379. (1) Postoji samo jedna jedina istinska vjera, a to je vjera u Gospodina Boga Spasitelja Isusa Krista, koju posjeduju oni koji vjeruju kako je On Sin Božji (= tjelesna i nama vidljiva manifestacija Jehove Oca = Bog sa/među nama ili Emanuel; vidi Izaija 7:14), Bog neba i zemlje, i jedno sa Ocem.  

Postoji samo jedna jedina istinska vjera, jer vjera je istina, a istina ne može biti razbijena/slomljena izrezana u dijelove (broken or cut into fragments), tako da jedan (odlomljeni/izrezani) dio naginje (= verges = ide na jednu stranu, prema kraju/ivici) na lijevo a drugi dio na desno, a da pri tome zadrži svoju istinitost. U generalnom smislu se vjera (ili ‘kako je generalno shvaćeno, vjera se’) sastoji od bezbroj istina, jer ona je kolekcija istina (= njihov kompleks = složena od istina). Ali (sve) te bezbrojne istine sačinjavaju, tako reći, jedno/jedinstveno tijelo, kojem istine kao njegovi dijelovi pripadaju (ili ‘a u tom tijelu postoje istine koje formiraju njegove organe’). Neke (od njih) sačinjavaju dijelove/organe koji su priljubljeni grudima, poput ruku i šaka (arms and hands), neke (pak sačinjavaju) one (dijelove) koji su pričvršćeni kukovima, poput stopala i potplata; dok unutarnije istine čine glavu, a istine koje prve iz njih proizlaze sačinjavaju čulne/senzorske organe locirane na licu. Razlog zašto unutarnije istine čine/formiraju glavu je slijedeći, kada se spomene ono što je ‘unutarnje’, to znači isto kao i (ili ‘pri tome se razumije također i’) ‘više’; jer u duhovnom svijetu sve što je unutarnje je također i više. Tako je tamo (= u duhovnom svijetu) i sa tri neba. Duša i život tog tijela kao i svih njegovih dijelova je Gospodin Bog Spasitelj; i zbog toga je Pavle nazvao crkvu ‘tijelom Kristovim’, ljudi koji pripadaju crkvi, već u ovisnosti o njihovim stanjima/kvaliteti ljubavi prema bližnjem i vjere, čine dijelove tog tijela. Da postoji samo jedna jedina vjera Pavle također naučava u ovim riječima:

‘Postoji jedno tijelo i jedan duh, jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje, Jedan Bog. On je dao zadatak služenja za izgradnju tijela Kristova, dok svi ne postignemo jedinstvo vjere i spoznaje Sina Božjega, i čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine (ili ‘k mjeri punine veličine’) Kristove.’  Efežanima 4:4-6, 12, 13

Gore (337-339) je bilo u potpunosti ukazano da je jedina istinska vjera (, vjera) u Gospodina Boga Spasitelja Isusa Krista.

[2] Međutim, razlog zašto istinsku vjeru posjeduju oni koji vjeruju kako je Gospodin Sin Božji, leži u tome da oni također vjeruju kako je On Bog, a vjera koja nije vjera u Boga uopće nije vjera. To je vodeći princip (ili ‘vodeća doktrina/glavna istina’) svih istina koje ulaze u/sačinjavaju vjeru i formiraju je, kako se jasno vidi iz Gospodinovih riječi Petru:

‘Petar je rekao: Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.’ A Isus je odgovorio: Blagoslovljen ti si Šimune; a Ja tebi također kažem: na toj stijeni ću sagradit Crkvu Svoju i vrata paklena neće je nadvladati.’   Matej 16:16-18

‘Stijena’ ovdje, kao i na drugim mjestima u Riječi, predstavlja Gospodina u odnosu na Božansku istinu, i također Božansku istinu primljenu (ili ‘koju je čovjek primio’) od Gospodina (= iz Gospodina proizlazeću Božansku istinu). Da je ta istina naj-istaknutija/naj-eminentnija (= prva/glavna istina), i da je poput krune na glavi i žezla u ruci Kristova tijela, se jasno vidi (ili ‘je očigledno’) iz Gospodinovih riječi, ‘Da će On na toj stijeni (znači ‘na toj ISTINI’) izgraditi Svoju crkvu i da ju vrata paklena neće nadvladati.’ Slijedeći odlomak iz Ivana također dokazuje da je takva priroda ovog temeljnog principa (= temeljne istine) vjere (ili ‘da je to prva/glavna istina vjere je također očigledno/jasno iz slijedećih riječi u Ivanu’):

‘Tko ispovijeda/priznaje da je Isus Sin Božji, Bog živi u njemu, i on u Bogu.’    1 Ivan 4:15

[3] Pored ove karakteristike da su u posjedu istinite vjere, što je jedna jedina vjera, postoji i druga, njihovo vjerovanje da je Gospodin Bôg neba i zemlje; to slijedi iz prijašnje točke/naznake, da je On Sin Božji, i iz ovih/slijedećih odlomaka:

‘U Njemu živi sva punina Božanstva.’  Kološani 2:9

‘On je Bog neba i zemlje.’  Matej 28:18

‘Sve Očeve stvari su Njegove.’  Ivan 3:35; 16:15

Treća naznaka (= stvar koja ukazuje; ili pak ‘treći dokaz’) da su oni koji vjeruju u Gospodina iznutra (= u svojim unutrašnjostima’) u posjedu vjere u Njega, i prema tome (u posjedu) jedine istinske vjere, je njihovo vjerovanje da je Gospodin jedno sa Bogom Ocem. Da je On jedno sa Bogom Ocem i jeste Otac Osobno (predstavljen) u Ljudskom (= da je Isus Krist ljudska ili tjelesna manifestacija Jehove Oca, što će reći ‘Emanuel’ = Jehova među nama; vidi Izaija 7:14), je bilo u potpunosti ukazano u poglavlju o Gospodinu i Iskupljenju, i sasvim je očigledno (plainly evident) iz Gospodinovih vlastitih riječi (, naime):

‘Da su On i Otac jedno.’  Ivan 10:30

‘Da je Otac u Njemu, i da je On u Ocu.’  Ivan 10:38; 14:10, 11

I kad je rekao Svojim učenicima, ‘Da odsada vidješe i upoznaše Oca’; i dok je gledajući u Filipa rekao, ‘Da je on onda vidio i upoznao Oca.’  Ivan 14:7-10

[4] Razlog zašto su ovo troje (ili ‘ove tri stvari’) razlikujući dokazi (ili ‘karakteristične evidencije’) o posjedovanju vjere u Gospodina (= po tome se vidi da li ljudi imaju vjeru u Gospodina’), i stoga (dokazi o posjedovanju) jedine istinske vjere, je taj da nemaju svi ljudi koji prilaze Gospodinu vjeru u Njega; jer istinska vjera je istovremeno unutarnja i vanjska. Oni koji posjeduju ova tri bogatstva vjere su u posjedu oboje, njezina unutarnjeg i vanjskog, tako da ona nije samo bogatstvo u njihovu srcu već i dragulj u njihovim ustima. Slučaj je drugačiji sa onima koji ne priznaju/spoznaju Gospodina kao Boga neba i zemlje, i to da je On jedno sa Ocem. Ti ljudi iznutra (= u svom duhu) smatraju kako i drugi bogovi (Otac i Sveti Duh) isto tako posjeduju sličnu silu, koja, međutim, treba biti primjenjivana/vršena od strane Sina, na kojeg se gleda ili kao na zamjenika/vikara ili kao (na) onog koji je na osnovu Svojeg iskupljujućeg djela zaslužio vladavinu (ili ‘dostojan vladati’) nad onima koje je iskupio. Ali ti ljudi razbijaju istinsku vjeru na dijelove razdvajajući/razbijajući jedinstvo Boga; a kada je (ta vjera) razbijena onda (ona) više (i) nije vjera, već samo utvara (prave/istinite) vjere, koja prirodnom oku može biti (= izgledati kao) neka određena slika vjere, ali je duhovnom pogledu/oku ništa drugo nego himera (= čudovište sa lavljom glavom, tijelom od koze i zmijinim repom). Da li itko može negirati da se istinska vjera sastoji od vjere u jednog Boga, koji je Bog neba i zemlje, i posljedično tome u Boga Oca unutar ljudske forme, tj. u Gospodina?

[5] Te tri karakteristike, svjedoka i indikatora/pokazatelja, da je vjera u Gospodina sâma vjera, su poput kamena (touchstone) kojim se identificiraju zlato i srebro (riječ je o određenom crnom kamenu uz čiju pomoću su ljudi nekad testirali zlato i srebro tako što bi ih trljali od njega); ili poput kamenja ili oznaka na cesti koje ukazuju put do crkve, u kojoj se obožava/štuje jedan, istinski Bog; ili poput svjetionikâ na stijenama u moru, koji dozvoljavaju mornarima da odrede svoju poziciju u noći, kao i pravac kojim će usmjeriti svoje brodove. Prvo obilježje/karakteristika vjere, da je Gospodin Sin Boga živoga, je kao jutarnja zvijezda svima koji dolaze/ulaze u Njegovu crkvu.

Više pročitajte na: “POSTOJI ISTINSKA VJERA, LAŽNA/PRIVIDNA VJERA I LICEMJERNA VJERA“