Kao što je bilo u Noino vrijeme…
(Znaci Vremena – 308-336)
308. ‘U ona su vremena – a i kasnije – na Zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su od starine po snazi bili glasoviti ljudi.’ Postanak 6:4
309. Evanđelja po Mateju (24 poglavlje) i Luki (17 poglavlje) nas obavještavaju da će pred Posljednji Sud na ovoj Zemlji biti (baš) ‘kao što je bilo u Noino vrijeme, kada su ljudi, ne sluteći ništa, bezbrižno jeli i pili, ženili se i udavali, sve dok nije došao Potop i skoro ih svih odnio.’
310. Na pitanje koje se ovdje nameće samo od sebe, naime, ‘Kakvo je pak bilo (što je karakteriziralo) to vrijeme u kojem je živio Noa?’, nam odgovor daje Knjiga Postanka, u kojoj čitamo kako su Zemlju tada nastanjivali ‘Nefili/Nephilim’ (Hebrejski = lypn = ‘divovi’), ljudi čiju kvalitetu otkrivamo iz slijedećih riječi, naime, ‘da se u Jehovinim očima Zemlja bijaše iskvarila i napunila nepravdom’, ‘da je Jehova vidio kako se svako biće na Zemlji izopačilo’ (Postanak 6:11, 12), ‘da je vidio kako je čovjekova pokvarenost na Zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek zloća’ (Postanak 6:5), i dalje iz toga što se ‘Jehova u Svom srcu ražalostio što je načinio čovjeka na Zemlji’ (Postanak 6:6), da bi na kraju nedvosmisleno izjavio: ‘Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica Zemlje – od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku – jer sam se pokajao što sam ih napravio! (Postanak 6:7) Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se Zemlja napunila opačinom; i evo, uništit ću ih zajedno sa Zemljom (Postanak 6:13).’
311. O kvaliteti tadašnjih ljudi, Nefila, govori i E.Swedenborg u svojim Nebeskim Tajnama, gdje kao komentar na Postanak 6:4 nalazimo ove riječi:
312. ‘Nefili’ predstavljaju one koji su, uvjereni u svoju vlastitu vrijednost/značaj/ugled i nadmoćnost, tretirali sve što je sveto/duhovno i istinito kao beznačajno/bezvrijedno… oni su se zvali ‘moćnim ljudima/divovima’ zbog njihove (prevelike) samo-ljubavi (Nebeske Tajne – 580).’
313. Ako bi upravo rečeno preselili u današnje vrijeme, i ako bi pri tome govorili o ‘prirodnim’ ljudima, tj. ne-vjernicima, ‘Nefili’ bi u tom slučaju predstavljali izuzetno arogantne, samo-dopadljive, materijalistične ljude koji preziru, odbacuju i pod nogama gaze (ako već ne riječima onda svojim bez-božnim djelima) sve što ima veze sa religijom i Crkvom, tj. Bogom, ljude koji su ‘veliki u svojim očima’ (= oholi), koji su toliko obuzeti samo-ljubavlju da naposlijetku zamišljaju kako su oni sami bogovi. A ‘kada takva uvjerenja preuzmu nekoga’, reći će E.Swedenborg, ‘ona su poput ljepila u kojima se istine i dobra (= sva stanja u čovjeku koja su povezana sa istinom i dobrom, znači stanja nevinosti, ljubavi prema Bogu i prema bližnjem, tj. stanja suosjećanja prema boli i patnji drugih ljudi, itd.) čvrsto zalijepe i prema tome od njih čovjek više nema nikakve koristi (= kao i da ih nema = čovjek je tada sâmo zlo i neistina = čovjek tada gleda i voli samo sebe i stvari od ovog svijeta koje mu poslužuju). Iz tog razloga, kada su takvi ljudi dosegli vrhunac ovakvih uvjerenja (= i posljedičnog izopačenog življenja) oni su pretrpjeli (najprije duhovno pa onda nakon toga i prirodno) uništenje kojeg su sami uzrokovali (feat: ‘Nebeske Tajne – 563’).’
314. A ako bi ovo isto primjenili u slučaju današnjih vjernika, tj. u slučaju da se ta kvaliteta ljudi (= Nefili) nalazi u nekoj od crkava, onda bi Nefili (Schmidius, čijim se prijevodom Biblije koristio E.Swedenborg, ‘Nefile’ tumači kao ‘otpadnike od istinske vjere’) bili ljudi koji imaju znanja o istinama iz Riječi Božje (= u unutrašnjem duhovnom smislu Riječi se te ‘istine’ nazivaju ‘sinovi Božji’ = pošto svaka istina izvire iz Boga), ali ne žive po tim istinama, tj. ne čine dobro (= ‘živjeti po istini’ = činiti dobro), već potapaju ta znanja/istine u svoje vlastite zle požude (= u unutrašnjem duhovnom smislu Riječi Božje se te ‘zle požude’ nazivaju ‘kćeri ljudske’ = pošto svo zlo izvire iz čovjeka, tj. iz njegove zle volje), onečišćavajući tako ono što je sveto (‘Potvrđujući istovremeno svoje pretpostavke u koje su u potpunosti uvjereni.’ E. Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 570’) i uništavajući time svoju vlastitu dušu [‘Kada je netko/bilo tko takve prirode da potapa istine vjere u svoje vlastite sulude/bolesne/umobolne želje on time čini istine nečistima/nesvetima/unholy i lišava sebe ostataka (= svih dobara ljubavi i istina vjere, te njihovih popratnih stanja) koji, iako su sa njim ipak ne mogu biti izvučeni na površinu. Jer istog trenutka kada ti ostaci izbiju na površinu/kada se izvade, oni se učine nečistima/nesvetima onim stvarima koje su već onečišćene. Jer onečišćenja/oskvrnuća Riječi stvaraju tako reći tvrdu kožu koja blokira i apsorbira u sebe sva dobra i sve istine koji sačinjavaju ostatke.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 571’].
315. ‘Djeca’ koja se ‘rađaju’ iz takve ‘veze’, iz veze između ‘istina vjere’ i ‘zlih čovjekovih strasti’, su razna ‘krivovjerja’ (= falsificirane i iskrivljene istine) za koja su njihovi ‘tvorci’, učeni ljudi na dobrom glasu, uvjereni kako su jedina ispravna i kako jedina vode do Boga (ovo je ujedno i komentar na stih iz Postanka 6:4; ‘to su od starine po snazi glasoviti ljudi’).
Više pročitajte na: “Kao što je bilo u Noino vrijeme…“
