Gospodinov predgovor

I

1. Ja sam u onom dobro poznatom vremenu do Svoje tridesete godine živio poput svakog drugog pristojno odgajanog dječaka, zatim mladića i onda čovjeka, i najprije sam morao u Sebi probuditi Božanstvo – baš kao što svaki čovjek u sebi mora probuditi Mene – usklađujući Svoj zemaljski način života (= u smislu, ‘tako što sam Svoj zemaljski život živio u skladu) sa Mojsijevim zakonom.

2. Baš kao i svaka druga odgovorna osoba, Ja sam najprije morao probuditi Svoju vjeru u postojanje Boga i zatim Ga spoznavati/razumjeti sve više i više kroz kroz svakojake vrste samo-odricanja/negiranja baš kao i sve više rastuću ljubav sve dok naposlijetku stupnjevito nisam postignuo potpunu kontrolu Božanske moći/snage.

3. Tako sam Ja, kao Gospodin Osobno, bio živi primjer za svakog čovjeka, zbog čega Me sada svaki čovjek može navući na sebe kao što sam Ja obukao Božansku prirodu unutar Mene, i svojom vlastitom slobodnom voljom može isto tako postati jedno sa Mnom u svojoj ljubavi i vjeri kao što sam Ja kao dijelom čovjek a dijelom Bog potpuno jedno sa Božanskom suštinom u svoj beskrajnoj punini.

II

4. Na pitanje kako se dječačka čuda Isusova i Njegova Božansko-duhovna aktivnost kao djeteta mogu povezati sa Njegovom tako reći izoliranom ljudskom prirodom za vrijeme mladosti i zrelosti i opet sa Njegovim čudima koja je u to vrijeme izvodio – ako bi čovjek o Njemu u tim (izoliranim) godinama mislio samo kao o čovjeku – pogled na stablo od proljeća do jeseni služi kao odgovor.

5. U proljeće stablo čudesno cvate i živahno je (ili ‘vrvi’) od aktivnosti.

6. Nakon što su cvjetovi otpali stablo opet izgleda neaktivno.

7. Ali u jesen se drvo opet pojavljuje u svoj svojoj aktivnosti; plodovi, sigurno čudesni, bivaju začinjeni, bojani, ljepše nego ranije cvjet, i time se sa-zreli, i njima dani blagoslov oslobađa svoje veze i kao takav pada u krilo gladne dječice.

8. Ova parabola se može proniknuti sa očima srca, ali nikad očima svjetovne mudrosti.

9. U stihove koji su podvrgnuti ispitivanju se poprilično lako pronikne – ako se Božanstvo Isusa ne negira već je podržavano vjerom srca koja je svjetlo ljubavi prema Bogu…

10. Jer čim čovjekovo srce postane čisto ono lako razumije da potpuno jedinstvo punine Božanstva sa čovjekom Isusom nije bilo ostvareno odjednom, kao u jednom trenutku, već kao i sve ostale stvari pod Božjim rukovodstvom, jedino postepeno, poput postepenog (sukcesivnog) buđenja Božanskog duha u čovjekovu srcu.

11. I ta savršenost/potpunost je bila u potpunosti ostvarena jedino kroz Njegovu smrt na križu – iako je Božanstvo u svoj Svojoj punini već obitavalo u djetetu Isusu, ali je Sebe obznanjivalo jedino u nuždi.

III

12. PRIVREMENA ISUSOVA SMRT je najviši stupanj (utmost) spuštanja Božanstva u sud nad svom materijom čime je omogućeno jedno potpuno novo uređenje (među)odnosa između Stvoritelja i stvorenja.

13. Jedino kroz Isusovu smrt Bog Osobno postaje u potpunosti čovjek(om) i stvoreni čovjek uz pomoć ove Božanske, najuzvišenije milosti nanovo začeto dijete Božje – tj. Bog – i jedino tako kao Stvoriteljeva usavršena sličnost može stvoreno biće stajati licem u lice sa Njime i vidjeti, govoriti, prepoznati i iznad svake mjere Ga voljeti kao svoga Boga, Stvoritelja i Oca, i jedino na taj način postići/ostvariti savršen vječan, neuništiv život u Bogu, iz Boga i pored Boga…

14. I time je snaga/moć/sila (tj. volja) Sotone slomljena do te mjere da on više ne može spriječiti potpuni pristup Božanstva ljudskoj djeci, i obrnuto njihov pristup Božanstvu.

15. Još kraće rečeno: Kroz Isusovu smrt svaki čovjek sada može ući u bratstvo sa Bogom u najpotpunijoj mjeri, i Sotona više nikad ne može intervenirati – zbog čega riječi upućene ženi ženama koje su posjetile grob glase: ‘Idite i obavijestite Moju braću! –

16. Vladavina Sotone u izvanjskoj formi se naravno još uvijek može primjetiti, ali on u vječnosti više nikad neće obnoviti jednom pokidanu zavjesu između Božanstva i čovječanstva (Matej 27:51; Marko 15:38; Luka 23:45) i tako ponovno izgraditi stari neprolazni jaz između Boga i čovječanstva.

17. I iz ovog kratkog izlaganja o subjektu svaki čovjek koji misli i gleda/vidi sa svojim srcem može sa lakoćom ocijeniti beskrajnu korist postignutu sa privremenom Isusovom smrću. Amen

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Isusovo Djetinstvo’ J.Lorber