Unutrašnjosti Božanske Riječi

‘Ono što su proroci zapisali putem nadahnuća, (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima. Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub, prirodni smisao Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji proizlazi iz Božjeg Srca.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7, 8′ J.Lorber

Unutrašnjosti Božanske Riječi

‘Ono što su proroci zapisali putem nadahnuća, (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima. Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub, prirodni smisao Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji proizlazi iz Božjeg Srca.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7, 8′ J.Lorber

66:3,17

Print Friendly, PDF & Email

36.        Njegovo duševno stanje, točnije stanje njegova duhovnog/unutarnjeg života je predstavljeno sa ‘glađu’. ‘Glad’ u Riječi Božjoj (recimo Izaija 5:12,13: Jeremija 14:12,13,15,16,18) predstavlja ‘oskudicu znanja/spoznaje o dobrima i istinama’, a samim time i ‘oskudicu dobrote i vjere’ u životu pojedinca, što uzrokuje žaljenja vrijedno stanje duše koje se u današnje vrijeme manifestira kroz raznorazne bolesti, patnje, nesreće i jad (čovjekov ‘ne-spokoj’ & ‘ne-zadovoljstvo’ u sebi nisu ništa drugo!). Takav čovjek je sebe zaokupio/on je po cijeli dan zaokupljen ‘poslovima u ovom svijetu’ (pre-ambiciozan je), ‘brine ga’ materijalna sigurnost, obično je ‘pohlepan’ te ubrzo postaje ‘tvrdica/škrtac’ (čitamo, ‘gluh & slijep na potrebu & jauke svoga bližnjega’). Sve te karakteristike su prikazane sa jednom od najprljavijih životinja u životinjskom carstvu, sa onom u kojoj su oslikane sve ove ‘najprljavije čovjekove strasti’, poimenice sa SVINJOM (u Riječi Božjoj su čovjekovi osjećaji, bilo dobri bilo loši, prikazani sa raznoraznim životinjama/zvijerima). Rad u ‘polju’ sa ‘svinjama’ predstavlja život vanjskog ili prirodnog čovjeka opsjednutog tim naj-nižim i najviše-uništavajućim za dušu strastima (prije svega su to ‘pohlepa’ & ‘tjelesne požude’).

37.        Ovdje ujedno imate tumačenje ili duhovnu ‘pozadinu’ razloga zbog kojeg je u reprezentativnoj Židovskoj Crkvi, baš kao i u Islamu, zabranjeno ‘jesti’ ‘svinjsko’ meso (čitaj: ‘živjeti na gore opisani, svinjoliki način’), tj. zašto se to smatra ‘nepravdom’ u očima Božjim i zašto su se ljudi koji su uživali tu vrstu ‘mesa’ smatrali a i dan danas smatraju ‘nečistima’ (vidi recimo Levitski Zakonik 11:7,8; Ponovljeni Zakon 14:8; Izaija 65:4; 66:3, 17; usporedi sa Koran 5:3; na kraju ovog učenja, točnije u podsubjektu ‘Riječ dvije o Jelu & Piću‘, ćemo se opet vratiti ovoj ne tako nevažnoj situaciji, poimenice, štovanju Gospodinovih odredbi pri unošenju hrane u naš organizam).

38.        ‘Ljuske’ kojima se on čeznuo nahraniti (originalni Grčki tekst na tom mjestu = keration, kojeg moderni prijevod Riječi tumači kao ‘ljuske’, u stvari govori o Ceratonii siliqui, Mediteranskom drvetu iz porodice mahunarki čiji se plodovi ne koriste samo kao hrana za svinje već se njime hrane i niže, tj. siromašnije kaste ljudi; mahune tog ploda, koji pak naliči na mali rog i slatkasta je ukusa, nalikuju skakavcu pa je on u narodu poznat i pod imenom ‘Kruh Ivana Krstitelja’, pošto se Ivan Krstitelj, dok je živio u pustinji, hranio sa plodovima ovog stabla), točnije ‘sa kojima je on mislio napuniti svoj trbuh’, no ‘zadovoljstva’ ili ‘umirenja svoje gladi’ nije našao, jesu ‘izvanjske’ ili ‘čulne’ istine ili spoznaje kojima se njegov um (prirodnog čovjeka) hrani, one su u sebi pričine i kao takve ne mogu zadovoljiti čovjekovu istinsku glad, glad unutarnjeg čovjeka i njegovu suštinsku potrebu za spoznajom duhovnih istina (doslovan prijevod ove duhovne stvarnosti, koja uključuje i riječi, – ‘ali mu ih ni jedan čovjek nije davao’ -, na svakodnevno iskustvo, predstavlja stvarnost u kojoj ‘svinjoliki’ čovjek, u kojem je Božji red izvrnut, zbog prevladavajućih nižih/životinjskih strasti ne osjeća upliv Božanskog svjetla ili istine, istine koja je u Riječi predstavljena sa ‘čovjekom’; u Riječi Božjoj se takav čovjek, tj. njegovo stanje, stanje kad nad njime vladaju zle ljubavi sa proizlazećim strastima, naziva ‘neobrezani’; ‘obrezivanje‘ je, stoga, otklanjanje ili podređivanje tih ljubavi/nižeg, prirodnog čovjekova uma u procesu regeneracije; vidi recimo Postanak 17:14; Levitski zakon 26:41; Jeremija 4:4; 9:26; Ponovljeni zakon 30:6). Dosljedno tome, ‘ne-dobra koja proizlaze iz takvih ‘istina’, pošto/s obzirom da je u njima čovjek, tj. njegova samo-ljubav, u sebi nemaju nikakva života & čovjeku ne donose spokoj/mir.

Više pročitajte na: “Ljudsko dostojanstvo

Spread the Truth