Unutrašnjosti Božanske Riječi

‘Ono što su proroci zapisali putem nadahnuća, (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima. Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub, prirodni smisao Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji proizlazi iz Božjeg Srca.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7, 8′ J.Lorber

Unutrašnjosti Božanske Riječi

‘Ono što su proroci zapisali putem nadahnuća, (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima. Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub, prirodni smisao Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji proizlazi iz Božjeg Srca.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7, 8′ J.Lorber

29:31

Print Friendly, PDF & Email

3854. ‘Jahve je vidio’ (Postanak 29:31) predstavlja Gospodinovo pred-viđanje (foresight) i (Njegovu) Providnost. To se jasno vidi (= to je očigledno) iz značenja ‘gledanja’ (ili ‘iz onog što predstavlja gledanje’) (seeing), kada se pripisuje Gospodinu, koje predstavlja pred-viđanje i Providnost, o čemu će biti riječi (ili ‘što će se obrađivati’) u sljedećem stihu gdje je subjekt Ruben, koji je tako nazvan zbog izraza (= čije je ime izvedeno iz) ‘vidjeti’ (o tome da je ‘Jehova’ ‘Gospodin’ vidi 1343, 1736, 1793, 2156, 2329, 2921, 3023, 3035).

[2] Što se tiče pred-viđanja i Providnosti, generalno gledano, pred-viđanje se više odnosi (ili ‘je razmjerno/relativno u odnosu’) na čovjeka, a Providnost više (ili ‘je razmjerno/relativno u odnosu’) na Gospodina. Gospodin je pred-vidio (foresaw) od vječnosti kakva će ljudska rasa biti u budućnosti, i kakav će biti svaki njezin pojedini član (ili ‘i kakve će kvalitete biti svaki njezin član’), i da će zlo rasti cijelo vrijeme (= neprestano rasti), sve dok čovjek na kraju (= konačno) ne bude, sam od sebe, naglavačke jurio u pakao. S obzirom na to (ili ‘na račun toga’), Gospodin ne samo da je providio/omogućio sredstva uz pomoć kojih se čovjek može odvratiti od pakla i voditi/privesti ka raju, već ga On u Svojoj Providnosti i neprestano odvraća (od pakla) i vodi (prema raju). Gospodin je također pred-vidio da će biti nemoguće da se bilo koje/kakvo dobro ukorijeni u čovjeku osim u njegovoj slobodi, jer sve ono što se ne ukorijeni u slobodi je raspršeno na prvi znak (ili ‘približavanje’) zla i kušnji. To je Gospodin pred-vidio, baš kao i činjenicu da će čovjek sam od sebe, što će reći, iz svoje vlastite slobode, biti naklonjen (= će težiti/naginjati) najdubljem paklu. S obzirom na to, Gospodin je omogućio/providio da čovjek, ako već ne bi dozvolio da ga se u slobodi vodi ka dobru/raju, može ipak biti ‘savijen’ prema blažem paklu; ali ako bi dozvolio da ga u slobodi vodi do dobra, onda može biti vođen/uveden u raj. Iz ovih razmatranja čovjek može vidjeti što je pred-viđanje a što Providnost, kao i to da su prikladne pripreme napravljene za stvari koje su pred-viđene (ili ‘i da je ono što je pred-viđeno time omogućeno’).

[3] Iz ovoga možemo vidjeti koliko puno griješi onaj koji vjeruje da Gospodin nije pred-vidio i ne vidi i najmanju pojedinačnu stvar u čovjeku (ili ‘sa čovjekom’ = koja se tiče čovjeka), ili da unutar tih najmanjih pojedinačnih stvari On ne pred-viđa i ne vodi (čovjeka), dok su u stvari Gospodinovo pred-viđanje (foresight) i Providnost prisutne unutar naj-sitnijih detalja svih najmanjih pojedinačnih stvari koje se tiču čovjeka (= koje se odnose ili pripadaju čovjeku), u pojedinostima/stvarima tako sićušnim da je nemoguće shvatiti/obuhvatiti bilo kakvim načinom razmišljanja/premišljanja samo jednu od sto milijuna njih. Jer svaki najmanji dijelić vremena (= trenutak) čovjekova života povlači sa sobom lanac (ili ‘uključuje seriju’) posljedica koje se protežu u vječnost. Zaista, svaki je trenutak kao novi početak onima koji slijede, i stoga je svaki pojedini trenutak života i njegova razumijevanja i njegove volje novi početak (ili ‘a tako je sa svim i svakim trenutkom njegova života’). A pošto je Gospodin pred-vidio od vječnosti kakav će čovjek biti u budućnosti (= kakva će biti njegova kvaliteta) i čak i u vječnosti, jasno/očigledno je da je Njegova Providnost prisutna u najmanjim pojedinačnim stvarima, i, kako je bilo rečeno, vodi ga i okreće tako da bi mogao biti takav, što se postiže neprestanim pre-oblikovanjem njegove slobode. Ali ovaj subjekt će Gospodinovom Božanskom milošću biti podrobnije diskutiran kasnije (further on = u nastavku knjige).

Spread the Truth