U SVAKOM DETALJU RIJEČI POSTOJI VJENČANJE GOSPODA I CRKVE,
I POSLJEDIČNO TOME VJENČANJE DOBRA I ISTINE.

248. Do sada nije bilo poznato da u svakom detalju Riječi postoji vjenčanje Gospoda i Crkve, i posljedično tome vjenčanje dobra i istine: niti se to moglo opaziti, pošto duhovni smisao Riječi nije bio otkriven sve do sada, a ovo vjenčanje jedino ovaj smisao može učiniti očiglednim. Jer u Riječi postoje dva značenja, koja se nazivaju duhovnim i božanstvenim, skrivena u značenju Slova; što pripada duhovnom značenju se posebice odnosi na Crkvu, a što pripada božanstvenom značenju, na Gospoda. Sadržaj duhovnog značenja se također odnosi prema Božanskoj Istini, a sadržaj božanstvenog značenja prema Božanskom Dobru; i posljedično tome u Riječi postoji ovo vjenčanje. Međutim, ovo je očigledno jedino onima koji, iz duhovnih i božanstvenih značenja u Riječi, poznaju smisao riječi i imena, neke riječi i imena su pripisane dobru, neke istini, a neke uključuju obadvije reference. Prema tome, bez znanja o ovom značenju se ovo vjenčanje u svakom detalju Riječi ne može vidjeti, i posljedično tome ova unutarnja istina do sada nije bila razotkrivena. Pošto tamo postoji takvo vjenčanje u svakom detalju Riječi, prema tome se u njoj često pojavljuju dvostruki izražaji, koji izgledaju kao ponavljanja; ali oni, međutim, nisu ponavljanja; već se jedan odnosi prema dobru a drugi prema istini, a kada su obadva uzeta zajedno oni ostvaruju sjedinjenje dobra i istine, i tako ih kombiniraju u jedno. Ovo je također temelj Božanske svetosti Riječi; jer u svakom Božanskom djelu postoji sjedinjenje dobra sa istinom, i istine sa dobrom.

249. Rečeno je kako u svakom detalju Riječi postoji vjenčanje Gospoda i Crkve, i posljedično vjenčanje dobra i istine; jer gdje je vjenčanje Gospoda i Crkve tamo je također vjenčanje dobra i istine, potonje rezultira iz prijašnjeg. Jer kada je Crkva, ili čovjek koji pripada Crkvi, utemeljen u istinama, Gospod onda ulazi u te istine sa dobrom, i oživljava ih; ili, što je isto, kada je čovjek koji pripada Crkvi u razumijevanju istine, Gospod onda ulazi u njegovo razumijevanje kroz dobro ljubavi prema bližnjemu i tako ulijeva život u njega.

            Postoje dvije životne sposobnosti u svakom čovjeku, razumijevanje i volja, razumijevanje je primatelj istine, i otud mudrosti, volja je primatelj dobra, i otud ljubavi prema bližnjemu. Ove dvije sposobnosti trebaju činiti jedno, da bi čovjek mogao biti pripadnik Crkve; i one su ujedinjene kada čovjek formira svoje razumijevanje od pravih istina, prividno sam od sebe, i kada je njegova volja ispunjena sa dobrom ljubavi, što je učinjeno Gospodom. Na ovaj način čovjek ima život istine i život dobra, život istine u njegovom razumijevanju a život dobra u njegovoj volji; a kada su ovi ujedinjeni, oni formiraju ne dva života već jedan. Ovo je vjenčanje Gospoda i Crkve, i također vjenčanje dobra i istine u čovjeku.

250. Oni koji pažljivo čitaju Riječ ne mogu a ne primjetiti primjenu dvostrukih izražaja koji izgledaju kao ponavljanja iste stvari; kao na primjer, brat i drug, siromašni i bijedni, divljina i pustinja, praznoća i praznina, neprijatelj i protivnik, grijeh i nepravda, bijes i gnjev, narod i ljudi, radost i veselje, oplakivanje i ridanje, pravda i prosudba, i tako dalje. Ovi izgledaju kao da su istoznačni izrazi, dok u stvari nisu. Jer riječi brat, siromah, divljina (praznoća), neprijatelj, grijeh, bijes, narod, radost, oplakivanje i pravda se koriste u odnosu na dobro, i, u suprotnom smislu, na zlo; dok se riječi drug, bijednik, pustinja, praznina, protivnik, nepravda, gnjev, ljudi, veselje, ridanje i prosudba koriste u odnosu na istinu, i, u suprotnom smislu, na neistinu. Ipak, izgleda čitatelju koji je u neznanju o istini koja je uključena kako su siromah i bijednik, divljina i pustinja, praznoća i praznina i tako dalje, jedna te ista stvar; dok one to nisu, nego postaju jedno sjedinjenjem.

            U Riječi su također mnoge druge stvari blisko povezane; poput vatre i plamena, zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena (kruha i vode), kruha i vina, grimiznog i skupocjenog lana, i tako dalje. To je zbog toga što su vatra, zlato, mjed, drvo kruh i grimiz korišteni u odnosu na dobro, dok su plamen, srebro, željezo, kamen, voda, vino i skupocjen lan korišteni u odnosu na istinu. Na isti način je rečeno da ljudi trebaju voljeti Boga sa svim srcem i cijelom dušom; i također da će Bog stvoriti u čovjeku novo srce i novi duh, jer srce se koristi u odnosu na dobro ljubavi, a duša i duh u odnosu na istine vjere. Postoje, štoviše, određeni izražaji, koji imaju dijela i u dobru i u istini, i korišteni su zasebno, bez dodavanja drugih; ali ove i mnoge druge stvari su očigledne jedino anđelima, i onima koji, dok percipiraju prirodni smisao, razumiju također i duhovni smisao.

251. Bilo bi zamorno ukazati iz Riječi da se tamo pojavljuju takvi dvostruki izrazi, koji su prividno ponavljanja iste stvari, jer to bi ispunilo mnoštvo stranica. Ali kako bi otklonio svu sumnju, navest ću neke odlomke gdje su zajedno korišteni narodi i ljudi, radost i veselje. Sljedeće su odlomci gdje su imenovani narodi i ljudi:

‘Ah grešna li naroda, ljudi natovarenih nepravdom.’  Izaija 1:4.

‘Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku… Ti si ljude umnožio.’  Izaija 9:2, 3

‘O Asiru, šibo gnjeva mojega… Na narod ću ga poslati licemjeran, na ljude što Me razjariše.’  Izaija 10:5, 6.

‘U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, ljudi će željno tražiti. I prebivalište Njegovo bit će slavno.’   Izaija 11:10.

‘Jehova, koji je udario ljude… udarcima bez kraja i konca, Koji je gnjevno vladao narodima.’   Izaija 14:6

‘U ono će vrijeme će kao dar Gospodu biti donešeni ljudi raštrkani/rastrgani i opljačkani… narod podijeljen/izmjeren i pogažen.’  Izaija 18:7.

‘Zato te slavi narod snažan, grad moćnih ljudi Tebe se boji.’    Izaija 25:3.

‘Jehova će raskinuti… lice zastora bačenog na sve ljude, i veo koji pokriva sve narode.’ Izaija 25:7.

‘Pristupite… narodi; pomno slušajte, ljudi.’  Izaija 34:1.

‘Ja… te pozvah… za Savez ljudima i svjetlost narodima.’   Izaija 42:6.

‘Neka se saberu svi narodi, i neka se skupe ljudi.’   Izaija 43:9.

‘Evo, dajem rukom znak narodima, i zastavu svoju dižem ljudima.’   Izaija 49:22.

‘Evo, učinih te svjedokom ljudima, princem i zapovjednikom narodima.’   Izaija 55:4.

‘Evo dolaze ljudi iz zemlje sjeverne, narod velik… s krajeva zemlje.’ Jeremija 6:22.

‘Ne dam da više slušaš rug naroda, ne dam da više budeš na sramotu ljudima.’   Ezekijel 36:15

‘Svi ljudi i narodi… će Mu služiti.’  Danijel 7:14.

‘Neka narodi ne govore o njima poslovice, i kažu među ljudima: Gdje im je Bog?’  Joel 2:17.

‘Ostatak mojih ljudi će ih oplijeniti, preostatak moga naroda zaposjest će ih.’   Sefanija 2:9.

‘I doći će mnogi ljudi i moćni će narodi tražiti Jehovu nad Vojskama u Jeruzalemu.’ Zaharija 8:22.

‘Ta vidješe oči moje spasenje Tvoje, koje si pripravio pred licem svih ljudi: svjetlost na prosvjetljenje naroda.’   Luka 2:30-32

‘Otkupio si nas… krvlju svojom iz svakoga plemena i naroda.’   Apokalipsa 5:9.

‘Treba da ponovno prorokuješ pred… ljudima i narodima.’  Apokalipsa 10:11.

‘Ti me postavi glavarom naroda; ljudi koje ne poznavah će mi služiti.’        Psalam 18:43.

‘Jehova razbija nakane narodima, mrsi namjere ljudima.’   Psalam 33:10.

‘Na porugu smo narodima, ljudi kimaju glavom nad nama.’   Psalam 44:14.

‘Jehova će nam podložiti ljude, i narode staviti pod noge naše…Bog kraljuje nad narodima: Prinčevi su ljudi sazvani zajedno.’  Psalam 47:3, 8, 9.

‘Neka te slave ljudi… nek’ se vesele i kliču narodi: jer sudit ćeš ljudima pravedno i narode voditi na zemlji.’   Psalam 67:3-5.

‘Sjeti me se, Jehova, po dobroti prema svojim ljudima… , da se radujem radosti Tvojih naroda.’  Psalam 106:4, 5.

Narodi i ljudi su spomenuti zajedno, pošto su narodima naznačeni oni koji su u dobru, i u suprotnom smislu, oni koji su u zlu; a ljudima oni koji su u istinama, i u suprotnom smislu, oni koji su u neistinama. Iz ovog razloga oni koji pripadaju Gospodovom duhovnom kraljevstvu se nazivaju ljudima, a oni koji pripadaju Njegovom božanstvenom kraljevstvu se nazivaju narodima; jer svi u duhovnom kraljevstvu su u istinama i posljedično u inteligenciji, dok su svi u božanstvenom kraljevstvu u dobru, i posljedično tome u mudrosti.

252. Mnogi drugi izrazi su korišteni u Riječi na ovaj način, poput radosti i veselja, kao u sljedećim odlomcima:

‘A gle: radost i veselje, ubijaju goveda.’  Izaija 22:13.

‘Pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.’  Izaija 35:10; 51:11.

‘Nije li… radosti i veselja nestalo iz Doma Boga našega?’   Joel 1:16.

‘Glas radosti i glas veselja će prestati.’   Jeremija 7:34; 25:10.

‘Post desetoga mjeseca postat će za Dom Judin radost i veselje.’   Zaharija 8:19.

‘Veselite se s Jeruzalemom i radujte se u njoj.’   Izaija 66:10.

‘Raduj se i veseli kćeri Edomska.’  Tužaljke 4:21.

‘Raduj se, nebo, i kliči, zemljo.’’  Psalam 96:11.

‘Objavi mi radost i veselje.’   Psalam 51:8.

‘Radost i veselje će u Sionu odjekivat’, i zahvalnice i glas hvalospjeva.’  Izaija 51:3.

‘Bit će radost; i rođenju njegovom mnogi će se veseliti.’   Luka 1:14.

‘Uklonit ću… glas radosti i glas veselja: glas zaručnika, i glas zaručnice.’   Jeremija 7:34; 16:9; 25:10.

‘Opet će se na ovom mjestu oriti… poklici radosti, poklici veselja; glas zaručnika i glas zaručnice.’  Jeremija 33:10, 11; i na drugim mjestima.

Obadvoje, i radost i veselje su spomenuti u ovim odlomcima pošto se radost koristi u odnosu na dobro, a veselje, u odnosu na istinu; to jest, radost se odnosi na ljubav, a veselje na mudrost. Jer radost pripada srcu, a veselje duhu; to jest, radost pripada volji, a veselje razumijevanju. Očigledno je da je u ove dvostruke izraze također uključeno vjenčanje Gospoda i Crkve, pošto su spomenuti

‘poklici radosti i poklici veselja, glas zaručnika i glas zaručnice.’  Jeremija 7:34; 16:9: 25:10; 33:10, 11;

jer Gospod je zaručnik a Crkva je zaručnica. Da je Gospod zaručnik se može vidjeti u Mateju 9:15; Marku 2:19, 20; Luki 5:35; a da je Crkva zaručnica se može vidjeti u Apokalipsi 21:2, 9; i 22:17.

Iz tog razloga je Ivan Krstitelj rekao o Isusu:

‘Onaj koji ima zaručnicu je zaručnik.’  Ivan 3:29.

253. Na račun vjenčanja Božanskog Dobra i Božanske Istine u svakom dijelu Riječi, se tako učestalo pojavljuju izrazi ‘Jehova Bog’, i također ‘Jehova Svetac Izraelov’, kao da je riječ o dva, dok su pak oni jedno. Jer Jehova naznačava Gospoda s obzirom na Božansko Dobro Božanske Ljubavi; a Bog, Svetac Izraelov, naznačava Gospoda s obzirom na Božansku Istinu Božanske Mudrosti. Iako su Jehova i Bog, i Jehova i Svetac Izraelov spomenuti u mnogim odlomcima u Riječi, a ipak se misli samo na jednog, kao što se može vidjeti u ‘Doktrini u svezi Gospoda Iskupitelja.’

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 248-253’