O vječnom prokletstvu/vječnoj smrti

(Luka 16:26)

Sa svime što sam stvorio, Ja nikako nisam mogao imati više nego li jednu svrhu na pameti. (A) pošto sam Ja, Osobno, Vječni Život, Ja nisam nikad (ili ‘nikako nisam’) mogao stvoriti bića koja su određena za vječnu smrt. Stoga, gdje god se pojavljuje, tako zvana kazna može biti jedino sredstvo ka (ili ‘koje vodi/služi’) temeljnom i najvažnijem cilju/kraju (stvaranja), a ne (ka/koje služi) jednom tako reći u potpunosti/dijametralno suprotnom cilju.

Prema tome, NE MOŽE NIKADA BITI GOVORA O ‘VJEČNOM PROKLETSTVU’ (drugim riječima, ni jedna duša neće i ne može u paklu, ako ga je za života na zemlji zaslužila, ostati do u vječnost)!

Istina, spominje se (ili ‘spomenuta je’) ‘vječna smrt’, što je vječni, čvrsti sud (ili ‘presuda’ = judgement), a taj sud (ili ‘koji’) proizlazi iz Moga vječnog, nepromjenjivog reda. To (ili ‘taj sud’) je tzv. ‘vatra Mojeg bijesa’ ili radije ‘vatra gorljivosti Moje volje’ (fire of the zeal of My will), koja naravno mora ostati zauvijek tako nepromjenjiva, inače bi sve što je stvoreno iznenada bilo uništeno.

Tko god dozvoli sebi da ga odnesu/ponesu svijet i njegova materija (koji iz nužnosti moraju biti/ostati pod sudom, jer inače ne bi bilo/nema ‘svijeta’), se naravno treba smatrati ‘izgubljenim’ i ‘mrtvim’, (i to) sve dok se ne želi odvojiti od materije koja je pod sudom. Stoga mora postojati vječni sud, i vječna vatra i tako zvana vječna smrt. Međutim, iz ovog ne slijedi da duh koji je zarobljen/zatvoren pod sudom mora ostati zarobljen/zatvoren cijelo vrijeme ovoga suda (nad materijom), baš kao što ni na zemlji, u sigurnom zatvoru kojeg ste izgradili, zatvorenici ne bi trebali biti osuđeni na kaznu koja će trajati koliko i sam zatvor (zgrada zatvora).

Zar nisu, svima lako vidljivo, zatvor (ili ‘zatvorska zgrada’) i zatvorska kazna (imprisonment) dvije različite stvari? Zatvor jeste i ostaje zauvijek a vatra Moje gorljivosti ne smije nikad ugasnuti, ali zatvorenici ostaju u zatvoru jedino dok se ne obrate i poboljšaju!

Usput rečeno, u cijeloj Riječi Božjoj ne postoji (ili ‘se ne može pronaći) ni jedan jedini slog o vječnom odbacivanju (repudiation) ili prokletstvu/osudi jednog duha, već jedino o vječnom prokletstvu/osudi kao protu-redu/ne-redu (counter-order) koji kao takav stoji u suprotnosti sa Mojim vječnim redom, od kojih je ovaj potonji (misli se na Vječni red) suštinski važan (ili ‘nužan’), pošto bez njega ništa ne bi moglo postojati. Porok/grijeh, kao ne-red (ili ‘protu-red’ = dis-order) je uistinu zauvijek proklet/osuđen, ali onaj koji se odaje poroku (ili ‘koji počinjava grijeh’) jedino onoliko dugo koliko griješi. Tako u svoj istini postoji također i vječni pakao, ali ne i duh koji bi zbog svojih grijeha/poroka bio zauvijek proklet (ili ‘bačen u pakao’), već (on) jedino (ostaje u paklu) do njegova poboljšanja/obraćenja (ili ‘jedino dok se ne popravi’)!

Da budemo sigurni, Ja jesam rekao Farizejima: ‘Prema tome, zadesit će vas utoliko veće prokletstvo (you will be condemned all the more!) – ali nikad: Prema tome, vi ćete zauvijek biti prokleti!’ Da li sada razumiješ dijelove tih tvojih Svetih Tekstova koji su ti se činili tako opasnima? Ima li još nešto što ne razumiješ?’

Na to će duh: ‘O Gospodine, opet sam poprilično dobro razumio što si rekao. Ali ima još jedna točka u Svetim Tekstovima koju ja ne uspijevam u potpunosti razumijeti. To je ‘ponor/provalija/bezdan’ u usporedbi o bogatašu i siromašnom Lazaru…’

Gospodin: ‘…volenti non fit iniuria; onaj koji sam tako želi, njemu se ne događa nepravda! A što se tiče ponora/provalije/bezdana, on ponovno predstavlja nepremostivu razliku između Mojeg najslobodnijeg reda na nebesima (ili ‘nebeskog reda’) i njemu dijametralno suprotnog protu-reda (ili ‘ne-reda’) u paklu (ili ‘paklenog ne-reda’), stoga nekompatibilnost/neusaglašenost/nesukladnost između reda i ne-reda, a ne zauvijek zaključana vrata za onoga koji je u njemu (paklu). AMEN.

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘R.Blum – od pakla do raja – 2/226, 227’ J.Lorber