POGLAVLJE 10
PONOVNO FORMIRANJE I PREPOROD
571. Nakon što je obrađeno pokajanje, po redu slijedi razmatranje ponovnog formiranja i preporoda, jer ovi prate pokajanje a ono ih promiče. Postoje dva stanja u koja čovjek mora ući i njima proći kako napreduje od prirodnog prema duhovnom. Prvo stanje se naziva ponovno formiranje, a drugo preporod. U prvom, čovjek gleda iz svog prirodnog stanja prema duhovnom i žudi ga postignuti; u drugom, on postaje duhovno prirodan čovjek. Prvo stanje je formirano posredstvom istina koje će pripadati vjeri, i pomoću kojih on gleda prema dobročinstvu; drugo je formirano posredstvom dobara dobročinstva, pomoću kojih on ulazi u istine vjere; ili, što je ista stvar, prvo je stanje misli iz razumijevanja, drugo je stanje ljubavi iz volje. Kada ovo stanje započne, i kako napreduje, u umu se, tako reći, događa promjena, potpuni preokret; jer ljubav volje utječe u razumijevanje, te ga rukovodi i upućuje razmišljati u skladu sa svojom ljubavi. Prema tome, u onoj mjeri u kojoj dobro ljubavi igra vodeću ulogu u čovjekovom životu, a istine vjere sporednu, čovjek je duhovan, i novo stvorenje. On onda djeluje iz dobročinstva, i govori iz vjere; on osjeća dobro dobročinstva, i percipira istine vjere. On je onda u Gospodu, i u miru, i time preporođen. Čovjek koji je u svijetu ušao u ovo prvo stanje, može nakon smrti biti uveden u drugo; ali onaj koji nije ušao u prvo stanje dok je bio u svijetu, nakon smrti ne može biti uveden u drugo, i time ne može biti preporođen.
Ova dva stanja se mogu usporediti sa dnevnim napredovanjem svjetla i topline u proljeće; prvo sa zorom ili svitanjem, drugo sa ranim jutrom ili izlaskom sunca; a napredak ovog potonjeg stanja se može usporediti sa napretkom dana do podneva, i time do svjetla i vrućine. Može se također usporediti sa žetvom žita, koje je najprije travka, zatim raste u klas i osje na klasu, i konačno zrno u klasu; i također sa stablom: ono najprije niče iz sjemena u zemlji, zatim je stabljika na kojoj izbijaju grančice, koje su onda ukrašene sa lišćem i nakon toga sa cvjetovima. U najunutarnijem dijelu cvijeća započinje formiranje plodova koji, kako sazrijevaju, onda stvaraju novo sjemenje nalik novoj generaciji. Prvo stanje, koje je ono ponovnog formiranja, se također može usporediti sa stanjem svilene bube, kada se povlači i iz sebe prede njezine svilene niti. Međutim nakon što je njezin marljiv i naporan rad završen, ona leti u zrak, i ne hrani se kao prije lišćem, već sokovima cvijeća.
I. UKOLIKO ČOVJEK NIJE PONOVNO ROĐEN I, TAKO REĆI, IZNOVA STVOREN, ON NE MOŽE UĆI U KRALJEVSTVO BOŽJE.
572. Da čovjek ne može ući u Kraljevstvo Božje ukoliko nije ponovno rođen, je ono što Gospod naučava u Ivanu, gdje je rekao Nikodemusu:
‘Zaista, zaista, kažem ti: ukoliko se čovjek ponovno ne rodi, ne može vidjeti kraljevstva Božjega.’
i opet:
‘Zaista, zaista, kažem ti: ukoliko se čovjek ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je.’ Ivan 3:3, 5, 6.
Kraljevstvo Božje predstavlja obadvoje, i nebo i Crkvu; jer kraljevstvo Božje na zemlji je Crkva. Isto je naznačeno u drugim odlomcima gdje je spomenuto Kraljevstvo Božje, kao u:
Mateju 11:11; 12:28; 21:43; Luki 4:43; 6:20; 8:1, 10; 9:11, 60, 62; 17:21; i na drugim mjestima.
Biti ‘rođen od vode i Duha’, znači posredstvom istina vjere i životom u skladu sa njima. ‘Voda’ predstavlja istine, kako se može vidjeti u Otkrovenju Otkrivenom, br. 50, 614, 615, 685, 932. ‘Duh’ predstavlja život u skladu sa Božanskim istinama, kao što je očigledno iz Gospodnjih riječi u Ivanu 6:63. ‘Zaista, zaista,’ predstavlja da je to istina; a pošto je Gospod bio sâma istina, iz tog razloga je On tako često koristio taj izraz. On se također naziva ‘Amen’, Otkrovenje 3:14. Preporođeni se u Riječi nazivaju ‘sinovima Božjim’, ‘rođenima od Boga’; a preporod je opisan pomoću ‘novog srca’ i ‘novog duha’.
573. Pošto ‘biti stvoren’ također naznačava ‘biti preporođen’, ovaj izraz se primjenjuje na onog koji je ponovno rođen i, tako reći, iznova stvoren. Da ‘biti stvoren’ ima ovo značenje u Riječi, je očigledno iz ovih odlomaka:
‘Čisto srce stvori u meni, Bože, i duh postojan obnovi u meni.’ Psalam 51:10.
‘Ti otvaraš Svoju ruku, i oni se nasite dobrima… Pošalješ dah Svoj, oni su stvoreni.’ Psalam 104:28, 30.
‘Ljudi što će stvoreni biti će slaviti Jehovu.’ Psalam 102:18.
‘Evo, od Jeruzalema stvaram klicanje.’ Izaija 65:18.
‘Sada ovako govori Jehova, tvoj Stvoritelj, Jakove, Onaj Koji te sazdao, Izraele… Iskupio Sam te… sve koji se Mojim zovu imenom i koje Sam na Svoju slavu stvorio.’ Izaija 43:1, 7.
‘Nek’ svi vide i nek’ znaju, nek’ promisle i nek’ shvate… Svetac Izraelov stvori sve.’ Izaija 41:20.
Postoje također drugi odlomci i neki gdje se Gospod naziva Stvoriteljem, Oblikovateljem i Tvorcem. Otud je jasno što naznačavaju ove riječi koje je Gospod uputio Njegovim učenicima:
‘Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svakom stvorenju.’ Marko 16:15.
‘Stvorenjima’ su naznačeni svi koji mogu biti preporođeni, kao što se također može vidjeti u Otkrovenju 3:14; i u 2 Korinćanima 5:16, 17.
574. Lako je razumljivo da čovjek mora biti preporođen, pošto je rođen u zlu svake vrste koje proizlazi od njegovih roditelja. Ova imaju svoje sjedište u njegovom prirodnom čovjeku, koji je potpuno protivan duhovnom čovjeku; pa iako je rođen za nebo, ipak on tamo ne ulazi ukoliko ne postane duhovan, što je jedino moguće putem preporoda. Neminovno slijedi, prema tome, da pririodni čovjek sa njegovim požudama mora biti prevladan, ukroćen i preobraćen; jer inače čovjek ne može napraviti ni jedan jedini korak prema nebu, već sebe baca sve dublje i dublje u pakao. Ovo mora vidjeti svatko tko vjeruje kako je bio rođen u zlu svake vrste, i koji priznaje da postoje takve stvari kao što su dobro i zlo, i da je jedno protivno drugome; i koji također vjeruje u život nakon smrti, u nebo i pakao; i da zlo čini pakao te da dobro čini nebo.
Prirodan čovjek se, sam po sebi, u svojoj prirodi ni najmanje ne razlikuje od zvijeri. On je, doista, poput divlje zvijeri s obzirom na njegovu volju, ali se od zvijeri razlikuje s obzirom na njegovo razumijevanje; jer ovo se može uzdignti iznad požuda volje, i može ih ne samo percipirati već ih također kontrolirati. Iz ovog razloga čovjek može razmišljati iz njegova razumijevanja i govoriti iz njegove misli, što zvijer ne može učiniti. Kakva je čovjekova priroda od rođenja, i što bi postala da on nije preporođen, se također može vidjeti po okrutnim životinjama svake vrste. On bi bio tigar, panter, leopard, divlja svinja, škorpion, tarantula, zmija otrovnica, krokodil, i tako dalje. Ukoliko, prema tome, on uz pomoć preporoda ne bi bio transformiran u ovcu, što bi on bio nego vrag među vragovima u paklu? Ako, zatim, takvi ljudi ne bi bili ograničeni zakonima njihove zemlje, za oni ne bi, iz njihove unutarnje okrutnosti i divljaštva, jedni druge napali i poubijali, ili pak jedni druge lišili i njihova posljednjeg komadića odjeće? Mnogi ljudi su po rođenju satiri, pokvarena stvorenja, i četvoronožni gmazovi; i ne rijetki među njima, ukoliko ne bi bio preporođen, bi postao majmunom. Izvanjska moralnost, koju čovjek prisvaja u svrhu prikrivanja svoje unutarnje prirode, doprinosi ovom stanju.
575. Priroda nepreporođenog čovjeka se nadalje može opisati pomoću sljedećih poredbi i sličnosti u Izaiji:
‘Pelikan i jež nastanit će se tamo, sove i gavrani prebivat će tamo. Gospod će rastegnut preko nje uže pustoši i mjerilo praznine. Trnje će niknuti u palačama njezinim, koprive i drač u gradovima njezinim, bit će prebivalište zmajevima i ležaj kćerima sovinim. Ondje će se sretat divlje pustinjske zvijeri sa divljim otočkim zvijerima, satiri će dozivati jedan drugoga; ondje će se odmarati Lilit našav počivalište. Ondje će se gnijezditi zmija strijelanka, i jaja nositi, izleći se i odmarati se u sjeni; onamo će slijetati lešinari jedan za drugim.’ Izaija 34:11, 13-15.
II. PONOVNO ROĐENJE ILI STVARANJE OSTVARUJE JEDINO GOSPOD, KROZ DOBROČINSTVO I VJERU KAO DVA SREDSTVA, UZ ČOVJEKOVO SURAĐIVANJE.
576. Da preporod ostvaruje Gospod posredstvom dobročinstva i vjere, slijedi iz onog što je bilo dokazano u poglavljima o Dobročinstvu i Vjeri, a posebice iz članka, ‘Gospod, dobročinstvo i vjera čine jedno, poput života, volje i razumijevanja; a ako bi bili razdvojeni, svaki nestaje poput bisera smrvljenog u prah.’ (br. 362.) Ovo dvoje, dobročinstvo i vjera, se nazivaju sredstvima, pošto oni sjedinjuju čovjeka sa Gospodom, i tako uzrokuju da dobročinstvo bude dobročinstvo i da vjera bude vjera. Ovo surađivanje se ne bi moglo dogoditi ukoliko čovjek ne bi imao udjela u svom preporodu; i, prema tome, rečeno je kako je ovo djelo ostvareno uz čovjekovo surađivanje. U prethodnim poglavljima je čovjekova suradnja sa Gospodom bila povremeno spomenuta; ali čovjekov um je tako uvjetovan da zamišlja kako on vrši ovaj rad jedino uz pomoć svoje vlastite sile, i iz tog razloga će ova tema biti podrobnije ilustrirana.
U svakom pokretu, i posljedično tome u svakom djelovanju, postoji aktivno i pasivno, to jest, nešto što djeluje kao činbenik, i nešto što reagira odgovarajući na aktivnost činbenika, dvoje se spajaju da bi sačinjavali jedno jedinstveno djelovanje. Tako je mlin pokrenut uz pomoć mlinskog kotača, kočija uz pomoć konja, napor stvara pokret, posljedicu stvara njezin uzrok, inertnost je prevladana uz pomoć energije, i, općenito, instrumentalno je oživljeno od strane principjelnog. U svim ovim primjerima je jasno da dvoje zajedno proizvode jedno jedino djelovanje. Što se tiče dobročinstva i vjere, Gospod izvodi djelovanje a čovjek djeluje od Gospoda, jer aktivno od Gospoda je prisutno u pasivnom od čovjeka. Sila ispravnog djelovanja, prema tome, dolazi od Gospoda, ali žudnja za djelovanjem izgleda kao čovjekova vlastita, iz razloga što on uživa slobodnu volju, tako da može djelovati zajedno sa Gospodom, i tako biti sjedinjen sa Njime; ali on također može djelovati iz paklene sile, koja se nalazi izvan Božanske sfere, i na taj način biti odvojen od Njega. Čovjekovo djelovanje, kada je u skladu sa onim od Gospoda, je ono što je ovdje naznačeno sa surađivanjem; ali da bi čitatelj mogao imati jasniju ideju o ovoj temi, ona će biti ilustrirana dodatnim poredbama.
577. Iz onog što je bilo rečeno slijedi kako Gospod neprestano radi na preporađanju čovjeka, pošto neprestano radi na njegovu spašavanju; a nitko ne može biti spašen ukoliko nije preporođen, u skladu sa Gospodnjim vlastitim riječima u Ivanu,
‘Da onaj koji nije iznova rođen ne može vidjeti kraljevstva Božjega.’ Ivan 3:3, 5, 6.
Preporod je, prema tome, sredstvo spasenja, a dobročinstvo i vjera su sredstva preporoda. Sasvim je isprazno pretpostaviti kako preporod rezultira iz vjere sadašnje Crkve, koja isključuje čovjekovo surađivanje.
Više pročitajte na “PONOVNO FORMIRANJE I PREPOROD“