Bertha Dudde, br. 6947, 17 Studeni 1957
OTVARANJE VRATA SRCA… VEČERA (Otkrovenje 3:20)
Tko svoja vrata zatvara i brani Mi ulazak, morat će gladovati (ili ‘oskudijevati’), jer jedino Ja mu mogu donijeti (ono) što je potrebno njegovoj duši. Vi ljudi vjerujete kako se svugdje možete snabdjeti jelom i pićem, hranom za vašu dušu, i ne mislite na to da samo Ja vašoj duši mogu dati pravu hranu i da se vi… kud god išli… uvijek u svezi s time morate obraćati Meni, dakle morate otvoriti vrata vašeg srca kako bi Ja Sâm mogao ući da vas nahranim… A kad se tako obratite Osobno Meni, nema razlike gdje tu molbu Meni upućujete, jer Ja ću vas uvijek slušati/čuti i doći vam, gdje god (da) Me zvali. Nije da sam hranu i piće pohranio bilo gdje, kako biste se mogli snabdjeti bez da stupate u vezu sa Mnom… Jedino iz Moje ruke moći ćete dobiti pravu hranu i pravo piće, od kojih vam duša može ozdraviti i osnažiti se za povratak u otadžbinu. I stoga moram Osobno ući kod vas/vama, morate Mi dobrovoljno otvoriti vrata i tada večerati zajedno sa Mnom, jer vas Ja Osobno želim nahraniti, jer Ja Osobno svakom pojedino pružam hranu koja mu je potrebna za ozdravljenje njegove duše… Ja samo kucam na vrata vašeg srca, a vi ih sami morate otvoriti i pustiti Me u vaše srce (Otkrovenje 3:20). Što vam koristi ako se zasitite hranom koju nisam Ja Sâm pripremio za vas? Tada ćete se doduše osjećati dobro, ali iz hrane nećete moći izlučiti ono što vaša duša treba za izgradnju… Ona će ostati mrtva ili oslabljena, osjećati će glad i žeđ, i neće joj ‘biti pomognuto’ u njenoj muci… I to je sudbina dušâ koje se revno trude prodrti u ‘Božju riječ’, duša koje se neprestano zanimaju Božjom riječju i time samo opterećuju svoj razum pokušavajući pronaći smisao Božanske riječi studirajući je, a duše im pritome ostaju prazne. Oni dakle vjeruju kako hrane svoje duše, međutim samo njihov razum apsorbira nešto što oni nazivaju ‘kruhom s neba’, a što oni opet žele dijeliti svojim bližnjima/drugim ljudima. Oni sami će ostati prazni, što će reći: njihove duše će gladovati, i ni njihovi bližnji (= ljudi kojima dijele) neće imati koristi za svoje duše, ako prije toga sa Mnom ne bude uspostavljen iskreni odnos obraćajući se Meni da ih nahranim, ako prije toga nisu otvorena vrata kako bi Ja k njima mogao ući i pružiti im večeru…
Sve Moje riječi imale su duhovni smisao, međutim ljudi ga više ne poštuju. I kad sam Mojim učenicima rekao: ‘Uzmite i jedite, uzmite i pijte… činite to u sjećanju na Mene’ (Luka 22:19), duhovni smisao i ovih riječi uvijek je bio samo direktni spoj sa Mnom… da Me se trebaju sjetiti kad god uzmu jelo i piće koje im duši služi kao hrana. Sâmo nuđenje kruha i vina duši koristi isto toliko malo kao i čitanje i slušanje Božanske riječi, ako se prije toga iskreno ne misli na Mene, čime dolazi do hranjenja duše putem Mene Samoga… I nisu dovoljne samo prazne riječi kako bi Me se prizvalo… Mora doći do zova u duhu i istini… Vrata srca moraju biti otvorena za Mene i moram biti zamoljen da svratim/uđem… I uistinu ću dijeliti jela i pića, što god koja duša treba.
Otvaranje vrata je dakle dobrovoljno obraćanje Meni, težnja za sjedinjenjem sa Mnom i molba za prijem darova milosti, priznavanje slabosti i duševne neimaštine, koja od Mene samoga želi biti okrijepljena, i kroz takva jedna otvorena vrata uistinu ću ući u srce, duši ću pružiti jelo i piće, i ona će ozdraviti/ojačati, ona će sazreti, doći će do života koji tada vječno više ne može izgubiti.
AMEN