Svijest Novog Jeruzalema

(Bogo-Čovjek 1-17)

1.     ‘O čovječe, O čovječe! Što li si mogao biti za ljubav vječno svetoga Oca, da te tvoja vlastita slobodna volja nije učinila ne-čistim/ne-svetim pred Njim! Kako li si beskrajno dobar, O Nebeski Oče, – i kako li smo duboko morali propasti pred Tobom da je Tvoja vječna ljubav bila prisiljena, i u stanju, spasiti nas jedino uz pomoć beskrajno velike milosti!
         Da, – jedino sada, sada spoznajem što si Ti, O naj-svetiji Oče, učinio, činiš i dalje i zauvijek ćeš činiti za nas! Dopusti mi da vičem tako da polovi zemaljski čuju moj glas; dozvoli mi da razglasim/objavim, – dozvoli mi da razglasim poput kozmičkog groma svim stvorenjima, svim svjetovima i svim nebesima, beskonačno veliku stvar koju je Gospodin, neizmjerno sveti Bog, učinio za nas grešnike koji su toliko beskrajno propali ispred Njega!
         Slušajte, sva nebesa i sunce, mjeseče i ti zemljo, poslušajte to iz mojih ustiju: Bog, vječni, beskonačni, sveti, svemogući Bog – O srce, ti moje srce, ne dopusti da me izda sada moj glas; dopusti mi da sada vičem svom svojom snagom! – On, On, ispred Koga tisuće puta tisuće godina nisu nego prolazni trenutak, – On, ispred Čijeg daha beskrajni prostori drhću a beskonačnosti propadaju u ništavilo od potpunog štovanja, – On, Koji sa jednim jedinim pogledom može stvoriti ili uništiti tisuću puta tisuću sunaca, – On, On Osobno je iz Svojih najsvetijih dubina, zaboravivši Svoju beskrajnu svetost, pogledao na nas, najbezvrednije figure. Pošto smo mi kroz našu ogromnu zloću/pokvarenost propali toliko duboko pred Njim, On nam je želio ukazati Svoju veliku milost i stoga je napunio cijelu vječnost sa bezbrojnim stepenicama uz pomoć kojih bi se iznova mogli popeti ka Njemu!
         Ipak, Njegovoj beskrajnoj ljubavi i milosti se ovaj/taj put učinio pretežak za ‘propale’. Stoga se je On, čak još više zaboravljajući Svoju beskrajnu svetost, na širokim krilima Svoje svemoći osobno spustio kroz sve vječne nivoe/stupnjeve do nas, kao što Ga sada vidimo ispred nas, čovjek baš kao i mi, bojom i izgledom, prvo, da nas poštedi za navijeke ne-prolazne (ili ‘one kojom se ne možemo uspeti’) ceste i da postane za nas, najniža i najbezvrijednija od svih Njegovih stvorenja, koji smo se u našoj zloći/pokvarenosti svjesno okrenuli od Njega, za nas jedino koji smo propali toliko duboko, najdublje, nezamislivo duboko –
         Čujte, počujte svi vi eoni života koji ste proizašli iz Njega! – da postane za nas – O Bože, O Bože, O Bože! Ti veliki, sveti Bože, moj slabi smrtni jezik jedva da se usudi to izgovoriti! – da postane za nas grešnike nad grešnicima JEDINI ISTINSKI, NAJOMILJENIJI, SVE-MILOSNI, SVETI OTAC!
         Nije Mu bilo dovoljno da bude, kao što je sada pred nama, Otac, već će – kako to moj duh shvaća, jednog dana iz Svoje neizmjerne ljubavi prema nama, najnižim stvorenjima, uzeti tada vječnu, grešnu formu našega mesa/tijela u kojoj smo propali pred Njime, Koji je jedini Vječan & Svet, tako da bi nas privukao jos bliže k Sebi, – da postane za nas Spasitelj, Vodič, i naj-mudriji Brat!’    

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Božje Domaćinstvo – 2/115:2-10’ J.Lorber

2.         Skoro na samom početku Božanske Objave, u knjizi Postanka 1:26,27 & 5:1,2, čitamo (nam je objavljeno) kako je Bog, kao krunu svega stvaranja, stvorio biće, na Svoju sliku & priliku, Sebi nalik (‘savršenu repliku’ kako to kaže E.Swedenborg u svojim ‘Nebeskim Tajnama – 472’), kojeg  nazva – ADAM/ČOVJEK (Adam i ‘Čovjek’ su na originalnom/hebrejskom jeziku jedna te ista riječ = Mda, i to zato što je ‘u najvišem smislu Gospodin Sâm jedini ČOVJEK, pa se zbog toga Božanska Crkva, na koju se ovaj tekst odnosi/koja je unutarnji subjekt ovog dijela Postanka, s obzirom da je na Gospodinovu sliku i priliku, naziva ‘Čovjek/Adam’  feat: E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 477’).

3.         Trideset duhovnih r-evolucija je moralo proći, riječ je E.Swedenborga, dok se na ovoj Zemlji nije pojavila/odgojila svijest (um) koja bi u sebi mogla spoznati/koja bi mogla u sebe primiti veličanstvenu istinu ovih riječi (jer, reći će dobri Swedenborg, istina nije u slovu riječi, u njihovom poznavanju ili pak izgovaranju, ne, istina je u našoj ideji o tim riječima , tako reći u percepciji onoga što te riječi obuhvaćaju/sadržavaju; feat: E.Swedenborg ‘Otkrovenje Objašnjeno – 365:4’), trideset crkava se izmjenilo od stvaranja čovjeka pa do dolaska/spuštanja Kraljevstva Božjeg na Zemlju, trideset sukcesivnih otkrovenja da bi se čovjekova svijest pripremila za konačno otkrovenje o Bogu (Njegovom Božanskom Ljudskom) & o Njegovu stvaranju, da bi spoznala pravu istinu o sebi.

4.         Nakon što se na nebesima 1757-e godine izvršio Posljednji sud nad tadašnjim Kršćanskim crkvama (Ortodoksnom, Rimokatoličkom kao i nad onima koje su iz nje proizašle, što su Reformirane crkve; vidi E.Swedenborg ‘Posljednji Sud – 45’), Gospodin je napravio, baš kao što je i obećao (Izaija 65:17-25), novo nebo (Otkrovenje 21; ‘Novo nebo je započelo!’ uzvikuje William Blake, kao vjerni sljedbenik Crkve Novog Jeruzalema, u svom ‘Vjenčanju Raja & Pakla’), nebo koje se na Zemlju spustilo & spušta (vidi ‘Novi Jeruzalem – silazak’) u vidu nove i ‘konačne’ Kršćanske Crkve (što je duhovno značenje riječi ‘nova zemlja‘), crkve čija će doktrina (‘Jeruzalem’, što na originalnom jeziku znači ‘vlasništvo/possesion ili temelj/foundation mira/peace’, u Riječi Božjoj predstavlja ‘doktrinu’ Gospodinove istinske Crkve) objaviti čovječanstvu veličanstvenu istinu o totalnom jedinstvu (fuziji) između Božanskog i ljudskog, istinu koja otkriva kako je Bog, Vrhunsko Svemoguće Biće, Stvoritelj & Održavatelj duhovnog i materijalnog stvaranja/svemira, u sebi ČOVJEK, i kako smo mi, ljudi, ali dobro shvati ti što čitaš, svi mi ljudi koji smo iz Njegova krila proizašli, Njegova djeca i samim time (određeni da budemo) Bogovi (kada se na ovom mjestu kaže za crkvu Novog Jeruzalema da je ‘konačna’, onda te riječi ne treba shvatiti u smislu kako svako daljnje razvijanje ili pak usavršavanje čovjeka nije moguće/time prestaje, jer to bi bilo kontradiktorno Božanskim atributima koji su prisutni u svem stvaranju, ne, tu riječ treba shvatiti na način/tako da nije moguće zamisliti ‘prisniju’ vezu između Boga i čovjeka od one u kojoj su oni JEDNO, štoviše, POTPUNO JEDNO, i to ne samo u povijesnom liku Gospodina Isusa Krista, već i u svakom čovjeku, bez obzira kojoj religiji/vjeroispovijesti on pripadao ili pak koje boje kože bio, ukratko, u cijeloj ljudskoj rasi).

5.

                                                 William Blake ‘Songs of Innocence’ (‘Pjesme Nevinosti’)*

*(Cjelokupno djelo Williama Blakea na Engleskom jeziku možete pronaći na: www.english.uga.edu/nhilton/Blake/blaketxt1)

6.         Naravno, spoznaja/ideja o ljudskosti Boga (ili o Božanstvenosti čovjeka) je oduvijek postojala u Božjem umu no njezino postepeno ostvarivanje u umovima ljudi je obuhvatila (i obuhvaća) period od više tisuća godina. Taj ‘više-tisućljetni vremenski period’, u kojem se ljudski um postepeno navikavao/pripremao za spoznaju te ‘konačne istine’, ili bar ‘svjesnost/ideju’ o njoj, je u vremenu i prostoru, ili povijesti, materijaliziran/predstavljen kroz ciklus od 30 crkava, gdje je svaka ‘crkva’, ili da budemo precizniji, njezin lider, počevši od Najstarije ili Drevne Crkve zvane ‘Adam’, pa preko Noe, Abrahama, Mojsija, Solomona, i tako sve do Kršćanske ere i crkava koje nose Pavlovo ili pak Luterovo ime (ova doktrina tj. ovo ‘računanje’ je po E. Swedenborgu čije je otkrovenje bilo 27-o po redu), u stvari predstavljala novu, sukcesivnu (ili ‘onu koja se nastavlja na prethodnu’) svjesnost o prirodi odnosa između Boga & čovjeka (tako reći ‘bližu’ ovoj ‘konačnoj’ istini svjesnost/percepciju/spoznaju). Ovaj proces ‘ostvarivanja/spoznavanja’ je kulminirao u ‘kruni’ svih Crkava, Novom Jeruzalemu, u kojoj postoji svijest o ovoj velikoj ‘tajni’, tajni nad tajnama koja otkriva kako se Našem Nebeskom Ocu svidilo da uđe sa nama u najintimniji mogući kontakt, da nam dozvoli da postanemo kao i On, da i sami budemo Bogovi.

7.         William Blake, moj brat po maču, je ovaj ‘proces’ vidio kao kružni put progresivnog zamračivanja svijesti ili rajske vizije proizašle iz Adamovog jedinstva sa Bogom, zamračenja koje je trajalo sve do pojave Isusa Krista i progresivne restauracije iste koja se ispunjava Njegovim drugim dolaskom u našim ‘unutarnjim’ prostorima, što je događaj koji kompletira ovaj krug, tj. vraća ga na početak, ponovno ujedinjuje čovjeka sa Bogom, ili Boga sa čovjekom, te čovječanstvo vraća u rajsko stanje iz kojega je jednom davno propalo (feat: K.Reine ‘Ljudsko lice Boga našega’ – ‘The Human face of God’).

8.         ‘Sada svi vi, koji ovdje na visinama stojite oko Mene, znate da sam Ja Bog (vidi Ivan 20:28), Jedan Jedini Vječni Bog (vidi Izaija 44:6-8; 45:5,14,21; Matej 28:18), Koji govori sa vama kao Otac Kojeg možete vidjeti (vidi Ivan 1:18; 12:45; 14:6-11) i Koji vas naučava. Međutim, ako je Otac Bog, Njegova djeca zasigurno neće biti psi, mačke, volovi, krave, telad, magarci i njima slični, već će biti ono što njihov Otac jeste, biti gdje On jeste i činiti ono što On čini.

9.         Pazite, to je Moj vječni red, imenom, da sve i u svemu, sa bilo kojom stvari, sa bilo kojim bićem djeca moraju biti savršena kao što je njihov otac savršen (‘i sveta kao što je njihov Otac svet’; Matej 5:48; Levitski Zakonik 11:44,45; 1 Petrova 1:16)! Zbog toga razloga je u svakom plodu sadržano sjeme u čijim je temeljima svo očevo savršenstvo. Stoga će ovo sjeme kada ga posadimo u zemlju postati ista trava, ista biljka, isti grm ili isto stablo, iz kojega je proizašlo kao sjeme ili klica (‘Sjeme Božje je u nama. E sad, sjeme kruškina stabla izrasta u stablo kruške, dok sjeme lješnjaka izrasta u stablo lješnjaka; sjeme Božje izrasta u Boga.’ Meister Eckhart ‘Meditacije sa Meister Eckhartom’).

10.        Ili je slučaj možda drugačiji sa životinjama? – Ja smatram da je lavlji otac ili onaj koji ga je začeo bio i sam cijelo vrijeme lav, baš kao što je otac od ptice bila ptica, i tako sve do čovjeka, gdje će očev sin, poput oca, postati čovjek potpunih sposobnosti i potencijala a kćer, baš kao majka i otac, posvećeno polje za sadnju plodova vječnoga života, čak plodova koje sam Ja Sam posijao.

11.        Ako je ovakva situacija (ili ‘situacija koja se nikako ne može izokrenuti/opovrgnuti’) već u prirodnom i materijalnom svijetu, u duhu to isto mora biti slučaj ali (još više) beskonačno umnoženo.

12.        Stoga, kada vam kažem, kada vas naučavam i kada vam objavljujem da ste Moja djeca, – recite Mi, recite Mi Moja draga mala dječice: Što to znači? Sa kojim ciljem i zašto Me vi nazivate svojim Ocem, i sa kojom svrhom vas Ja nazivam Svojom djecom? Sa kojom svrhom i zašto Ja od vas očekujem u svoj pravdi i poštenju da prepoznate Mene i nikoga drugoga kao svoga istinskoga Oca (vidi Matej 23:9), da Me volite, da Mene jedino slijedite, slavite, štujete i hvalite Jedino Mene i budete u svemu potpuno poslušni jedino Meni? – Zar i dalje ne razumijete?

13.        Što sam Ja još i Tko, osim vašeg istinskog Oca? Pa – Ja sam također jedan jedini vječni, beskonačni, svemoćni, istinski Bog!

14.        Ali ako sam Ja, kao vaš jedini istinski Otac, u suštini Bog od vječnosti u vječnost, što ste onda Vi kao Moja djeca?

15.        Uistinu, Ja vam govorim, vi ste također Bogovi, baš kao što sam Ja, vaš Otac, Bog (vidi Psalam 82:6; Ivan 10:34-36), – jedina razlika je ta, a to je već i na Zemlji, bar što se tiče fizičkog smisla, neoboriva činjenica, što će otac uvijek ostati otac svom sinu što se pojave/vanjštine tiče (where appearance is concerned), dok sin nikad ne može biti otac svoga oca, ili recimo reći svome ocu: ‘Ja sam te začeo/stvorio,’ ne više nego što bi mogli pretpostaviti da će iz sjemena nekog drveta izrasti isto drvo koje je prije toga dalo to isto sjeme.

16.        Stoga otac uvijek ostaje otac a sin uvijek sin. To je nepromjenjiv odnos.

17.        I zato, ovo je velika razlika između Mene i vas, jer Ja jedini sam Otac, dok vi ne možete nikako biti išta drugo do Moja draga djeca, za koje je u velikoj Očevoj kući pripremljeno (ili ‘koje čeka’) ogromno nasljedstvo.’       

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Božje Domaćinstvo – 2/80:5-21’ J. Lorber

Lorens N.