310.      Na pitanje koje se ovdje nameće samo od sebe, naime, ‘Kakvo je pak bilo (što je karakteriziralo) to vrijeme u kojem je živio Noa?’, nam odgovor daje Knjiga Postanka, u kojoj čitamo kako su Zemlju tada nastanjivali ‘Nefili/Nephilim’ (Hebrejski = lypn = ‘divovi’), ljudi čiju kvalitetu otkrivamo iz slijedećih riječi, naime, ‘da se u Jehovinim očima Zemlja bijaše iskvarila i napunila nepravdom’, ‘da je Jehova vidio kako se svako biće na Zemlji izopačilo’ (Postanak 6:11, 12), ‘da je vidio kako je čovjekova pokvarenost na Zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek zloća’ (Postanak 6:5), i dalje iz toga što se ‘Jehova u Svom srcu ražalostio što je načinio čovjeka na Zemlji’ (Postanak 6:6), da bi na kraju nedvosmisleno izjavio: ‘Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica Zemlje – od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku – jer sam se pokajao što sam ih napravio! (Postanak 6:7) Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se Zemlja napunila opačinom; i evo, uništit ću ih zajedno sa Zemljom (Postanak 6:13).’

311.      O kvaliteti tadašnjih ljudi, Nefila, govori i E.Swedenborg u svojim Nebeskim Tajnama, gdje kao komentar na Postanak 6:4 nalazimo ove riječi: 

312.      ‘Nefili’ predstavljaju one koji su, uvjereni u svoju vlastitu vrijednost/značaj/ugled i nadmoćnost, tretirali sve što je sveto/duhovno i istinito kao beznačajno/bezvrijedno… oni su se zvali ‘moćnim ljudima/divovima’ zbog njihove (prevelike) samo-ljubavi (Nebeske Tajne – 580).’ 

313.      Ako bi upravo rečeno preselili u današnje vrijeme, i ako bi pri tome govorili o ‘prirodnim’ ljudima, tj. ne-vjernicima, ‘Nefili’ bi u tom slučaju predstavljali izuzetno arogantne, samo-dopadljive, materijalistične ljude koji preziru, odbacuju i pod nogama gaze (ako već ne riječima onda svojim bez-božnim djelima) sve što ima veze sa religijom i Crkvom, tj. Bogom, ljude koji su ‘veliki u svojim očima’ (= oholi), koji su toliko obuzeti samo-ljubavlju da naposlijetku zamišljaju kako su oni sami bogovi. A ‘kada takva uvjerenja preuzmu nekoga’, reći će E.Swedenborg, ‘ona su poput ljepila u kojima se istine i dobra (= sva stanja u čovjeku koja su povezana sa istinom i dobrom, znači stanja nevinosti, ljubavi prema Bogu i prema bližnjem, tj. stanja suosjećanja prema boli i patnji drugih ljudi, itd.) čvrsto zalijepe i prema tome od njih čovjek više nema nikakve koristi (= kao i da ih nema = čovjek je tada sâmo zlo i neistina = čovjek tada gleda i voli samo sebe i stvari od ovog svijeta koje mu poslužuju). Iz tog razloga, kada su takvi ljudi dosegli vrhunac ovakvih uvjerenja (= i posljedičnog izopačenog življenja) oni su pretrpjeli (najprije duhovno pa onda nakon toga i prirodno) uništenje kojeg su sami uzrokovali (feat: ‘Nebeske Tajne – 563’).’

314.      A ako bi ovo isto primjenili u slučaju današnjih vjernika, tj. u slučaju da se ta kvaliteta ljudi (= Nefili) nalazi u nekoj od crkava, onda bi Nefili (Schmidius, čijim se prijevodom Biblije koristio E.Swedenborg, ‘Nefile’ tumači kao ‘otpadnike od istinske vjere’) bili ljudi koji imaju znanja o istinama iz Riječi Božje (= u unutrašnjem duhovnom smislu Riječi se te ‘istine’ nazivaju ‘sinovi Božji’ = pošto svaka istina izvire iz Boga), ali ne žive po tim istinama, tj. ne čine dobro (= ‘živjeti po istini’ = činiti dobro), već potapaju ta znanja/istine u svoje vlastite zle požude (= u unutrašnjem duhovnom smislu Riječi Božje se te ‘zle požude’ nazivaju ‘kćeri ljudske’ = pošto svo zlo izvire iz čovjeka, tj. iz njegove zle volje), onečišćavajući tako ono što je sveto (‘Potvrđujući istovremeno svoje pretpostavke u koje su u potpunosti uvjereni.’ E. Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 570’) i uništavajući time svoju vlastitu dušu [‘Kada je netko/bilo tko takve prirode da potapa istine vjere u svoje vlastite sulude/bolesne/umobolne želje on time čini istine nečistima/nesvetima/unholy i lišava sebe ostataka (= svih dobara ljubavi i istina vjere, te njihovih popratnih stanja) koji, iako su sa njim ipak ne mogu biti izvučeni na površinu. Jer istog trenutka kada ti ostaci izbiju na površinu/kada se izvade, oni se učine nečistima/nesvetima onim stvarima koje su već onečišćene. Jer onečišćenja/oskvrnuća Riječi stvaraju tako reći tvrdu kožu koja blokira i apsorbira u sebe sva dobra i sve istine koji sačinjavaju ostatke.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 571’].

315.      ‘Djeca’ koja se ‘rađaju’ iz takve ‘veze’, iz veze između ‘istina vjere’ i ‘zlih čovjekovih strasti’, su razna ‘krivovjerja’ (= falsificirane i iskrivljene istine) za koja su njihovi ‘tvorci’, učeni ljudi na dobrom glasu, uvjereni kako su jedina ispravna i kako jedina vode do Boga (ovo je ujedno i komentar na stih iz Postanka 6:4; ‘to su od starine po snazi glasoviti ljudi’).

316.      Posljedica svega ovoga (i u slučaju prirodnih i u slučaju ‘duhovnih’ Nefila) je odsustvo svake volje za dobrom ljubavi prema bližnjem i odsustvo bilo kakve percepcije duhovne istine (= što stvara iluzije/obmane u umu takvog čovjeka). A kada u ljudima nema volje za dobrom ljubavi prema bližnjem (= kada ne vide potrebu bližnjih, kada ne čuju njihove jauke i vapaje za pomoć), i kada ljudi posljedično tome ne percipiraju istinski smisao duhovnih istina vjere (= kada su njihovi umovi preplavljeni raznoraznim neistinama uz pomoć kojih oni žele obraniti i podržati takav bez-božnički način života), onda je sve duhovno i plemenito u čovjeku ‘potopljeno’, on tako reći prestaje biti ‘čovjek’ (= u njemu ‘umire sve čovječno’), što je (ili ‘u čemu se otkriva’) duhovna korespodencija ‘velike poplave’ koja se ubrzo nakon toga uistinu i dogodila (= u naše ‘na Noino u potpunosti nalik vrijeme’ je to ‘velika prirodna katastrofa koja će se u dogledno vrijeme uistinu i dogoditi’).

317.      ‘U ljudi tog vremena (, koji su u potpunosti postali materijalistični/prirodni/tjelesni,) su sva volja za dobrom i svo razumijevanje istine bili uništeni. Umobolne/sulude želje su (pre)uzele mjesto volji ka činjenju dobra a umobolne/sulude obmane su zamijenile razumijevanje istine, i te su obmane i želje bile zajedno izmiješane. Posljedično tome, nakon što su na ovaj način tako reći uništili sve ostatke (dobra i istine u sebi), oni su bili neizbježno uništeni.’               E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 594’

318.      Šesti stih šestog poglavlja Knjige Postanka ukazuje kako se ‘Jehova, vidjevši takvo stanje stvari, najprije u srcu ražalostio pa onda i pokajao što je napravio čovjeka, odlučivši kako će sa lica Zemlje izbrisati ne samo tu izopačenu kvalitetu ljudi već i sve drugo što živi na njoj (= zvijeri, puzavce i ptice u zraku), sve osim Noe ‘koji je bio pravedan i neporočan čovjek, i koji je uvijek sa Bogom hodio (Postanak 6:9), njegova tri sina, žene njegove i ženâ njegovih sinova te životinja, od svega što je živo po dvije vrste, koje su našle mjesta uz njega na ‘od-strane-Jehove-konstruiranoj’ lađi (Postanak 6:17-21).‘ 

319.      ‘Jehova se pokajao što je napravio čovjeka na Zemlji’ (Postanak 6:6), tumači dalje E.Swedenborg, ‘predstavlja/znači milost. A da ‘On se u srcu ražalostio’ ima slično značenje, je jasno ako se uzme u obzir da Jehova od vječnosti pred-viđa (foresees) svaku pojedinačnu stvar i prema tome se nikad ne kaje. Kada je napravio čovjeka, što će reći, stvorio ga iznova i usavršio do te mjere da je on postao božanski, On je također pred-vidio (foresaw) da će u procesu vremena on postati ovdje opisana vrsta čovjeka (vidi 439-459). A pošto je On pred-vidio kakav će on čovjek postati, On se nije mogao pokajati. To je poprilično jasno (ili ‘da je to tako se poprilično jasno vidi’) u Samuelu:

‘Samuel reče, Nepobjedivi Izrael ne laže, i neće se pokajati, jer On nije čovjek da bi se pokajao.’   1 Samuel 15:29

Više pročitajte na: “Kao što je bilo u Noino vrijeme…“