Put koji vodi u nebo i put koji vodi u pakao (Matej 7:13, 14; Luka 20:17, 18)
Put koji vodi u nebo i put koji vodi u pakao su mi jednom bili predstavljeni. Vidio se širok put koji je naginjao ulijevo ili prema sjeveru, i moglo se vidjeti kako mnogi duhovi hodaju njime; ali u daljini, tamo gdje je široki put završavao, se mogao vidjeti poprilično veliki kamen. Od tog kamena su se račvala dva puta, jedan ulijevo i jedan u suprotsnom pravcu udesno. Put koji je skretao ulijevo je bio uzak ili izravnat, i kroz zapad je vodio prema jugu, i stoga u nebesko svjetlo; put koji je vodio na desno je bio širok i prostran, i u nepravocrtnoj liniji je vodio nadolje prema paklu. Na početku je izgledalo kao da svi idu istim putem dok nisu došli do velikog kamena na mjestu odakle su se račvali putevi. Kada su dosegli tu točku oni su se podijelili/odvojili; dobri su se okrenuli na lijevo i krenuli izravnatim/skučenim putem koji vodi u nebo; dok su zli, ne vidjevši kamen na račvanju puteva, pali preko njega i povrijedili se; a kada su se ustali oni su otrčali nadesno širokim putem koji je vodio u pakao.
[2] Što ovo sve skupa znači (ili ‘što sve ove stvari predstavljaju’) mi je kasnije bilo objašnjeno, naime, da su prvim putem koji je bio prostran, kojim su zajedno išli mnogi i dobri i loši i razgovarali međusobno kao prijatelji, pošto među njima nije bilo vidljive razlike, bili predstavljeni oni koji izvanjski (= na van) žive na isti način pošteno i pravedno, i među kojima naizgled nema razlike. Kamen na račvanju dvaju puteva ili na roglji, na kojeg su opaki pali i od kojeg su otrčali putem koji vodi u pakao, predstavlja Božansku istinu, koja je odbačena od strane onih koji gledaju u pravcu pakla; a u najvišem smislu ovaj kamen predstavlja Gospodinovo Božansko Ljudsko. Ali oni koji su istovremeno priznali Istinu i Gospodinovo Božansko su otišli (ili ‘bili nošeni’) putem koji vodi ka nebu. Putem ovog je opet bilo ukazano da na van (= izvanjski) opaki vode istu vrstu života kao i dobri, ili idu istim putem, to jest, jedni isto tako rado kao i drugi; a ipak da su oni koji u srcu priznaju Božanstvo, posebice oni unutar crkve koji priznaju Božanstvo Gospodina, vođeni u nebo; dok su oni koji ne priznaju vođeni u pakao.
[3] Čovjekove misli koje proizlaze iz njegove namjere ili volje su u drugom životu reprezentirane putevima; a putevi su tamo vidljivo predstavljeni u potpunom skladu sa tim mislima namjera; i u skladu sa njegovim mislima koje proizlaze iz namjere svatko hoda. Iz ovog razloga je karakter duhova i njihovih misli poznat po njihovim putevima. Ovo također razjašnjava smisao Gospodinovih riječi:
‘Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!’ Matej 7:13, 14
Put koji vodi u život je tijesan ne zato što je težak već zato što ga samo nekolicina pronalaze, kako je rečeno ovdje. Kamen ugledan na račvanju gdje širok i zajednički put završava, i od kojeg su se dva puta vidjela kako vode u suprotnim pravcima, ilustrira što je predstavljeno ovim Gospodinovim riječima:
‘Zar niste čitali što piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni? Tko god padne na taj kamen, smrskat će.’ Luka 20:17, 18
‘Kamen’ predstavlja Božansku istinu, a ‘Stijena Izraelova’ Gospodina s obzirom na Njegovo Božansko Ljudsko; ‘graditelji’ predstavljaju one koji su u Crkvi; ‘kamen zaglavni’ je gdje su dva puta; ‘pasti’ i ‘biti smrskan’ je negirati i propasti.*
*’Kamen’ predstavlja istinu (Nebeske Tajne br. 114, 643, 1298, 3720, 6426, 8609, 10376).
Iz ovog razloga je Zakon bio upisan na kamene ploče (br. 10376).
‘Stijena Izraleova’ predstavlja Gospodina s obzirom na Božansku Istinu i Njegovo Božansko Ljudsko (br. 6426).