Akademija Vječnog Proljeća

 

Akademija Vječnog Proljeća

Print Friendly, PDF & Email

U čemu se sastojala instrukcija u drevnim proročkim školama?

9/56 [7] Ja vam svima govorim: naposlijetku će svatko morati biti podučen od strane Boga u svome srcu (Izaija 54:13; Ivan 6:45), jer onaj koji naposlijetku ne bude podučen od strane Oca ili od strane Božjeg Duha u Meni putevima čiste ljubavi prema Meni i svome bližnjem, taj ne dolazi k Meni, Sinu vječne Ljubavi, koji je vječno Svjetlo, Put, Istina i sâm Život, jer Ja sam u Sebi Očeva mudrost. Iako vi ovo sve sada ne razumijete u potpunosti, ali razumijet ćete kada se nakon Moga uzašća preporodite u Duhu iz Mene, jer to je živi Duh sve istine koji u potpunosti i vječno živi u sebi, i on će vas voditi/uvesti u svu mudrost.

[8] Na to gostioničar reče: ‘O Gospodine i Učitelju, Ja sam čuo mnoge stvari o prijašnjim proročkim školama (ili ‘o proročkim školama ranijeg doba’), koje su bile posebice uobičajene/normalna stvar u doba sudaca, i koje su također nastavile postojati i nakon toga u vrijeme kraljeva sve do današnjeg vremena. Ali ipak, Ja nisam nikad bio u stanju sasvim jasno otkriti u čemu su se u stvari sastojale njihove lekcije/poduke i vježbe. Ali od vremena kada je netko postao prorok u skladu sa potpunom istinom (ili ‘prema potpunoj istini’), Jehovin Duh je nedvojbeno/nepogrešivo progovarao kroz njegova usta, što je također bilo i potvrđeno djelima nekolicine velikih proroka (ili ‘što su djela nekolicine većih proroka također i potvrđivala’).

[9] U čemu su se u stvari sastojale lekcije/poduke i vježbe proročkih škola?

[10] Rekoh Ja: ‘Slušaj, prijatelju Moj, stvari koje su se događale u tom vremenu – kao priprema za današnje vrijeme (i to) jedino u vidu svakojakih korespondencija – stoje sada ispunjene ispred tebe. U toj školi su suci i svećenici, koji su bili probuđeni u svom duhu, prihvaćali, na način kako je to činio Aaron, djecu koja su već od samog rođenja bila odgajana na jedan čist i dobar način od strane svojih Bogo-bojaznih roditelja, naravno, posebice dječake koji su bili iznad svega fizički potpuno zdravi i snažni. Tamo su oni najprije trebali savladati čitanje, matematiku i pisanje (ili ‘najprije su bili prikladno/temeljito podučeni u čitanju, matematici i pisanju’). Nakon toga su primili jako dobru instrukciju iz Svetog Pisma (ili ‘o Svetom Pismu’), naime iz knjiga Mojsijevih, a onda također i iz zemljopisa i etnologije (u onoj mjeri u kojoj je Zemlja bila poznata tadašnjem čovjeku).

[11] Istovremeno se od njih pažljivo zahtjevalo (urged = navaljivati, požurivati) ne samo da poznaju Božje zapovijedi već također da ih dobrovoljno i što je striktnije moguće i vrše, te da samostalno donose odluke. Istovremeno su se oni, u skladu sa njihovom dobi i stupnjem duhovnog razvoja, izlagali mnogim testovima i ispitima, tako da bi iznutra/u sebi postigli živo uvjerenje i znanje o tome u kolikoj mjeri je njihova snaga već porasla da se odupru cijelom svijetu i njegovim privlačnostima/uzbuđenjima/zavodljivostima.

[12] Oni su posebice trebali biti zaštićeni od ljenosti, koja je majka svih drugih grijeha i zala, zbog čega su bili podvrgnuti raznoraznim fizičkim poslovima koji su bili prilagođeni njihovoj fizičkoj snazi.

[13] Jednom kada su odrasli/sazrijeli i kad su postali dovoljno snažni u samo-negiranju izvojevavši (tako) pobjedu nad sobom, onda ih se vodilo do njihova unutrašnjeg bića (ili ‘uvodilo u njihovo najunutarnije biće’) kroz nauku o korespodencijama, uz čiju pomoć su oni stigli do žive vjere te su postignuli nesalomljivu volju u sjedinjenju sa Božjom voljom koju su oni jako dobro poznavali i koju su isto tako u potpunosti vršili još od njihova djetinstva. Tako su oni već bili u stanju izvesti mnoge znakove pošto je njihova vlastita volja postala jedno sa Božjom voljom, a njihova vjera kao istinsko, živuće svjetlo sa nebesa nije više dopuštala da ikakve sumnje uđu u njihova prosvjetljena srca.

[14] Jednom kada se sve ovo ostvarilo unutar istinskog i živog reda (ili ‘jednom kada je istinski i živi red bio postignut’), onda su se studenti, kroz njihovu živu vjeru i njihovu volju koja je bila ujedinjena sa Božjom voljom u svim njihovim akcijama, napunili Božjeg Duha, (naravno) svatko u skladu sa njegovim vlastitim individualnim sposobnostima. Kroz to se njihov unutarnji/duhovni vid/vidik proširio, pa su tako (kroz njega ili uz njegovu pomoć) oni mogli u korespodentnim slikama predviđati buduće stvari i događaje, koje su onda zapisivali za buduće generacije.

[15] Tko god je jednom postigao ovo stanje, i koji je imao ove vizije, taj bi također u svome najdubljem unutarnjem biću postigao i stupanj unutarnje žive riječi te je čuo Jehovin glas u sebi. To je onda bila ‘Riječ Božja’ koju je prorok zatim objavljivao ljudima (i) koja kao da je dolazila iz Božjih usta, koju je u stvari morao objaviti jer ga je na to tjerao Duh Božji koji ga je prožimao (ili ‘koji se u njemu rasprostirao’ ili pak ‘koji je u njemu obitavao’). Gledaj, ovakva je bila proročka škola, i na način kojeg sam opisao su ljudi bili formirani u proroke u stvarnoj i istinskoj školi života.’         

         Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 9/56:7-15’  J.Lorber

 

ZLATNO PRAVILO PROROČKIH ŠKOLA

1/80 2. Ali među njima je prednjačio (ili ‘iznad svih tu je bio’) Enoh koji je u svojoj nepokolebljivoj vjeri i u svojoj ljubavi prema Meni bio uvjeren (= točno je proračunao/pretpostavio) da Ja izvjesno i sasvim sigurno neću razočarati/prevariti njegovo čvrsto/nepokolebljivo povjerenje u Moje milosrđe i milost.

3. Jer iako su (i) drugi shvatili/spoznali/uvidjeli da Meni ništa nije nemoguće, oni su i dalje sumnjali u Moju volju, (a sumnjali su zato) jer još nisu izučili/naučili tu veliku slobodnu umjetnost, (koja se sastoji od slijedećeg) kako u srcu, nepokolebljivim putem čiste ljubavi, izračunati/proračunati Moju vječnu, uzvišenu i neizrecivu vjernost -, umjetnost u kojoj je Moj dragi Enoh već postao majstor (ili ‘postigao najveću umješnost/spretnost/vještinu’). A kao rezultat toga on je bio uvijek poprilično siguran u pouzdan uspjeh onog što je u svojoj pravičnoj (just) ljubavi očekivao od Mene.

4. Stoga, on nikad nije bio tužan i nije sažaljevao onog kome se nešto neugodno dogodilo. Jer njegovo oko je neprestano počivalo na Mome srcu, tako da je on jasno percipirao/uočavao tajno rukovođenje Moje ljubavi i kako ona uz pomoć naizgled čudnovatih sredstava uvijek najbolje zna kako na najprikladniji način voditi djecu prema postignuću/ostvarenju vječnog života. U (svojoj) procjeni/proračunu je on otišao čak toliko daleko da bi sa velikom sigurnošću određivao (ili ‘mogao odrediti’) kako, kada, gdje i zašto će se nešto dogoditi i sa kakvim rezultatom. I stoga je on bio, na neki način, prvi prorok na zemlji i originalni utemeljitelj tako zvanih proročkih škola koje su postojale do Mog čovječjeg (= u liku čovjeka) dolaska na zemlju čija je (= proročkih škola) jedina svrha bila podučiti učenike u Mojoj ljubavi skoro od samog rođenja. Svijet im je bio prikazan kao učvršćen temelj Moje ljubavi, kao velika škola u kojoj su svi ljudi, kroz kratko razdvajanje/otcjepljenje od Mene, trebali razviti veliku žudnju za Mnom potstaknutu (urged) impulsom njihova vlastitog unutarnjeg života. Izvanjska svjetovna uzbuđenja/privlačnosti su tu samo kao kušnje (tako) da bi čovjek mogao sebe suditi u skladu sa (ili ‘u odnosu na’) Mojom ljubavlju. I jednom kada čovjek više ne uživa (ili ‘pronalazi zadovoljstva’) u svijetu, već ima sve veću (= ona koja stalno raste) žudnju za Mnom, njegovo unutarnje oko i uho se otvaraju i, iako i dalje u smrtnom, zavodljivom (seductive)  tijelu, on će čuti a ponekad čak i vidjeti svetog Oca.

5. Nakon toga će ga prožeti duh vječne ljubavi. Svugdje će vidjeti budućnost, sadašnjost i prošlost i smrt tijela će ga ispuniti sa neopisivim blaženstvom, jer jedino onda/tek tada će on početi najjasnije uviđati da to uopće nije smrt već jedino potpuno buđenje u vječni život.

6. Ova i još neke druge za/uz Moju ljubav usko vezane stvari, su predstavljale suštinu proročke škole čiji je originalni/prvi utemeljitelj, po Mojoj volji (ili ‘Mojom voljom’ ili pak ‘jer sam Ja to tako želio’), bio Enoh.

7. Njegovo zlatno pravilo iz Mene je uvijek bila baza i unutarnji temelj svih proročkih škola i glasi ovako:

8. Vi niste u stanju vjerovati da postoji Bog sve dok Ga niste već (za)voljeli sa svom snagom dječjeg srca. Tko god kaže: ‘Ja vjerujem u Boga!’, ali Ga ne može voljeti, je lažac i (u sebi) nema života. Jer Bog je stvarni/istinski vječni život; Njegova ljubav je taj život. Kako itko može shvatiti/razumjeti/spoznati život na drugi način do kroz život? Ali kako je samo ljubav život, kao u Bogu vječno iz Sebe, stoga u čovjeku kroz Božje milosrđe, kako čovjek onda može reći da vjeruje u Boga kada Ga tisuću puta negira u svojem ljubavi-lišenom stanju koje u stvari nije život, već samo određena agilnost/okretnost Bogom stvorene prirode, koja je pogodna za primanje života ljubavi od Boga.

9. Agilno/okretno tijelo još nije čovjek, već/ono je jedino stvoreno da nosi čovjeka uz pomoć žive duše udahnute u njega. Ako ta utjelovljena duša ne apsorbira život ljubavi iz Boga, ona je mrtva bez obzira na njezinu agilnost/hitrost i korisnost njezinih čula.

10. To je bilo zlatno pravilo. Da su vremenom kroz i iz njega nastala (originated) još i druga pravila je prirodno baš kao što je prirodno da je iz prve ljubavi, koja se kod ljudi postepeno istopila u vjeru, nastalo/rezultiralo deset zapovijedi i Proroci, i od njih, konačno, opet jednom čista ljubav kroz Mene za Mene i otud za bližnjeg.

11. Tako je i način života strogog/striktnog odricanja/odbacivanja svijeta sve do trenutka dok nije primljen živi duh ljubavi također proizlazio/rezultirao iz ovog pravila i od tada pa na dalje je zemaljski život promijenjen da bi se bazirao na čistoj slobodi, prema kojoj (ili ‘u skladu sa kojom’) je onda svaki prorok živio i djelovao.

12. Tako je također bilo (ili ‘tako eto stvari stoje’) sa proročkim školama koje su, kako je već prije rečeno, bile utemeljene od strane Enoha.

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Božje Domaćinstvo – 1/80:2-12’ J.Lorber

Spread the Truth