- ‘Ljuske’ kojima se on čeznuo nahraniti (originalni Grčki tekst na tom mjestu = keration, kojeg moderni prijevod Riječi tumači kao ‘ljuske’, u stvari govori o Ceratonii siliqui, Mediteranskom drvetu iz porodice mahunarki čiji se plodovi ne koriste samo kao hrana za svinje već se njime hrane i niže, tj. siromašnije kaste ljudi; mahune tog ploda, koji pak naliči na mali rog i slatkasta je ukusa, nalikuju skakavcu pa je on u narodu poznat i pod imenom ‘Kruh Ivana Krstitelja’, pošto se Ivan Krstitelj, dok je živio u pustinji, hranio sa plodovima ovog stabla), točnije ‘sa kojima je on mislio napuniti svoj trbuh’, no ‘zadovoljstva’ ili ‘umirenja svoje gladi’ nije našao, jesu ‘izvanjske’ ili ‘čulne’ istine ili spoznaje kojima se njegov um (prirodnog čovjeka) hrani, one su u sebi pričine i kao takve ne mogu zadovoljiti čovjekovu istinsku glad, glad unutarnjeg čovjeka i njegovu suštinsku potrebu za spoznajom duhovnih istina (doslovan prijevod ove duhovne stvarnosti, koja uključuje i riječi, – ‘ali mu ih ni jedan čovjek nije davao’-, na svakodnevno iskustvo, predstavlja stvarnost u kojoj ‘svinjoliki’ čovjek, u kojem je Božji red izvrnut, zbog prevladavajućih nižih/životinjskih strasti ne osjeća upliv Božanskog svjetla ili istine, istine koja je u Riječi predstavljena sa ‘čovjekom’; u Riječi Božjoj se takav čovjek, tj. njegovo stanje, stanje kad nad njime vladaju zle ljubavi sa proizlazećim strastima, naziva ‘neobrezani’; ‘obrezivanje‘ je, stoga, otklanjanje ili podređivanje tih ljubavi/nižeg, prirodnog čovjekova uma u procesu regeneracije; vidi recimo Postanak 17:14; Levitski zakon 26:41; Jeremija 4:4; 9:26; Ponovljeni zakon 30:6). Dosljedno tome, ‘ne-dobra koja proizlaze iz takvih ‘istina’, pošto/s obzirom da je u njima čovjek, tj. njegova samo-ljubav, u sebi nemaju nikakva života & čovjeku ne donose spokoj/mir.
Više pročitajte na: “Ljudsko dostojanstvo“