‘Abrahamovo sjeme – zajednica svetih’
346. ‘Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica – svu zemlju kanansku – u vjekovni posjed; a Ja ću biti njihov Bog.’ Postanak 17:9
347. Knjiga Postanka 18:16-19 nam dakle ukazuje kako je Jehova, krenuvši prema Sodomi na Sud, odlučio otkriti ili ukazati Abrahamu (= nije mogao sakriti od Abrahama) ono što će učiniti (= sa Sodomom), govoreći: ‘Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod te će se svi narodi Zemlje njim blagoslivljati? Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi Jehovinim putem, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jehova mogne ostvariti što je Abrahamu obećao (= Postanak 17:2-8).’
348. Pitanje koje se na ovom mjestu samo od sebe nameće je, ‘Tko su ti ljudi, tj. kakva je kvaliteta tih ljudi kojima će Gospodin Isus Krist (koji se u Starom Testamentu naziva Jehova) objaviti svoja buduća djela (= jer očito je da svim ljudima ove stvari nisu objavljene, tj. da ih svi ljudi kojima su one objavljene, koji čuju za njih ili ih pak pročitaju, ne prihvaćaju na isti način = kao istinite; kad kažem ‘ne prihvaćaju kao istinite’ to znači da oni ‘ne vide istinu tih riječi’ ili, ‘njima ta istina nije očita’ = od njih je ona skrivena) ili, drugim riječima, što čovjek mora učiniti da bi se pripremio, da bi bio sposoban čuti Božji glas u sebi, tj. da bi percipirao svijet oko sebe, ljude u njemu i događaje među i sa tim ljudima na jedan ‘Abrahamu-nalik-način’?!!
349. Da bi pronašli odgovor na to pitanje moramo se vratiti nešto nazad, točnije u sedamnaesto poglavlje Knjige Postanka, poglavlje koje govori o ‘sjedinjenju’ ili ‘savezu’ između Boga i Abrahama, tj. o onome što čovjek mora (u)činiti da bi se sjedinio sa Bogom, tj. da bi Bog bio u njemu i on u Bogu (= ‘savez’ ili ‘sjedinjenje’ predstavlja ‘uzajamnu ljubav’ koja omogućava vezu/povezanost između Boga i čovjeka, i uz pomoć te veze percepciju o kojoj ovdje govorimo, tj. o kojoj se govori nešto kasnije u osamnaestom poglavlju Knjige Postanka).
350. Tamo čitamo kako je Abraham, tj. (= kada taj tekst razumijemo duhovno ili u skladu sa duhovnim unutrašnjim smislom Riječi) ljudi čija je kvaliteta ljubavi i mudrosti reprezentirana Abrahamom, da bi ušao u savez sa Bogom, tj. da bi se ‘sjedinio’ sa Njime ili da bi Bog bio u njemu (= njegovim osjećajima ljubavi i mislima razumijevanja, tj. da bi bio objekt Njegove ljubavi i vjere) a on u Bogu, morao prije svega ‘hoditi Božjim putem i biti neporočan’ (Postanak 17:1), i naposljetku se ‘obrezati’ ili, kako kaže tekst: ‘Još reče Bog Abrahamu: “A ti Savez čuvaj Moj – ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. A ovo je Savez Moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano. Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza između Mene i vas. Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. Da, i rob rođen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako će moj Savez na vašem tijelu ostati vječnim Savezom.’ Postanak 17:9-13
351. Ako i ovaj tekst otključamo naj-svetijom naukom o korespondencijama, doznat ćemo da čovjek, da bi postao Abrahamovo ‘duhovno sjeme’ (= ‘sjeme’ kojem je obećano Kraljevstvo Božje), tj. da bi ‘hodio Božjim putem’, mora ‘vjerovati u Jednog Jedinog Boga, što je Gospodin Isus Krist Koji je Emanuel (Hebrejski = lawnme = Bog sa/među nama; Izaija 7:14) ili utjelovljeni Jehova Otac, Bog od Vječnosti u Vječnost, Stvoritelj i Održavatelj cijelog svemira’ (= ‘hoditi Božjim putem’), te ‘živjeti u skladu sa Njegovom Riječju (= ‘biti neporočan’), u kojoj se nalaze istine vjere koje sve od prve do zadnje naučavaju (= čija je suština) dobro ljubavi prema bližnjem ili aktivnu i nesebičnu ljubav prema drugom čovjeku (= jer Gospodinovo Istinsko Evanđelje je bilo i ostalo samo jedno, – Evanđelje Ljubavi!!).
352. Da su to oni u kojima je Bog (i ni jedni drugi), tj. koji i u svom srcu i svom umu imaju Božanske osjećaje ljubavi i Božanske istine vjere, i da su to oni koji su u Bogu, tj. koji djeluju i govore u Božanskom duhu, se također može vidjeti iz onog što je rečeno (radi se dakle o uzajamnoj/recipročnoj ljubavi) u Ivanu 6:56, 14:9-11, 20, 21 (svima drugima je Gospodin Bog, čak i ako neprestano govore o Njemu, ako i čitaju Riječ i posjećuju crkve, tako reći ‘izvan’ njih, što će reći ‘samo’ u mislima i memoriji).
353. No da bi čovjek mogao ‘voljeti bližnjeg Gospodinovom ljubavlju’, kako nas naučava Riječ, tj. da bi Gospodin našao mjesta u njegovom srcu kao i u njegovom umu, čovjek najprije mora ‘očistiti’ svoje srce i svoj um koji su od rođenja ‘prljavi’ ili ‘grešni’ (Psalam 51:5; u Hr. Bibliji 51:7), on mora ‘odstraniti/odbaciti/izbaciti’ iz sebe ono što spriječava Gospodina da uđe i da se nastani u Njegovom srcu i umu, a ono što spriječava Gospodina da uđe i da se nastani u čovjekovom srcu i umu su prljave ljubavi prema sebi i prema svijetu. I baš to odstranjivanje nečistih ljubavi, ljubavi koje vladaju prirodnim i od Boga odvojenim čovjekom, ljubavi od kojih je on sastavljen i koje ga kao ne-obnovljenog sasvim prožimaju, se u reprezentativnoj Židovskoj crkvi predstavlja(lo) sa ‘obrezivanjem’.
354. ‘U našem tijelu su organi/udovi koji korespondiraju sa nekoliko operacija/funkcija čovjekova života i koji na taj način u sebi reprezentiraju te operacije/funkcije. Tako jezik, usta i usne reprezentiraju njegov govor; ruke, sila/snaga i aktivnost njegovu snagu; uho njegovu pažnju; oko njegov intelektualni vid; srce njegove težnje, itd. I tako organ kojem prianja kožica (foreskin) reprezentira ljubavi i struje/strujanja (streams) ljubavi, tj. gramzivosti (cupidities), sklonosti/nagone, i požude. Iz ovog slijedi da obrezivanje kožice predstavlja odvajanje i uklanjanje prirodnih ljubavi i snažnih/pohlepnih želja. Te ljubavi i snažne/pretjerane želje, pošto su od tijela ili mesa, čine/uzrokuju da je čovjek prirodan čovjek; ali kada su one, poput kožice, obrezane i uklonjene, čovjek je obnovljen i postaje duhovan. Obrezivanje je prema tome znak da je čovjek odbacio/skinuo prirodnog čovjeka i stavio na sebe duhovnog čovjeka.’ E.Swedenborg ‘Riječ Objašnjena – 192’
355. Kako su baš te dvije ljubavi ono što čovjeka odvaja od Boga (= naime nitko ne može služiti dva gospodara, i Boga i Vraga, tj. istovremeno voljeti Boga i voljeti sebe, ili Gospodina i Mamona, tj. istovremeno voljeti bližnjeg i svijet; drugim riječima, tamo gdje je ljubav prema sebi tamo nema i ne može biti Bog, a tamo gdje je ljubav prema svijetu/novcu tamo nema i ne može biti ljubavi prema bližnjem), čovjek koji ne ‘odstrani/ukloni’ te ljubavi, koji ne odustane od (= odbacuje od sebe) zla ljubavi prema sebi i svijetu, ostaje u stanju odvojenosti od Boga, tj. u stanju prokletstva (= ostaje proklet), o čemu nas Knjiga Postanka 17:14 obavještava na slijedeći način: ‘Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio Moj Savez.’
356. Čovjek odstranjuje i može odstraniti svoje zle ljubavi prema sebi i svijetu od kojih je sačinjena njegova volja i kojima je prožeto njegovo razumijevanje, samo na jedan način, i to regeneracijom ili duhovnim obnavljanjem o čemu ćemo, Gospodinova ako je volja, ponajviše prostora radi, govoriti više na drugim mjestima (vidi Učenja i Propovijedi – o Čovjekovom ponovnom rođenju). Ovdje samo treba napomenuti da ‘obrezivanje’ kakvo nalazimo u Židovskoj reprezentativnoj crkvi ili pak u Islamu, te ‘krštenje’ kakvog imamo u Kršćanstvu, imaju, iako je ‘izvanjski ritual sasvim drugačiji’, potpuno isto duhovno značenje, naime, i ‘obrezivanje’ i ‘krštenje’ predstavljaju ‘duhovno čišćenje/pranje’ ili ‘re-generaciju’. Kažem ‘predstavljaju’ pošto ni jedan ni drugi ‘prirodni’ obred nemaju nikakvog utjecaja na čovjekov duhovni život [‘Krštenje kao takvo, što morate priznati, ne postiže/ostvaruje u čovjeku nikakvu promjenu.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 8643, 13 Listopad 1963’], tj. čovjek se, ukazuje Riječ (Ponovljeni Zakon 10:16; Jeremija 4:4; također Djela 7:51; Rimljani 2:28; Kološani 2:11), prirodnim obrezivanjem, a potpuno isto važi i za prirodno krštenje, nimalo ne približava Bogu, jer oni su tu, tako reći, samo kao izvanjski znak pripadnosti određenoj vjeri tj. izvanjska formalnost [‘Onaj koji misli da krštenje (vodom) išta pridonosi čovjekovom spasenju, ako čovjek istovremeno nije u istinama crkve i ako ne živi po njima, jako griješi; jer krštenje (vodom) je izvanjska stvar, koja bez unutarnje ništa ne pridonosi spasenju, ali ona pridonosi kada je vanjsko ujedinjeno sa unutarnjim. Unutarnji dio krštenja je, da uz pomoć istina iz Riječi, i života u skladu sa njima, neistine i zlo mogu biti otklonjene Gospodinom, i tako čovjek regeneriran.’ E.Swedenborg ‘Otkrovenje Objašnjeno – 475:21’; ‘Židovi prakticiraju obrezivanje, koje je uvodni/pripremni korak, ali kao takvo preda Mnom nema nikakve vrijednosti, ako istovremeno nije od obrezana srca. Jer, pod obrezanim srcem Ja mislim na srce koje je očišćeno i ispunjeno ljubavlju. – Židovi su pored obrezivanja jedno vrijeme vjerovali u Ivanovo krštenje sa vodom, kojeg su nastavili njegovi učenici. Ali i ova vrsta krštenja kao takva također nema vrijednosti, ako joj ne prethodi, ili ako iza nje definitivno ne slijedi, potraživano pokajanje.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/110:3’ J.Lorber ], već jedino ‘duhovnim’ obrezivanjem ili krštenjem (= pranjem) kojima čovjek uistinu ‘spire’ sa sebe nečistoće koje izviru iz zlih ljubavi prema sebi i svijetu [‘Moja Riječ je ‘voda života’ koja izvire iz prvobitnog/primarnog izvora, i u tu vodu se trebate potopiti/umočiti.’; ‘Jedino istinsko krštenje koje ima vrijednosti ispred Mene je ono sa vatrom ljubavi prema Meni i prema bližnjem, i sa živom, gorljivom voljom i Svetim Duhom vječne istine koja izvire iz Boga.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 8643, 13 Listopad 1963’ i ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/110:9’ J.Lorber].
357. Tko je ovo do sad rečeno shvatio na pravi način, shvatit će zašto proročica kaže (tj. shvatit će zašto se Gospodin može objaviti samo onima koji su ‘očišćena’, tj. od zloće i neistine ispražnjenog srca i uma):
‘Vas, koji ste obnovljena duha, Ja iniciram u Svoj plan spasenja tako da bi prepoznali ‘krajnje vrijeme’ i također da bi svojim bližnjima ukazali na kraj.’ BD 4020, 9 Travanj 1947
358. Takav jedan ‘u duhu obnovljen’ ili ‘regeneriran’ čovjek, što će reći, čovjek koji je ‘začet u istini Gospodinove vjere i ponovno rođen u duhu Očeve ljubavi’, ima, lako je razumljivo, sasvim ‘drugačiju’ percepciju Boga i Božanske drame od prirodnih i u duhu neobnovljenih ljudi, percepciju koju, kada Riječ tumačimo na unutarnjem duhovnom nivou, predstavlja ‘hrastov lug Mamre’ (vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1442, 1443, 1616’), o čemu u Knjizi Postanka 18:1, 2 čitamo slijedeće: ‘Jehova mu (= Abrahamu) se ukaza kod hrastova Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege (= označava ‘percepciju koja proizlazi iz svetosti ljubavi prema Bogu’). Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega (označava percepciju trojedinstva u Gospodinu Isusu Kristu Emanuelu, koji je utjelovljeni Jehova ili ‘Bog u tijelu Koji hoda među nama = vidljivi Bog’; o tome da takva kvaliteta ljudi percipira kako je Isus Krist utjelovljeni Jehova Otac, tj. kako percipiraju u Njemu Trojedinog Boga, kako se samo Njemu klanjaju i kako samo Njega obožavaju, je bilo govora u učenju ‘O tri Boga u literalnom smislu Riječi’, stoga se ovdje na tome nećemo previše zadržavati).’
359. On, posljedično tome, ima i sasvim drugačije ponašanje te je i njegovo obožavanje/štovanje Gospodina, Kojeg on ne doživljava kao udaljenog Boga već kao svog Oca, sasvim drugačije prirode. Njegovo obožavanje pak, tj. na koji način ‘duhovno obnovljeni’ čovjek obožava Gospodina Isusa Krista Emanuela Kojeg je prepoznao kao Jednog jedinog trojedinog Boga, tj. utjelovljenog Jehovu Oca, otkrivamo iz duhovnog smisla riječi koje nalazimo u nastavku Knjige Postanka, naime, da je Abraham, spazivši trojicu, ‘potrčao sa ulaza svog šatora Njima u susret’ (Postanak 18:2), nakon čega je ‘pao ničice na zemlju’ (Postanak 18:2) rekavši: ‘Gospodine moj, ako sam stekao milost u Tvojim očima, nemoj mimoići Svoga sluge!’ (Postanak 18:3) zatraživši od Njih dozvolu ‘da donese malo vode, da bi oprali noge, te nakon toga pod stablom počinuli’ (Postanak 18:4), te ‘da donese kruha kojim bi se okrijepili prije nego pođu dalje’ (Postanak 18:5). Kada su mu za to ‘dali dozvolu’ (Postanak 18:6) Abraham je ‘požurio u šator, k Sari, te joj rekao da brzo zamijesi i ispeče prevrtu od tri mjerice brašna’ (Postanak 18:6), nakon čega se ‘požurio otrčavši ka govedima, gdje je uhvatio mlado i debelo tele koje je dao momku da ga što brže pripravi’ (Postanak 18:7). I na kraju iz toga što je ‘uzeo maslaca, mlijeka i pripravljeno tele te ga stavio pred trojicu, dok je on sam, dok su oni blagovali, stajao pred njima, pod stablom’ (Postanak 18:8).
360. To što je Abraham, čim je spazio trojicu, ‘potrčao sa ulaza svog šatora Njima u susret’ (Postanak 18:2) u duhovnom smislu, tj. smislu koji se tiče ekskluzivno čovjekova duha (= duhovnog stanja, regeneracije čovjekova duha), predstavlja da se u takvoj kvaliteti čovjeka, nakon što je prepoznao Gospodina, da je on Emanuel, tj. da je Isus Krist trojedini Bog ili utjelovljeni Jehova = Bog Otac među ili sa nama (= ‘čim je spazio trojicu’), ‘javlja želja da postane savršen i svet (‘Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. Naprotiv, kao što je svet Onaj Koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam Ja svet.’ 1 Petrova 1:13-16; Matej 5:48; Levitski Zakonik 11:44, 45) kao što je i On, Otac njegov savršen i svet’ (= ‘potrčao je sa ulaza svog šatora Njima u susret’). Isto tako predstavlja prvu fazu sjedinjenja u ljubavi koja je posljedična ranije spomenutoj spoznaji (= jer izvanjski pokret, što će reći ‘trčanje nekome u susret’, označava/prikazuje ‘približavanje’, a ‘približavanje’ u duhovnom smislu znači/označava ‘slaganje sa onime što je čovjek percipirao’ te ‘slične afinitete u ljubavi’; vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2151, 3806, 4350’; o tome da u duhovnom svijetu ne postoji ‘prostor’, i prema tome ni ‘udaljenost’, te da je svaka ‘prostorna aktivnost’, ovdje ‘približavanje’, korespondentna unutarnjoj promjeni stanja, tj da ljudi koji su sličnih percepcija i u sličnim osjećajima ljubavi žive blizu jedni drugih, ili se ‘približavaju jedni drugima’, i obrnuto, oni koji su različitih percepcija i različitih afiniteta i osjećaja ljubavi žive daleko jedni od drugih ili se ‘međusobno udaljavaju’, vidi E.Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 191-199’).
361. Nakon toga je ‘pao ničice na zemlju’ (Postanak 18:2), što predstavlja ‘duboku poniznost’ koja proizlazi iz svjesnosti o vlastitoj nečistoći/grešnosti (= svaki prirodni pokret, stoga korespondira sa određenim unutarnjim osjećajem; vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2153’), a također i podređenost Gospodinovoj volji (vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3118, 4360, 5682’), dok riječi ‘Gospodine moj, ako sam stekao milost u Tvojim očima, nemoj mimoići Svoga sluge!’ (Postanak 18:3) predstavljaju svjesnost o vlastitoj slabosti i nemoći kao i spoznaju da bi bez Gospodinove sveobuhvatne milosti bio sasvim izgubljen. Drugim riječima, takav čovjek je svjestan kako je on sam u sebi nečist/grešan od glave do pete i da sam od sebe (= prepušten sebi), bez Gospodina, ne može učiniti ništa što pridonosi njegovu spasenju.
362. To što je od njih zatražio dozvolu ‘da donese malo vode, da bi oprali noge, te nakon toga pod stablom počinuli’ (Postanak 18:4) predstavlja (slijedi kao posljedica prethodne spoznaje o vlastitoj grešnosti i nečistoći) pročišćavanje od grijeha (Izaija 1:16), tj. ‘spiranje’, uz pomoć istina vjere, sve nečistoće/zloće prirodnog čovjeka (= ‘nečistoća prirodnog čovjeka’ je sastavljena od svih stvari koje pripadaju ljubavi prema sebi i stvarima od ovog svijeta kao i od posljedičnih neistina; vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3147’). Kako je baš ta ‘nečistoća’ ono što ‘ometa’ percepciju istina i dobara, tj. njihov upliv, čovjek tek nakon tog ‘pranja’ može percipirati ono što je istinito i dobro (= ‘pod stablom počinuti’) a onda i ‘činiti istinsko dobro’ ili ‘dobro koje je u sebi istinsko dobro’ i tako se ‘okrijepiti’ (= nahraniti dušu istinom i dobrom) što je predstavljeno sa ‘donošenjem kruha kojim bi se okrijepili prije nego pođu dalje’ (Postanak 18:5).
363. Drugim riječima, čovjek može činiti dobro koje je uistinu dobro, tj. koje ‘iznutra/u sebi nema ljubavi prema sebi i svijetu koje od njega čine ‘površinsko’ ili ‘licemjerno’ dobro, tj. dobro koje za svoj cilj nema Gospodinovu slavu i dobrobit bližnjeg već neku osobnu korist, tj. čovjekov ugled, zaradu/nagradu, materijalnu korist te društveno promicanje, tek nakon što je ‘prljavština prirodnog čovjeka otklonjena’, tj. tek nakon što je zloća ljubavi prema sebi i svijetu odstranjena (= do tada se svako dobro koje uplivava od Gospodina, reći će E.Swedenborg u svojim Nebeskim Tajnama – 3147’, u prirodnom čovjeku onečisti, tj. iskvari, izokrene ili pak uguši.’). Dobro koje čovjek tada čini, tj. dobro koje on tek tada prima (= u tom slučaju može primiti) od Gospodina je predstavljeno sa ‘kruhom’ koji u Riječi predstavlja ‘dobro ljubavi’ a u najvišem smislu Gospodina Isusa Krista Jehovu koji je ‘Nebeski kruh’ ili ‘Sâma Ljubav’(vidi Ivan 6:35, 48, 51).
364. To što se nakon toga Abraham ‘požurio k Sari u šator rekavši joj da brzo zamjesi i ispeče prevrtu od tri mjerice brašna’ (Postanak 18:6) predstavlja ‘dalji napredak ka činjenju istinskog dobra’, točnije ‘dalje pripreme za činjenje dobra’. Ako ovu cijelu sliku ‘preselimo’ u našu dušu, tj. u dušu jednog čovjeka, onda bi ‘Sara’, kao ‘ženski dio duševnog ustrojstva’ u duhu obnovljenog čovjeka predstavljala ‘duhovnu vjeru’ ili ‘duhovne istine vjere’ te ‘inteligenciju i razmišljanje formirano od tih istina vjere’. Abraham u tom slučaju predstavlja ‘duhovna dobra’ ili ‘osjećaj za duhovna dobra ljubavi prema bližnjem’. Slika stoga ukazuje kako ‘osjećaj duhovne ljubavi prema bližnjem uplivava u um duhovno obnovljenog čovjeka i tamo traži istine ili inteligentan način kako svoju ljubav ostvariti u praksi’; ‘to pripremanje dobra ljubavi ka realizaciji’, a svako se dobro priprema ka realizaciji tako što se sjedinjuje sa istinama vjere kroz koje se manifestira, koje mu daju formu i kroz koje ima svoju snagu, je reprezentirano sa ‘Sarom koja je na Abrahamovo urgiranje zamjesila i ispekla prevrtu’; ‘tri mjerice brašna’ predstavljaju ‘ono što je potpuno’, ovdje ‘originalne duhovne istine u cjelini/punini’ (= ‘3’ = ono što je ‘sveto’ i ‘potpuno’); ‘brašno’ predstavlja ‘istine’ pošto se dobija ili proizlazi iz ‘žita’ koje predstavlja ‘ljubav prema bližnjem’. Ovime se također predstavlja i druga faza ili stupanj sjedinjenja sa Gospodinom (= prvo sjedinjenje je bilo u ljubavi, reprezentirano sa poniznošću tj. svjesnošću o vlastitoj nečistoći/grešnosti i nemoći, drugo je pak u umu, o čemu/njemu je upravo bilo govora, a treće je u tijelu ili prirodnoj sferi, tj. u živim/aktivnim djelima ljubavi, o čemu govore stihovi koji slijede)
365. Zatim što je ‘požurio otrčavši ka govedima, gdje je uhvatio mlado i debelo tele koje je dao momku da ga što brže pripravi’ (Postanak 18:7) predstavlja (generalno gledano, sve ‘žrtve’ kakve su bile ustanovljene u Židovskoj reprezentativnoj crkvi, predstavljaju određenu vrstu obožavanja Boga, tj. ‘služenja’ Bogu) ‘prirodna djela proizašla iz nevinosti (= mlado) i božanskih osjećaja ljubavi (= debelo)’. Na taj način se prirodno sjedinjuje sa Božanskim osjećajima ljubavi i iz njih proizlazećom percepcijom (= osjećaj za dobro u umu stvara osjećaj za istinu), što je već spomenuta treća i posljednja faza ili stupanj sjedinjenja sa Gospodinom (= ostvarenje ili manifestacija osjećaja za dobro ili dobra ljubavi kroz razumijevanje istine ili u istini vjere) o čemu dodatno svjedoče zadnji stihovi ovog dijela Postanka, naime, stihovi koji govore kako je Abraham ‘uzeo maslaca, mlijeka i pripravljeno tele te ga stavio pred trojicu, dok je on sam, dok su oni blagovali, stajao pred njima, pod stablom’ (Postanak 18:8). Ovdje se u totalu predstavlja cjelokupno obožavanje duhovno obnovljenog čovjeka i njegova posljedična percepcija Božanskog. Drugim riječima, ‘maslac’ ovdje predstavlja ‘Božanske osjećaje ljubavi’, ‘mlijeko’ predstavlja ‘duhovne istine vjere’ ili ‘duhovno zasnovano na ljubavi ili ljubavi prema bližnjem’, a ‘pripravljeno tele’ proizlazeća/korespondentna djela ljubavi prema bližnjem u kojima su sadržani ili vjenčani, poput Abrahama i Sare, Božanski osjećaji ljubavi prema bližnjem i duhovne istine vjere (vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2182-2184’). To što su oni bili ‘zajedno’ postavljeni pred trojicom, predstavlja da su sve tri stvari sjedinjene u takvom čovjeku, nakon čega, tek nakon toga, čovjek ima percepciju Božanstva, tj. nakon čega mu se Božanstvo može objaviti (= kao i prije predstavljeno sa ‘stablom’, ovdje ‘stablom pod kojim su trojica blagovali’).
366. Dakle tek tada, tj. tek kada je čovjek u ovom stanju (= tek ovakvoj kvaliteti čovjeka = ljubavi i mudrosti u čovjeku = čovjeku koji se ‘pripremio na ovaj način da može primiti percepciju od Gospodina’, što je u korespodentnom prirodnom obliku predstavljeno sa ‘postavljanjem maslaca, mlijeka i teleta pred trojicom’), se ostvaruje ‘komunikacija’ i ‘sjedinjenje’ (= treće i stvarno, tj. potpuno sjedinjenje) između čovjeka i Gospodina (reprezentirano riječima ‘i oni su blagovali’; u svezi značenja ‘blagovanja’ vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2187’), tj. Gospodin može obznaniti i obznanjuje stvari koje će se tek dogoditi, kao i zašto će se dogoditi (= zašto se one moraju dogoditi = jer one se naravno neće dogoditi bez razloga, tj. one će se kao i uvijek dogoditi sa određenim razlogom), jer tek tada je čovjek, poput pra-oca Abrahama, spreman tj. u stanju poučavati svoju duhovnu ‘obitelj’, svoju duhovnu ‘braću’ i ‘djecu’, u svezi Gospodinovih planova i u svezi onog što im je za činiti, ili, kako kaže Knjiga Postanka, ‘Kako će hoditi putem Jehovinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da bi Jehova mogao ostvariti ono što je obećao (Postanak 18:19).’
