Tajna Križa …
“Hoće li tko za Mnom (ili ‘tamo gdje sam Ja’), neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za Mnom.’ Matej 16:24
Prijatelji moji dragi, braćo i seke, pozdravljam vas i blagoslivljam u Svetom Imenu Isusa Krista! J
Ovih sam dana sa D. razgovarao o tome tko uzrokuje nesreće i nevolje, i patnje u čovjekovom životu, pa mi se poradi rasporeda riječi u njezinim rečenicama čini važnim napraviti na ovom mjestu razliku između Božje volje i Božjeg dopuštenja, budući su to dvije prilično različite stvari.
Sve što je dobro, i k dobromu vodi, od Boga je i time je Božja volja! S druge strane, sve što je nasuprotno tom dobru, i time protivno Božjoj volji, jeste zlo, i od vraga je, i posljedica je okretanja dobra koje iz Boga izvire u zlo, što Bog dopušta poradi obnavljanja vragova i vražjeg, budući on uvijek predviđa sve mogućnosti, i osigurava ih, kako bi se opet to ‘samo-za-onog-u-kome-je-to-Božje-dobro-izokrenuto-i-tako-postalo-zlo’ moglo okrenuti u dobro!
Kod E.Swedenborga čitamo kako slijedi:
‘Jer vragu je dozvoljeno namjeravati zlo, čak to zlo ostvariti, u čovjeku, ali u svrhu da se zlo može pretvoriti u dobro. Riječ Božja obiluje takvim slučajevima, od kojih je sam Isus Krist bio primjer i slika. On je dozvolio vragu da Ga odvede sve do smrti na križu, a ipak to zlo koje Mu je bilo nanešeno od strane Židova, i istovremeno od vraga, je bilo okrenuto u samo Dobro, jer je rezultiralo u spasenju ljudske rase.’ E.Swedenborg ‘Riječ Objašnjena – 3161, 3162’
Upravo rečeno važi za svaki aspekt života, bilo da govorimo o bolesti tijela, bilo da govorimo o kušnjama, neprijateljstvu okoline… itd. itd. … Bog dakle dozvoljava da zlo ‘izbije’, i tim putem daje mogućnost da se nadvlada i u onome koji nanosi zlo, i u onome koji ga trpi (vidi E.Swedenborg ‘Božanska Providnost – 234 na dalje’)!
‘Njegov je prevareni i varalica.’ Job 12:16
*
‘Čovjek mora biti regeneriran, tj. nanovo rođen, kako bi bio sposoban ući u nebesko kraljevstvo; I tako, da stvari svjetovne i zemaljske mogu biti odbačene ispod i iza onih koje su duhovne, te da ne okupiraju ni jedno jedino mjesto iznad ili unutar njih. Drugim riječima, red koji je bio izokrenut mora biti ponovno obnovljen; jer bez obnavljanja reda, stvari koje su inferiorne su na mjestu neba, a stvari uzvišene na mjestu pakla, jer, u čovjeku koji nije regeneriran, sve što hrani/njeguje te ljubavi koje su neprijatelji ljubavi spram Isusa Krista, je uzvišeno i time unutarnje. Kada je taj red izvrnut, svjetovne ljubavi doista ostaju, ali na takav način da su, relativno ljubavi spram Krista Isusa, one potpuno mrtve. Onda one sačinjavaju tijelo, tako reći, svake i svih pojedinačnih stvari – tijelo koje ni najmanje ne živi od sebe samoga, već od duše, potonje usađuje privid kao da je samo tijelo bilo živo. Sve dok ljubavi spram sebe i svijeta djeluju kao duša, toliko je čovjek potpuno mrtav; i onda duhovne stvari ne oživljavaju njegovo tijelo (ovo POČETNO ‘mrtvo’ stanje čovjeka, opisano je u 1 i 2 stihu prvog poglavlja Knjige Postanka, gdje je rečeno kako prirodan ili duhovno mrtav čovjek, također ima duhovnog čovjeka, koji je ‘nebo’, i ‘prirodnog’ čovjeka, koji je ‘zemlja’, no on nema pojma da ima unutarnjeg ili duhovnog čovjeka, budući je sav u tijelu i svijetu, i time su sva njegova djela u sebi mrtva, budući je u njima ljubav prema svijetu i samome sebi, tj. sve što on čini je lišeno istinskog dobra i u mraku je zablude = ‘zemlja bijaše pusta i prazna’; formiranje duhovnog čovjeka od takvog prirodnog i mrtvog u duhu čovjeka, pa onda božanstvenog čovjeka od duhovnog, koji je ‘7 dan’ i ‘slika Božja’, je ono o čemu govori ne samo ta Knjiga, tj. prvo poglavlje i drugo do 17 stiha, već i cijela Riječ u totalu = tamo je u prvim poglavljima Postanka to generalno opisano, a cijela Riječ to pak razrađuje u detalje J; postepeno pojavljivanje stvarnog duhovnog života u čovjeku, je dakle raspoređeno u ‘7 dana’, koja u sebi nisu ništa drugo nego nova i progresivna stanja u čovekovom preporađanju; čovjek se na ovoj Zemlji rodi u zlu od glave do pete, zbog čega je uostalom Gospod rekao, ‘Ako se čovjek ponovno ne rodi, ne može vidjeti kraljevstva nebeskoga!’ Ivan 3:3, 5 + Psalam 51:5; te riječi naravno nemaju nikakve veze sa reinkarnacijom kako to neki tumače J; e sad, tek kad se zna ova cijela priča, tj. kakvo je čovjekovo stanje kad dođe na ovu Zemlju, i koja je svrha njegova zemaljskog života, i kad se spozna razlog zašto je Riječ bila objavljena, tj. o čemu ona govori i time čemu poslužuje, ponavljam, tek kad čovjek ima to GENERALNO ZNANJE, onda se mogu ispravno protumačiti pojedinačna poglavlja te Riječi, kao i specifični dijelovi ili stihovi; recimo, pada mi na pamet dok ovo pišem, kad Gospod kaže kako će ‘čovjek ostaviti svoga oca i majku’, ili kako ‘mu oni ne smiju biti važniji od Njega’, to se ne odnosi na prirodnu stvarnost, već prije svega na ‘čovjekovu prirodnu i iskvarenu volju te obmanuto i neistinito razmišljanje’; ili kad kaže kako ‘će mu neprijatelji biti vlastiti ukućani’, pri tome se misli na ‘strasti i neistine koje revoltiraju protiv dobrih osjećaja i pravih istina kad ove, tijekom preporoda bivaju uvedene u čovjekov um’, itd. itd.). Čovjek je bačen u najgušću sjenu s obzirom na stvari duhovne i božanstvene; jer ako bi on onda htio formirati tijelo, tako reći, od stvari duhovnih, i odbaciti potonje ispod i iza njegovih vlastitih ljubavi, on nikada ne bi bio sposoban obnoviti se.
Sjena, prema tome, to jest, neznanje, je ono što je potaknuto od strane Isusa Krista, i doista POSREDSTVOM vraga (Sotone i njegove ‘ekipice’ J), kako bi za čovjeka bilo moguće biti obnovljen i opravdan. Sve dok, prema tome, čovjek biva vođen na ovaj način, on razmišlja o ničemu nego o onome što je zlo, ali Isus Krist onda to smišlja (think it) u dobro. Time Isus Krist dozvoljava zlu da uvede čovjeka u kušnje, zarobljeništva, ropstva, bolestii tome slično.
Vrag misli kako je čovjek onda zavezan i podređen njemu samome, što će reći, da je on onda u potpunosti izgubljen. Ali onda je da je Isus Krist najaktivniji, i obnavlja čovjeka; jer On onda pogubljuje i uništava ljubavi spram svijeta i sebe, i nakon toga ulijeva prisjećanje o Sebi Samome, i daje vjeru svakome u skladu sa mjerom koju on može primiti; a on to čini opet i iznova, u skladu sa čovjekovom naklonosti, koja treba biti obnovljena.’ E.Swedenborg ‘Riječ Objašnjena – 3158’
*
Na Akademiji se tumači ‘Put Križa’ (ili ‘Gospodnji Križni Put’) što je put koji će svakog/svaku onog/onu koji/koja bude voljan/voljna na svoja leđa uzeti određeni mu/joj križ te hoditi za svijetlim primjerom Gospodnjim, osloboditi pra-krivice te dovesti do ‘Bogo-Čovještva’, tj. do ‘Bogolikog/Božanstvenog postojanja’ zvanog još i ‘Dijete Božje’. (O Proročkoj Školi)
E sad, kad smo donekle stekli uvid o ovim generalnim stvarima, možemo se pozabaviti sa jednim pojedinačnim problemom, a to je bolest kao jedan vid ljudske zemaljske patnje!
Jučer sam razmišljajući o ovome, preveo za vas sljedeću krasnu Objavu koja taj problem, kako i valja, tj. kako bi trebalo i biti u umu svakog od nas (pravilan način razmišljanja na Zemlji je uvijek ispred sebe imati glavni cilj, budući sve svaka pa i najmanja okolnost na njega nadovezuje!; najbolje vam je ovo zamisliti kao velike puzzle, recimo 2000 komadića koji su onako u gomili razbacani po stolu, i onda vi jednostavno ispred sebe morate imati sliku u koju ili po kojoj ih slažete, i onda svaki puta kad uzmete jedan pojedinačan komadić, vi pogledate najprije u sliku gdje bi on trebao pripadati J), povezuje sa ciljem našeg zemaljskog hodočašća, a taj je cilj BOGO-ČOVJEŠTVO, ili ‘postajanje Božjim djetetom’:
Bertha Dudde, br. 5575, 12 Siječanj 1953
PRILIKE ZA POSTAJANJE BOŽJIM DJETETOM (BOGO-ČOVJEKOM)…
Biti će vam nadoknađeno za svu nevolju koju ste morali otrpjeti na Zemlji i radosno ćete shvatiti što ste stekli putem vašeg patničkog stanja na Zemlji kojeg je Moja ljubav prepoznala kao korisnog za vašu dušu i koje vam je prema tome bilo nanešeno jedino zbog ljubavi. Vi ljudi trebate vjerovati da ste svi vi još u potrebi za prilikama da ostvarite zrelost, da je čovjekova duša na Zemlji vrlo rijetko kristalizirana da pri napuštanju svojega tijela ona može u duhovno kraljevstvo preći kao Moje dijete… vjerujte, da bi jedino nekoliko ljudi ostvarilo stupanj Božjeg djeteta koji im daruje/dozvoljava Očevo nasljeđe da Ja nisam stvorio prilike za njih kroz stanje bolesti ili patnje koje može potpuno pročistiti dušu i istovremeno predstavlja otklanjanje sve krivnje još na Zemlji. Ali Ja znam sposobnost svakog čovjeka i voljnost da ljubi i time također njegov stupanj zrelosti… Ja doista također znam najbolje tko Mi je već tako blizu da ga Ja mogu prihvatiti kao Moje dijete… Ipak u skladu sa zakonom vječnosti duša mora biti potpuno slobodna od nečistoća, budući najveći stupanj blaženstva, Božje dijete (Bogo-čovještvo), može biti ostvaren/dosegnut jedino na Zemlji, budući za dušu više nije moguće u duhovnom kraljevstvu doseći savršenstvo, jedan uzlaz do Božjeg djeteta (Bogo-čovještva)… To je zašto će duši i dalje biti ponuđene mogućnosti na Zemlji da sebe usavrši, što žalosna/nesretna i teška zemaljska sudbina može ostvariti. Ljubav i patnja vode dušu do savršenstva, ljubav i patnja joj dozvoljavaju sazrijeti, ljubav i patnja joj omogućavaju sudjelovati u najvišim zadovoljstvima i najslađem zajedništvu sa Mnom… dijete se ujedinjuje sa Ocem i vječno sa Njime ostaje sjedinjeno…. Zemaljski je život, međutim, ograničen, on je tek prolazni trenutak u poređenju sa vječnosti, i bez obzira kako žalostan/nesretan bio, blaženstva na Očevu srcu nadoknađuju patnju tisućerostruko, i duša gleda nazad sa zahvalnošću i shvaća silnu Očevu ljubav, Koji joj je želio podariti sreću i zato je dopustio da pati na Zemlji. AMEN (preporučam pogledati u knjižici br. 5 Objavu br. 8980)
Dakle, ako razumijemo kako je krajnji cilj našeg zemaljskog života sjedinjenje sa Isusom Kristom u ljubavi, tj. ostvarivanje krajnjeg savršenstva koje je Bogo-Čovještvo, ili u svemu Bogu nalik postojanje još zvano Božje dijete (Psalmi 82:6), i ako znamo kako se tako nešto ne može ostvariti sve dok je duša još onečišćena raznim prljavim strastima, tj. sve dok je u njoj imalo Sotonskih elemenata otpora (oholosti, okrutnosti, sebičnosti i tome sličnog), i ako se potrudimo doznati kako dušu od tog otpora i prljavštine oslobađaju samo dvije stvari, a to su ljubav ili služenje bližnjima i, tamo gdje ta ljubav neće biti dovoljna čovjeka dovesti do cilja, onda patnja (Knjižica br. 5, Objave 6701 + 8113), tj. bolesti i nevolje, onda će vjerujem svima postati jasno zašto je naš voljeni Otac Nebeski, kad se spustio na Zemlju u tijelu da bi nam ukazao put do Sebe samoga, tj. do ovog najpoželjnijeg stanja (Ivan 14:6), rekao nedvosmisleno svoj Svojoj djeci:
“Hoće li tko za Mnom (ili ‘tamo gdje sam Ja’), neka se odrekne samoga sebe (tj. ‘neka proda sve svoje, sve drugo, i sve druge’), neka uzme svoj križ i neka ide za Mnom.’ Matej 16:24
‘Križ’ je dakle svaki ‘teret’ kojeg nam On u Svojoj prevelikoj ljubavi spram nas i čežnji za povratku Njegove djece u Očevu kuću nameće da bi nas posredstvom njega oslobodio od prljavštine i ostataka upravo spomenutog otpora.
Eto, otprilike bi to bio sadržaj te audio Propovijedi na Engleskom koju trenutno radim, iz koje sam za vas jučer preveo i ovo:
Bertha Dudde, br. 7622, 15 Lipanj 1960
SLIJEDITI ISUSA… STRPLJIVO (POD)NOSITI KRIŽ…
Vi demonstrirate da Me slijedite ako strpljivo prihvatite patnju koju Moja ljubav polaže na vas tako da će vaše duše sazrijeti. Uvijek pamtite da Sam od vas zatražio da Me slijedite sa Riječima ‘… neka uzme svoj križ i slijedi Me…’ Ja vam zasigurno želim pomoći nositi vaš križ ali vi ga ne smijete pokušati potpuno odbaciti, vi uvijek trebate uzeti u obzir da možete otkloniti mnoge nečistoće sa vaše duše ako strpljivo (pod)nosite vaš križ.Ja ću vam uvijek dati snagu za to ako Me zatražite, jer Ja Sam vam uvijek blizu ako na Zemlji živite u Mojem sljedbeništvu. A još vam nije preostalo puno vremena… Prema tome ćete morati izdržati povećanu patnju budući vam Ja želim pomoći postići stupanj svjetla dok ste još na Zemlji koji će vam omogućiti ući u blaženstvo kada je došao vaš kraj. Ali uvijek ostanite u kontaktu sa Mnom kroz ljubav-nu aktivnost, molitvu i neprestano razmišljanje o Meni, jer onda ću Ja uvijek biti sposoban biti vam blizu i vi možete spokojno/sigurno slijediti vašu stazu čak ako i morate nositi mali križ. Međutim, siguran život u bezbrižnoj mirnoći ne bi za vas bio od koristi ukoliko niste toliko izvanredno ljubav-no aktivni da će vaš duševni proces sazrijevanja biti uspješno ostvaren… Ali vi ste i dalje previše malo-dušni u vašim ljubav-nim (blagonaklonim) akcijama i prema tome stječete premalo za vašu dušu, i time patnja mora doprinijeti spram vašeg procesa pročišćavanja. I uvijek se prisjetite užasne patnje koju Sam Ja morao uzeti na Sebe namjesto vas… Vi sami bi bili morali otrpjeti ovu patnju naračun vaše krivnje grijeha a bili bi nesposobni to učiniti. To je zašto Sam prihvatio krivnju namjesto vas i neopisivo patio budući vas ljubim i želio sam otrpjeti patnju namjesto vas. Onda će vam vaš križ izgledati malenim, vi ćete ga radosno nositi budući hoćete slijediti Mene, i vi ćete pouzdano (izvan opasnosti) ući kroz kapije u kraljevstvo svjetla budući Sam Ja popločio put i otvorio za vas kapije tako da ćete biti blaženo sretni. Prihvatite vaš križ, to jest, strpljivo i zbog ljubavi spram Mene podnosite svu patnju koja vas opterećuje, ali koja je nužna za sazrijevanje vaših duša, jer jednog dana duša može uživati u svjetlu, jednog će dana križ kojeg je morala nositi izgledati lagan. Dopustite Mi da hodam pored vas, onda ću vam pomoći nositi i vi nećete toliko puno osjećati teret. A Ja Sam sa svakim čovjekom koji Me zaziva u mislima, Ja jedino čekam na taj poziv budući Ja ne mogu djelovati učinkovito u vama protiv vaše volje unatoč Moje ljubavi spram vas. Ali Ja vas nikada neću ostaviti same i čak je križ postavljen na vaša ramena dokaz Mojeg prisustva, budući vas Ja na taj način nježno potičem da slijedite Mene, Koji Sam uzeo svu patnju čovječanstva na Moja ramena i hodao sa njom stazom do križa. Prema tome budite strpljivi, bez obzira što vas pritišće, Moja ljubav će vas osnažiti, Moja ljubav će vas osloboditi od križa kada za to dođe pravo vrijeme… AMEN
Tko sada pročita sa pažnjom i ovom doktrinom na umu Objavu 8508 iz pete knjižice, jasno će mu biti zašto ja, tamo gdje je duša već polako svjesna svih ovih stvari, nekako ne molim za ozdravljenje te duše, već da bolest ili patnja, ili otpor/protivljenje tj. neprijateljstva okoline, posluže duši kao pomoć ka daljnjem slamanju unutarnjeg otpora, ka poniznosti, blagosti i strpljenju, čime se ona sve više suobličuje sa Kristom i time priprema za sjedinjenje!
*
Kad sam prvi dan razmišljao o ovome u ovoj sada novoj ‘situaciji’ koja je na stolu, a sve to u duhu najavljenje knjižice br. 33 o ‘Molitvi Života’, palo mi na pamet opet ono Petrovo ‘vađenje’ mača, kad je doznavši od Isusa što Ovome sve treba propatiti da bi ušao u slavu, tj. da bi se sjedinio sa Božanskim u Sebi, on onako ne-prosvjetljeno rekao:
“Bože sačuvaj, Gospode! Ne, to se Tebi ne smije dogoditi!” Matej 16:22
A Krist je onda, prepoznajući kako Petar govori po ljudsku, tj. po zemaljsku, i kako ne spoznaje cijelu svrhu ljudskog utjelovljenja, rekao ono što ja u molitvi upućujem ne samo svima onima koji se opiru Božjim Djelovanjima u njihovu životu (ili životima bližnjih), tj. koji ne trpe nametnuti im križ bez prigovaranja, znači strpljivo i ponizno, već i onima koji ih u svom još ne-prosvjetljenom stanju žele od njih osloboditi i tako ih, medvjeđom uslugom, udaljiti od krajnjeg cilja ili savršenstva (‘Tko se mača laća od mača i pogiba’ Matej 26:52, tj. ‘odgurivanjem križa’ čovjek šteti svom duševnom napretku; ‘mač’ dakle nije isukan samo kada su ljudi sredstva ostvarivanja Božanskog nauma, već također kad su to same situacije, ovdje bolesti; ‘mač’ je dakle, tj. Petrova ne-vjera, svako stanje duše koje nije poniznost i strpljenje! = kako se ‘mač drži u koricama’, vidi komentar Madame Guyon na Joba 5:17, 18 kojeg sam ranije bio poslao; isto tako, odlično su čitanje poglavlja 6 i 7 njezine Knjige o Molitvi!):
“Nosi se od Mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje (= jer ne razumiješ Božje naume), nego što je ljudsko (= tjelesno zdravlje)!” Matej 16:23
Treba naravno uočiti kako Petar ovdje nije mislio ništa loše, tj. kako je on ovdje u stvari dobronamjerno htio Gospoda Kojeg je ljubio poštedjeti muke i patnje… no lukav je naš najveći naprijatelj, i često se zna prerušiti u anđela svjetla (2 Korinćanima 11:14), tj. često nas prividno dobrim namjerama i mislima, i otud djelima, a da to i ne znamo, on polako odvlači od našeg krajnjeg cilja!
‘Vi ne shvaćate kakvi blagoslovi nastaju za dušu ako vi ljudi također strpljivo na sebe uzmete sve terete, ako ponizno otrpite sve poradi sazrijevanja vaših duša… Jer ni jedna duša nije tako zrela/usavršena da će ona, pri napuštanju ovog svijeta, biti takve kristalne jasnoće da bi ju Moje svjetlo ljubavi moglo prožeti bez zapreka… I samo ako bi vi ljudi uvijek gledali na patnju koju trebate otrpjeti kao sredstvo pročišćavanja, kao uvjet za pročišćavanje vaše duše od svih slabosti i mana koje prianjaju uz nju, vi bi uistinu blagoslovili patnju i bili bi radosni zbog nje, budući će ona rezultirati u vašem duhovnom napretku i jednog ćete dana također shvatiti zašto je ona bila nužna tijekom vašeg zemaljskog postojanja.’ (BD 7157) +
‘Na patnju uvijek treba gledati kao na sredstvo da bi ljudsko biće učinila bespomoćnim i svjesnim njegove slabosti, i čim je patnja doprinijela spram činjenice da se duša okrene ka Meni, da ona apelira Meni za pomoć i ponizno sebe povjeri Meni, ONA JE VELIKI BLAGOSLOV I PREMA TOME NA NJU TREBA GLEDATI KAO NA DAR MILOSTI!’ (BD 4117)
U Ljubavi Kristovoj
Lorens J
Ps. ‘Vuk i jagnje zajedno će pasti, lav će jesti slamu k’o govedo; al’ će se zmija prahom hraniti. Nitko neće činiti zla ni štete na svoj Svetoj gori mojoj” – riječ je Isusova.’ Izaija 65:25
U zadnje smo vrijeme više puta spominjali to kako postoji određeno stanje u kojem je čovjek ‘oslobođen od grijeha’, što će reći, stanje u kojem on ne osjeća teret grijeha, niti biva mučen od zlih žudnji! E.Swedenborg, komentirajući ovaj stih iz Izaije, također kaže ono što sam već bio objasnio u učenju ‘Koga srce ne optužuje’ tumačeći one neke stihove iz 1 Ivanove, ‘kako grijeh ne osuđuje one koji su u Kristu Isusu (i u kojima je Isus Krist), budući im tada biva uračunata Njegova Pravednost, pa se onda mnogi grijesi iz životnih djela ne mogu pojaviti i onečistiti čovjeka, jer čim se oni pojave/podignu, oni su odmah savinuti u ono što je dobro, i tako odnešeni. Ti grijesi i zli osjećaji koji ostaju ukorijenjeni u čovjeku su naznačeni ‘vukom’, ‘lavom’, i ‘zmijom’ koja će ležati u prašini. Time oni neće činiti zlo čovjeku budući ne mogu. Jer te ljude vodi Isus Krist.’; to stanje sjedinjenja u ljubavi sa Kristom, jest ‘sveta Gora Njegova’, misli se na Goru Sionsku!; feat ‘E.Swedenborg – Duhovna iskustva iz Riječi Objašnjene – 8037’
(Blato – 6 Srpanj, 2010)
DODATAK: Od T., čija je bolest inicirala ovo učenje, kad dođoh na internet poslati ovo učenje, primih sljedeće izvješće:
Lorens dragi !
Ovo tvoje pitanje je stiglo kao odgovor na moje molitve.Razmišljala sam si dosta o tim mojim kozicama i trenutku kada su došle.Od početka sam ih prihvatila kao dar, mada su došle u vrlo “nezgodno” vrijeme. Na faxu predavanja, edukacija za vikend, klinci, papirologija u školi, odlazak na K….sve je odjednom stalo i zamisli, ništa nije propalo bez mene. Od pojave prve pikice nisam brinula kako ću ja to sve, znala sam da On brine o meni,znala sam ako mi je “posalo” bolest da je sigurno isplanirao i kako da ja stignem sve te obaveze a ako nešto i ne stignem da jetako da bi iz toga nešto naučila…i tako je bilo. Kozice sam doživjela kao blagoslov iz više razloga.Kozice prije trudnoće su nešto što sam si stvarno htjela, kasnije u trudnoći opaka su stvar .Osjećam kao blagoslov to što sam doma i što stignem uređivat ovaj naš mali stan. Velik mi je blagoslov što imam slobodnog vremena, pa mogu čitati koliko me volja. Sretna sam jer se nemoram šminkat, imam toliko pikca na licu da mi sva šminka ovog svijeta ne bi pomogla. Toliko sam sretna zbog ovog Iskustva s D.. Njezina ljubav je munjevito djelovala na moje kozice. One su jednostavno prestale rasti, a prognoza je bila da će rasti još tjedan dana. Pa sam sretna ne toliko što više ne rastu koliko zbog toga što sam bila dio jednog takvog malog čuda. Svaka ta kozica je bla prilika kako je moj F. rekao da budem bliže Isusu, da me podsjeti na Njega. Iznutra sam stvarno zahvalna jer ove kozice osjećam kao čišćenje, nekih starih naslaga, nečeg što ni sama neznam riješiti pa mi Isus pomaže u tome. Stvarno sam nakon onog “brodoloma” od mog stručnog naučila dosta toga..sad znam pozvati Isusa na vrijeme,a ne tek kad nastane frka.
Toliko od mene Lorens dragi jedva čekam čuti zašto je to doista “dar milosti” budući o tome cijelo vrijeme razmišljam, imam osjećaj da ipak nisam potpuno svjesna milosti koju primam., a htjela bih se zahvaliti onako “popravo” .
Svu svoju ljubav u Kristu ti šaljemmmm