Unutrašnjosti Božanske Riječi

‘Ono što su proroci zapisali putem nadahnuća, (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima. Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub, prirodni smisao Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji proizlazi iz Božjeg Srca.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7, 8′ J.Lorber

Unutrašnjosti Božanske Riječi

‘Ono što su proroci zapisali putem nadahnuća, (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima. Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub, prirodni smisao Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji proizlazi iz Božjeg Srca.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7, 8′ J.Lorber

8

Print Friendly, PDF & Email

IX

ONI KOJI U SEBI IMAJU VJERU KOJA JE ODVOJENA OD DOBROČINSTVA

 SU ‘KOZE’ O KOJIMA SE GOVORI U DANIJELU I MATEJU

61. ‘Jarac’ u Danijelu 8 poglavlje, i ‘koze’ u Mateju 25 poglavlje, naznačavaju one koji u sebi imaju vjeru koja je odvojena od dobročinstva. To se može vidjeti ako se uzme u obzir da su oni protivni ovnu i ovcama koji se tamo spominju. ‘Ovan’ i ‘ovce’ naznačavaju one koji su u dobročinstvu; jer Gospod se u Riječi naziva ‘Pastirom’, a Crkva ‘oborom za ovce’, dok se ljudi u Crkvi generalno nazivaju ‘stadom’, a pojedinačno ‘ovcama’. Pošto su ‘ovce’ oni koji su u dobročinstvu, ‘koze’ su prema tome oni koji nisu u dobročinstvu.

62. Da su ‘kozama’ naznačeni oni koji nisu u dobročinstvu će biti ukazano:

  1. Iz iskustava u duhovnom svijetu;
  2. Iz Posljednjeg Suda i karaktera onih nad kojima je bio izvršen;
  3. Iz opisa borbe između ovna i jarca u Danijelu;
  4. I naposlijetku, iz zanemarivanja dobročinstva na strani onih koji su spomenuti u Mateju.

63. (1) U Riječi su ‘kozama’ naznačeni oni koji su u vjeri odvojenoj od dobročinstva. To se vidi iz iskustava u duhovnom svijetu.

U duhovnom svijetu se pojavljuju sve stvari koje se mogu vidjeti u prirodnom svijetu. Tamo se pojavljuju kuće i palače; rajski vrtovi i nasadi, i u njima raznorazne vrste stabala; polja i poljane, ravnice i travnjaci, a također stada i čopori, sve potpuno isto kao i na našoj zemlji, i među njima nema nikakve razlike osim da ovi potonji imaju prirodan izvor, dok ovi prijašnji imaju duhovan. I stoga anđeli, pošto su duhovna bića, vide one stvari koje su duhovnog izvora, baš kao što ljudi na zemlji vide one stvari koje su izvorno prirodne.

[2]        Sve stvari koje se pojavljuju u duhovnom svijetu su korespodencije, jer one korespondiraju sa osjećajima anđela i duhova. Iz tog razloga oni koji su u ljubavi prema dobru i istini, a dosljedno tome i u mudrosti i inteligenciji, žive u veličanstvenim palačama koje su okružene sa rajskim vrtovima prepunim korespondentnih stabala, oko kojih su opet polja i livade na kojima se stada odmaraju, a sve to su pojavnosti. Kod onih pak koji su u zlim osjećajima postoji korespondencija suprotnog karaktera, takvi su ili u paklovima ograničeni u radnim prostorijama koje su bez prozora, koje su ipak osvjetljene iluzornim noćnim svjetlom; ili su u pustinji gdje žive u kolibama, oko kojih su sve stvari ogoljele, gdje obitavaju zmije, zmajevi, sove i mnoga druga stvorenja koja korespondiraju sa njihovom zloćom.

[3]        Između raja i pakla postoji posredno mjesto koje se naziva svijet duhova, u kojeg svako ljudsko biće dolazi odmah nakon smrti, i gdje čovjek komunicira sa drugim čovjekom bas kao sa ljudima na zemlji. I ovdje su sve stvari koje se pojavljuju korespodencije. I ovdje se također pojavljuju vrtovi, lugovi, šume, stabla i grmovi, cvjetnjaci i travnjaci, zajedno sa zvijerima svakojake vrste, nježne a i divlje prirode, sve u korespondenciji sa osjećajima onih koji žive tamo.

[4]        Tamo sam jako često vidio ovce i koze, i borbu među njima poput one kakva je opisana u 8 poglavlju proroka Danijela. Vidio sam koze sa rogovima koji su bili savinuti prema naprijed kao i koze sa rogovima koji su bili savinuti prema natrag, i vidjeh kako u gnjevu nasrću na ovce. Vidjeh koze sa dva velika roga sa kojima su nasilno udarali ovce. I kada sam gledao tako da bi vidio što te stvari predstavljaju, vidjeh neke koji su raspravljali o djelima dobročinstva i vjeri; i iz ovog je bilo očigledno da se vjera rastavljena od djela dobročinstva pojavljivala kao koza, a dobročinstvo iz kojeg proizlazi vjera, kao ovca. A kako sam te stvari često viđao, doznao sam sa potpunom sigurnošću da su u Riječi ‘kozama’ naznačeni oni koji su u vjeri odvojenoj od dobročinstva.

64. (2) U Riječi su ‘kozama’ naznačeni oni koji su u vjeri odvojenoj od dobročinstva. To se vidi iz Posljednjeg Suda i karaktera onih nad kojima je bio izvršen.

Posljednji Sud nije bio izvršen nad nikim drugim nego nad onim ljudima koji su samo izvani bili moralni, dok u svojim unutrašnjostima nisu bili duhovni, ili pak jako malo. Oni, međutim, koji su bili zli i izvani i u svojim unutrašnjostima, su bili bačeni u pakao puno prije Posljednjeg Suda; a oni koji su bili duhovni izvani a istovremeno i unutra, su također bili uzdignuti u nebo puno prije Posljednjeg Suda. Jer sud nije bio izvršen nad onima koji su bili u nebu, niti nad onima koji su bili u paklu, već nad onima koji su bili u posrednom stanju između neba i pakla, i koji su tamo za sebe, tako reći, napravili nebo.

[2]        Da je Posljednji Sud bio izvršen nad njima, a ne nad drugima, se može vidjeti u malom djelu na tu temu, ‘Posljednji Sud – 59 i 70’; a vidjet će se i u djelu ‘Nastavak u svezi Posljednjeg Suda – 16-19’, gdje se obrađuje sud nad Reformiranim Crkvama, od kojih su oni koji su bili u vjeri odvojenoj od dobročinstva* u svojim životima a također i u doktrini, bili bačeni u pakao, dok su oni koji su bili u istoj vjeri samo po pitanju doktrine, a u svom životu su bili u dobročinstvu (prakticirali dobročinstvo), bili uzdignuti u nebo; iz čega je bilo očigledno da Gospod, u Mateju 25 gdje govori o Posljednjem Sudu, nije pod ‘kozama’ i ‘ovcama’ mislio na nikog drugog.

*Koji su uvjerenja kako samo vjera a nikako djela dobročinstva spašavaju čovjeka.

65. (3) U Riječi su ‘kozama’ naznačeni oni koji su u vjeri odvojenoj od dobročinstva. To se vidi iz opisa borbe između ovna i jarca u Danijelu.

Sve stvari u Knjizi proroka Danijela u svom duhovnom značenju obrađuju nebeske stvari i stvari koje se tiču Crkve; uostalom kao i sve stvari u cijelom Svetom Pismu, što je bilo ukazano u knjizi ‘Doktrina o Svetom Pismu za Novi Jeruzalem – 5-26’. Posljedično tome je takav slučaj i sa onime što je u Danijelu rečeno u svezi borbe između ovna i jarca, koja je u svojoj suštini ovakva:

‘U viđenju vidjeh ovna koji je imao dva visoka roga, onaj viši je narastao poslije, i vidjeh da sa rogom bode prema zapadu, i sjeveru, i jugu i sebe tako veliča. Nakon toga sam vidio jarca kako dolazi sa zapada, nad licem cijele zemlje, koji imade rog među svojim očima, i on bijesno nasrne na ovna svom svojom silinom, te polomi njegova dva roga, obori ga na zemlju i počne gaziti. Ali veliki se jarčev rog polomio i umjesto njega narastu četiri roga, a iz jednog od njih izraste mali rog, koji izuzetno naraste prema jugu i prema izlasku sunca, i prema predivnoj zemlji, sve do vojske nebeske, te zbaci jedan dio te vojske, i zvijezda, na zemlju te ih pogazi. Da, on sebe uzdigne čak i do princa te vojske, od kojeg oduzme svegdašnju žrtvu i kojem razori Svetište, pošto on na zemlju zbaci istinu. I ja začuh kako Svetac govori, ‘Koliko dugo će trajati ova vizija/ovo viđenje, svegdašnja žrtva i uništavajući prijestup nad Svetištem i Vojskom?’ I on reče: ‘Sve do jutra i večeri; onda će Svetište biti opravdano.’            Danijel 8:2-14.

66. Sasvim je očigledno da ova vizija predskazuje buduće stanje Crkve. Jer rečeno je da je ‘svegdašnja žrtva bila oduzeta od Princa nad vojskom,’ da je ‘njegovo Svetište bilo pogaženo,’ i da je ‘jarac oborio istinu na zemlju;’ također da je ‘svetac rekao, ‘Koliko dugo će trajati ovo viđenje, svegdašnja žrtva, i opustošenje, koliko dugo će gaženi biti Svetište i vojske nebeske?’’ I da će biti ‘do večeri i jutra kada će Svetište biti očišćeno’. Pošto ‘večer’ naznačava kraj Crkve, kada se pojavljuje nova Crkva.Medijski i Perzijski kraljevi, koji se spominju kasnije u tom poglavlju, predstavljaju isto što i ovan; dok Grcki kralj predstavlja isto što i jarac. Jer imena kraljevstava, naroda i ljudi, baš kao i osoba i lokacija, u Riječi, predstavljaju nebeske stvari i stvari od Crkve.

67. Tumačenje ovih stihova je slijedeće:

‘Ovan koji je imao dva roga, od kojih je onaj viši izrastao posljednji’, predstavlja one koji su u vjeri iz dobročinstva. Njegovo ‘guranje prema zapadu, sjeveru i jugu’, predstavlja raspršivanje onog što je zlo i neistinito. Njegovo ‘veličanje samog sebe’, predstavlja rast. ‘Jarac koji dolazi sa zapada povrh cijele zemlje’, predstavlja one koji su u vjeri odvojenoj od dobročinstva, i invaziju crkve sa njihove strane. ‘Zapad’ predstavlja zlo prirodnog čovjeka. To što je jarac ‘imao rog među svojim očima’, predstavlja vlastitu inteligenciju. To što je ‘jurišao na ovna snagom svoje jarosti’, predstavlja žestoko napadanje na dobročinstvo i vjeru tog dobročinstva. To što je ‘slomio ovnova dva roga, bacio ih na zemlju i pogazio’, predstavlja bacanje raspršivanje i dobročinstva i vjere, jer tko god učini to dobročinstvu učini to također i vjeri, pošto njih dvoje čine jedno. To što je ‘veliki jarčev rog bio slomljen’, predstavlja da u svemu tome oni sami ne primjećuju kako su njihova nastojanja proizvod vlastite inteligenicije. To što su ‘umjesto njega izrasla četiri roga’, predstavlja primjenu literalnog značenja Riječi u potvrđivanju njihovih dogmi. To što je ‘iz jednog od njih izrastao mali rog’, predstavlja argumentaciju da nitko nije u stanju sam od sebe ispuniti zakon, i činiti što je dobro. To što je ‘taj rog rastao prema jugu, prema zalasku sunca, i prema predivnoj zemlji’, predstavlja pobunu protiv svih stvari od Crkve. ‘I prema vojsci nebeskoj, od koje je neke zbacio, i zvijezdama nebeskim, koje je pogazio’, predstavlja uništenje, na ovaj način, sveg znanja o dobru i istini koje pripada dobročinstvu i vjeri. To što je ‘uzvisio sebe do princa vojske, od kojeg je bila oduzeta svegdašnja žrtva, kao i obitavalište u njegovu svetištu’, predstavlja da je na taj način ovaj princip uništio sve stvari koje pripadaju obožavanju Gospoda i Njegove Crkve. To što je ‘zbacio istinu na zemlju’, predstavlja da je krivotvorio istine iz Riječi. ‘Večer jutro, kada će svetište ponovno biti opravdano’, predstavlja kraj te Crkve i početak nove.

68. (4) U Riječi su ‘kozama’ naznačeni oni koji su u vjeri koja je odvojena od dobročinstva. To se vidi iz zanemarivanja dobročinstva na strani onih koji se spominju u Mateju.

Da se u Mateju 25:31-46, kada se spominju ‘koze’ i ‘ovce’, ne misli na ni jedne druge nego na one na koje se u Danijelu misli pod ‘jarcem’ i ‘ovnom’, je očigledno iz ove okolnosti, da su ovcama nabrojena djela dobročinstva, i rečeno je da su ih oni vršili; a kozama su nabrojena ista djela dobročinstva, ali je rečeno kako ih oni nisu vršili, zbog čega su bili prokleti. Jer kod onih ljudi koji su u vjeri koja je odvojena od dobročinstva, postoji zanemarivanje djela (ljubavi), što je posljedica njihovog nijekanja kako je u njima bilo što od Crkve i od spasenja; a kada se dobročinstvo, koje se sastoji od djela (ljubavi), na taj način otkloni, onda propada i vjera, pošto vjera izvire u dobročinstvu; a kada nema ni dobročinstva ni vjere, onda slijedi prokletstvo. Da su na tom mjestu ‘kozama’ naznačeni svi zli i opaki ljudi, onda ne bi bila nabrojena djela dobročinstva koja oni nisu vršili, već zla koja su činili. Takve osobe su također predstavljene sa ‘jarcima’ i u Zahariji:

‘Moj bijes je planuo na pastire, Ja ću kazniti jarčeve.’   Zaharija 10:3.

I u Ezekielu:

‘Pazite, Ja sudim između marve i marve, između ovnova i jaraca. Smatrate li da je mala stvar što pasete na dobroj paši, nego morate još ostatak nogama gaziti? Slabe ovce ste izgurali sa svojim rogovima, dok ih ne rastjeraste; Zato ću Ja spasiti Moje stado, neće više biti plijenom.’  Ezekijel 34:17, 18, 21, 22.

Više pročitajte na : ” Doktrina o Vjeri za Novi Jeruzalem

Spread the Truth