Unutrašnjosti Božanske Riječi

‘Ono što su proroci zapisali putem nadahnuća, (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima. Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub, prirodni smisao Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji proizlazi iz Božjeg Srca.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7, 8′ J.Lorber

Unutrašnjosti Božanske Riječi

‘Ono što su proroci zapisali putem nadahnuća, (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima. Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub, prirodni smisao Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji proizlazi iz Božjeg Srca.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7, 8′ J.Lorber

3:19-21 E. Swedenborg ‘Doktrina o Životu 50’

Print Friendly, PDF & Email

49. Da oni koji su u zlu nemaju vjeru, bez obzira koliko oni zamišljali kako ju imaju, je u više slučajeva bilo ukazano u duhovnom svijetu. Oni su bili dovedeni u nebesku zajednicu iz koje je duhovni princip vjere anđela koji žive u toj zajednici ušao u unutrašnjosti vjere onih koji su tu bili dovedeni; i na taj način su anđeli percipirali da oni u sebi imaju samo prirodni i izvanjski princip vjere a nikako duhovni ili unutarnji princip, tako da su te osobe same priznale da u njima nema ničeg od vjere, te da su u svijetu sebe uvjerili kako se vjerovanje ili pak posjedovanje vjere sastoji u razmišljanju kako je neka stvar istinita, bez obzira na razloge (temelje) takvog razmišljanja. No, vjera onih ljudi koji nisu bili u zlu se ispostavila (percipirala) kao nešto sasvim drugačije.

50. Iz ovih zaključaka se može vidjeti što je duhovna vjera, a što je vjera koja u sebi nije duhovna. Vjera je duhovna sa onima koji ne počinjavaju grijehe; jer oni koji ne počinjavaju grijehe čine dobro ne od sebe već od Gospoda, kako se vidi iz onog što je rečeno u poglavljima 18-31; a uz pomoć takve vjere oni i postaju duhovni. Vjera sa njima je istina. Isto to Gospod naučava u Ivanu:

‘Ovo je sud, svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu nego svjetlo, pošto su njihova djela bila zla. Jer svaki onaj koji čini zlo, mrzi svjetlo, i ne dolazi na svjetlo, da se njegova djela ne bi prekorila. Ali onaj koji čini istinu, taj dolazi na svjetlo, tako da se njegova djela mogu očitovati, da su učinjena u Bogu.’   Ivan 3:19-21.

51. Sve do sada rečeno se potvrđuje sljedećim odlomcima iz Riječi:

‘Dobar čovjek, iz dobre riznice svoga srca iznosi dobro, a zao čovjek, iz zle riznice svoga srca iznosi zlo, jer usta govore onim čega je prepuno srce.’    Luka 6:45; Matej 12:35.

Pod ‘srcem’ se u Riječi misli na čovjekovu volju; a pošto iz nje čovjek misli i govori, onda je rečeno da usta govore onim čega je srce prepuno.

‘Ne ukalja čovjeka ono što na usta ulazi; već… ono što izlazi iz usta, to ukalja čovjeka.’   Matej 15:11, 18.

I ovdje se pod ‘srcem’ podrazumijeva volja.

‘Isus reče u svezi žene koja Mu je sa pomašću oprala noge, da su joj grijesi oprošteni, pošto je jako ljubila. A kasnije je rekao, Tvoja te vjera spasila.’    Luka 7:46-50.

Iz ovog je očigledno da, kada su grijesi oprošteni, što će reći, kada više ne postoje, vjera spašava. Da se ‘sinovima Božjim,’ i ‘rođenima od Boga,’ nazivaju oni koji nisu u propriumu svoje volje, i dosljedno tome u propriumu svoga razumijevanja, što će reći, koji nisu u zlu i proizlazecoj neistini, te da su ti oni koji vjeruju u Gospoda, On Sam naučava u Ivanu 1:12, 13. Za objašnjenje ovog odlomka iz Ivana, vidi iznad poglavlje 17, na kraju.

52. Iz ovih pretpostavki slijedi zaključak, da u čovjeku nema ni zrnce istine više nego što u njemu ima dobra; a dosljedno tome, ni zrnce vjere više nego je u njemu života. Doduše, može u njegovu razumijevanju postojati misao kako je neka stvar takva (istinita), ali ne i spoznavanje te potvrđivanje koje pripada vjeri, osim ako se čovjek sa time ne slaže u svojoj volji. Prema tome vjera i čovjekov život hodaju korak uz korak. Iz svega ovoga je sada očigledno da u onoj mjeri u kojoj čovjek od sebe odbacuje zla zato što su grijesi, u istoj toj mjeri je on duhovan i ima vjeru.

Više pročitajte na: “V. U ONOJ MJERI U KOJOJ ČOVJEK ODBACUJE OD SEBE ZLA…

Spread the Truth