Poredba o Farizeju i Cariniku
‘Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu/prezirahu, reče zatim ovu poredbu: Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan Farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – čak kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem. A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: Bože milostiv budi meni grešniku! Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj prije nego onaj! Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.’ Sv. Luka 18:9-14
TUMAČENJA:
1. Niz Evanđelja koja Sam do sada objasnio su sadržavala poredbe što oslikavaju događaje u svakodnevnom životu kroz koje su Moje učenje, ili radije Moje dvije zapovijedi ljubavi, protumačene.
2. Glavni cilj ovih objašnjenja je zaštititi se od ostalih tumačenja, pošto ljudi, prečesto priljubljeni jedino uz slovo, misle kako ono što nije specifično spomenuto u zapovijedima, također nije zabranjeno.
3. Pošto sam za vrijeme Moje službe na Zemlji itekako bio svjestan uskosti načina razmišljanja Mojih učenika i ostalih slušatelja, Ja sam često koristio primjere, poredbe i sličnosti materijalnih stvari sa onime što je duhovno i nevidljivo, tako da u umovima ljudi ne bi preostala ni najmanja sumnja po pitanju toga kako treba razumjeti Moje učenje i religijske zapovijedi koje su ranije bile dane.
4. Ovo Evanđelje ukazuje kako Sam Farizejima, koji su u njihovoj oholosti uvijek sebe smatrali boljima od drugih, dao poredbu koja se posebice bavila sa njihovim greškama; jer oni su vjerovali kako su, sve dok se drže njihovih religijskih običaja, napravili sve što je bilo potraživano i njihov Bog bi mogao biti zadovoljan sa njima.
5. Pripovjedio Sam im u svezi dvoje ljudi, od kojih je jedan, naizgled vršeći različite zakone i običaje svoje religije, gledao dolje na drugoga ponosno i sa prezirom kao da je on bio daleko ispod njega, pošto je taj čovjek imao zaposlenje koje je u tim danima bilo smatrano za ne baš posebice pošteno.
6. Ovo poređenje jednog, koji je u svojoj oholosti mislio kako nije griješio ili jedino vrlo malo, sa drugim, koji je u dubokoj poniznosti bio sasvim svjestan svojih grijeha, kao posljedice ljudske slabosti, je bilo pogodno da bi ponizilo silni ponos Farizeja. Također je Mojim učenicima i drugim slušateljima protumačilo neke od Mojih akcija koje su kršile prihvaćene Židovske običaje, ukazujući im razliku između ispunjavanja zakona u skladu sa slovom ili razumijevanja njegovog duhovnog značenja te sukladnog izvršavanja.
7. Kao objašnjenje ovog primjera rekao Sam Svojim učenicima; ‘Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.’
8. U naknadnim stihovima ovog poglavlja, ukazano je kako osim Boga nitko sebe ne može nazivati ‘dobrim’, pri čemu čak ni Sebe Samoga, kao Sina Čovječjeg, nisam izuzeo. To Sam učinio kako bi ih prisilio razumjeti da riječ ‘dobar’ kao karakteristiku nije lako ostvariti i zaslužiti, i da se potražuje puno, jako puno, da bi se moglo biti sposoban polagati pravo na takav opis; jer u tom slučaju bi riječ ‘dobar’ također značila ‘oslobođen od grijeha.’
9. Nadalje u ovom poglavlju, kada su Mi bila dovedena djeca, ukazao Sam da ljudi, ako žele polagati pravo na Moje Kraljevstvo, moraju biti poput djece po pitanju jednostavnosti i nevinosti srca i potpunog povjerenja. Jer jedino onaj koji posjeduje ove dječje karakteristike će biti sposoban probiti se u Moje kraljevstvo sa molitvom. Iz tog razloga, prvi stih ovog poglavlja kaže kako čovjek treba neprestano moliti i u tome ustrajati, što znači da sve treba biti učinjeno sa Mnom i Moje dvije jedine zapovijedi na umu. A da bi to čovjek bio u stanju, on mora biti sposoban žrtvovati ako je nužno svoje najomiljenije navike, ono što će mu najviše nedostajati. Ovo Sam protumačio zgodom (ili ‘u događaju’) sa vladarom, jer od njega sam zatražio žrtvovati ono što mu je bilo najbliže srcu.
10. Poredba da bi kamili (priveznom užetu) bilo lakše proći kroz iglene uši nego bogatom čovjeku ući u Kraljevstvo Božje, naznačava kako je čovjeku koji je još priljubljen uz svjetovne stvari, nemoguće ući u Moje Kraljevstvo duha. Jer izdići se iz materijalnog na duhovni stupanj je moguće jedino kada su sve svjetovne stvari podređene duhovnom cilju.
11. To što je Petar ovom prilikom izvukao zaključak kako su oni, pošto su sve napustili, bili Moji učenici, jedino dokazuje kako ljudi lako precjenjuju njihove žrtve, očekujući nagradu već na zemlji, dok oni tu nagradu mogu primiti jedino u drugom svijetu i to u obliku svjesnosti kako su ispunili dužnosti (ili ‘kao svjesnost o ispunjenju svojih obaveza’). Moji učenici još nisu imali pravilno razumijevanje ovoga, pošto su još uvijek previše bili ovisni o Mojoj vidljivoj osobi i prema tome nisu bili sposobni sazrijeti. Kada sam im govorio o Mojoj neminovnoj/predstojećoj patnji, oni nisu razumjeli pošto su vjerovali da, ako su već njima bila obećana blaženstva ovdje i u onostranom zbog njihovih materijalnih žrtava, to bi još više bilo primjenjivo na Mene koji Sam pred njima hodao slobodan od grijeha i čist.
12. Oni su bili slijepi poput slijepca na putu za Jerihon; oni Me jesu slušali, ali nisu razumjeli značenje Mojih riječi. I kako sam slijepcu podario vid pošto je čvrsto vjerovao da ga Moja ruka može izliječiti, tako kada sam izlio Svoga Duha na Moje učenike, njihova duhovna sljepoća je bila izliječena i jedino onda su oni potpuno razumjeli i vidjeli na najblistavijem svjetlu što sam im govorio u poredbama i sličnostima tijekom tri godine Moje učiteljske službe. Jedino onda su shvatili tko Sam bio, što Moje učenje predstavlja, i koja je bila njihova vlastita misija.
13. Ovo Evanđelje vam od početka do kraja, u nekoliko riječi, govori uvijek jednu stvar. Govori vam kako je jako teško u praktičnom životu ‘biti dobar’ ili ‘biti bez grijeha’ i da je sposobnost žrtvovanja toliko raznolika. Općenito ovo Evanđelje za cilj ima ponižavanje čovjekove samo-obmane kako je bolji od drugih. Zbog toga, upućivanje na poniznost. U cariniku je sebe otkrila kao vrlina, u vladaru je bila zahtjevana kao najviša žrtva, u maloj djeci je bila očigledna kao nesvjesna nevinost, obećana Mojim učenicima kao buduća nagrada, i demonstrirana s Moje strane u Mojem životu na Zemlji kao najviši primjer u Mojoj konačnoj patnji.
14. Ovdje vidite različite etape poniznosti, usmrćivanja čovjekove vlastite prirode da bi se ostvarilo najviše duhovno savršenstvo koje je bilo demonstrirano od strane Mene kao vječnog primjera.
15. Obratite pozornost na ovo Evanđelje u kojem vam je pažnja bila skrenuta na naj-dubokoumnije/mudrije pravilo riječima baš kao i primjerom Mojeg vlastitog života. Ne zamišljajte za sebe kako ste nešto bolji pošto primate Moju Riječ prije mnogih drugih, i učite kao iz Mojih usta kako treba biti shvaćena i prakticirana u životu.
16. Također među vama ima još puno onih koji su poput bogatog vladara. Za vas će, također, doći trenutak kada ćete morati odbaciti ono što vam je bilo najdraže u ovom svijetu a što ste dosad zabrinuto čuvali. Onda možete biti sigurni kako će mnogi od vas biti tužni i otići svojim putem poput bogatog vladara. Onda će kriterij (‘touchstone’ = kamen kušač) biti korišten na vašoj ljudskoj prirodi da bi se vidjelo koliko puno duhovnog ste apsorbirali od nebeskog kruha sa kojim Sam vas tako velikodušno opskrbljivao. Prema tome, riječi prvoga stiha ‘uvijek molite i nikad ne posustajte’ su također upućene vama, da uvijek možete imati dovoljno snage i ne posrnuti pod najtežim uvjetima, već čvrsto stajati pored Mene. Jer jedino će onima koji ustraju biti nadoknađeno za njihove svjetovne gubitke u onostranom, a ne onima koji su se kolebali i sumnjali.
17. Molite se neprestano da svaki trag oholosti/arogancije i ponosa može biti eliminiran iz vas i postavite na sebe odjeću poniznosti! Postanite poput male djece! Imajte povjerenja u Moja obećanja, jer ono što vam sada govorim nije ništa novo. Skoro prije dvije tisuće godina Sam to rekao Svojim učenicima i vjernicima. Bilo je pred vašim očima – crno na bijelo kako bi vi rekli – jako dugo vremena; ali vi ste slijepi poput slijepca iz Jerihona, i ne vidite svjetlo koje (i)sija(va) iz ovih riječi. U nevolji vašeg srca vi Me često zazivate: ‘O Gospode, učini da progledam!’ A oni koji sa povjerenjem sebe prepuste Mojoj brizi zaista dožive kako ću ‘onima koji se mole bez prestanka uslišiti njihove molitve/zahtjeve.’ Jer njihova vjera će im pomoći kao što je sljepčeva vjera pomogla njemu.
18. U ovim Nedjeljnjim propovijedima, vi sada primate toliko puno svjetla da više ne možete imati nikakve sumnje u vezi s značenjem riječi koje Sam jednom izgovorio, niti kako one trebaju biti primjenjene, te da socijalni i politički razvoj u vašem dijelu svijeta vodi prema konačnom cilju, eventualnom produhovljavanju ljudske duše.
19. Rekao sam Mojim učenicima o Mojoj neminovnoj patnji i smrti, ali im nisam rekao kako će ta patnja i smrt biti i ostati najveći trijumf duhovne nad ljudskom prirodom. Nisam im rekao, pošto Me oni ne bi razumjeli; ali sada kažem otvoreno kako se sve žuri/gura (ili ‘vrši pritisak’) da bi do sazrijevanja dovelo sjemenje koje sam posadio u te tri godine Moje službe. Usprkos svim krvavim i odvratnim događajima kojima je poslužilo kao isprika kroz stoljeća, Moje učenje će na kraju biti pobjedničko kada će čovjek biti prisiljen kroz patnju i nevolju sebe osloboditi sve prljavštine koja i dalje prianja uz njega.
20. Što se Meni dogodilo u tim danima – patnja, borbe i čak smrt, koja se pretvorila u pobjedu kroz uskrsnuće i uzašće – se u sadašnje vrijeme također događa sa čovječanstvom. Kada Sam onda Ja patio kao čovjek, sada će čovječanstvo također morati patiti.
21. Što je svjetovno mora biti izrugano, prezreno i raspeto, kako bi duhovno unutar čovjeka uskrsnulo (ili ‘ako će duhovno unutar čovjeka uskrsnusti’) a čovječanstvo biti u stanju približiti se Mojem duhovnom kraljevstvu.
22. U onim danima sam Svojim primjerom ukazao put i danas ga ljudi moraju slijediti. Sretan je onaj koji rano započne sebe oslobađati sveg svjetovnog balasta/utega koje/i zaustavlja njegovo penjanje do viših duhovnih nivoa! On ima dobar početak, ali oni koji su preduboko u materiji i ne žele čuti Moj poziv na buđenje, oni će proći poput zidova Jerihona koji su se srušili na zvuk trublji. Oni neće izbjeći njihovo uništenje pošto oni, kao materija jedino, ne mogu biti primljeni u duhovno kraljevstvo.
23. Ove 53 propovijedi vam nisu bile dane uzalud. One su bile dane za vas i sve one koji će jednog dana žeđati za vodom života. Svatko bi trebao shvatiti koje/koliko je bogatstvo ljubavi, istine i topline života skriveno u Evanđeljima jednom zapisanim od strane Mojih učenika, za što, duhovno razumijevanje i dalje nedostaje u većine ljudi.
24. Kako bi vam (raz)otkrio Evanđelja koja su bila zapečaćena sa više od sedam pečata i izgradio cestu prema Meni i Mojim nebesima kroz ove knjige, Ja vam dajem ova objašnjenja. Da bi vam bila od koristi ona se ne smiju jedino čitati već prakticirati u životu, tako da najveća mjera unutarnje prisebnosti, mira, i utjehe može doći onima koji žele postati Mojom djecom.
Amen.
Gottfried Mayerhofer ‘Gospodnje Propovijedi – 35’
***