Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Gospodin o molitvi – iz Riječi

Print Friendly, PDF & Email

Gospodin o molitvi – iz Riječi

‘Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri koji se vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima (= da ih vide ljudi).  Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću. Ti naprotiv, kad  moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit/platit će ti. Kad molite, ne blebećite (= ne govorite isprazne riječi) kao pogani koji umišljaju da će zbog mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih (ili ‘nemojte ih stoga oponašati’). Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete/zamolite. Vi, dakle, ovako molite: ‘Oče naš, Koji jesi na nebesima! Sveti se ime Tvoje! Dođi kraljevstvo Tvoje! Budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas! I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga (ili ‘zla’)! Doista, ako vi otpustite/oprostite ljudima njihove pogreške, otpustit/oprostit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite/oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni Otac vaš neće vama otpustiti vaših pogrešaka.’       Matej 6:5-15

***

 ‘Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče Mu jedan od učenika: ‘Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.’ On im reče: ‘Kad molite, govorite: ‘Oče! Neka se sveti ime Tvoje! Dođi kraljevstvo Tvoje! Kruh naš svagdašnji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: jer i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!’ I reče im: ‘Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem’  – kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti (ili ‘njegova dosađivanja’).’ ‘I Ja vama kažem: Ištite (ili ‘ustrajno molite’) i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Doista, tko god ište (= svatko tko moli), prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.’ ‘A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište/zamoli kruha, zar će mu dati kamen? Ako ga zaište/zamoli ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište/zamoli jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim  darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti  Duhom Svetim one koji Ga zaištu/mole!”   Luka 11:1-13

***

‘Kaza/iznese im i prispodobu/usporedbu o tome kako valja svagda/uvijek moliti i nikada ne sustati/klonuti: U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica koja bi dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja/protivnika!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me (ili ‘i ne razbija mi glavu’).’ Nato reče Gospodin: ‘Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k Njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu (ili ‘brzo će ih obraniti’). Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?’   Luka 18:1-8
Spread the Truth