Unutrašnjosti Božanske Riječi

‘Ono što su proroci zapisali putem nadahnuća, (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima. Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub, prirodni smisao Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji proizlazi iz Božjeg Srca.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7, 8′ J.Lorber

Unutrašnjosti Božanske Riječi

‘Ono što su proroci zapisali putem nadahnuća, (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima. Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub, prirodni smisao Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji proizlazi iz Božjeg Srca.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7, 8′ J.Lorber

29:43

10149. ‘I Moja će ih slava posvećivati’ (Izlazak 29:43) naznačava primanje Božanske Istine od Gospoda. Ovo je jasno iz značenja ‘posvećivanja’ kao primanja onog što je Božansko od Gospoda, što se obrađuje ispod; i iz značenja ‘slave’ kao Božanske Istine, što je obrađivano u 4809, 5922, 8267, 9429. ‘Biti posvećen’ naznačava primanje onog što je Božansko od Gospoda budući je Gospod jedini svet, i prema tome sve sveto dolazi od Njega, i također budući Božanska Istina koja isijava iz Njega je ono što je ‘svetim’ naznačeno u Riječi, 9818. Ali u ovom trenutku, gdje su djeca Izraela, paljenice i žrtve, Šator Sastanka, i oltar predmeti raspravljanja, ono što je reprezentativno je naznačeno sa ‘svetim’ i ‘posvećenim’. Razlog za to je da su među Izraelskim i Židovskim narodom sve stvari bile reprezentativne za unutarnje stvari Crkve (ovo ‘Crkve’ se odnosi na Božju Crkvu, ili ‘Istinsku Božju Crkvu’, budući je na nebu samo jedna jedina Istinska Božja Crkva koja na Zemlji, s obzirom na situaciju među ljudima, uzima ovaj ili onaj IZVANJSKI oblik), koje su stvari od vjere i ljubavi primljene od i ponuđene nazad Gospodu. Jer Crkva ustanovljena među tim narodom je bila reprezentativna Crkva.

[2] Budući je to tako, svi su izvanjski predmeti služili da bi naznačavali i reprezentirali takve stvari o kakvima unutarnje značenje podučava; i bilo je to naračun toga da su takvi predmeti bili nazivani svetima, takvi poput oltara, vatre na njemu, paljenice, loja, i krvi; Šatora Sastanka, stola na kojem su bili postavljeni prinosni kruhovi, stol sa tamjanom, svijećnjak, i sve njihove posude; pojedinačno kovčeg sa Svjedočanstvom u njemu; i kao dodatak kruhovi, kolači i keksi – koji su se nazivali minchahi – ulje, i miomirisni kad; baš kao i Aronove haljine, takve poput efoda, svečane odore, tunike, turbana, i posebice naprsnika. Sam Aron se nazivao svetim, i isto tako i djeca Izraela. Ali ni jedan od ovih predmeta ili ljudi nije bio svet, nego iz razloga da su služili da bi reprezentirali i tako naznačavali svete stvari, to jest, Božanske stvari koje dolaze od Gospoda; jer ove jedine su svete. 

[3] Ljudi koji ne gledaju dalje/van izvanjskih oblika ka unutarnjim stvarnostima pretpostavljaju kako su takvi predmeti bili sveti vrlinom onog što su reprezentirali budući su oni bili iznutra sveti nakon što su bili posvećeni. Ali ti su ljudi potpuno u zabludi. Ako oni obožavaju te predmete kao da su iznutra sveti, oni obožavaju zemaljske stvari, i nisu daleko od toga da su poput onih koji obožavaju komadiće kamena ili drva, kao što to čine idolopoklonici. Ali ljudi koji obožavaju/časte stvarnosti koje su reprezentirane ili naznačene, to jest, svete i Božanske stvari, su oni koji su angažirani u istinskom obožavanju; jer njima su izvanjske stvari samo posredni uzroci koji im omogućavaju razmišljati i žudjeti takve stvarnosti koje sačinjavaju suštinske stvari Crkve, koje, kako je bilo izjavljeno iznad, su stvari od vjere i ljubavi koje su primljene od i ponuđene nazad Gospodu Isusu Kristu.  

[4] Situacija je slična u današnje vrijeme sa Svetom Večerom. Kada oni koji joj prisustvuju ne misle, kao posljedica njihova vjerovanja, o Gospodu i Njegovoj Ljubavi spram ljudske rase, i u svezi obnavljanja života u skladu sa Njegovim zapovijedima, oni obožavaju/časte jednostavno kruh i vino tamo, a ne Gospoda. Oni misle kako su izvanjski predmeti kruha i vina sveti; ali oni nisu sveti sami po sebi, jedino vrlinom onoga što označavaju. Jer kruh tamo označava Gospoda s obzirom na dobro ljubavi, a vino naznačava Gospoda s obzirom na istinu vjere, i istovremeno čovjekovo primanje Njega, ova su dva entiteta suštinski elementi Crkve, time suštinski elementi obožavanja, vidi 4211, 4217, 4735, 6135, 6789, 7850, 8682, 9003, 9127, 10040.

Iz svega ovoga se može vidjeti što ‘sveto’ i ‘biti posvećen’ naznačava u Riječi.

Spread the Truth