359. On, posljedično tome, ima i sasvim drugačije ponašanje te je i njegovo obožavanje/štovanje Gospodina, Kojeg on ne doživljava kao udaljenog Boga već kao svog Oca, sasvim drugačije prirode. Njegovo obožavanje pak, tj. na koji način ‘duhovno obnovljeni’ čovjek obožava Gospodina Isusa Krista Emanuela Kojeg je prepoznao kao Jednog jedinog trojedinog Boga, tj. utjelovljenog Jehovu Oca, otkrivamo iz duhovnog smisla riječi koje nalazimo u nastavku Knjige Postanka, naime, da je Abraham, spazivši trojicu, ‘potrčao sa ulaza svog šatora Njima u susret’ (Postanak 18:2), nakon čega je ‘pao ničice na zemlju’ (Postanak 18:2) rekavši: ‘Gospodine moj, ako sam stekao milost u Tvojim očima, nemoj mimoići Svoga sluge!’ (Postanak 18:3) zatraživši od Njih dozvolu ‘da donese malo vode, da bi oprali noge, te nakon toga pod stablom počinuli’ (Postanak 18:4), te ‘da donese kruha kojim bi se okrijepili prije nego pođu dalje’ (Postanak 18:5). Kada su mu za to ‘dali dozvolu’ (Postanak 18:6) Abraham je ‘požurio u šator, k Sari, te joj rekao da brzo zamijesi i ispeče prevrtu od tri mjerice brašna’ (Postanak 18:6), nakon čega se ‘požurio otrčavši ka govedima, gdje je uhvatio mlado i debelo tele koje je dao momku da ga što brže pripravi’ (Postanak 18:7). I na kraju iz toga što je ‘uzeo maslaca, mlijeka i pripravljeno tele te ga stavio pred trojicu, dok je on sam, dok su oni blagovali, stajao pred njima, pod stablom’ (Postanak 18:8).
361. Nakon toga je ‘pao ničice na zemlju’ (Postanak 18:2), što predstavlja ‘duboku poniznost’ koja proizlazi iz svjesnosti o vlastitoj nečistoći/grešnosti (= svaki prirodni pokret, stoga korespondira sa određenim unutarnjim osjećajem; vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2153’), a također i podređenost Gospodinovoj volji (vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3118, 4360, 5682’), dok riječi ‘Gospodine moj, ako sam stekao milost u Tvojim očima, nemoj mimoići Svoga sluge!’ (Postanak 18:3) predstavljaju svjesnost o vlastitoj slabosti i nemoći kao i spoznaju da bi bez Gospodinove sveobuhvatne milosti bio sasvim izgubljen. Drugim riječima, takav čovjek je svjestan kako je on sam u sebi nečist/grešan od glave do pete i da sam od sebe (= prepušten sebi), bez Gospodina, ne može učiniti ništa što pridonosi njegovu spasenju.
Izvučeno iz “Abrahamovo sjeme – zajednica svetih“
