnešen na jug gdje je orao imao svoje gnijezdo i obitavalište među stijenama. Kada je došao do tamo sa svojim plijenom, on ga je ponovno pustio da padne sa velike visine pošto je već postao pretežak za njega.

1162.    No plijen se odbio od litice i propao dolje u poprilično dubok kanjon doline. Arapski pastiri su pasli svoja oskudna/prorijeđena stada u tom kanjonu, i oni uskoro primjetiše kako se ogromni orao – poznati neprijatelj pastirskih stada – spušta sve niže i niže kako bi pokupio svoj plijen koji je preduboko propao u dolinu. Kada su pastiri to primjetili, oni su odmah napeli/zategnuli svoje lukove, i kada je on, prema njihovim proračunima, bio dovoljno nisko, oni su pomoću svojih lukova ispalili oštre strijele. I gledajte, orao je bio dobro pogođen od strane tri pastira, pao je mrtav u kanjon te je od strane pastira bio pokupljen kao istinski pobjednički trofej. Ali jadni šakal sa svojom gazelom i dalje leži među kamenjem gdje je pao i tek nakon nešto vremena će ga ostale ptice rastrgnuti/pojesti.

1163.    A sada gledajte! Tamo izvan/pred vratima kuće već stoji jedna ljudska forma [‘Njezin = dušin čisti duh iz Boga jasno vidi kada je duša u njezinom tijelu, bilo ono od biljke ili neke životinje, stekla potrebnu zrelost da se uzdigne/popne do višeg oblika života. Odmah zatim duh aranžira za dušu da bude oslobođena od svojeg više ne-korisnog tijela, tako da može, budući da je već obdarena višom inteligencijom, formirati za sebe drugo tijelo u kojem je, unutar kraćeg ili dužeg vremena, u stanju raditi svoj put prema gore do više inteligencije života i aktivnosti. Ovo se nastavlja sve do ljudskog stadija gdje je duša već potpuno slobodna i u svojem posljednjem (materijalnom) tijelu ostvaruje punu samo-svjesnost, znanje o Bogu, čistu Božansku ljubav i na taj način potpuno sjedinjenje sa svojim duhom iz onostranog. To sjedinjenje mi nazivamo ponovno rođenje duha.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/133:4’ J.Lorber], koja naliči na dijete, i čeka da bude začeta u utrobi majke (ili ‘i čeka slijedeće rađanje tako da može biti uzeta u tijelo majke’). A iza ove duševne prikaze možeš vidjeti svjetlosnu formu. To je već Božji duh za ovu dušu (ili ‘duh duše iz onostranog’), koji će se pobrinuti da ova – za sada – prirodna duša (= duša koja i dalje pripada kraljevstvu prirode) bude postavljena u utrobu majke čim se za to ukaže prilika [‘Jednom kada je takva usavršena (prirodna) duša u atmosferi (o ‘prirodnim dušama’ vidi prvi dodatak ovom podsubjektu ‘Anđeli i duhovi kao sluge stvaranja‘) dosegnula podesnu konzistentnost, ona se spušta do ljudskih obitavališta, prima (= gdje dobija) određenu hranu iz izvanjske životno-eterične sfere koja okružuje svakog čovjeka i ostaje/zadržava se tamo gdje je privučena afinitetom/srodnošću duše. Kada onda ljudski par osjeća prirodni poriv za sjedinjenjem (coition/coitus), takva potpuno usavršena slobodna prirodna duša koja je u blizini para to sazna iz izvanjskog životnog etera. Drugim riječima, ona je privučena povećanom energijom u izvanjskoj životnoj sferi (tog) para, ulazi pod određenom prisilom u čovjekovu spermu za vrijeme koitusa i oplođava jajašce (vidi drugi dodatak ovom podsubjektu ‘Začeće. san duše – ne-sjećanje. i buđenje‘). I gledajte, sada se živa duša već može usporediti sa zrnom sjemena koje je bilo postavljeno u tlo i, dok ne bude rođeno u svijetu, prolazi kroz sve stadije sjemena u tlu sve dok ne izbaci izdanak/mladicu na površinu zemlje.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/216:2 na dalje’ J.Lorber;].

1164.    I sada ste također vidjeli kako se iz zadnje tri već usavršene životinjske faze [ili ‘od zadnja tri već kompletirana životinjska nivoa’; ‘Jedna/pojedinačna životinjska duša nikad ne može postati ljudska duša. Prema tome, kaže se kako životinjska duša umire sa životinjom, ali pod ovime treba razumjeti da duša jednog vola, na primjer, nakon smrti te životinje u potpunosti prestaje biti duša te životinje pošto se ona napuštajući životinjsko tijelo uskoro sjedinjuje sa mnogim drugim slobodnim životinjskim dušama da bi postala nova i više usavršenija duša (= prirodna duša) koja kao takva nastavlja sebe regulirati i stabilizirati sve dok nije dovoljno usavršena/dok dovoljno ne sazrije i podobna je da bude rođena u ljudskom tijelu.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/165’ J.Lorber] – iako uz mnogo tisuća prethodnika (ili ‘naravno nakon mnogih tisuća prijašnjih procesa) – pojavila/pojavljuje ljudska duša.

1165.    Kao rezultat toga, muško dijete će se roditi na svijetu koje, naravno ako bude dobro odgajano, može izrasti u velikog čovjeka. Nježnost gazele će vladati njegovim srcem, lukavost šakala njegovim razumom, a snaga džinovskog orla njegovim intelektom, njegovom hrabrošću i voljom. Glavna osobina njegova karaktera će biti – ratobornost, koju (ili ‘njegov karakter će uglavnom biti ratoboran, kojeg’), međutim, on može ograničiti/smekšati/umiriti sa svojim srcem i sa svojom razboritošću uz pomoć kojih on može biti/postati jako korisna osoba na bilo kojem mjestu u društvu (ili ‘u bilo kojoj službi’). Međutim, ako postane vojnik, on će biti sretan na osnovu svoje hrabrosti, ali on će također biti ubijen smrtonosnim oružjem (ili ‘pasti kao žrtva smrtonosnog oružja’) drugih ljudi (Gospodin nam u Svom ‘Velikom Ivanovom Evanđelju – 4/151:7, 8’ skreće pažnju na to u kojoj mjeri su čak i prehrambene potrebe/navike u ljudi uvjetovane ovim pred-egzistencijalnim životinjskim formama postojanja: ‘Čovjek je u stanju jesti toliko različitu hranu iz životinjskog, biljnog i mineralnog kraljevstva tako da bi mogao, iz progutanih prehrambenih proizvoda, dostaviti/nabaviti korespondentnu duševnu hranu svim inteligentnim česticama od kojih je sastavljena njegova duša. Jer supstancijalno duševno tijelo je, poput fizičkog tijela, hranjeno/gajeno i usavršavano kroz progutanu prirodnu hranu. Štoviše, jako je važno iz koje prethodne sfere postojanja je došla duša čovjeka ove zemlje u svom postepenom usponu. I, drugo, posebice u djece, treba biti uzeto u obzir da njihova duša i dalje nosi tragove koji se protežu nazad do pred-egzistencijalnih vrsta iz kojih je ona napravila svoj prijelaz u ljudsku formu. Ako dijete od samog početka ima dobar odgoj, pred-egzistencijalna (životinjska) forma uskoro u potpunosti prelazi u ljudsku formu, konsolidirajući/pročišćavajući/učvršćavajući tamo sebe sve više i više. Međutim, ako je odgoj djeteta jako zanemaren, uskoro pred-egzistencijalna forma postaje sve više i više dominantna u svojoj duši tako da je na kraju čak i čvrsto tijelo izobličeno u tu formu. I postoji mnogo sirovih/grubih osoba kod kojih je lako prepoznati kakva forma bez sumnje prevladava u njihovoj duši.’).

1166.    Tako da bi mogli promatrati ovo dijete od samog rođenja, vaš ovosvjetski susjed će biti njegov otac već sljedeće godine. Eto, sada znate sve, rekao sam vam i ukazao nešto što do sada nisam nikome ukazao i rekao [ovime = ovom veličanstvenom Božanskom doktrinom se isto tako baca još malo duhovnog svjetla na već diskutiranu ‘okrutnost’ u prirodi, tj. na toliko od strane prirodnih ljudi kritiziranu ‘borbu za opstanak’ među životinjama (vidi 566-571 i 604!)’; ‘Izvanjske materijalne forme stvorenja se sa obje strane međusobno uništavaju, ali time mnoge duše koje žive u tim stvorenjima postaju slobodne. One koje su slične se sjedinjuju i ponovno su rođene u materijalnoj formi na slijedećem, višem nivou, i tako sve do čovjeka.’   Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/184:4’ J.Lorber; ista doktrina objašnjava i tajnovitu misao Kristova prosvjetljenog apostola iz Rimljana 8:19-22].’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/185’ J.Lorber

1167.    Isto kao i u slučaju ujedinjenja ili ‘formiranja/sakupljanja/izgradnje’ životinjske duše, i ovdje su (misli se na proces ‘ujedinjenja’ ili ‘formiranja/sakupljanja/izgradnje’ ljudske duše) prisutni ‘nadglednici’ ili duhovi i anđeli koji po vrlini Božje volje koja je u njima ‘rukovode’ & ‘kontroliraju’ cjelokupan proces ‘stvaranja/nastanka’ (= ‘sakupljanja’ duševnih čestica u dušu) jednog ljudskog bića i njegova rađanja u svijetu:

1168.   ‘Što se tiče materijalnog stvaranja postoji jako mala ili nikakva razlika između rasplodnje/stvaranja/rađanja (procreation) ljudskog bića i životinje; razlika postoji više u unutrašnjosti/unutarnjem. Naravno da duša mora biti (= postojati) kompletna već prije stvaranja/oplodnje, što znači, ona mora ujedinjavati sve gradivne specifične sastavnice. To znači da mora ujediniti sve takve suštinske specifične sastavnice koje su raspršene kroz cijeli svemir, a one joj moraju biti dostavljene (ili ‘ona se sa njima mora opskrbiti’) sa svih strana (vidi treći dodatak ovom podsubjektu ‘Više sastavnice ljudske duše‘). Takav jedan kompletni/potpuni konglomerat gradivnih/suštinskih sastavnica tada je već duša; jedino što su te sastavnice u njoj međusobno kaotično izmješane da se svakako može reći: duša je prije oplodnje jedan splet, takozvani gordijski čvor, koji mora prvo biti otpleten kako bi došao do forme/kako bi dobio formu. Taj rasplet započinje sa rasplodnim činom, jer tamo se taj duševni čvor postavlja u majčinu utrobu i omotava/ovija.

1169.  Unutar tog omotača (ili ‘te ovojnice’) se inteligencije koje korespondiraju jedna sa drugom započinju približavati i međusobno hvatati/zahvaćati (hold onto one another). Duhovi im osiguravaju svjetlo u njihovom omotaču/ovojnici tako da mogu izvršiti ovaj zadatak. Suštinske specifične inteligencije prepoznaju jedna drugu na ovom svjetlu, razvrstavaju se, obuhvaćaju i sjedinjuju. Sve ovo se događa na prisilan zahtjev volje tih duhova, kojima je povjereno nadgledavanje. Ti duhovi su ono što bi vi nazvali ‘duhovi zašitnici’. Anđeli i viši anđeli će također vršiti svoj utjecaj. Svako ljudsko biće ima bar tri duha čuvara, dva anđela i jednog visokog anđela; a iznad njih stoji (ili ‘promatra’) Sedmi, Kojeg dobro znate/poznajete.

1170.  Od trenutka stvaranja, ti se duhovi čuvari i anđeli postavljaju/organiziraju oko nove duše, te se neprestano brinu (za to) da se njezin razvoj odvija u skladu sa redom. Jednom kada je duša, u svojem omotaču, postignula ljudsku formu, majčina utroba će je opskrbiti (ili ‘će joj osigurati’) sa korespodentnim specifičnim sastavnicama. Duša koristi/upošljava ove specifične sastavnice da bi što čvršće povezala svoje inteligentne sastavnice. Kada je to postignuto, druge specifične sastavnice uplivavaju/utječu iz majčine utrobe na mjesto novog utjelovljenja, i upošljavaju se u formiranju živaca. Živci na određeni način predstavljaju konopce i užeta koji od strane duše mogu lako biti uhvaćeni i potegnuti, kako bi time tijelu baš uz pomoć tih konopaca i užeta mogla dati pokret. Čim su ovi zadaci bili obavljeni, i u strukturi i u povezanosti, nove specifične sastavnice uplivavaju/utječu. Te nove specifične sastavnice su postavljene u red za formiranje unutrašnjosti/utrobe (viscera). Kad je temeljni dio utrobe predstavljen u prvim organskim osnovama, one se onda povezuju sa živcima.

1171.  Sa dodavanjem drugih specifičnih sastavnica će se kompletirati/završiti cijela formacija unutrašnjosti/utrobe. Većina živaca se povezuju u glavi, uglavnom na stražnjem dijelu glave, gdje duša također ima svoju glavu, tako da istovremeno sa formiranjem utrobe započinje i formiranje glave, koja je korespondentna slika (= ogledalo) duše, jer se kroz određeno glavno zračenje sva inteligencija duše koncentrira u glavi. A pošto se inteligencija u najpotpunijoj formi ogledava u očima, ona se tamo može najbolje prepoznati. Sve emanacije/zračenja pojedinačnih duševnih inteligencija duše uplivavaju/utječu u oči, i time formiraju svoju prirodnu moć gledanja/vida (‘oči, kao ogledalo duše’). A kroz silu vida oči mogu u sebi formirati (iz)vanjski svijet.

1172.  Kada je duša kompletirala ovaj razvoj uz pomoć/asistenciju duhova, ona se opskrbljuje sa novim specifičnim sastavnicama, koje će biti angažirane u formiranju mesa, hrskavice, mišića, tetiva/žila, vena i kostiju. One stvari koje pripadaju jedne drugima se same zahvaćaju. Kada duhovi ne označe/pokažu specifičnim sastavnicama inteligencije pravilan put kroz svoje mudro vođstvo/rukovođenje, smjer a također i forma (ljudskog tijela) može biti kriva/loša/naopaka. Kada je žena koja nosi dijete sa svojim mislima i osjećajima u paklu, gdje je Moji dobri duhovi i anđeli ne mogu pratiti, posljedica je obično pobačaj. Prema tome, od svake žene bi trebalo najhitnije zatražiti da se u periodu trudnoće ponaša što je moguće bolje/plemenitije (virtuously).

1173.  Kada je duša razvila hrskavicu, mišiće, kosti i žile, ona usmjerava svoja nastojanja (= svoju brigu; u smislu, ‘o tome se stara’) ka vanjskim udovima tako što ih kompletira pravilnom aplikacijom sastavnica koje im pripadaju.  Kada je to jednom postignuto, duša se povlači u utrobu i započinje stavljati u pogon/pokret mišiće srca, kroz koji pokret su, prvo, vlastitim, vodenastim sokovima organi otvoreni i na određeni način probijeni. Kada se taj ‘proboj’ dogodio duša stavlja slezenu u pogon. To uzrokuje da slezena odmah započinje proizvoditi krv, koja se sprovodi u srčane klijetke odakle se odvodi u organe.

1174.   Jednom kada je krv završila svoj prvi krug, želudac je stavljen u pogon/aktivira se i započinje sa vrenjem hranjivih sokova koji su sadržani u njemu. Kroz taj proces se odvajaju plemenitije specifične sastavnice. Grublji, neprobavljivi sluzavi sokovi se izbacuju kroz prirodni otpadni kanal u amnijsku kesu (amniotic sac). I to na određeni način predstavlja nečistoću/ekskremente djeteta koje je već fizički živo u majci.

1175.   Kada je ovaj fetus proveo tri mjeseca u majčinoj utrobi živ, duša, čije se srce umirilo dosežući određenu čvrstinu, će primiti vječni duh, koji će biti postavljen u njezino srce sa sedmerostrukom omotom/ovitkom (ili ‘oklopom’) od strane anđela. Nitko ne bi trebao začeti ideju kako je to materijalni omot/ovitak (ili ‘kako se ovdje radi o materijalnom oklopu’); on je duhovan, koji je snažniji/čvršći i opstojniji od materijalnog, – što se iz puno stvari može uočiti i u svijetu, gdje je lakše probiti materijlnu sponu nego duhovnu. Zamislite si jednog siromaha i jednog jako bogatog čovjeka! Postavite siromaha pred zid i kažite mu da ga treba probiti, – i on će uzeti metalnu polugu (za podmetanje i izdizanje) i moćan čekić i time će savladati jaki zid. Ali ako dođe kod bogatog čovjeka tvrda srca, njegovo srce nećete savladati niti metalnom polugom (za podmetanje i izdizanje), niti čekićem, a još manje molbama; jer srce ovoga je ovijeno duhovnim okovima, koje ne mogu probiti zemaljske sile. To jedino uspijeva Duh nad duhovima!

1176.    Jednom kada je duh bio postavljen u srce duše – to se u slučaju neke djece događa ranije, a kod neke pak kasnije, a kod mnogih ne sve do tri dana prije poroda – onda tijelo sazrijeva brzo, i rođenje će uskoro uslijediti. U ovom periodu majka bi se trebala posebno suzdržavati draženja i požude, jer te požude i draženje najčešće potiču iz pakla, i kad god se majka u takvom uzbuđenom stanju ‘dira’, time se uzbuđuje/nadražuje kao nasuprotni u dušu postavljeni/usađeni duh i obilježava dušu putem korespondencije na podraženom mjestu. A taj biljeg duše se onda prenosi i na tijelo; to je porijeklo mladeža u djece. Da ovakav biljeg zauzima samo ograničenu, malu površinu, a ne direktno cijelu dušu i posljedično tome cijelo tijelo, to uzrokuju duhovi, jer da to nije slučaj, tim nepažljivim diranjem bi moglo uslijediti kompletno obilježavanje (od strane) pakla i potpuno upropaštavanje duše iz čega bi proizašla smrt tijela, što bi baš i bio cilj pakla. Zato bi se svako trebao paziti takvih ljudi koji na tijelu imaju puno upadljivih mladeža; jer, ne rijetko su u takvom biću budne paklene specifične sastavnice, – i kad su budne, tada je taj pojedinac, koji više takvih upadljivih biljega nosi na svome tijelu, ne-rijetko zao u ovoj ili onoj sferi. Takvi ljudi ili ništa ne vjeruju, ili su predani bludu ili kleveti, i na određeni način i ovdje može glasiti upozorenje: ‘Pazite se obilježenih!’ Jer, pakao bilježi sve što daje, kako mu to ne bi moglo biti oduzeto i kako ono što je njegovo nakon isteklog roka ponovo može biti prisvojeno. Tamo gotovo da se događa isto kao i na svijetu. Nebeski ljudi isto daju od onoga što imaju svojoj braći i sestrama bez računa i pečata; jer, oni daju ne da ponovno uzmu, – i to bez spora. Doduše svjetski ljudi isto daju, ali nikad bez računa i ovjere, kako bi nakon isteka određenog roka ponovo mogli uzeti; i u slučaju da im dužnici ne mogu uz-vratiti, dolazi do tužbe i spora, – i to je pakleno, jer pakao vječito tuži i parniči. Pa ipak, to sa mladežima ne morate shvatiti baš točno tako; jer ako je tih mladeža samo malo i ako su sitni, tada imaju ili malo ili ni malo veze sa gornjom slikom. Kao što je gore već bilo prikazano, duhovi koji štite i koji vode izgradnju, sprečavaju pakao u njegovim zlim nastojanjima; pa iako jedno dijete prilikom borbe dobrih i loših duhova dobije par oznaka, to su tada samo znaci koji sami u sebi nemaju posljedica, jer su paklene specifičnice sastavnice iz njih uklonjene. Dakako da bi se na ovom mjestu psiholog mogao zapitati pa reći: ‘Kako može Gospodin, ako Ga ima, sa svim Svojim bezbrojnim mnoštvima anđeoskih duhova, koji su opremljeni svom silom i mudrošću, dopustiti, da odvratni pakao izvede takvo što na nevinom plodu u majčinoj utrobi? To je lišeno svake mudrosti i zvuči više kao nemoć!’ Na to Ja kažem: Svakom svoje! Pustite korov nek raste sa žitom do vremena žetve; onda će sve pakleno biti krajnje precizno odvojeno od nebeskog, nebesko će biti pripojeno nebu, a pakleno paklu. I zbog toga neće biti izgubljena niti jedna duša, imala ona na sebi i tisuće paklenih oznaka; jer one će joj biti oduzete i biti će vraćene paklu. Ali sve će zavisiti od toga što se duša putem poniznosti trudila osloboditi svoj duh. Oslobodi li ga, tada će i ona putem njega biti slobodna od svega; ali ako to nije slučaj, ona će sama ostati zarobljena sve dok se duh ne riješi svog sedmo(ro)strukog omotača postajući tada jedno sa dušom. Kada je dijete rođeno, pluća su stavljena u pokret. Dijete sa svakim novim udahom započinje uzimati veliki broj specifičnih sastavnica, koje se trenutno koriste za formiranje živčanog duha i snaženje duše, što se tiče supstancijalnog aspekta njenog bića. Duša prima svoju unutarnju hranu specifičnih sastavnica i inteligencije kroz tjelesna čula, a sve je to uređeno od strane dobrih duhova ove sfere (= misli se na najniži nivo zraka).

1178.   Razumljivije ili potpuno (raz)otkrivanje nije moguće, pošto duhovno ne može biti oslikano u nužnoj jasnoći (ili ‘sa nužnom jasnoćom’) sa zemaljskim riječima. No onaj koji ima mogućnost da uđe u duh u svezi ovoga što je ovdje bilo rečeno će uskoro biti u potpunosti uvjeren u istinu, i postići će dublje/duboko razumijevanje.

1179.    Duša je receptivni organ za bezbrojne ideje Prvoga Izvora, iz Kojeg je proizašla kao dah. Duša je nositelj formi, proporcija, i postupaka (= načina rada). Sve te ideje, forme i postupci (= načini rada/djelovanja) su u njoj postavljeni/usađeni u najmanjim omotima/ovojima. Pravilna mjera svih ovih (formi, proporcija i postupaka), sadržana u jednom biću, čini potpunu ljudsku dušu. Pošto se duša sastoji od mnoštva različitih dijelića inteligencije, ona je kao takva složeno/sastavljeno tijelo, te se prema tome može ponovno razložiti/rastaviti. Da zrak ima sposobnost rastavljanja na velike, manje i najmanje djelove, to vam dokazuje obična pjena, koja se ne sastoji od ničeg drugog do samih zračnih mjehurića, koji su nastali pokretom jedne nešto viskoznije/ljepljivije tekućine. Kad mjehurići nestanu, u njima zatvoreni zrak postaje jedno sa cijelom masom; ali dok god mjehurići opstaju, u sebe zatvaraju dio zraka kojega od vanjskog zraka  – kako vi kažete – hermetički odvajaju prozirnim zidom/opnom. Cijeli svemir je ispunjen sa Božanskim idejama; čak se u jednoj monadi može sve pronaći – na najmanjoj skali, naravno. Tako je isto i cijeli svemir, cijela beskonačnost ispunjena idejama Božanstva, koje ispunjavajući cijelu beskonačnost, isto tako postoje i u jednoj monadi, ali naravno u manjem omjeru, isto kao što zrak u mjehuru u sebi sadrži iste dijelove koji se generalno nalaze u zraku. – To bi bila duša.

1180.  ‘Dobro, šta bi onda bio duh?’ pitat će psiholog. – Iako je duh bezobličan (= nema formu), on je ipak ono biće/suština koje/a stvara forme, i tek kad su forme stvorene, može (se) baš u tim stvorenim formama manifestirati/djelovati i sam kao forma, što znači: Svaka sila, ako se kao takva želi dokazati, mora sebi postaviti protu-silu; tek uz pomoć ovog stvorenog oslonca se sila može očitovati i manifestirati. Prema tome, duh je kao svjetlo koje, u sebi, vječno nastavlja biti svjetlo. No on može ostati neprimjetan kao svjetlo sve dok nema objekata koje može osvjetljavati. Svjetlo emanira/zrači neprestano i konzistentno/dosljedno, sunce je najbolji primjer za to. Svjetlo, kao što to na primjeru sunca vidite, iz njega neprestano ravnomjerno zrači; Ali bez jednog objekta oko ne može primjetiti njegovo postojanje. Noć bez mjesečine ima isto toliko svjetla koje izvire iz sunca kao i noć sa mjesecom. No u prvom slučaju svjetlo nema objekta u eteru, i to je razlog zašto ga nitko ne vidi, iako je ono prisutno. Kada, međutim, mjesec, kao tijelo, za vrijeme noći okupira to mjesto, sunčevo svjetlo je trenutno perceptibilno, pošto udara u sunce i osvjetljava ga.

1181.   Vi već možete prepoznati/uvidjeti duhovni efekt svjetla u prirodi. Na Zemlji, u zraku, i u na-oko materiji (= onome što izgleda kao materija), sve forme postojanja i razvitka/sazrijevanja leže zajedno bez ikakva pokreta. Ali čim se pojavi svjetlo, forme koje leže zajedno kao da su mrtve primaju život i (pre)uzimaju drug(ačij)e forme. Sada usporedite samo ljeto sa zimom, i duhovna aktivnost svjetla vam neće promaći! Sada znate što je u stvari duh: on je svjetlo koje stvara samo sebe iz svoje vlastite topline od/iz vječnosti u vječnost,  i poput topline je ljubav i poput svjetla mudrost a ljubav je kao toplina, a mudrost je kao svjetlo. Čak kada ljudsko biće posjeduje koliko god savršenu dušu ali ima malo ili nimalo svjetla, ono će pokazivati malo ili nikakvu aktivnost u svojoj duši a također i u svojem tijelu. Međutim, uđe li svjetlo u dušu, ona postaje aktivna u skladu sa količinom svjetla u njoj.

1182.  Duša kretenastog ljudskog bića (= tupana) je isto tako potpuna kao i duša doktora ili filozofa. No tijelo ove duše je predebelo te duši dopušta/propušta malo ili nimalo svjetla. Svjetlosna iskra koja je postavljena u dušu ne može za-bljesnuti/blještati, pošto je previše stješnjena/stisnuta od (strane) čvrste mase tijela/mesa. Ali duša filozofa, propušta više svjetla, jer je kroz mnoge studije tjelesna materija postala lakša, i ne pritišće duhovnu vatru u jednoj točci. To je razlog zašto se u prvom slučaju može pronaći malo ili nimalo aktivnosti. Ipak, u drugom slučaju će osoba, zbog previše/prevelike aktivnosti, pronaći malo ili nimalo mira.

1183.   Mi zasigurno ne možemo govoriti o mudrosti kada u duši sve postane svjetlo. Ovdje mi možemo govoriti samo o više ili manje svjetla. To vodi do zaključka kako je, bez duha ili svjetla, sve mrtvo, dok se na svjetlu sve može zivo/živahno i aktivno razvijati i usavršavati. Svjetlo u sebi nema formu, ali stvara forme, i kako ih stvara, tako kao forma djeluje u formi. Forme mogu biti razdvojene/razdijeljene ili povezane, a nove forme se mogu stvoriti u velikoj raznolikosti. Ali svjetlo se ne može razdijeliti; umjesto toga ono bez prekida prožima sve što je u stanju primiti svjetlo. A ono što nije u stanju primiti svjetlo u sebi ostaje mračno i mrtvo, – jer stanje duše lišeno svjetla je smrt. Podrazumjeva se da mi ovdje govorimo o vječnom, jednoobraznom/jednolikom svjetlu, koje sâmo uvjetuje/određuje život; mi ne govorimo o svjetlu pucnja, groma ili bijesa, koje daje/omogućava sumnjivo osvjetljenje (i to) samo na nekoliko trenutaka. To svjetlo je poput paklenog svjetla. U paklu također postoje takvi bljeskovi, ali je svaki od njih popraćen deset puta većim (ili ‘desetorostrukim’) mrakom. Pošto mi sada u dovoljnoj mjeri znamo razliku između duše i duha, trebali bi sa lakoćom shvatiti da Zemlja, u njezinoj čvrstoći, pripada Sataninoj zarobljenoj duši, dok je njezin duh zatvoren i okovan u neuništive okove.’  

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Zemlja & Mjesec – 50-52’ J.Lorber

Zašto se ljudska duša ne sijeća svojih prijašnjih iskustava na mnogim nižim nivoima postojanja?!

1184.    Na ovom mjestu treba skrenuti pažnju na još jedno važno obilježje ljudske duše, naime njoj je u fazi uspona ‘čovjek’ oduzeto sjećanje na sve prethodne stupnjeve razvoja, tj. na sva prijašnja stanja života.

1185. Gospodin Isus Krist nam otkriva mudre razloge (vidi četvrti dodatak ovom pod-subjektu pod nazivom ‘O nužnosti prikrivanja sjećanja na prijašnja iskustva duše‘; isto tako vidi opet i drugi dodatak ‘Začeće. san duše – ne-sjećanje. i buđenje‘) tog ‘brisanja’ memorije: ‘Kada je čovjek rođen u ovom svijetu i još uvijek mora nositi tijelo poradi (ili ‘u svrhu’) svog potpunog oslobađanja, onda je od strane Boga izuzetno mudro aranžirano/sređeno da se on kao potpuna duša ne može sjetiti svih nužnih prethodnih/ranijih stanja/uvjeta života u odvojenim formama postojanja kroz koja je on kao tranzicija morao prolaziti. On ih se može sjetiti toliko malo koliko vaše oko može vidjeti i razlikovati odvojene kapljice u moru. Jer kada bi ovo bilo dano ljudskoj duši, ona ne bi bila u stanju podnijeti sjedinjenje toliko beskrajno različitih dijelića duše i inteligencije, već bi sebe nastojala razvrgnuti/razložiti što je prije moguće, baš kao što kapljica vode sebe razlaže/rastavlja na užarenom željezu.

1186.    U svrhu očuvanja/zaštite čovjekove duše, svako sjećanje na prijašnje oblike postojanja mora u potpunosti biti oduzeto pomoću aranžmana/uređenja tijela koje ju obuhvaća/ograđuje, sve do vremena kada ona postaje iznutra potpuno jedno sa svojim duhom ljubavi iz Boga [‘Živi duh u čovjeku je Moja vječna ljubav, mudrost i sila/moć koja stvara, regulira i održava sve. Taj duh je u stvari istinski i kao takav već vječni čovjek unutar čovjeka koji je, u skladu sa Mojim vječnim redom, poradi svoje neovisnosti sebe odjenuo sa dušom i (materijalnim) tijelom uzevši na se tako izvanjski vidljivu formu.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 9/85:10’ J.Lorber]. Jer taj duh je kao ljepilo kojim su sve te beskrajne različite duševne sastavnice inteligencije čvrsto ujedinjene jedna sa drugom kao vječno neuništivo potpuno biće. Onda će one sjajiti kroz, prepoznati i razumjeti jedna drugu u svoj jasnoći, i onda će one slaviti i hvaliti/veličati Božju ljubav, mudrost i silu kao usavršeno biće koje je slično Bogu.’    Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/21:5, 6

1187.    Ovog ‘brisanja memorije’ nisu pošteđene (= ništa bolje ne prolaze) ni ‘pridošle’ duše (vidi 401-409), tj. duše anđela koji su na ovu planetu došli po specijalnom zadatku (= zadatak je dvojake prirode, s jedne strane je to pomoć palim dušama pri njihovom usponu a s druge pak ostvarivanje krajnjeg savršenstva, – Sinovstva Božjeg), naime i takve anđeoske duše su također lišene sveg prethodnog iskustva: ‘Anđeo reče (odgovara na pitanje = otkriva jednoj ‘pridošloj’ duši razlog zašto joj je oduzeto sjećanje na njezin prijašnji život na jednoj od planeta u svemiru): ‘Jer ovdje (= na planeti Zemlji) se radi (= u smislu, ‘sve se vrti oko’ = ‘samo jedna stvar je bitna’) o po/na-stajanju potpuno novog stvorenja iz(van) Boga i u Bogu. Jednom kada ćeš postati potpuno novo stvorenje izvan Boga, i ostvariš Sinovstvo Božje, sve (= sva sjećanja i sva prethodna iskustva) će ti biti vraćeno(/a) (= u smislu, ‘pribrojit će ti se nazad’). Na svim drugim bezbrojnim svjetovima, vi ste izvanjski i unutarnje stvoreni kakvi trebate biti, ali ovdje Bog predaje/prepušta izvanjsko formiranje duši, koja gradi svoje vlastito tijelo u skladu sa svojim stvorenim redom. Ali zadatak duha postavljenog u svaku dušu, je prvenstveno da razvije dušu pomoću vršenja Zapovijedi koje su mu dane izvani. Jednom kada je duša kao rezultat postigla pravi stupanj zrelosti i razvoja, duh se proširuje/prostire u cijeloj duši, i cijeli čovjek je onda usavršeno, novo biće, i to temeljno izvan Boga, pošto je duh unutar čovjeka ne manje nego minijaturni Bog, budući da je potpuno iz Božjeg srca. Ali čovjek je onda to, ne kroz Božje djelo već u potpunosti kroz svoje vlastito, i iz tog razloga je istinsko dijete Božje. I ja ti ponavljam u svoj kratkoći: u ni jednoj drugoj nebeskoj sferi ljudi sebe ne moraju oblikovati, jer oni su to (= oblikovani) od Boga, ili, što dođe na isto, oni su to kroz Njegovu djecu. Ali ovdje se ljudi moraju sami potpuno razviti, u skladu sa otkrivenim redom, ili nikako ne bi mogli postati Božja djeca. I tako je usavršeni čovjek na zemlji, kao dijete Božje, u potpunosti istovjetan sa Bogom, mada je ne-usavršeni/razvijeni, suprotno tome, ispod kraljevstva životinja.”

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/214:9, 10’ J.Lorber

DODATAK: ‘Anđeli i duhovi kao sluge stvaranja‘

DODATAK – 2: ‘Začeće… san duše – ne-sjećanje… i buđenje‘

DODATAK – 3: ‘Više sastavnice ljudske duše‘

DODATAK – 4: ‘O nužnosti prikrivanja sjećanja na prijašnja iskustva duše‘

DODATAK – 5: ‘Duša i duhovna iskra u čovjeku‘