Svi koji čine dobro iz religioznog motiva, bilo Kršćani ili pogani…

Usprkos tome, svi koji čine dobro iz religioznog motiva, bilo Kršćani ili pogani, su nakon smrti prihvaćeni i primljeni od strane Gospoda; je Gospod je rekao:

‘Jer ogladnjeh i dadoste Mi jesti; ožednjeh i napojiste Me; stranac bijah i primiste Me; gol i zaogrnuste  Me; oboljeh i pohodiste Me; u tamnici bijah i dođoste k Meni. I On reče: Što god učiniste jednomu od ove Moje najmanje braće, Meni učiniste… Dođite, blagoslovljeni… primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta.’  Matej 25:31 i naknadni stihovi.

Ovome iznad ću dodati ovu novu činjenicu. Svi koji čine dobro iz religioznog motiva odbacuju nakon smrti doktrinu Crkve današnjih dana u svezi tri Božanske Osobe koje postoje od vječnosti, i također njezinu vjeru koja se primjenjuje na te tri osobe u njihovim razdvojenim ulogama. Oni se okreću k Gospodu Bogu Spasitelju i sa radošću primaju doktrine Nove Crkve.

[2]        Ostali, međutim, koji nisu prakticirali dobročinstvo iz religijskog motiva, su time otvrdnuli svoja srca sve dok sada nisu postala nesalomljiva. Oni prvi pristupaju trojici Bogova, nakon toga Ocu jedino, i konačno uopće nijednom Bogu. Oni gledaju na Gospoda Boga Spasitelja samo kao na Marijinog sina iz njezina vjenčanja sa Josipom, a ne kao na Sina Božjega. Oni zatim odbacuju sve stvari Nove Crkve koje su dobre i istinite, i smjesta se pridružuju duhovima zmaja, zajedno sa kojima su odnešeni u pustinjske predjele i kaverne, koje leže na najudaljenijim granicma onog što se naziva Kršćanskim svijetom. Nakon određenog vremena, budući da su razdvojeni od Novog Neba, oni srljaju u zločine, i, prema tome su bačeni u pakao.

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 536’