Nunc Licet – ‘Sada je dozvoljeno…’

Šesto iskustvo. Jednog dana sam ugledao veličanstven hram. Bio je kvadratnog oblika, sa krovom u obliku krune, visokim lukovima iznad, te podignutim pregradama uokolo. Njegovi zidovi su bili kristalni prozori u neprekidnom nizu, a kapije biserne. Unutra je, na južnoj strani, okrenuta prema zapadu bila propovjedaonica, na čijoj desnoj strani je ležala otvorena Riječ okružena blještavim svjetlom, tako sjajnim da je obavijalo i osvjetljavalo cijelu propovjedaonicu. U centru hrama je bilo svetište, ispred kojeg je bio veo. Ovaj je sada bio podignut, i tamo je stajao zlatni kerub sa mačem koji se u njegovoj ruci okretao amo i tamo.

[2]        Dok sam gledao u te stvari u moju misao je pritjecala percepcija o tome što one predstavljaju. Hram je predstavljao Novu Crkvu; biserne kapije, ulaz u nju; kristalni prozori, istine koje ju prosvjetljavaju; propovjedaonica, svećenstvo i propovijedanje; Riječ koja je ležala otvorena na propovjedaonici i osvjetljavala njezin gornji dio, je predstavljala njezino unutarnje značenje, koje je duhovno, i koje je sada razotkriveno; svetište u centru hrama je predstavljalo sjedinjenje te crkve sa anđeoskim nebom; zlatni kerub unutra, Riječ u značenju slova. Okretanje mača u njegovoj ruci naznačava da se to značenje slova može okrenuti u bilo kojem pravcu, pod uvjetom da je to učinjeno u svrhu prilagođavanja nekoj istini; podignut veo ispred keruba je naznačavao da je Riječ sada otvorena.

[3]        Kada sam se približio, ugledao sam ovaj natpis iznad vrata: ‘Sada je dozvoljeno’ (Nunc licet); što je predstavljalo da je sada čovjeku dozvoljeno ući sa razumijevanjem u tajne vjere. Ugledavši ovaj natpis pomislio sam kako je izuzetno opasno ući sa razumijevanjem u dogme vjere koje su proizvod čovjekove vlastite inteligencije, i prema tome se sastoje od neistina, a još je opasnije potvrditi ih iz Riječi. Jer to zatvara više predjele razumijevanja, a postepeno i niže također, do tog stupnja da čovjek ne samo da počne prezirati teologiju već mu ona naposlijetku potpuno otpadne iz uma, poput zapisa iz knjige pojedene od strane crva, i mucica sa tkanine koju su pojeli moljci. Onda je razumijevanje okupirano jedino sa političkim stvarima, koje se odnose prema čovjekovom životu u državi kojoj pripada, sa civilnim stvarima koje se tiču njegovog vlastitog zaposlenja, i poslovima njegovog vlastitog domaćinstva. I u svim ovim stvarima on sebe posvećuje prirodi, i ljubi ju zbog njezinih primamljivih zadovoljstava, i to onako kao što ljubavnik ljubi zlatni kipić kojeg stišće na svoje grudi.

[4] Dogme sadašnjih Kršćanskih Crkava nisu izvedene iz Riječi, već su proizvod čovjekove vlastite inteligencije, i prema tome se sastoje od neistina, i one su, štoviše, bile potvrđene određenim odlomcima iz Riječi. Prema tome, Gospodnjom Božanskom Providnošću je Riječ među Rimokatolicima bila oduzeta laicima; ali među Protestantima je otvorena Knjiga, iako je zatvorena tamo gdje se tvrdi, što je opće mišljenje, kako se razumijevanje mora držati poslušno njihovoj vjeri.

[5] Međutim u Novoj Crkvi je slučaj drugačiji; tamo je čovjeku dozvoljeno ući sa razumijevanjem u sve njezine unutarnje tajne, i također ih potvrditi uz pomoć Riječi. Razlog tome da su njezine doktrine istine u serijama od Gospoda, otkrivene posredstvom Riječi; a potvrđivanje ovih istina racionalnim razmatranjima uzrokuje otvaranje viših predjela razumijevanja, i tako ga uzdiže do svjetla na kojem se nalaze anđeli nebeski. To svjetlo je u suštini istina, i na tom svjetlu priznavanje Gospoda kao Boga neba i zemlje sjaji u svoj svojoj slavi. Ovo je značenje natpisa ‘Sada je dozvoljeno’ (Nunc Licet) iznad hramskih vrata, i također podignutog vela svetišta ispred keruba. Jer načelo je Nove Crkve, da neistine zatvaraju razumijevanje, a istine ga otvaraju.

[6] Nakon ovih stvari sam iznad svoje glave ugledao, tako reći, malo djetešce, koje u svojoj ruci drži papir. Kako mi se približio, postepeno je zadobio stas čovjeka srednje visine. On je bio anđeo iz trećeg neba, gdje svi na udaljenosti izgledaju poput djece. Kada je došao do mene, predao mi je papir; ali kako je zapis bio u zaobljenim slovima, onakvim kakva su svojstvena tom nebu, ja sam mu ga vratio i zatražio od njega da netko od anđela tamo rastumači značenje riječi izrazima koji su prilagođeni idejama mojeg razmišljanja. On ga je vratio; a ovo je što je bilo zapisano: ‘Uđi odsada u tajne Riječi, koja je do sada bila zatvorena Knjiga; jer sve njezine istine su toliko puno ogledala u kojima vidimo Gospoda.’ 

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 508’