59. Ono što je iznad (poglavlje 55) bilo rečeno u svezi proglašavanja, svetosti, i sile Zakona, se može pronaći u slijedećim odlomcima iz Riječi:
Da je Jehova sišao na Planinu Sinaj u vatri, i da se planina tresla i dimila, i da su se čuli gromovi, vidjele munje, zatim gust oblak i zvuk trube, u Izlasku 19:16, 18; Ponovljenom Zakonu 4:11; 5:22-26.
Da su se prije Jehovinog silaska ljudi pripremali i posvećivali u trajanju od tri dana, u Izlasku 19:10, 11, 15.
Da su granice bile postavljene oko Planine da netko ne bi prišao ili dodirnuo njezinu granicu, i umro; a čak ni svećenici nisu smjeli pristupiti, već jedino Mojsije, u Izlasku 19:12, 13, 20-23; 24:1, 2.
Da je Zakon bio objavljen sa Planine Sinajske, u Izlasku 20:2-17; Ponovljenom Zakonu 5:6-21.
Da je Zakon bio zapisan prstom Božjim na dvije ploče od kamena, u Izlasku 31:18; 32:15, 16; Ponovljenom Zakonu 9:10.
Da je Mosijevo lice, kada je po drugi puta spustio te ploče sa planine, sjajilo, u Izlasku 34:29-35.
Da su se ploče čuvale u kovčegu, u Izlasku 25:16; 40:20; Ponovljenom Zakonu 10:5; 1 Kraljevi 8:9.
Da je iznad kovčega bilo postavljeno pomirilište, a iznad njega zlatni kerubi, u Izlasku 25:17-21.
Da kovčeg, zajedno sa pomirilištem i kerubima, sačinjava najunutarnije u šatoru, a da su zlatni svijećnjaci, zlatni oltar sa miomirisnim tamjanom i pozlaćeni stol na kojem su bili prinosni kruhovi, sačinjavali vanjski dio hrama, dok su deset zavjesa od najfinijeg ljubičastog i crvenog lana sačinjavali njegov najizvanjskiji dio, u Izlasku 25:1-do kraja; 26:1-do kraja; 40:17-28.
Da se mjesto na kojem je bio kovčeg zvalo Naj-Svetije-Mjesto, u Izlasku 26:33.
Da se sav Izraelski narod utaborio oko Prebivališta po redu prema njihovim plemenima, te su tako marširali iza njega svako prema svom rodu i porodici, u Brojevima 2:1-do kraja.
Da je nad Prebivalištem bio oblak po danu a vatra po noći, u Izlasku 40:38; Brojevima 9:15-do kraja; 14:14; Ponovljenom Zakonu 1:33.
Da je Gospod govorio sa Mojsijem sa mjesta iznad kovčega, između keruba, u Izlasku 25:22; Brojevima 7:89.
Da je kovčeg, zbog Zakona koji je bio u njemu, bio zvan ‘Jehova-tamo’, jer kada se kovčeg kretao naprijed, Mojsije bi rekao, ‘Ustani, o Jehova’; a kada se odmarao, ‘Vrati se, o Jehova’, u Brojevima 10:35, 36; a vidi također 2 Samuel 6:2; Psalam 132:7, 8.
Da zbog svetosti toga Zakona Aronu nije bilo dozvoljeno ući unutar vela osim sa žrtvom i sa tamjanom, u Levitskom Zakoniku 16:2-14, itd.
Da je kovčeg bio donešen u Sion od strane Davida sa žrtvama i uz povike, u 2 Samuelu 6:1-19.
Da je tom prilikom, Uza, koji je dodirnuo kovčeg, umro, u 2 Samuelu 6:7.
Da je kovčeg bio postavljen posred Jeruzalemskog hrama, gdje je sačinjavao svetište, u 1 Kraljevima 6:19 i dalje. 8:3-9.
Da su zbog Gospodnjeg prisustva i sile u Zakonu koji je bio u kovčegu, vode Jordana bile razdvojene, dok su ljudi, sve dok je kovčeg mirovao posred rijeke, prolazili na drugu stranu po suhom tlu, u Jošui 3:1-17; 4:5-20.
Da su se zidine Jeriha, kada se kovčeg nosio oko njih, srušile, u Jošui 6:1-20.
Da je Dagon, bog Filistejaca, pao na zemlju pred kovčegom, nakon čega je obezglavljen ostao ležati pred vratima hrama, u 1 Samuelu 5:1-4.
Da su zbog kovčega ljudi Bet Šemeša bili pobijeni, i to na tisuće njih, u 1 Samuelu 6:19.
Više pročitajte na: “VI. DESET ZAPOVIJEDI NAUČAVAJU KOJA ZLA SU GRIJESI“