Matej 22:15-22: ‘Tada se povuku Farizeji i međusobno se dogovore kako bi Isusa uhvatili u riječi. Zato mu pošalju učenike svoje zajedno s herodovcima da mu reknu: ‘Učitelju, mi znamo da si Ti istinit, i da učiš u istini putu Božjemu, ne mareći ni za koga ne gledajući/uzimajući u obzir tko je tko. Kaži nam dakle, što Ti misliš, je li zakonito plaćati Cezaru porez ili nije?’ Ali Isus je prozreo njihovu zlobu, te reče: ‘Zašto me kušate, licemjeri jedni? Pokažite Mi porezni novac!’ Oni Mu pruže novčić. A On im reče: ‘Čija je ovo slika i natpis?’ Oni odgovore: ‘Cezareva’. Tada im On reče: ‘Dajte Cezaru one stvari koje su Cezareve a Bogu dajte ono što je Božje’. Kad su čuli ove riječi, oni se zadive te ga ostave, odlazeći svojim putem.’
(29 Travanj 1872)
Ovo poglavlje (Matej 22) je puno usporedbi koje sam dao Farizejima i pisarima zakona sa ciljem da na najbolji mogući način izbjegnem (ili ‘da se ispravno susretnem sa svim’) njihove (zlobne/zlonamjerne) primjedbe/prigovore.
Ovi gore stihovi (Matej 22:15’22) se pak odnose na jednu (ili ‘se bave jednom/raspravljaju jednu’) od zamki koje su Farizeji postavljali ispred Mene sa nadom da će im se, u slučaju da im dam neoprezan odgovor, ukazati mogućnost (ili ‘da će biti u stanju’) da Me predaju vlastima (ili ‘kako bi Me kroz nepažljiv odgovor mogli izručiti vlastima’).
Rimljane, kao njihove vladare, je zaokupljala/brinula jedino vlastita premoć u zemlji Židova te su bili poprilično ravnodušni prema Židovskoj religiji i njezinim reformatorima – bili oni proroci ili pak propovjednici, poput Mog prethodnika Ivana, ili pak očekivani Mesija kojeg sam Ja predstavljao, – sve dok su se te inovacije (promjene) ticale samo religije i dok nisu dosezale političko polje (ili ‘dok se nisu ticale politike’). Stoga su Farizeji davali sve od sebe (were anxious) ne bi li pronašli neko pitanje pri kojem, ako bi ga odgovorio savjesno, Ja nikako ne bi mogao izbjeći politiku.
Tako su Farizeji poslali k Meni svoje sljedbenike zajedno sa nekim Herodovim slugama, sa dvosmislenim pitanjem: ‘Da li je zakonito plaćati/davati porez/davanja (tribute) Cezaru, ili nije?’ Oni su pretpostavljali da će Moj odgovor biti kako davanja (offerings) Hramu moraju biti na prvom mjestu te da je porez Cezaru bio nepotreban i nepravedan teret kojeg su oni prisiljeni plaćati zbog prijetnje mačem. Kroz takav jedan odgovor bi oni imali najuvjerljiviji dokaz kako Ja, lošim interpretacijama/objašnjenjima, zavodim ljude na krivu stranu te ih huškam protiv (ili ‘činim ih neprijateljski raspoloženim prema’) vlasti, te su vjerovali kako će Me na taj način uplesti u politiku/poslove koji se tiču vlasti. Međutim, da sami ne bi ispali odgovorni za tako nešto, te da bi u slučaju da Ja negiram Svoju izjavu imali svjedoke, oni također poslaše i Herodove sluge k Meni, koji su trebali potvrditi izjave koje su oni očekivali čuti od Mene.
Moram priznati da je to pitanje uistinu bilo lukavo/podmuklo. Kako Rimljani nisu bili zakonski vladari, te ih je na ovoj zemlji samo okolnost postavila kao vladare/vlasnike, Farizeji su vjerovali kako ću Ja, Židov po porijeklu, prezirati stranu vlast te joj se (kao takvoj) suprotstaviti. Ali Ja, Onaj koji pretražuje ljudska srca i bubrege, bijah itekako svjestan njihovih namjera (ili ‘Koji je dobro znao što su Farizeji htjeli’) te sam im dao, u samo par riječi, odgovor koji je svako njihovo dalje ispitivanje učinio nemogućim. Jer odgovor: ‘Dajte Cezaru ono što je Cezarevo, a Bogu ono sto je Božje!’ je sam u sebi već uključivao cijelo objašnjenje/tumačenje, koje jedino Ja, kao Onaj koji Jesam (ili ‘s obzirom da Jesam Koji Jesam’ = being the One Who I was), mogu dati, – iako to (ili ‘što nikako’) nije bio odgovor kojeg su očekivali.
Više pročitajte na: “Gospodinov stav Prema Vlastima“
