60. Ukratko, biti ‘Dijete Božje’ ili ‘biti začet od Boga’, kako nas to uči ‘proces regeneracije’, znači biti/postati ‘u ljubavi isti kao i naš Nebeski Otac, to je sinovstvo, drugo nije i ne može biti.
61. Drugim riječima, ‘Djeca Božja’ su SAMO ona postojanja u čijim srcima ili životima (= oni koji imaju samo znanja o tome, tj. kojima je Gospodinovo dobro samo u razumskom dijelu uma, oni su još jako daleko od Djece Božje) je Gospodinova ljubav (= kojima je ‘Gospodinova’ ljubav postala priroda!), koji žive tu ljubav, tj. u kojima je On/Njegova ljubav i koji jesu u Njemu/koji žive u toj ljubavi (vidi Ivan 14-17 poglavlje).
62. To ‘sjedinjenje’ (= recipročan ili uzajaman ljubavni odnos) ili pak ‘postajanje jednim’ između Gospodina & čovjeka, kako nam je to u djelu ukazao utjelovljeni Jehova, Gospodin Isus Krist (Čiji zemaljski život je ‘model’ toga sinovstva, tj. ‘način & put kako se do njega stiže’), se postiže kroz ‘kušnje’ (o čemu, Gospodinu ako se svidi, u posebnoj raspravi o kušnjama; otud čitamo u Otkrovenju: ‘Pobjednik će baštiniti ovo: Ja ću mu biti Bog a on će Mi biti Sin.’ Otkrovenje 21:6,7; gdje POBJEDNIK pretpostavlja onoga/onu osobu koja je u kušnjama, koje su pak u sebi borbe/rat između dobra/istine i zla/neistine, odbacila od sebe zlo & neistinu), tj. neprestanu borbu protiv svoje nasljeđene prirode te strasti, požuda, neistina i iluzija koje iz nje izviru.
63. Samo na taj način, nikako drugačije, se Gospodinove istine vjere usađuju u čovjekovo srce/život/ljubav, tj. samo na taj način Gospodin ulazi u čovjeka i samo na taj način čovjek počinje živjeti svoj život u Bogu (feat: E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1737’). ‘Kušnje’ su pak neizostavne, tj. nezaobilazne na čovjekovom putu regeneracije, i one također spadaju pod stvarnost koja se u Riječi, točnije u Ivanu 1:12, opisuje riječima, ‘… a onima koji Ga primiše’ jer, kako to ukazuje E.Swedenborg:
64. ‘Sjedinjenje između Gospodina i čovjeka se ostvaruje usađivanjem istina vjere u čovjekovo srce, što se ostvaruje kroz kušnje, a sve dok vjera ili istine vjere, nisu ugrađene u čovjekovo srce, tj. dok čovjek uz pomoć stvari koje pripadaju istinama vjere ne primi život vjere, što je ljubav prema bližnjem, sjedinjenje nije moguće. Jedino to znači ‘slijediti Gospodina’, imenom, biti sjedinjen (= biti JEDNO/ISTI U LJUBAVI) sa Njime, baš kao što je On s obzirom na Svoju ljudsku suštinu bio sjedinjen sa Jehovom (a to ‘sjedinjenje’ se dogodilo na način da je Gospodin izvršavao ili postao u djelu sve ono što naučava/objavljuje Riječ, znači ugradio je u svoj život/svoju volju istine vjere objavljene u Riječi, što je bilo popraćeno kušnjama, pa sve do posljednje kušnje, one na križu, koja je ujedno označavala i završno sjedinjenje ili ti ga ‘postajanje-kompletno-jedno-sa Ocem’). Iz istog razloga se svi takvi ljudi nazivaju SINOVIMA BOŽJIM – zbog Gospodina koji je jedini Sin Božji – postajući tako Njegova slika (images of Him).
Više pročitajte na: “Božja djeca“
