Molitva duha… u Istini…
‘Bog je Duh, i koji Mu se klanjaju, moraju Mu se klanjati u (svom) duhu i Istini.’ Ivan 4:24
‘Što je u stvari molitva?!’, pitao se Francois Fenelon, slavni Kambrajski Nadbiskup i najizvrsniji učenik Madame Guyon, odgovorivši:
‘Istinska molitva je samo drugo ime za ljubav prema Bogu, i njezino savršenstvo ne čini mnoštvo riječi (Matej 6:7)… ta zna Otac naš što nam je sve potrebno puno prije nego Ga zatražimo (Matej 6:8).
Istinska molitva je molitva srca, a srce moli jedino ono za čime žudi.
Moliti je, stoga, žudjeti – ali žudjeti ono što bi Bog htio da žudimo!’
*
Svaki čovjek traži mir… spokoj duši svojoj… no rijetki su… doista rijetki… oni koji u toj potrazi uspijevaju…
‘Zašto je čovjekova duša tako nespokojna, zašto je naše srce toliko nemirno?!’ pitaju me mnogi u svojoj nemoći.
Na što im odgovaram: ‘Ljudska je duša tako nespokojna i naše je srce toliko nemirno zato što smo nesretni!’
‘A zašto smo nesretni?!’ oni će.
‘Zato što nemamo, i ne dobijamo, ono za čime žudimo, ili, još bolje i preciznije (bliže istini), zato jer ono što dobijamo nije ono za čime žudimo!
To je uzrok ljudskog nezadovoljstva… nemira i time nespokoja!’
‘Za čime čovjek žudi?’, pitaju dalje.
‘On žudi za onime što voli’, odgovaram.
‘A što čovjek voli?’
‘On voli jedino ono što mu pruža užitak… to ga tako reći hrani… to mu daje život i iz tog razloga on baš to naziva DOBRIM!’
Dozvolite mi da ovo još malo pojasnim pošto je od izuzetne važnosti.
Sve što se oko nas, kao i nama samima događa, jest Božja volja… ili da se poslužim jezikom Svetog Pisma, ‘Sve su nam vlasi na glavi izbrojane, i ni jedan vrabac ne padne na zemlju bez Božjeg dopuštenja’ (Matej 10:29, 30; Luka 12:6, 7).
Drugim riječima, svime, i svakim od nas, ‘rukovode’ nevidljivi prsti Božanske Providnosti… koja pak u sebi nije ništa drugo nego ‘način na koji Bog iz Svoje vječne i beskrajne Božanske Ljubavi, a posredstvom Svoje neizmjerne Božanske Mudrosti, ostvaruje Svoj sveti cilj!’
A koji je sveti cilj Božje vječne i beskrajne Ljubavi kojeg On ostvaruje kroz Svoju neizmjernu Božansku Mudrost?
Njegov cilj je vječno blaženstvo naše duše u sjedinjenju sa Njime (Ivan 17 poglavlje)!
Sve vodi k tome, i sve je tako uređeno da bi nas pripremilo za, te uvelo u to stanje!
Prema tome, kada smo spoznali koja je Božja volja i tako koja je krajnja svrha našeg postojanja, i kada smo postali svjesni kako su sve okolnosti našeg života tako uređene da bi nas pripremile i naposlijetku dovele do tog stanja najvišeg blaženstva, i kada uz to uviđamo kako mi u našoj ograničenoj mudrosti, tj. sa našom ograničenom percepcijom, ne možemo i nikako nismo u stanju ‘izračunati’ koji put nas najbrže dovodi do tog cilja, doći ćemo (moramo doći!) do vrlo jednostavnog i izuzetno važnog zaključka, naime, kako ‘biti ne-zadovoljan sa onime što se oko nas, i nama samima, događa (u čemu je kako je iznad bilo objašnjeno uzrok sve naše nesreće, tj. nemira i nespokoja), nije ništa drugo nego misliti kako mi, takvi nesavršeni kakvi jesmo, poznajemo taj put bolje od Savršenog Boga, Koji je Sâm Put (Ivan 14:6)…
… zatim, kako smo mi, slijepi kakvi jesmo, oni koji Njega Svevidećeg trebamo voditi i dovesti do željenog cilja, a ne On nas…
… te kako mi, grešni kakvi jesmo, bolje od Njega, Svetog, znamo što nam je sve na tom putovanju prijeko potrebno i zašto!
Koje li oholosti… i kako samo ta stara zmija (Otkrovenje 20:2) uvijek i iznova uspijeva obmanuti čovjeka sa zamamnim ‘plodovima stabla poznanja dobra i zla’ (Postanak 3:1-7)…
*
Molitva koju je Madame Guyon upoznala… i koju naučava u ovoj knjizi… je … dakle… način života… i jedan ‘poseban’ odnos prema Isusu Kristu…
Ta ‘molitva srca’, tj. ljubavi, zahtjeva od nas jedan potpuno novi stav volje u odnosu na sve-prisutnu Božju volju… i podučava nas kako u svemu, uvijek i bez ustručavanja željeti jedino ono što je Bog od vječnosti želio za nas…
Zastanimo ovdje na trenutak… jer pred nama se otkriva jedna od najvećih tajni:
Ako se ama baš ništa ne može dogoditi, i ne događa se, a da to nije Božja volja (ili Božje dopuštenje), i ako je to što se događa bilo začeto u Njegovoj beskrajnoj Ljubavi i sprovodi se u djelo kroz Njegovu neizmjernu Mudrost, te tako u sebi nosi najveće dobro i blaženstvo ne samo za nas već također i za sve koji u događajima imaju bilo kakvog udjela…
… i ako mi, spoznajući tu istinu, našu slabašnu volju sjedinimo sa Njegovom silnom voljom ne žudeći pri tome ništa drugo nego baš ono što On žudi od, i, za nas… i ako pri tome stalno imamo (i moramo imati!) na umu kako je to što On žudi od, i, za nas baš ono što nam se upravo događa, i ono što će nam se uvijek događati…
… pred nama će se otkriti predivna stvarnost… naime, mi spoznajemo kako je sve što nam se događa, ili će se tek dogoditi, ono što nam donosi najveće moguće dobro… vječno dobro… i time baš ono što želimo…
… posljedično tome mi u tome (bez obzira o čemu bilo riječ) počinjemo uživati (jer, kao što je bilo ukazano iznad, mi uživamo i možemo uživati, jedino u onome što nam donosi dobro!)…
… u tom trenutku se cijeli naš svijet počinje mijenjati… odjednom nas sve počinje privoditi k željenom cilju… odjednom nam svi oko nas počinju služiti…
… za nas prestaje postojati bilo kakvo ‘zlo’… za nas više nema ničeg ‘lošeg’… mi postajemo svjesni da čak i najgora moguća stvar koja (nam) se događa, ili se može dogoditi, ‘vodi k dobru one koji ljube Boga’ (Rimljanima 8:28)…
‘Bože, budi Tvoja volja a ne moja’ je savršena molitva ljubavi koju je Krist izrekao u Getsemanskom vrtu (Luka 22:42)… molitva koja je Njegovom svetom krvlju blagoslovljena na Križu…
‘Bože, budi Tvoja volja a ne moja’ je savršena molitva ljubavi u kojoj nismo više mi oni koji se molimo… ne, ‘Duh se sada u nama moli (zauzima) baš za one stvari koje nam Duh želi dati za naše ponajveće dobro (Rimljanima 8:26)!’
Kapije našeg srca se pri tome širom otvaraju kako bi propustile Nebeskog Kralja… Koji sada započinje vladati u nama (Psalam 24:7-10; Otkrovenje 3:20)…
A jednom kada Isus Krist započne kraljevati u našem srcu, tj. kada naša duša postane Njegovo kraljevstvo… jednom kada nas On počne u cjelosti posjedovati… i kada mi posjedujemo Njega… onda je nebo naše… i sa njime blaženstvo… te mir koji ‘nadilazi svako razumijevanje’ (Filipljanima 4:7)…
Ne žurite dalje, prislonite svoju dušu na ovu predivnu istinu… ogrnite se ovom najuzvišenijom spoznajom:
SVE što nam se događa… u svakom trenutku… je baš ono što želimo, tj. mi niti želimo nešto drugo, niti nešto više od onog što nam se baš u tom trenutku događa…
Drugim riječima… prestali smo žudjeti za nečim određenim… posebnim… te žudimo za svime… što Bog želi… i što nam On milostivo daje… i to nas ispunjava neizrecivom radošću… te (kako su sve brige pri tom nestale; Matej 6:25-34) našoj duši donosi toliko željeno spokojstvo a srcu (iz gore objašnjenih razloga) potpuni i blaženi mir (naime, tada, ne prije, svaka želja našeg srca biva zadovoljena; tada, ne prije, mi tražimo od Oca Nebeskog sve stvari u Njegovo ime; Ivan 14:13, 14; 15:7, 16; 16:23-26; i molimo se bez prestanka; 1 Solunjanima 5:16)!
*
Biti će onih koji se neće složiti sa mnom (i Madame Guyon)… u izjavi kako je nebesko blaženstvo… dostupno svim ljudima… i to već sada… na ovoj zemlji…
… njima ću odgovoriti…. u suprotno vas niti ja niti bilo tko drugi ne može uvjeriti riječima… jedino što vas može uvjeriti je vaše osobno iskustvo… jedino ako se odvažite na ovaj ‘unutarnji put’… na ovaj predivan ‘poduhvat’ (kojeg krasno opisuje ova knjiga)… vaša će vas vlastita spoznaja uvjeriti kako opisano doista ni približno ne dočarava one radosti koje nam srcu donosi živo Prisustvo Isusa Krista (u svoj istini ne postoji način, niti jezik, kojim bi se mogao opisati taj doživljaj… taj susret… i ljubavni zagrljaj naše duše, ‘zaručnice’, sa Isusom Kristom, njezinim jedinim istinskim ‘Zaručnikom’; Pjesma nad Pjesmama 1:2)…
Isto tako, vjerujem kako će biti nemali broj onih koje će razočarati sadržaj ove knjige… i vrsta molitve koju u njoj, nadahnuta i vođena duhom Isusa Krista (Ivan 16:13-15; 15:26; 20:22), opisuje Jeanne Guyon…
… a pri tom pogotovo mislim na one koji na molitvu gledaju kao na ‘potraživanje’, kao na ‘poziv u pomoć’… koji za molitvom posežu jedino u onim trenucima kada im iluzorna kontrola životnih prilika izmiče iz ruku….
Oni će, vjerujem, čak biti i uvrijeđeni (Ivan 6:60, 61, 66) onime što od njih zahtjeva ova knjiga.
Molitva potpune vjere i bezuvjetne ljubavi… Molitva odustajanja od sebe samog i potpunog prepuštanja u Božje ruke… Molitva neprestanog življenja u Božjem Prisustvu… će im izgledati ne-stvarno…
… a ipak… to je ‘molitva duha u Istini’ (Ivan 4:21-24)… molitva srca… i stoga jedina prava molitva… koja u sebi stvarno nosi ključ savršenstva… i koja nam doista donosi ‘svako dobro!’
*
Bit će naravno i onih, uostalom uvijek ih je bilo, koji će ovo štivo okarakterizirati ‘krivovjernim’, onih koji će reći, ‘zloduha ima, što ju slušate!’ (Ivan 10:19-21)
Što takvima reći… nego ih uputiti na Propovjednika sa Maslinske Gore, Koji nedvosmisleno reče: ‘Svaki se prorok po djelima njegovim poznaje’ (Matej 7:16)…
‘Svako učenje’, što je duhovno značenje riječi ‘prorok’, ćete vrlo lako prepoznati da li je od Boga ili ne, tj. da li je istinito… po samim ‘plodovima’ koje proizvodi u vašem vlastitom životu…
Stoga, prijatelju dragi, ako primjetite kako vas neko učenje upućuje na, te privodi k Isusu Kristu… Iskupitelju i Spasitelju našemu… ako ste, prateći njegova načela, vi iz dana u dan sve više suobličeni sa Njime, tj. postajete sve bolja osoba…
… ako uviđate kako ste sposobni napraviti puno više i bolje za čovjeka do vas koji pati, kao i za zajednicu u cjelini…
… i naposlijetku… ako primjetite kako prakticirajući ono što od vas to učenje zahtjeva postajete sve ispunjeniji, sretniji i mirniji (Ivan 7:16, 17)…
… onda to učenje bez ikakve sumnje dolazi od Boga i, kao takvo… ljude ponovno privodi k Bogu…
Stoga, prijatelju dragi:
‘Po plodovima ćete ga njegovim prepoznati.’ Matej 7:20
Lorens N.
Prosinac 2008
* Odgovarajući jednom prilikom svom prijatelju na pitanje o duhovnim praksama u svom životu, rekao sam:
‘Moj je duhovni život vrlo jednostavan… i sastoji se od ‘samo’ jedne stvari… Molitve!
Drugim riječima’, nastavio sam, ‘moj cijeli život je jedno neprestano općenje sa Isusom Kristom u Molitvi te, kao posljedica ili izražaj te Molitve, aktivan život nesebičnog služenja bližnjemu u Njegovom Prisustvu.’
Naravno spomenuo sam i blagodati te ‘molitve’… tj. jednog takvog ‘molitvenog’ načina života u Kristovom Prisustvu… poput neizrecivog mira duše… jedne tihe ali postojane i snažne radosti… sigurnost… jasnoću… spoznaju… ispunjenje… snagu…
Malo je reći kako su te riječi zainteresirale mog mladog prijatelja i ‘kolegu’, štoviše, njegovo ozareno lice mi je govorilo da ga više ništa drugo nije ni zanimalo do li te ‘molitve’ o kojoj sam pričao a čije darove je on izgleda i sam priželjkivao…
‘Zamisli to ovako’, rekao sam, ‘zamisli da se u svakom trenutku, cijelog dana, nalaziš uvijek na pravom mjestu i u pravo vrijeme, što će reći, zamisli da je svaka stvar koja se dogodi oko tebe i sa tobom, baš ono što si želio, ono za čime tvoje srce žudi! Zar ne bi bio neopisivo sretan?!’
Gledajući njegovo lice, oči koje su sjajile kao i tračak sumnje na licu, nastavio sam: ‘Kako je to moguće?!’, pitaš se sad. ‘Razmisli, pa mi reci, kada je čovjek i zašto nesretan?! Kada si, recimo, i zašto ti sâm ne-zadovoljan u životu?!’
‘Čovjek je nesretan, tj. ti si ne-zadovoljan u svom životu, kada se događaju one stvari koje ne želi(š) da se događaju, i kada se nalazi(š) na nekom drugom mjestu od onog gdje bi htio biti, zar ne?!’
‘Nadalje, zašto ti ne želiš te stvari koje ti se događaju, nego neke druge, tj. zašto se želiš nalaziti na nekom drugom mjestu, a ne baš na tom gdje se sada nalaziš?!’
Šutio je… no oči kojima me pomno promatrao kao da su mu sve više sjajile!
‘Ti ne želiš one stvari koje ti se upravo događaju, nego neke druge, jer misliš kako je u tim drugim stvarima tvoja sreća… i tvoje ispunjenje, ti si uvjerenja kako su baš te druge ‘daleke’, tebi nedohvatne stvari bolje i za tebe korisnije od onih koje su ti nadohvat ruke.
Isto tako, ti se želiš nalaziti na nekom drugom mjestu, a ne na ovom gdje se upravo nalaziš, jer si uvjerenja kako se stvari koje smo upravo spomenuli, koje priželjkuješ, nalaze baš tamo… a ne na mjestu gdje se ti sam ovog trenutka nalaziš!’
I vidi, to je uzrok tvoje kao i nesreće i nezadovoljstva svih ostalih ljudi, naime, ljudi žele nešto drugo od onog što im se događa, oni hoće imati nešto drugo a ne ono što već imaju, i na kraju, oni hoće otići negdje drugdje, da bi sve to namaknuli!
‘Molitva o kojoj ti govorim, tj. koju svakodnevno prakticiram’, nastavio sam dalje, ‘taj moj molitveni način života je ključ za ovaj po-najveći problem ljudi, kojeg ona vrlo lako i jednostavno riješava oslobađajući ljude od ove za njih nepodnošljive muke!’
Kažem ‘ne-podnošljive’ pošto oni, budući ne znaju kako riješiti taj problem, i time otkloniti tu strašnu muku od sebe, posežu za raznim drogama i opijatima ne bi li sebe omamili do te mjere da isti problem više ne primjećuju, tj. da više ne osjećaju tu nepodnošljivu muku.
S druge strane, čovjek koji moli ovu molitvu polako spoznaje… a ubrzo to postaje i način njegovog življenja, kako je svaki događaj njegovog života, sve što mu se dogodilo, događa i što će mu se tek dogoditi (bilo u svijetu, bilo u njemu samome!), Božja volja … ili Božje Dopuštenje… i kao takvo, nosi u sebi za njega najveće moguće dobro…
A jednom kada to čovjek DOISTA spozna… kada je cijelim svojim bićem svjestan kako baš ono što mu se upravo događa, i to na mjestu gdje se upravo SADA nalazi, njemu donosi najveće dobro… on odjednom ne samo da ne želi više ništa drugo… nego više ne želi ni biti na nekom drugom mjestu…
… i na taj način postaje savršeno zadovoljan sa situacijom u kojoj se nalazi… kao i sa mjestom gdje mu se sve to događa… i njegovu dušu počinje preplavljivati do tada nepoznati mir… ispunjenje o kojem nije ni sanjao…
… Štoviše… Božje Prisustvo mu postane ‘živo i opipljivo’… on doslovno osjeća kako živi i neprestano hoda u društvu Isusa Krista… te tako u sebi i po sebi spoznaje riječi koje je jednom davno izgovorio Prorok:
‘Savršen ćeš biti… kada ispred Mene budeš hodio!’
Postanak 17:1.
Lorens N.
Ožujak 2009
