Ljudsko dostojanstvo
(Bogo-Čovjek 18-44)
18. ‘Nije prošlo mnogo dana od kada je mlađi sin skupio sve svoje i krenuo na put u daleku zemlju, gdje je potrošio svu svoju imovinu provodeći vrijeme u razvratnostima/živeći razvratno. Kad potroši sve (što je imao) nasta ljuta glad u onoj zemlji te on počne oskudjevati. Tada ode i pridruži se jednom građaninu te zemlje, a taj ga posla u polje da hrani svinje. I bio bi on presretan da može napuniti trbuh sa ljuskama što su ih jele svinje, ali mu ih ni jedan čovjek nije davao/htio dati.’ Luka 15:13-16
19. Kada je Gospodin (na ovom mjestu treba razumjeti da je Gospodin Riječ, tj. učenje koje je objavljeno u Riječi ili, ako tako hoćete, ‘ono o čemu/što Riječ naučava/objavljuje’), Koji je kako već više puta rekosmo došao u djelu i riječi ukazati ‘odakle smo došli’, ‘Tko nas je poslao’ i ‘zašto’, tj. ‘gdje idemo’, ‘Tko nas poziva’ i ‘što nas tamo čeka’, izjavio (a svaka Gospodinova izjava je u sebi ‘vječna priroda stvari’ ili ‘istina vjere/zakon’): ‘Ja i Otac jedno smo!’ (vidi Ivan 10:30-39), Židovi (= u negativnom smislu te riječi predstavlja materijalne ljude/umove koji su zbog samo-ljublja i ljubavi prema stvarima od ovoga svijeta izgubili svako dostojanstvo i vezu sa Bogom/duhovnim svijetom/percepcijom istine & dobra ljubavi prema bližnjem) su Ga htjeli kamenovati [um takvih ljudi, zbog zamračenosti koja je uzrokovana zlim ljubavima prema sebi & svijetu, ne može shvatiti/spoznati/percipirati tu istinu pa je u sebi tako reći uništava, što je u Riječi reprezentirano sa ‘kamenovanjem’; ‘kamenovanje’, o kojem je često bilo riječi u Starom Testamentu i koje je spadalo pod dozvoljeno kažnjavanje unutar reprezentativne Židovske crkve (vidi Levitski Zakonik 24:11, 14, 23; Ponovljeni Zakon 17:3,5), u sebi reprezentira ‘istinu koja uništava neistinu’ ili, u obrnutom smislu, kada je subjekt kao ovdje neistina, ‘neistinu koja uništava istinu’; ta cijela ‘povijesna slika’, kada je preselimo u naš duh, tj. kada je, kako nam i priliči, otključamo najsvetijom naukom o korespondencijama, u sebi prikazuje što se događa u umu prirodnog čovjeka, koji je, kako više puta rekosmo, iz nužnosti u zlu i neistini, sa objavom o istinskom čovjekovom porijeklu i njegovoj svetoj sudbini/onime što on mora činiti da bi bio dostojan svoga porijekla & nasljedstva; Riječ Božja u sebi ne govori/ne objavljuje ništa drugo, ne naučava ništa drugo, te od čovjeka ne želi napraviti ništa drugo nego Sina Božjega/Bogu u svemu nalik ljudsko postojanje; to naime stoji na kraju regeneracije, a regeneracija je, kako znamo, centralni subjekt unutarnjeg duhovnog smisla Riječi Božje].
20. Sasvim ista stvar se događa i u današnje vrijeme, vrijeme Gospodinovog drugog dolaska, što je najprije dolazak u Riječi i slavi Božanske duhovne istine. Baš kao što su ondašnji Židovi htjeli ‘kamenovati/ubiti’ Gospodina, Čije riječi ne samo da nisu podržavale već su prijetile i uništiti njihov dotadašnji način života i razmišljanja, tako i današnji ‘Židovi’, tj. ‘u-materiju-i-samoljublje-propali-te-od-svega-duhovnog-odvojeni-ljudi’, čiji um je preplavljen iluzijama i neistinama, žele ‘kamenovati/uništavaju u sebi’ Gospodinovo duhovno tijelo, tj. Njegovo duhovno učenje/svjetlo Njegove Riječi (koja/Riječ u svom ‘unutarnjem’ smislu ne naučava ništa drugo nego da čovjek treba odustati od samoljublja/požuda & stvari od ovog svijeta koje su takvoj kvaliteti ljudi neobično prirasle k srcu).
21. Diskusiju koju smo započeli u jednom od ranijih učenja, imenom ‘Čovjek-unutarnji & vanjski’, bi ovime htio ‘vratiti’ na jedan specifičan i izuzetno važan dio te rasprave koja se, kako svi znamo, prije svega odnosila na onu etapu naše regeneracije/duhovnog obnavljanja koja se zove POKAJANJE (vidi ‘Čovjek-unutarnji & vanjski 124-153‘). Dio je to u kojem nas Riječ upozorava u kojoj mjeri/koliko prirodni, a samim time ne-regenerirani/ne-obnovljeni i, tako reći, ‘samo-izgledom-čovjek’, u svojem samoljubnom ludilu i materijalističkom snu, može ‘potrošiti’ svojih ‘duhovnih vrijednosti’ (Luka 13:14) te na taj način ‘propasti’ u najniže moguće, u čulno (Luka 13:15) gdje, odvojen od svoga Nebeskog Roditelja (porijekla), prazan i jedva živ, pati iz dana u dan mrzeći prvo sebe pa onda i sve oko sebe, uništavajući prvo svoje zdravlje pa onda i cijeli svijet u kojem živi (Luka 13:16; vidi posebice ‘Čovjek-unutarnji & vanjski 126-132‘).
22. Ovo učenje (‘Bogo-Čovjek’), stoga, ima za cilj zapitati, prije svega vas koji ste ‘pozvani’ da budete za primjer ostalima (da budete ‘svjetlo koje svijetli na brdu i osvjetljava sve u dolini’; Matej 5:14-16), a onda i sve ostale ljude koji će čitati ovo učenje, ‘koliko ste uistinu svjesni svojih početaka, svoje prave vrijednosti & uloge u Božjem stvaranju/da li znate zašto ste na ovom svijetu i tko vam je stvarni Otac & Roditelj?! Cilj ove rasprave je da vam se OPET I IZNOVA skrene pažnja na to da velika većina od vas ‘direktno’ pozvanih to i dalje ne vidi/spoznaje/razumije, da vam se OPET I IZNOVA ukaže na to da su vam iluzorne i prolazne stvari od ovoga svijeta (vidi ‘Doktrina o uplivu Božanskog života-Influx & Doktrina o stupnjevima 167-172’) i dalje bitnije od duha i istine, te da vam se OPET I IZNOVA napomene kako i dalje veliku većinu svojih dana i noći živite samo da bi ugodili svom trbuhu i svojim genitalijama, ne mareći ni za Boga ni za bližnjeg/jadnike u nevolji .
23. Svrha ove rasprave je upitati svakog čovjeka, a posebice vjernika, da li je dostojan imena ‘Čovjek’, da li je uistinu vrijedan ogromne, neizmjerne & svete ljubavi našeg Nebeskog Oca? Svrha ovog učenja je zapitati sve vas koji ovo čitate da li su vaši dani u Njegovu slavu, da li je vaš život molitva Gospodinu, te da li od vašeg tijela, koje je Hram Božji (1 Korinćani 3:16,17), vi gradite svetište ili ga pak pretvarate u svinjac i smetlište?!!
24. Vidite, riječ ‘Würde’ (‘dostojanstvo’, ‘vrijednost’ = ‘biti vrijedan svoga poziva’; originalno otkrovenje je na Njemačkom jeziku stoga su, da bi što bolje shvatili ‘igru riječi’ kojom se Gospodin koristi pri ovom tumačenju, uz prijevod zadržane i Njemačke ‘izvorne’ riječi) je izvedena od ‘Werden’ (postajanje), a riječ ‘Werden’ (postajanje) je u stvari riječ (koja izvire) iz Moje stvaralačke misli koja je, kao baza Moga Bića, bila dana cijelom vidljivom svijetu, jer bez ‘Werden’ (postajanja, dolaska u postojanje) ne bi bilo ni sunca ni planeta, niti velikog materijalnog niti velikog duhovnog carstva, pošto sam Ja animirao/oživio cijelu beskonačnost samo sa riječima: ‘Es werde!’ (Neka bude!) za blagostanje/zbog blažene ekstaze stvorenih bića, i za blaženstvo Moga vlastitog sebstva/ja, koje je personificirana ljubav. Taj izraz ‘ljubav/voljeti’ bi, međutim, trebao značiti SAMO (!) djelovati i nastojati učiniti sve za druge, i pronaći vlastito ushićenje/blaženstvo (bliss) i vlastitu sreću u razumijevanju i usavršavanju drugih.
25. Sa riječju ‘Es werde! (Neka bude!) su također bili dani zakon i put za svakog duha ili duševni proizvod, ili stupanj savršenstva za kojeg je bio stvoren, gdje su naravno utjelovljeni duhovi zatvoreni u materijalnom svijetu morali krenuti drugačijim putem od onog kojeg prolaze slobodni duhovni stanovnici Mojeg beskonačnog duhovnog svijeta u svojoj (potpunoj) duhovnoj svjesnosti.
26. Dakle, sa ‘werde’ (Neka bude) se naravno također pojavilo i pitanje oko toga da li su pojedinačni oslobođeni duhovi, koji su bili ostavljeni svojoj vlastitoj volji, uistinu postali ono što su trebali postati, drugim riječima, DA LI SU ZNALI KOJI JE BIO MOJ CILJ SA NJIMA!?
27. Kroz riječ ‘wurde’ (postaje) je započelo stanje koje bi, u slučaju da korespondira Mojoj namjeri, bilo istoznačno tituli ‘würde’ (dostojanstvo) ili ‘würdig’ (dostojan/vrijedan), baš kao što (i) vi u svijetu da(ru)jete nekome ‘würde’ (titulu, zaposlenje, dostojanstvo) ili ga nazivate ‘würdig’ (dostojnim/vrijednim), ako je on, zahvaljujući njegovim atributima (koje ima) kao duhovan čovjek (što znači onaj koji svojim djelovanjem potvrđuje ideju svoga zaposlenja), zaslužio tu službu ili predikat ‘würdig’ (= onaj koji je vrijedan titule koju nosi).
28. Stoga, ono što vi izražavate/označavate kao ‘würde’ (dostojanstvo, zaposlenje, titula) u stvari izražava da ta osoba, koja je ili zaposlenik/izvršava službu (holds an office) ili zaslužuje da bude nazvana ‘würdig’ (vrijedna svojega zaposlenja/titule), posjeduje sve one kvalitete koje oplemenjuju čovjeka kao duhovno biće i koje bi ga, kao nešto boljega, razlikovale od njegova bližnjeg (razlika se odnosi na ono što je njemu, u odnosu prema bližnjem, bilo moguće postići).
29. Tu ideju o dostojanstvu (würde) kakvu vi generalno imate, Ja također imam u odnosu na bića koja sam stvorio, jedino što ju Ja primjenjujem na drugačiji način (applied with different yardstick).
30. Kada sam stvorio prvog čovjeka na vašoj Zemlji, Ja sam ga instalirao na način kako vi odjenete višeg službenika sa titulom, tako što mu dajete moć da vlada nad mnogim stvarima i da bude superiorniji svim ostalim stvorenim bićima na Zemlji (Postanak 1:28). Po vrlini svojih duhovnih atributa, kao Moj potomak, Ja sam ga odjenuo sa punim autoritetom da postane ono što sam Ja od njega u stvari htio napraviti, naime, ‘Gospodar nad Zemljom’. Na taj način je on trebao koristiti svoje mogućnosti za svoje vlastito dobro i za napredak/boljitak cijeloga svijeta oko sebe.
31. Da bi on mogao razumjeti svoju vlastitu vrijednost/dostojanstvo na način kako sam Ja htio da ga razumije, Ja sam ga oslobodio (dobio je potpuno slobodnu volju), dozvolio Sam mu da koristi sve svoje težnje/sklonosti koje su bile postavljene u njega, bilo za dobro bilo za zlo. Ja sam prema tome želio da on shvati kako se dostojanstvo/vrijednost koju Sam mu darovao sastoji jedino u tome da on, kao slobodno biće koje neovisno djeluje (= sam od sebe), ne kao mašina (!), zna kako kontrolirati svoje karakterne kvalitete, sklonosti i želje, i da on može ostvariti duhovno dostojanstvo jedino kontrolirajući svoje strasti. Sva moguća sredstva da bi to postigao i postao dostojan posredni član između ograničenog (= materijalnog) i potpuno slobodnog duhovnog svijeta, su mu od Mene bila dana.
32. Ja sam ga pozvao da ‘postane’ (werde), a on je postao, što? To sada možete vidjeti svuda oko vas; jao, ne ono za što sam ga pozvao, jer umjesto slobodnog vladara/gospodara on postade rob svojih strasti (Luka 15:13-16; to stanje ‘robovanja vlastitim životinjskim strastima’ se u Riječi naziva još i ‘Kuća ropstva’; Izlazak 20:2; Ponovljeni Zakon 6:12; Jošua 24:17; Suci 6:8), stoga je on, suprotno svom pozivu, osramotio i zloupotrebio samoga sebe kao i prirodu koja ga okružuje. Odatle sve nesreće koje sada duhovno ali i materijalno progone čovjeka zajedno sa raznoraznim nevoljama/opakostima i patnjama. Jer, u suprotnosti sa svojom uzvišenom sudbinom, umjesto da učini sebe vrijednim/dostojnim Mene, on je skrenuo sa pravoga puta, postao je ‘unwürdig’ (ne-vrijedan/ne-dostojan) da se naziva ‘čovjekom’ (ovdje se ujedno otkriva priroda/pozadina imena kojim se u ovim spisima naziva takva kvaliteta postojanja, imenom ‘čovjeku-samo-izgledom-nalik-stvorenje’; vidi 21), u kojeg sam Ja jednom ulio Svoj duhovni dah sa željom da ga učinim djetetom Svoga velikoga duhovnog kraljevstva. To duhovno kraljevstvo on može sada dohvatiti samo putem velikih zaobilaznica, boreći se sa raznoraznim nevoljama i patnjama.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Tajne Života – 20’ G.Mayerhofer
33. Vratimo se sada uvodnim stihovima ovog pod-subjekta (‘Ljudsko dostojanstvo’), stihovima koji nas kroz priču/parabolu o ‘razmetnom sinu’ upozoravaju/upoznaju sa ovom za čovjeka današnjeg vremena nikako radosnom situacijom. U toj paraboli, na naj-generalnijem/univerzalnom nivou tumačenja, ‘razmetni sin’ predstavlja cijelo materijalno stvaranje/vidljivi svemir (‘stariji sin’ predstavlja ‘duhovno stvaranje’), koje je, kako rekosmo, duh ‘pod sudom’ (= materijalizirani duh = ‘krenuti u svijet’), i koje se jednoga dana također mora & hoće vratiti svome Ocu Stvoritelju odakle je i proizašlo, no tada oslobođeno/produhovljeno i usavršeno.
34. Generalno gledano, ‘stariji sin’ jesu duhovi koji su od početka bili uz Boga, tj. oni duhovi koji nisu zastranili od Očeve volje i koji nisu bili ‘kažnjeni’ ograničenom egzistencijom kakvu duša iskušava kada joj se ‘doda’ materijalno tijelo ovoga svijeta. ‘Mlađi sin’ u toj paraboli, generalno gledano, jesu oni duhovi koji su se rodili i koji žive na ovoj Zemlji (o tome kako je ‘duša’ zemljanina stvorena od dijelića tog ‘suđenog duha’, tj. ‘praha zemljanoga’, te kako je njezin put do savršenstva baš taj ‘povratni’ o kojem govori ova parabola, će biti riječi nešto niže u pod-subjektima ‘Planeta Zemlja‘, ‘Stvaranje-Evolucija formi‘ i ‘Prah Zemljani‘; vidi Postanak 2:7), to su oni koji su prisiljeni doći nazad do svojih početaka težim i mučnijim putem (nešto niže će biti govora i o ‘prednostima’ te situacije, tj. niže ćemo objasniti ‘zašto se Otac više raduje povratku takvoga sina nego li ostanku onog drugoga!!’), kroz bolesti & patnje, kroz bijedu i oskudicu kakva vlada na ovom svijetu.
35. No, kada tu sliku tumačimo na duhovnom i za nas i našu regeneraciju najzanimljivijem nivou Riječi (pojedinačno gledano), onda je ‘razmetni sin’ naš prirodni čovjek (koji je u sebi ‘slika’ ovoga svijeta; vidi ‘Čovjek-unutarnji & vanjski 154-171‘) koji reprezentira nas same kada smo ‘udaljeni’ (‘daleka zemlja’) od svega duhovnoga i Božjega, kada dane provodimo tako što služimo samo svome tijelu, njegovim strastima, požudama & apetitima, kada gledajući samo svoje zadovoljstvo ne marimo za nevolje naših braće & sestara (tako reći kada nam ništa nije ‘sveto’). Takvo stanje/ponašanje, kojeg ćete lako prepoznati samo ako se malo osvrnete oko sebe, je ono što se u Evanđelju po Luki predstavlja ‘odlaskom u daleku zemlju sina razmetnoga koji je svu svoju imovinu/duhovnu supstancu potrošio razuzdanim zivotom’ (Luka 15:13). Taj ‘sin’ je, možemo također reći, naš ‘vanjski/niži duhovni čovjek’ u ne-regeneriranom stanju, tj. dok još nije podređen unutarnjem čovjeku i preko njega Gospodinu Bogu (drugim riječima, to je ‘naš život kada nad nama vlada tijelo’; u tom stanju čovjek ne samo da nema nikakvu percepciju o Bogu već i negira Njegovo postojanje).
36. Njegovo duševno stanje, točnije stanje njegova duhovnog/unutarnjeg života je predstavljeno sa ‘glađu’. ‘Glad’ u Riječi Božjoj (recimo Izaija 5:12,13: Jeremija 14:12,13,15,16,18) predstavlja ‘oskudicu znanja/spoznaje o dobrima i istinama’, a samim time i ‘oskudicu dobrote i vjere’ u životu pojedinca, što uzrokuje žaljenja vrijedno stanje duše koje se u današnje vrijeme manifestira kroz raznorazne bolesti, patnje, nesreće i jad (čovjekov ‘ne-spokoj’ & ‘ne-zadovoljstvo’ u sebi nisu ništa drugo!). Takav čovjek je sebe zaokupio/on je po cijeli dan zaokupljen ‘poslovima u ovom svijetu’ (pre-ambiciozan je), ‘brine ga’ materijalna sigurnost, obično je ‘pohlepan’ te ubrzo postaje ‘tvrdica/škrtac’ (čitamo, ‘gluh & slijep na potrebu & jauke svoga bližnjega’). Sve te karakteristike su prikazane sa jednom od najprljavijih životinja u životinjskom carstvu, sa onom u kojoj su oslikane sve ove ‘najprljavije čovjekove strasti’, poimenice sa SVINJOM (u Riječi Božjoj su čovjekovi osjećaji, bilo dobri bilo loši, prikazani sa raznoraznim životinjama/zvijerima). Rad u ‘polju’ sa ‘svinjama’ predstavlja život vanjskog ili prirodnog čovjeka opsjednutog tim naj-nižim i najviše-uništavajućim za dušu strastima (prije svega su to ‘pohlepa’ & ‘tjelesne požude’).
37. Ovdje ujedno imate tumačenje ili duhovnu ‘pozadinu’ razloga zbog kojeg je u reprezentativnoj Židovskoj Crkvi, baš kao i u Islamu, zabranjeno ‘jesti’ ‘svinjsko’ meso (čitaj: ‘živjeti na gore opisani, svinjoliki način’), tj. zašto se to smatra ‘nepravdom’ u očima Božjim i zašto su se ljudi koji su uživali tu vrstu ‘mesa’ smatrali a i dan danas smatraju ‘nečistima’ (vidi recimo Levitski Zakonik 11:7,8; Ponovljeni Zakon 14:8; Izaija 65:4; 66:3, 17; usporedi sa Koran 5:3; na kraju ovog učenja, točnije u podsubjektu ‘Riječ dvije o Jelu & Piću‘, ćemo se opet vratiti ovoj ne tako nevažnoj situaciji, poimenice, štovanju Gospodinovih odredbi pri unošenju hrane u naš organizam).
38. ‘Ljuske’ kojima se on čeznuo nahraniti (originalni Grčki tekst na tom mjestu = keration, kojeg moderni prijevod Riječi tumači kao ‘ljuske’, u stvari govori o Ceratonii siliqui, Mediteranskom drvetu iz porodice mahunarki čiji se plodovi ne koriste samo kao hrana za svinje već se njime hrane i niže, tj. siromašnije kaste ljudi; mahune tog ploda, koji pak naliči na mali rog i slatkasta je ukusa, nalikuju skakavcu pa je on u narodu poznat i pod imenom ‘Kruh Ivana Krstitelja’, pošto se Ivan Krstitelj, dok je živio u pustinji, hranio sa plodovima ovog stabla), točnije ‘sa kojima je on mislio napuniti svoj trbuh’, no ‘zadovoljstva’ ili ‘umirenja svoje gladi’ nije našao, jesu ‘izvanjske’ ili ‘čulne’ istine ili spoznaje kojima se njegov um (prirodnog čovjeka) hrani, one su u sebi pričine i kao takve ne mogu zadovoljiti čovjekovu istinsku glad, glad unutarnjeg čovjeka i njegovu suštinsku potrebu za spoznajom duhovnih istina (doslovan prijevod ove duhovne stvarnosti, koja uključuje i riječi, – ‘ali mu ih ni jedan čovjek nije davao’ -, na svakodnevno iskustvo, predstavlja stvarnost u kojoj ‘svinjoliki’ čovjek, u kojem je Božji red izvrnut, zbog prevladavajućih nižih/životinjskih strasti ne osjeća upliv Božanskog svjetla ili istine, istine koja je u Riječi predstavljena sa ‘čovjekom’; u Riječi Božjoj se takav čovjek, tj. njegovo stanje, stanje kad nad njime vladaju zle ljubavi sa proizlazećim strastima, naziva ‘neobrezani’; ‘obrezivanje‘ je, stoga, otklanjanje ili podređivanje tih ljubavi/nižeg, prirodnog čovjekova uma u procesu regeneracije; vidi recimo Postanak 17:14; Levitski zakon 26:41; Jeremija 4:4; 9:26; Ponovljeni zakon 30:6). Dosljedno tome, ‘ne-dobra koja proizlaze iz takvih ‘istina’, pošto/s obzirom da je u njima čovjek, tj. njegova samo-ljubav, u sebi nemaju nikakva života & čovjeku ne donose spokoj/mir.
39. ‘Trbuh’ u Riječi Božjoj, riječ je E.Swedenborga (‘Apocalypse Explained/Apokalipsa Objašnjena – 622’), predstavlja ‘duhovno razumijevanje unutarnjeg čovjeka’, i to iz razloga što trbuh iz/unutra pohranjuje hranu, a hrana u Riječi Božjoj predstavlja sve ono što hrani dušu, a kako je trbuh, baš kao i ostatak organa, unutra, ili u sredini tijela, stoga, u Riječi, ‘trbuh’ baš kao i ostali organi, predstavlja unutarnje stvari (vidi recimo Jeremija 4:14; Psalam 5:9, gdje se ‘misli’ čovjekova razumijevanja pripisuju ‘trbuhu’!; Hrv. Biblija-KS 1999 na tim mjestima ‘trbuh’ prevodi kao ‘grudi/srce’).
40. S druge strane, ‘napuniti trbuh’, kao što recimo ukazuje Riječ u Psalmu 17:14, predstavlja ‘instrukciju’ sa istinama iz Riječi koje su na tom mjestu predstavljene sa ‘blagom’. Odavde se (razumijevajući sliku na ovaj način/s ove strane) još bolje vidi zašto se ‘razmetni sin’ nije mogao uistinu ‘nahraniti’, tj. ‘napuniti svoj trbuh’, sa ‘iluzijama čula’ & ‘pričinama’ koje su predstavljene sa ‘ljuskama’.
41. Čovjek današnjeg vremena, nije se u to teško uvjeriti, pokušava na raznorazne načine ‘umiriti’ tu ‘iskonsku’ potrebu u sebi/glad (potrebu za ‘stvarnom/duhovnom’ hranom), koja, baš kao i sve ostale potrebe, u slučaju da je se ne umiri, biva sve jača, što u efektu prouzrokuje da se on, očajnički pokušavajući zadovoljiti taj impuls, neprestano trpa raznoraznim opijatima (drogama, cigaretama, alkoholom, tabletama za smirenje) ili, ako toga nema pri ruci, onda neumjerenim/neprestanim žderanjem (otud se u narodu kaže ‘jedeš kao svinja’).
42. Takvo stvorenje je, iskustva nedvojbeno ukazuju, nesposobno (o uzrocima te ‘nesposobnosti’ nešto niže u podsubjektu ‘Riječ dvije o Jelu & Piću’), o-formiti bilo kakvu duhovnu ideju (vidi ‘Sinovi ovoga svijeta-Crv koji nikad ne spava 30:2‘) ili pak ostvariti bilo kakav duhovni cilj, te ubrzo postaje, što se tiče kvalitete vlastitog duha (već u najranijoj mladosti), gore i od životinje, pošto životinja, kako već više puta rekosmo, u svom ‘nezadovoljstvu’ ne uništava ni sebe, ni živote drugih životinja a bogme ni prirodu koja ju okružuje.
43. Takav čovjek ‘omrzne’ & ‘tjera’ od sebe svakog tko mu donosi Riječ Božju, jer ona od njega ne traži ništa drugo nego da odustane od svojih najnižih strasti & požuda, strasti & požuda koje su njemu život, i da krene put Kraljevstva Božjega, te, baš kao i Židovi onoga vremena, ‘kamenuje’ (popušta pred lažnim idejama koje mu njegove zle strasti serviraju u umu) ili ako hoćete, ‘obezvređuje’ Božansku istinu (i svakoga tko ju donosi), proganja je/ih i odbacuje od sebe (= za Nju nema vremena).
44. Takvo je eto u velikoj većini slučajeva stanje današnjeg čovjeka, i toliko je on ‘udaljen od Boga’ i ‘slavne slike’ na koju je bio stvoren, u to gleda ova rasprava, i ‘to je eto svrha ove riječi, imenom, da vam jasno & na svjetlu ukaže u čemu se sastoji ‘čovjekovo dostojanstvo’ tako da svaki onaj koji traži (Luka 11:9,10), svaki grešnik, kao i onaj koji dvojbi, mogu spoznati koliko su se udaljili od njega/dostojanstva i gdje trebaju tražiti sredstva uz čiju pomoć će povratiti izgubljeni Raj.’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Tajne Života – 20’ G.Mayherhofer
