Ostaci…

‘Da nam Gospod nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k’o Sodoma, Gomori slični.’    Izaija 1:9

Nedavno me jedna od mojih dragih prijateljica, sa kojom se evo poznajem dugi niz godina (14), upitala sljedeće:

‘Lorice, zašto je meni bilo potrebno toliko puno vremena da bi usvojila neke od stvari (= istine vjere) na koje si mi stalno ukazivao, i da po njima počnem živjeti, dok se pak kod nekih drugih ljudi taj proces očigledno odvija(o) puno brže i, za razliku od onog čime je bio popraćen moj duhovni razvoj, puno, puno bezbolnije?!’ 

Premda se tada nismo dugo zadržali na ovom pitanju, nije naime bilo ni mjesto ni vrijeme, ono mi je od tada neprestano na umu, budući me potaklo ne samo da se prisjetim svih njenih (meni poznatih) ‘neprilika’, a bilo ih je izuzetno, izuzetno puno, već također i mnogih ne-milih proživljavanja iz svoje vlastite prošlosti …

Prisjećajući se dakle mnogih ružnih stvari koje sam napravio u svojem ranijem životu (tj. dok sam živio svoj život bez Isusa Krista; Titu 3:3), bilo sebi bilo drugima, pažnju sam posebice usmjerio na one trenutke kada su se vršili odabiri, što će reći, donosile odluke ‘za’ ili ‘protiv’, na trenutke u kojima sam prihvaćao, ili odbijao, neke od ‘ponuđenih’ mi iz ovog svijeta stvari… odabire koji su mi, čvrsto u to vjerujem, ne samo prouzročili mnoge probleme u životu nego sam zbog njih, što mi je sada itekako krivo, kasnije bio uvelike usporen u svojem duhovnom razvoju:

‘Stoga, neka vam bude rečeno u svoj istini, da će muški ili ženski bludnici… i razvratnici svih vrsta i rodova sa velikom poteškoćom, ili pak nikako, pronaći ulaz u Moje Kraljevstvo!’ 

Od Gospoda Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac,
 a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao
u ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/230:5’ (+ 1 Korinćanima 6:9)

Nadalje, negdje u tom periodu sam ponovno stupio u kontakt sa jednim svojim davnim a vrlo dragim prijateljem, i dok sam čitao njegovu ‘povijest bolesti’, tj. kratko izvješće o onome što je sve preživio, i kako, u tih 20-ak godina koliko je pak prošlo da se nismo ni čuli ni vidjeli, te doznavši pri tome kako je on u međuvremenu bio oženjen, postao otac, pa se isto tako i rastavio… a prije svega dok sam gledao slike njegovo dvoje krasnih dječaka… odlučih eto načeti ovu temu sa nadom da će oni od vas koji kod kuće već imate male ili malo veće bebače, baš kao i oni od vas koji ih pak tek planirate imati, oboružani ovim znanjem biti u stanju spriječiti, naravno koliko je to moguće, tj. u vašoj moći, da se iste ružne stvari dogode i (u* = u svezi ovog ‘u’ vidi na kraju DODATAK!) vašoj vlastitoj dječici.

Dok sad razmišljam o toj neopisivo važnoj ulozi roditelja, pred očima mi je prije svega sljedeća pre-divna Objava našeg voljenog Oca Nebeskog, Krista Isusa:

Djeca – od Boga povjereni talenti!

ISUS: ‘Nisu sva djeca savršena, ali je također istina kako nisu ni svi roditelji savršeni. Zapovijed kaže: ‘Poštuj oca svoga i majku svoju,’ (Izlazak 20:12; Ponovljeni Zakon 5:16; Matej 19:19; Efežanima 6:2) i onog koji ju prekrši će kazniti Božanska Pravda. Ali ta pravda ne bi bila pravda ako ne bi koristila istu mjeru prema svakome tko ne poštuje svoju djecu. U jeziku drevnih ljudi, ‘poštovati’ znači: odnositi se prema osobi sa dubokim poštovanjem. Dakle, ako je dužnost poštovati one koji su nam dali život i brinuli su se za sve naše potrebe dok smo bili nedonoščad i djeca, onda nikako nije manje istinito da roditelji trebaju poštovati njihovu djecu koju im je Bog dodijelio imati te ih je zadužio time da, Njegova stvorenja, budu odgajana na svet način.

Prečesto očevi i majke ne reflektiraju o tome kako su postali staratelji i čuvari čuda Boga Stvoritelja. Jer svako novo postojanje je Stvoriteljevo čudo. Prečesto roditelji ne razmišljaju kako se unutar tog tijela što je rođeno od ljudskog tijela i krvi, nalazi duša stvorena od strane Boga i koja mora biti odgajana u doktrini duha i istine kako bi se Bogu povratila na dostojan način.

Svako dijete je talenat kojeg je Gospod povjerio Svojem sluzi (Matej 25:14-30). Ali jao ga onom sluzi koji taj talenat ne oplodi (ili ‘čiji talenat ne donese roda’), koji ga ostavi inertnog, ne zanimajući se sa njime ili, još gore, ako ga rasipa i pokvari. Ako će od onog koji nije gledao kako obogatiti živi talent dobrog Boga, Bog sa snažnim glasom tražiti razlog i zaprijetit će mu dugim kažnjavanjem: onda će onome koji uništi i ubije dušu svoga djeteta, Bog – Vlasnik i Sudac svega što jeste – sa neumoljivom presudom, zaprijetiti Vječnom Kaznom roditelju koji je ubojica najdragocjenijeg dijela svoga djeteta: njegove duše.’

Od Gospoda Isusa Krista (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac,
dna. 10 Srpnja 1943 primila Marija Valtorta; zapisano u njezinim ‘Zabilješkama, tom 1’

***

‘Doista, kao što je već bilo rečeno, ostaci su ono što čovjekov život čini nadmoćnim nad onim u životinje; i iz ostataka je, ili od Gospoda kroz njih, da je svakome omogućeno biti ljudskim bićem, znati što su dobro i istina, i reflektirati na pojedinačne stvari, i stoga misliti i rasuđivati. Jer ostaci jedini su što sadrži duhovni i božanstveni život; stanja ljubavi spram roditelja, braće i sestara, učitelja, i prijatelja; stanja ljubavi i dobročinstva spram bližnjega, i također samilosti spram siromašnih i potrebitih; ukratko, sva stanja koja uključuju dobro i istinu. Ova stanja, zajedno sa dobrima i istinama koji su bili usađeni u pamćenje, se nazivaju ostacima, koje Gospod sačuvava u čovjeku i pohranjuje u njegovom unutarnjem čovjeku, premda sam čovjek nije direktno toga svjestan. Ovdje su oni potpuno razdvojeni od stvari koje su čovjekove vlastite, to jest, od zala i neistina. Gospod tako sačuvava sva ova stanja u pojedincu da čak ni najmanja od njih ne propada… A kada se stanja zla i neistine, ili opakosti i lažnih ideja, povrate u mislima… oni su tada moderirani/ublaženi od strane Gospoda kroz ova stanja nevinosti i dobročinstva. Iz svega ovoga postaje jasno da ako čovjek ne posjeduje ostataka, on bi neizbježno bio predmetom vječnog prokletstva.‘                         E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 560, 561’

Vratimo se sada gore rečenom u svezi ‘krivih odabira’, kroz što ću odmah i izložiti što mi je na umu, dakle:

Prije ili poslije će svako to dijete, kao što je uostalom bio slučaj i sa svakim od nas, morati ‘izaći’ u svijet, u ovo carstvo Božjeg neprijatelja (Ivan 18:36), gdje će mu sa svih strana biti nuđene oku i ostalim osjetilima primamljive, no za njegovu dušu pogubne stvari, pri čemu će ono, kažu statistike L, većinu njih i ‘kušati’, tj. neće u njima prepoznati opasnost za sebe, čime će, iskustva pokazuju, sebi ne samo prouzročiti povelike muke i nevolje (Luka 15:12-17)… već će na taj način vidno produžiti (dok pišem ovo ‘produžiti’, prije svega mi je na pameti ona rečenica koju je naš Gospod Isus Krist zapisao perom Jakoba Lorbera, naime, ‘jedan sat kojeg čovjek ne iskoristi pravilno ovdje na Zemlji, košta ga tisuću godina nadoknađivanja u onostranom!’) svoj povratak k Bogu, u Očevu kuću (Luka 15:20, 21)!

E sad, da li je sve to moguće spriječiti, i ako jeste, kako? Drugim riječima, da li to sve tako mora biti, i da li mi doista moramo pro-pušiti (ovdje koristim lako razumljiv primjer ‘pušenja’, no pri tome NARAVNO mislim i na svaku DRUGU vrstu ovisnosti i za dušu štetnog ponašanja!) da bi spoznali blagodati udisanja zraka zdravim plućima? Da li doista moramo propasti još više nego to već jesmo, da bi se onda, udarajući u neko ‘muljevito’ dno, počeli polako i mučno uspinjati ka visinama?!

Ja sam mišljenja kako ne moramo [primjer onog što mi je ovdje na pameti je Samuel, koji je bio od Boga izmoljen(1 Samuel 1:10-12), zatim podizan pod budnim okom svećenika Elija (1 Samuel 2:11; 3:1), da bi još ko dijete počeo služiti Jehovi Bogu (1 Samuel 2:18) te vrlo rano postao Božjim prorokom (1 Samuel 3, naglasak na stih 20) = vidi niže komentar samog Gospoda na razloge ovog ‘ranog’ duhovnog razvoja u Samuela u ‘V.I.E. – 4/231:7′], i kako se bar one najgore i najporočnije stvari kojima mlad čovjek podliježe, mogu i, štoviše, moraju (naša ih je dužnost POKUŠATI) spriječiti!

E sad, da bi razumjeli što su roditelji u stanju napraviti, i na koji se način to dijete može pripremiti za iskušenja koja će ga dočekati u svijetu… tj. što smo mi sposobni napraviti po ovom pitanju da bi našoj djeci pomogli ne donijeti krive odluke u životu, morat ćemo se upoznati sa nečime što se u Riječi Božjoj naziva ‘ostatak’, o čemu kod našeg dobrog Šveđanina čitamo kako slijedi:

‘Pri rođenju nitko ne posjeduje uopće ikakva dobra sam od sebe, već je sasvim onečišćen nasljednim zlom. Sve dobro utječe u njega, poput njegove ljubavi spram roditelja, paziteljica, i prijatelja u igri, ovaj upliv je iz nevinosti. Ovo su darovi koji utječu u njega od Gospoda kroz nebo nevinosti i mira, koje je najunutarnije nebo, i to je način na koji su mu oni usađeni tijekom ranog djetinstva.

[2] Kasnije, kada odrasta, ova dobra, nevina, i mirna stanja ranog djetinstva ga malo po malo napuštaju; i u onoj mjeri u kojoj je uveden u svijet, on ulazi u njegova zadovoljstva i užitke, i tako u zla, a nebeske stvari ili dobra ranog djetinstva se počinju raspršivati. Ipak oni i dalje ostaju, i posredstvom ovih je da su moderirana/ublažena stanja koja čovjek uzima k sebi i stječe kasnije u životu. Bez njih on nikako ne može biti uistinu čovječan, jer stanja u kojima se zle žudnje ili ikakva zla pojavljuju, ako nisu moderirana/ublažena posredstvom stanja u kojima je prisutan osjećaj za dobro, bi bila užasnija nego ona od bilo koje životinje (ovdje napomenuti slijed zbivanja, znači čovjekovo ‘propadanje’ u svijet, i na kraju, njegovo ‘čupanje’ od tamo uz pomoć tih ostataka, je genaralna ideja ‘zbivanja’ opisanih u 6 poglavlju Ezekijela; ‘propadanje u svijet’, stihovi – 3-7, ‘čupanje od tamo’, stihovi 8-10; ‘preživjeli’ u ‘izgnanstvu’ koji se tamo spominju su naravno naši ostaci J). Ova stanja dobra su što se naziva ostacima, koja su dana od strane Gospoda i usađena u čovjekovu prirodnu naklonost (dispoziciju), što se čini kada čovjek nije toga svjestan.

[3] U kasnijem životu njemu se povrh toga prenose/podjeljuju nova stanja; ali ova nisu toliko stanja dobra kao stanja istine, jer kako odrasta(tj. kako postaje sve više racionalan) njemu se podjeljuju istine, a ove su na sličan način pohranjene unutar njegova unutarnjeg čovjeka. Posredstvom ovih ostataka, koji su oni od istine, i koji su bili rođeni od upliva duhovnih stvari od Gospoda, čovjek ima sposobnost razmišljanja, i također razumjevanja dobra i istine civilnog ili javnog života i moralnog ili privatnog života, i također primanja duhovne istine, to jest, istine vjere. Ipak on nema sposobnosti činiti ove stvari osim posredstvom ostataka dobra koje je primio u ranom djetinstvu. O postojanju ostataka, i činjenice da su pohranjeni u čovjeku u njegovom unutarnjem racionalnom, čovjek je u potpunosti nesvjestan. Ta nesvjesnost je zbog razmišljanja kako ništa ne utječe u njega već da mu je sve prirođeno, i tako prisutno unutar njega kada je djetešce, premda je stvarnost potpuno drugačija od toga. Na ostatke se upućuje na različitim mjestima u Riječi, i pod njima se misli na ona stanja putem kojih osoba postaje čovječnom, i to od Gospoda jedino.’            E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1906’

Ostaci su dakle sva ona sveta stanja(u Izaiji 4:3, 4 čitamo: ‘Ostaci na Sionu i preživjeli u Jeruzalemu zvat će se ‘sveti’, svi koji su bili upisani da žive u Jeruzalemu, kada Gospod spere ljagu kćeri Sionskih i obriše s Jeruzalema krv prolivenu dahom suda i dahom što spaljuje.’; ‘ljaga kćeri Sionskih’ je čovjek s obzirom na njegove opake osjećaje ljubavi, ovdje strasti i požude, a ‘krv prolivena u Jeruzalemu’, je njegov um ispunjen korespondentnim neistinama) koja su u najranijem djetinstvu te zatim i u dječačkom dobu, bila ‘usađena’ u dijete tijekom onog njegova svakodnevnog boravka sa svojim roditeljima i najbližima, što će reći u periodu dok je još bio blisko povezan sa anđelima nebeskim#, sveta stanja koja Gospod brižno pohranjuje duboko u njemu te ih još brižnije čuva da bi on, ako ih bude imao dovoljno (ti su ‘ostaci’ u Riječi predstavljeni brojem ‘10’, zbog čega uostalom i čitamo u Postanku 18:32: ‘”Neka se Gospod ne ljuti”, on će opet, “ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?” “Neću ga uništiti zbog njih deset”, odgovori.’; prirodni i stoga nepreporođeni čovjek koji je u ljubavi spram sebe i svijeta, i tako prožet opakim strastima i požudama, je naznačen ‘Sodomom’, a njegov zamračen um ispunjen sa svakojakim neistinama i zabludama je ‘Gomora’) i ako su potrebne kvalitete, jednom kada izađe u svijet, sebe mogao suprotstaviti gore spomenutim ‘nasrtima’ najvećeg neprijatelja naših duša (Sotone) te, donoseći ispravne odabire, sebi eventualno olakšati mnoge muke i vidno skratiti već ionako predug put povratka u Očevu kuću.

Ti su ostaci prema tome temelj ljudske SAVJESTI, i ja ih volim zamišljati kao male duhovne satelitske antenice putem kojih, ako su dovoljno jake, možemo primati i očitavati ‘poruke’ našeg voljenog Oca, Isusa Krista, Koji, uglavnom posredstvom anđela čuvara, našoj duši neprestano prenosi Svoja upozorenja i tako pravilne smjernice,

‘Upliv od strane anđela se događa primarno u čovjekovoj savjesti, u kojoj je temelj položen za njih da mogu djelovati. Ovaj temelj postoji unutar unutarnjih dijelova čovjeka… Ove su stvari bile rečene kako bi ljudi mogli znati prirodu ovog upliva, što će reći, da je savjest temelj koji je bio položen za anđele da mogu utjecati (!) – a posebice u osjećaje tamo za ono što je dobro i istinito, i što je pravilno i pravedno – i na taj način sputavati i zadržavati (!!!) čovjeka, premda bez oduzimanja njegove slobode.’   E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 6207’

… što onda takvom s(a)vjesnom čovjeku  omogućava NA VRIJEME percipirati opasnost (jer takav je čovjek, kako u sebi ima ‘usađeno’ dobro i istinu, više svjestan postojanja i štetnosti zla i neistine) i zatim odbiti svojim tjelesnim osjetilima primamljive ali za njegovu dušu vrlo štetne ‘paklene ponude’ sa kojima će se više nego sigurno susretati tijekom svojeg hodočašća u ovom svijetu!

‘Posredstvom svojih vlastitih duhova pakao neprestano usađuje/ulijeva zlo i neistinu baš kao što izopačuje te briše iz pamćenja istine i oblike dobra, dok Gospod posredstvom anđela neprestano odvraća, oduzima, umanjuje i ublažuje ove utjecaje… Ali da bi anđeli bili sposobni odvraćati utjecaje koji dolaze iz pakla, istine vjere, sjedinjene sa dobrom života, u koje oni mogu utjecati moraju biti u čovjeku. Ove istine moraju služiti kao temelj položen za anđele da mogu djelovati.’
E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 6213’

‘Oni koji imaju savjest su u stanju zamjetiti zlo i neistinu koji su prisutni u njihovom vanjskom čovjeku (tj. tijelu) i koji napadaju dobro i istinu u unutarnjem čovjeku… ljudi koji ne posjeduju savjest… ne mogu doživjeti sukob… jer premda je kod njih također neprestani upliv dobra i istine od Gospoda, oni ga unatoč tome ne percipiraju…’            E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1935’

Dakle, kad su čovjeku, najprije tijekom najranijeg djetinstva, usađeni ostaci u obliku stanja ljubavi spram roditelja i bližnjih (1. Ona više nesvjesna faza dok dijete tako reći prima i percipira jedino ljubav; ovdje se vidi koliko je važno da je majka što je moguće duže kod kuće sa djetetom, tj. da ono odrasta u neprestanoj ‘atmosferi’ njezine ljubavi), i naknadno kad su mu u ranijoj i kasnijoj dječačkoj dobi oni usađivani u obliku istina vjere (2. Ona pak više svjesna faza kada dijete već počinje razlučitvati dobro i zlo, tj. istinu i neistinu), o čemu odmah niže, pri tome se u njemu formira savjest koja onda, svaki puta kada mu se ponudi neka vrsta zla ili pak predstavi neka neistina, ne može a da mu ne izazove određenu nelagodu, čak i strah, da ne djeluje protiv svoje savjesti, tj. protiv onoga za što osjeća i vjeruje kako je dobro i istinito, pošteno i pravedno, i tako ga potakne oduprijeti se tim nasrtima najvećeg neprijatelja svoje duše (Sotone), te ga/ih eventualno i odbiti/odbije od sebe.

‘Savjest je jedna vrsta generalnog i tako nejasnog diktata koji predočava one stvari koje utječu od Gospoda putem nebesa… Gospod drži one koji imaju savjest u dobrim mislima s obzirom na bližnjega i zadržava ih od zlih misli.’   E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1919:2’

S druge strane gledano, ako kojim slučajem poradi prevladavajućih zlih strasti u svojoj još ne-preporođenoj volji on ipak djeluje protiv glasa svoje savjesti, kojeg je pak u stanju čuti baš zahvaljujući tim usađenim ‘duhovnim antenicama’, i tako podlijegne u kušnjama, on će naknadno posredstvom istih biti uznemiren budući će doživjeti ono što se zove ‘grižnjom savjesti’, tj. mučit će ga savjest, što će mu eventualno u budućnosti pomoći da se u sličnoj situaciji ponaša na drugačiji način, tj. da se potrudi promijeniti svoje ne-savjesno ponašanje…

‘Ako se prema tome čovjek kada naginje ka zlu – kao što je slučaj u većine ljudi u mladosti – makar malo osjeća uznemirenim kada reflektira na zlo djelo koje je počinio to je znak da će on ipak prihvatiti što mu utječe iz neba kroz anđele. To je također znak da će naknadno sebi dozvoliti da bude ponovno formiran. Ali ako se on ni najmanje (ili ‘ni na koji način’) ne osjeća uznemirenim kada reflektira na zlo koje je počinio, to je znak da on više ne želi prihvatiti što mu utječe iz neba kroz anđele; i to je znak da naknadno on neće sebi dozvoliti biti ponovno formiran (= ponovno formiranje je prva faza ponovnog rođenja)… Jer kod ljudi koji se osjećaju uznemirenima tijekom tog stanja, prisutno je jedno unutarnje prepoznavanje zla; i kada Gospod prizove to prepoznavanje u um, ono postaje ispovijed i konačno pokajanje.’  

E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 5470:2’

… u ono koje će mu naknadno pružiti spokoj i radost duši.

‘Dakle, pošto je djelovati protiv savjesti djelovati protiv… dobročinstva, i protiv istina vjere, posljedično protiv života koji od Gospoda dolazi do čovjeka, očigledno je da čovjek osjeća spokoj i mir, i doživljava unutarnje blaženstvo, kada djeluje u skladu sa savješću, ali nelagodu, doista patnju kada djeluje protivno savjesti (Izaija 48:22; 57:21). Ovaj osjećaj patnje je što se naziva grižnjom savjesti.’            E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 9113’

Molim vas da na ovdje otkriveno obratite izuzetno dobru pažnju i da pri tome imate na umu kako svo ovo unutarnje zbivanje, tj. previranje, ne bi bilo moguće bez da on u sebi ima usađene ostatke koji su, ponavljam, temelj njegove savjesti.

Ovome treba dodati kako se pri tome, znači pri svakoj takvoj pobjedi u kušnjama, čovjeku pripijaju nova stanja svetosti, ili ostaci, što mu omogućava da se neprestano snaži i izgrađuje, i tako sve više i više postaje doista čovjekom (= čovjek naime nije čovjek na osnovu njegova tjelesnog oblika, već na osnovu kvalitete njegove volje i razumijevanja, tj. ljubavi i mudrosti!):

‘Ostaci su sva stanja ljubavi (love) i dobročinstva spram bližnjega (charity), i sva stanja nevinosti i mira, sa kojima je čovjek obdaren. On je obdaren sa ovima od najranijeg djetinstva, premda se to darovanje postepeno smanjuje kako on napreduje ka zrelosti života. Ali dok je osoba regenerirana (= u borbama tijekom kušnji) ona prima, povrh onih koje već ima, nove ostatke, i tako novi život; jer iz/po ostacima, i posredstvom njih je da je osobi omogućeno biti čovječnom. U stvari, ako je lišena stanja ljubavi i dobročinstva spram bližnjega, i ako je lišena stanja nevinosti – stanja koja sebe usađuju u svim drugim stadijima njegova života – osoba više nije čovječna, već je gora od bilo koje divlje životinje.’    E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1738’

No, iako se ostaci mogu ‘zaraditi’, tj. zadobiti također i kasnije u životu, tijekom preporoda u kušnjama kada čovjek izlazi iz njih kao pobjednik, pri čemu mu se svaki puta pripijaju novo dobro i istina, problem je što je u tim kušnjama, čega je živi primjer moja prijateljica čije je pitanje i potaknulo ovu raspravu, puno, puno teže izvojevati pobjedu ako čovjek, kao u njezinom slučaju, biva stvoren i odgajan od strane bez-Božnih roditelja (u svezi ‘stvaranja’ i ‘odgajanja’ djeteta u bezbožnoj kući, vidi DODATAK!), tj. ljudi kojima je Riječ Božja daleko od srca, čak mrska, pa tako u ovaj svijet uđe praktično ne-oboružan tim potrebnim stanjima s(a)vjesti i tako praktično bespomoćan pred silovitim napadima Kneza Tame i njegovih mračnih duhova (= dijete začeto, rođeno i odgajano u bezbožnih roditelja, će ovih ostataka imati puno manje, pa će zbog toga, kasnije kada u njemu počnu vriti strasti i požude, svjetovnome i tjelesnome biti puno lakše najprije nad-glas-ati a kasnije i potpuno utišati blaga upozoravanja njegove savjesti).

*

Što se samog formiranja s(a)vjesti tiče… čini mi se važnim još skrenuti pažnju i na ovo:

‘Savjest je formirana posredstvom istina vjere, jer ono što je čovjek čuo, priznao, i uzvjerovao sačinjava savjest u njemu. Nakon toga, djelovati protivno tim stvarima je za njega djelovati protivno savjesti, kao što može biti jasno svakome. Posljedično tome, ukoliko nisu istine vjere ono što on čuje, priznaje, i vjeruje, o ni na koji način ne može imati istinsku savjest (!!!). Jer posredstvom istina vjere (Gospod djeluje u dobročinstvu spram bližnjega) je čovjek preporođen, i tako posredstvom njih on prima savjest. Savjest je također sam nov čovjek. Iz ovog je jasno da su istine vjere sredstva posredstvom kojih je ovo ostvareno, pomoću kojih čovjek živi u skladu sa stvarima koje vjera naučava, a njezino je temeljno učenje ljubiti Gospoda iznad svih stvari i bližnjega kao sebe samoga.’      E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1077’

Dakle, da se ne bi dogodilo da roditelji umjesto istina vjere svojoj djeci usađuju neistine i zablude koje će im, kako iskustva pokazuju, kasnije u životu prouzročiti jako, jako velike probleme (da ne spominjem koliko je teško u onostranom odustati od tih u djetinstvu stečenih ‘istina’ = vidi BD 6462), oni sami bi prije toga trebali biti upućeni u Istinsko Kršćanstvo (jer lako je shvatljivo kako čovjek ne može pre-dati nekome nešto što sam ne posjeduje!) koje, kako Sam Gospod naučava u Mateju 22:36-40 i Marku 12:28-31, svoje temelje ima na najvažnijima od svih Zapovijedi: Ljubite Gospoda Boga Isusa Krista iznad svega, i svoga bližnjega kao sebe samoga.

Pobuđivanje tih ljubavi je dakle ono na što bi se svaki roditelj trebao posebice koncentrirati kada razmišlja o duhovnoj naobrazbi mlade duše, tj. ono što bi u njima trebao pokušati potaknuti i razviti.

*

‘Djeca u toj najranijoj dobi znaju više nego se to obično zamišlja.’
Francois Fenelon ‘Odgajanje djevojčica – pogl. 3’

E sad, prije nego pređemo na nešto konkretnije upute kako se to i radi, tj. na koji se način u maloj duši pobuđuje i razvija ljubav spram Boga i bližnjih, ili još drugim riječima, na koji se način ta gore spomenuta stanja svetosti, ili pak ‘savjest’, može usaditi u malu dječicu ili djecu, htio bi pobiti jednu zabludu koja je na žalost primjetna u većine roditelja, koji su mišljenja kako ta dječica ili mala djeca nisu sposobna razumjeti (jednom mi je jedna moja, inače duhovno s(a)vjesna prijateljica, komentirajući svoju mislim 9-godišnju kćerkicu, rekla, ‘ma što ona u tim godinama razumije’! L), i time primiti, takve ‘visoke’ (komplicirane) stvari kakvima oni pak smatraju i nazivaju duhove stvari, tj. istine vjere (Matej 11:25; Luka 10:21)!

Komentirajući ovo, u svojoj raspravi ‘O odgoju djevojčica’, mudri je Francois Fenelon, ispravno primjetio:

‘Čim dijete počne tepati ono se može pripremiti za poduku!; ovo može zvučati paradoksalno, ali samo uzmite u obzir što dijete čini prije nego može govoriti. Ono uči jezik kojeg će, uskoro, govoriti preciznije nego što učeni mogu govoriti mrtve jezike koje su proučavali u zrelom periodu života. Ali što je učenje jezika? Ono se ne sastoji samo od spremanja u pamćenje velikog broja riječi – već, kaže Sv. Austin, u shvaćanju značenja svake pojedinačne riječi; dijete, sred njegova plača i zabave, zna za što je svaka riječ naumljena: to je ponekad postignuto promatranjem prirodnih pokreta tijela koja dodiruju, ili ukazuju, predmete o kojima čovjek govori – ponekad na njega utječe učestalo ponavljanje iste riječi koja predstavlja istu stvar. Ne može se negirati kako je mozak djeteta divno proračunat, od strane njegova temperamenta, da bi primio utiske od svih ovih slika; ali koja samo snaga mentalne pažnje je potrebna da bi ih se razlikovalo te svakog od njih pridružilo njegovom pravom predmetu?’                (poglavlje 3)

Svatko tko iole o ovome razmisli shvatit će odmah koliko je pogrešna ta jedna opća predstava o sposobnosti poimanja male djece, tj. o njihovoj prijemčivosti za duhovnu poduku u najranijoj dobi! Fenelon nastavlja:

‘Uzmite također u obzir kako se djeca u tim nježnim godinama priljubljuju uz one koji im laskaju, a izbjegavaju one koji ih ograničavaju; kako samo dobro znaju postići svoj cilj plačem, ili šutljivom pokornošću; koliko puno samo pretvaranja i ljubomore oni već posjeduju! ‘Vidio sam’, kaže Sv. Austin, ‘ljubomorno dijete: ono nije moglo govoriti, ali je njegovo lice bilo blijedo, a oči uzrujane spram djeteta koje je sisalo sa njime.’

Iz ovog se može zaključiti kako djeca u toj najranijoj dobi znaju više nego se to obično zamišlja: – stoga, nježnim riječima i prikladnim pokretima/gestama, vi ih možete nakositi/inklinirati spram poštenih/kreposnih i vrlih veza, radije nego ih uvesti u one koje bi za njih bile opasne. – Tako, opet, možete im prikladnim pogledom, i tonom glasa, predstaviti sa užasom one koje su vidjeli kako ogorčavaju/razdražuju: sa bijesom, ili nekom drugom furioznom strašću; i, u drugu ruku, sa korespondentnom mirnoćom, prikazati im one koje su ugodne i mudre.’  (poglavlje 3)

I na kraju:

‘Ako i dalje sumnjamo u snagu tih ranih preduvjerenja na buduće sazrijevanje, dovoljno nam je prizvati u pamćenje kako su živa i ganutljiva, u kasnijim godinama, sijećanja na ove stvari koje su nas radovale u mladosti!’        (poglavlje 3)

***

‘Tijekom čovjekova preporađanja, on je od strane Gospoda vođen najprije kao djetešce, zatim kao dijete, kasnije kao mladić, i konačno kao odrastao/zreo čovjek.’ 

E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3665’

‘Što se tiče religijske poduke čovjeka u njegovom ranom životu, mi pred nama imamo tri temeljne činjenice koje su od suštinske važnosti za razumjevanje ovog predmeta: prvo, da je značenje Slova Riječi (‘značenje Slova Riječi’ = literalno ili doslovno značenje Riječi Božje) dano za poduku djece i mladih; drugo, da je značenje Slova Riječi trostruko, Povijesno, Proročko i Doktrinalno, ili čulno/senzualno, naučno, i doktrinalno; treće, da postoje tri generalna perioda u životu čovjeka prije njegove zrele dobi, koja odgovaraju trostrukoj podjeli značenja Slova Riječi. Sve ovo ukazuje na smjer generalnog kursa religijske poduke koja se proteže od najranijih godina do zrele dobi, kurs koji bi uključivao cijelo značenje Slova Riječi, Povijesni dio u dobi ranog djetinstva, Proročki dio u dječačkoj dobi, i Doktrinalni dio u doba mladosti.’

 Pendleton, William F. ‘Nauka izlaganja i tumačenja Riječi Božje’
(što je knjiga iz ‘školskog programa’ Akademije Crkve Novog Jeruzalema)

Ako smo sve ovo do sada razumjeli, što slijedi je upoznavanje sa ‘alatom’ kojeg je istinski Otac sviju nas (Matej 6:9; 23:9) osigurao da bi ovaj važni zadatak podučavanja mladih duša i ostvarili kako treba. Taj je alat, pretpostavljate, Riječ Božja J, Koja je pod budnim okom Božanske Providnosti bila napisana na takav način, da u Svom značenju Slova, ili literalnom značenju, odgovara tj. prati postepeno razvijanje ili otvaranje uma u čovjeka, što će reći, baš kao što se čovjekovo doba kako on napreduje ka zrelosti dijeli na tri perioda, znači na rano djetinstvo, dječju dob i mladost, isto tako je i Riječ Božja u značenju Slova podjeljena na tri dijela od kojih jedan, tzv. Povijesni dio, korespondira sa shvaćanjem uma u male dječice, drugi pak, Proročki dio, sa onim u djece, i treći, Doktrinalni, shvaćanju uma kakvog nalazimo u mladeži!

O ovim pak podjelama unutar značenja Slova Riječi, kao i samim mudrim razlozima za to, iz ‘ostavštine’ Emanuela Swedenborga izdvajamo sljedeće:

‘Kako bi čovjek u tri perioda njegovog ranog života mogao biti podučen u oblicima prilagođenim njegovom shvaćanju, postoji trostruka podjela značenja Slova Riječi koja je zasebno napomenuta kako slijedi:

‘Značenje Slova Riječi je trostruko, naime, Povijesno, Proročko, i Doktrinalno, od kojih je svako takvo da može biti shvaćeno čak od strane onih koji su u vanjštinama (externals; ovdje se misli na sve čulne ili prirodne ljude, među koje naravno spadaju i djeca).’   E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3432’

Unutarnje značenje (= duhovna i božanstvena značenja Riječi) slijedi za odrasle, ili za one kojima je racionalni um bio otvoren. U drugom je redu učenje kako slijedi:

‘Senzualne/čulne istine su one u kojima se nalaze djeca, naučne istine su one u kojima su ista djeca kako odrastaju; jer nitko ne može biti u naučnim istinama, ukoliko najprije nije u senzualnim/čulnim istinama, utoliko što su ideje potonjih izvedene/dobijene iz ranijih; iz ovih se kasnije mogu naučiti i shvatiti istine koje su još dublje koje se nazivaju doktrinalnim istinama.’    E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3309, 3310’

Sljedeći trostruki red koji je dan u Nebeskim Tajnama, brojevi 3309, 3310, je senzualna/čulna istina, naučna/prirodna istina, i doktrinalna istina. U ova dva broja naučna istina uzima mjesto Proročkog dijela značenja Slova spomenutog u Nebeskim Tajnama 3432, a prvi i treći izraz su isti u obadvije serije, senzualno/čulno i doktrinalno. Naučna istina je tako ista, gledano generalno, kao ona dana u Proročkom dijelu Riječi. To je ono što mi obično naznačavamo sa filozofskom istinom, ili moralnom istinom, ili duhovnom moralnom istinom, a to je unutarnja istina sve povijesti, jer povijest je na nivou senzualne/čulne istine.’

Rekli smo kako je Povijesni dio ili senzualni/čulni stupanj Riječi, za mladu djecu (= period ranog djetinstva), u kojima je otvoren senzualni/čulni nivo (o tome da čovjek ima tri nivoa uma, prirodni, duhovni i božanstveni, koji korespondiraju sa tri neba, vidi E.Swedenborg ‘Anđeoska mudrost u svezi Božanske Ljubavi i Mudrosti – 236’; o tome kako se svaki pojedinačni um ‘otvara’, tj. kako čovjek napreduje od prirodnog, preko duhovnog do božanstvenog, vidi E.Swedenborg ‘Anđeoska mudrost u svezi Božanske Ljubavi i Mudrosti – 237’; ovo se znanje čini korisnim da bi se ovdje spomenute istine što bolje ‘primile’ J). Drugi dio značenja Slova na uzlaznoj skali je Proročki, koji uključuje Proroke, Psalme, i Knjigu Otkrovenja, potonja je posljednja Proročka Knjiga. Ove knjige Riječi odgovaraju drugom periodu, koje se naziva djetinstvo, u kojem je naučni ili prirodni nivo uma otvoren, kao različit od senzualnog/čulnog. U ovom su periodu djeca spremna ući u unutarnje Povijesno značenje Riječi. Ovo značenje je prikriveno u Povijesnom dijelu ali istupa i izraženo je očigledno u Prorocima. U stvari, može se reći kako su Proroci općenito otkrovenje unutarnjeg Povijesnog značenja Riječi.

U svezi unutarnjeg Povijesnog značenja, rečeno nam je da je ‘unutarnje značenje određeno narodom koji je tamo imenovan.’ (E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 4279; vidi također br. 4280, 4290-4293, 4306-4317, 4430, 4459, 4690, 7245, 8588, 8818.) Ovo značenje Riječi se također naziva duhovnim moralnim značenjem (Otkrovenje Objašnjeno – 1012, 1024), budući je to značenje Riječi prilagođeno prirodnom nebu – nebu djece i mladih – i koje oblikuje to nebo. Drugdje se u Otkrovenju naziva duhovno prirodno značenje (Nebeske Tajne – 4279, 4988, 5008, 9407; Otkrovenje Objašnjeno – 435, 630, 1061, 1066, 1104), i najbliže (proximate) značenje (Nebeske Tajne – 2166, 22235, 4690). O ovom se značenju pod različitim nazivima uvijek govori kako je prilagođeno prirodnom nebu, i stoga djeci, mladima i prostodušnima, koji su pomoću tog značenja združeni u duhu sa anđelima toga neba.

Ono što je posebice obrađivano u unutarnjem Povijesnom značenju je duhovno moralno stanje Židovskog naroda; ali kako je ovo značenje u svojoj suštini duhovno moralno značenje Riječi, ono uključuje puno više nego stanje Židova i njihovo obožavanje. Svi koji su duhovno moralni, anđeli prirodnog neba, priprosti među Kršćanima i Neznabožcima, djeca i mladi – svi su uključeni u duhovno moralno značenje Riječi. Ovo je značenje zakrito u povijesnom dijelu Starog Zavjeta, ali se pojavljuje, kako je bilo rečeno, u Prorocima i također u Evanđeljima, gdje se u obadva stanje Židovskih i Neznabožačkih naroda očito pojavljuje. U knjizi Otkrovenja unutarnje povijesno značenje obrađuje duhovno moralno stanje naroda u Kršćanskom svijetu.

Jasno je kako duhovno moralno značenje, i njegova aplikacija nazvana unutarnje povijesno značenje, sadrži puno od prave doktrine, i mnogo u svezi Gospoda i Njegovog dolaska i načina sjedinjenja sa Njime; inače se ne bi nazivalo duhovnim, jer ideja o Gospodu i život od Njega je ono što svu istinu čini duhovnom, čak moralnu i prirodnu istinu. Iz tog je razloga da se više od doktrine pojavljuje u Prorocima nego u Povijesnom dijelu Riječi; kako čitamo: ‘Unutarnje značenje se manje pojavljuje u povijesnim dijelovima nego u proročkim, pošto su proročki dijelovi zapisani u drugom stilu, pa ipak pomoću znakova koji su bremeniti značenjem (significatives = reprezentacija).’ (E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 6333’). Rečeno je, međutim, u istom tom broju kako Proročki dio od strane čovjeka nije shvaćen osim nejasno, ali jasno od strane anđela kada ga čovjek čita. Više se od unutarnjeg značenja pojavljuje u Prorocima, nego u Povijesnim dijelovima, ali manje nego u Evanđeljima ili Doktrinalnim dijelovima. Otud se iznad učenje treba razumjeti u relativnom smislu. Da su Povijesni dijelovi Riječi najdalje udaljeni o Božanskih doktrinalnosti je jasno ukazano u Nebeskim Tajnama, br. 3690. Duhovno značenje koje se pojavljuje u Prorocima uzima oblik učenja da postoji jedan Bog, da je On Stvoritelj svih stvari i Iskupitelj čovječanstva, i da Ga svi ljudi trebaju priznati i obožavati. Mnogo je rečeno o Dolasku Gospodnjem, o Njegovoj Ljubavi, milosrđu, i sili, o nužnosti da Mu je čovjek poslušan, o potrebi za preporađanjem (ponovnim rođenjem) i novim životom, i mnoge stvari u svezi Njegova kraljevstva i Crkve.

Doktrinalno značenje Slova Riječi – ono značenje koje je osigurano za mlade nakon puberteta, je za sve one koji su u stanju pripreme za otvaranje racionalnog (= tek kada je čovjek ‘otvorio svoje racionalno’, on je spreman primiti unutarnja značenja Riječi, tj. Njezina duhovna i božanstvena značenja; u svezi tih značenja Riječi, vidi na Stranici Akademije, ‘Unutrašnjosti Božanske Riječi’) – se nejasno pojavljuje u Prorocima, i vrlo nejasno u Povijesnom dijelu Riječi; ali se očituje i jasno je izraženo u Evanđeljima (= u značenju Slova Riječi Doktrinalni dio jesu Evanđelja). Doktrinalna istina, međutim, može biti usađena posredstvom značenja Slova svugdje, čak u Povijesnim dijelovima Riječi, a obilne mogućnosti za to su pružene kada je um učitelja bio podučen i prosvjetljen proučavanjem Otkrovenja (kako ga je od Gospoda primio E.Swedenborg = budući je to Otkrovenje u stvari otvaranje Božanske Riječi, prilikom čega se onda pojavljuje Božanska Istina kakva je na nebu, koja onda iz nužnosti osvjetljava i razjašnjava značenje Slova cijele Božanske Riječi; ‘pojava’ tog razumijevanja Riječi u umu čovjeka je u Otkrovenju 19 prikazana sa ‘pojavom jahača na konju bijelcu’; ‘konj’ u Riječi predstavlja razumijevanje istine, ‘bijelo’, Božansku istinu, dok je ‘jahač’ sam um u čovjeka; ‘otvaranje neba’ o kojem govori stih 11, svima je jasno, predstavlja ovdje opisano ‘otvaranje čovjekova uma’ J).’

 Pendleton, William F. ‘Nauka izlaganja i tumačenja Riječi Božje’
(što je knjiga iz ‘školskog programa’ Akademije Crkve Novog Jeruzalema)

*

Prijateljica me, kojoj sam ukratko izlagao koncept ovog učenja, odmah zapitala koje su Knjige u Riječi Starog Zavjeta pisane u Povijesnom stilu, tj. odakle počinje i dokle se tamo proteže stvarni povijesni zapis, na što odgovaram:

Povijesni dio Riječi Božje Starog Zavjeta počinje od 11 poglavlja Knjige Postanka, od pojave Abra(ha)ma… i proteže se sve do 2 Knjige Kraljeva … što će reći, to je onaj dio Riječi Božje [Riječ Božju, unutar Biblije, čine one knjige koje u sebi, pored značenja Slova, imaju još dva više unutarnja značenja, duhovno i božanstveno; isto tako, za razliku od ostalih Knjiga Biblije (recimo Knjige o Jobu, koja jeste sveta knjiga, ali NIJE KNJIGA RIJEČI), jer NISU SVE KNJIGE U BIBLIJI KNJIGE RIJEČI, Knjige Riječi su pisane u serijama, tj. one su u i posredstvom ta svoja dva unutarnja značenja ne-raskidivo povezane u jedno tijelo/cjelinu, zbog čega je uostalom i rečeno kako se ‘ni jedno slovo ne smije dodavati, niti oduzimati Božjoj Riječi’, budući se u tom slučaju, ta unutarnja povezanost prekida, tj. uništava; Otkrovenje 22:18, 19; ‘Knjige Riječi u Starom Zavjetu su: Pet Knjiga Mojsijevih, Knjiga Jošue, Knjiga Sudaca, dvije Knjige Samuelove, dvije Knjige Kraljeva, Davidovi Psalmi, Proroci Izaija, Jeremija, Tužaljke, Ezekijel, Danijel, Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija. U Novom Zavjetu, četiri Evanđelista: – Matej, Marko, Luka, Ivan, i Otkrovenje. Ostale knjige ne sadržavaju unutarnje značenje.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 10325’ & ‘Bijeli Konj – 16’] u kojem tekst, naravno u značenju Slova, prati povijest Židovskog naroda! U tom je dijelu Riječi, za razliku od prvih 11 poglavlja Knjige Postanka gdje je povijest koju nalazimo u Slovu ‘prilagođena’ duhovnim stvarnostima koje samo Slovo sadržava (recimo, Bog nije stvorio svijet u 7 dana, itd. itd.; u svezi ovog ‘sedmodnevnog stvaranja’ vidi na Stranici Akademije, J.Lorber ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/156:5-162’), zapis DOSLOVNO TOČAN!

Ovdje se čini jako važno napomenuti sljedeće budući to obično unosi pometnju, dakle, sam zapis u Povijesnom dijelu Riječi Starog Zavjeta, tj. izvješća o onome što su Izraelci radili kakva nalazimo u Slovu Riječi, a pri tome prije svega mislim na krvoločna ratovanja ili međusobna ubijanja, nije u sebi Božanski, već je ono u njemu sa čime te stvari korespondiraju Božansko (E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 4989:2’), tj. odnosi se na zbivanja u Samom Gospodu dok je proslavljivao Svoje Ljudsko i ostvarivao Iskupljenje (= recimo, u naj-unutarnijem ili božanstvenom značenju Knjige Postanka, onome kojeg, dok mi čitamo što piše u značenju Slova, čitaju božanstveni anđeli trećeg neba, jeste opisan duhovni razvoj u djetetu i mladiću Kristu, tj. proces razvoja Njegovog uma u onim godinama prije njegovog aktivnog trogodišnjeg djelovanja u svijetu; u Riječi Novog Zavjeta je taj Njegov razvoj samo napomenut u jednoj rečenici, onoj iz Luke 2:52), ili pak u nama samima tijekom preporoda, znači na sve stvari od vjere i dobročinstva, dobra i istine (ratovi, recimo, primjerice osvajanje zemlje Kananske o čemu čitamo u Knjizi o Jošui, u unutarnjem duhovnom značenju predstavljaju i korespondiraju sa istinom koju je čovjek naučio i prihvatio, koja je predstavljena sa ‘Mojsijem’, pomoću koje se on tijekom svojeg preporađanja bori protiv sveg zla u svojoj volji (= ta ‘Istina u borbi’ je predstavljena sa ‘Jošuom’), tamo predstavljenog sa ‘7 poganskih naroda’, dok u božanstvenom najunutarnijem značenju predstavljaju i korespondiraju sa borbama koje je Sam Gospod vodio i pobijedio protiv svih paklova!), ili ljubavi i mudrosti!

***

Razmotrimo sada kako taj cijeli princip ‘usađivanja’ ostataka po-sredstvom Riječi Božje funkcionira u samoj praksi. No da bi mi taj princip pravilno razumjeli moramo imati na umu sljedeće malo-poznate istine. Prva, svi mi smo, kao duhovna bića, naše volje i razumijevanja što se tiče, tj. osjećaja i misli, u neprestanom kontaktu sa duhovima i anđelima,

‘U Crkvi je vrlo dobro poznato kako je svo dobro od Gospoda, i da ništa od dobra nije od čovjeka, posljedično tome da nitko sebi ne bi trebao pripisati ijedno dobro kao svoje vlastito. Također je vrlo dobro poznato kako je zlo od vraga. Prema tome, oni koji govore iz doktrine Crkve kažu o onima koji se ponašaju dobro, i o onima koji govore i propovijedaju pobožno, da su vođeni od strane Boga; ali suprotno o onima koji se ne ponašaju dobro i koji govore bezbožno. Da bi ovo bilo istinito čovjek mora imati povezanost sa nebom i sa paklom; i ova povezanost mora biti sa čovjekovom voljom i sa njegovim razumijevanjem; jer od ovih je da tijelo djeluje i usta govore.’ 

 E.Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 291’

‘Razlog zašto su duhovi koji komuniciraju sa paklom također združeni sa čovjekom je da je čovjek rođen u zlu svake vrste, posljedično tome njegov je cijeli život potpuno od zla; i prema tome ukoliko duhovi poput njega samoga nisu bili združeni sa njime on ne bi mogao živjeti, niti bi zbilja mogao biti zadržan/povučen od njegovih zala i obnovljen. On se stoga i drži u njegovom vlastitom životu posredstvom zlih duhova i zadržava/povlači od njega posredstvom dobrih duhova; i pomoću to dvoje se on drži u ravnovjesju; a kako je u ravnovjesju on je u slobodi, i može biti odvučen od zala i okrenut spram dobra, i tako mu dobro može biti usađeno, što uopće ne bi bilo moguće da on nije bio u slobodi; a sloboda je moguća za čovjeka jedino kada duhovi iz pakla djeluju na jednoj strani a duhovi iz neba na drugoj, a čovjek je između to dvoje. Opet, bilo je ukazano da u onoj mjeri u kojoj je čovjekov život od onog što nasljeđuje, i time od vlastitog ja, da njemu nije dozvoljeno biti u zlu on ne bi imao života; također ako on ne bi bio u slobodi on ne bi imao života; također da on ne može biti prisiljen ka onome što je dobro, i da ono što je prisiljeno/nametnuto ne ostaje; također da je dobro koje čovjek prima u slobodi usađeno u njegovu volju i postaje kao njegovo vlastito. To su razlozi zašto čovjek ima komunikaciju sa paklom i komunikaciju sa nebom.’      E.Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 293’

‘Svaki čovjek komunicira (u dodiru je), to jest, združen je sa anđelima nebeskim ili duhovima pakla, pošto je rođen da bi postao duhovan; a to nije moguće, ukoliko on nije u nekoj vrsti sjedinjenja sa onima koji su duhovni. Ukazano je u ‘Nebu i Paklu’ da je čovjek, po pitanju njegovog uma, u obadva svijeta, prirodnom i duhovnom; ali ljudi, anđeli i duhovi ne znaju za ovo sjedinjenje, pošto su ljudi za vrijeme njihovog života u svijetu u prirodnom stanju, a anđeli i duhovi u duhovnom stanju. Na račun ove razlike između prirodnog i duhovnog, oni su jedni drugima nevidljivi. Priroda ove razlike je bila opisana u pripovjesti koja daje iskustva u duhovnom svijetu, u knjizi ‘O bračnoj ljubavi’, br. 326-328. Tamo je jasno ukazano kako oni nisu sjedinjeni u mislima, već osjećajima; a jedva itko reflektira o osjećajima, pošto oni nisu na svjetlu u kojem se nalazi razumijevanje i misao koja nastaje iz njega, već na toplini u kojoj je volja i osjećaj njezine ljubavi. Ovo sjedinjenje ljudi sa anđelima i duhovima posredstvom osjećaja njihove ljubavi je tako blisko da, ako bi bilo raskinuto, a oni na taj način razdvojeni jedni od drugih, ljudi bi istog časa izgubili svijest; a ako unija ne bi bila obnovljena, i oni ponovno dovedeni zajedno, ljudi bi bili uništeni.’    E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 607:1’

… dobrima od njih ako/dok su naši osjećaji dobri a misli istinite, i onima opakima od njih ako/dok su naši osjećaji zle prirode a misli posljedično tome neistinite,

#’Duhovi združeni sa čovjekom su onakvi kakav je on sam s obzirom na njegov osjećaj ili ljubav; no Gospod mu pridružuje dobre duhove, dok su zli duhovi pozvani od strane samog čovjeka. Duhovi sa čovjekom su, međutim, promijenjeni u skladu sa promjenama njegovih osjećaja; tako su neki duhovi sa njime u ranom djetinstvu, drugi u dječačkom dobu, drugi u mladosti i zreloj dobi, a drugi opet u starosti. U ranom djetinstvu su prisutni oni duhovi koji su u nevinosti i koji tako komuniciraju sa nebom nevinosti, koje je najunutarnije ili treće nebo (ne škodi ovdje opet napomenuti kako se u ovoj najranijoj, i tako reći ne-svjesnoj djetetovoj fazi, ostaci usađuju posredstvom čistog ljubavnog odnosa kojeg roditelji imaju spram djeteta); u dječjoj dobi su oni duhovi prisutni koji su u osjećaju spram znanja, i koji tako komuniciraju sa krajnjim ili prvim nebom (u ranoj se dječjoj dobi djetetu već mogu usađivati neki oblici istine, i to uglavnom pre-pričavanjem zgoda iz Riječi; u kasnijoj dječjoj dobi, kad dijete postaje sve svjesnije, onda je ono već spremno na doslovno čitanje Povijesnih Zapisa Riječi, bilo da to čine roditelji, bilo da on sam čita Riječ; o ovome više u nastavku učenja); u mladosti i zreloj dobi duhovi su prisutni koji su u osjećaju za ono što je istinito i dobro, i posljedičnoj inteligenciji, i koji tako komuniciraju sa drugim ili srednjim nebom; dok su u starosti prisutni duhovi koji su u mudrosti i nevinosti, i koji tako komuniciraju sa najunutarnijim ili trećim nebom. Ali Gospod održava ovo združivanje sa takvima koji mogu biti obnovljeni i preporođeni. Drugačije je sa onima koji ne mogu biti obnovljeni i preporođeni. Dok su sa ovima također dobri duhovi združeni, da oni na taj način mogu biti zadržavani od zla koliko je to moguće, oni su direktno sjedinjeni sa zlim duhovima koji komuniciraju sa paklom, gdje oni sa sobom imaju takve duhove koji su poput njih samih. Ako oni ljube sebe ili ljube zaradu/novac, ili ljube osvetu, ili ljube preljub, isti su duhovi prisutni, i tako reći borave u njihovim zlim osjećajima; i čovjek je potican od strane ovih, osim u onoj mjeri u kojoj može biti zadržavan od zla od strane dobrih duhova, i oni se priljubljuju uz njega, i ne povlače se, u onoj mjeri u kojoj zlo prevladava. Zbog toga je da je loš čovjek sjedinjen sa paklom a dobar čovjek je sjedinjen sa nebom.’    E.Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 295’

… pri čemu naši, ljudski umovi, tj. prirodni osjećaji i prirodne misli, jesu temelj njihovog duhovnog ili pak božanstvenog osjećanja i razmišljanja, tako reći ‘tlo na kojem stoje’,

‘Ljudska rasa je temelj, spremnik i podrška nebesa; a Riječ je sa ljudima i u njima.’

E.Swedenborg ‘Doktrina o Svetom Pismu za Novi Jeruzalem – 34’
(uputno bi bilo, poradi boljeg razumijevanja ove jako važne misli, pročitati ono što je u ovoj knjizi,
koja je u cjelosti dostupna na Stranici Akademije, objavljeno u cijelom poglavlju III’)

‘Budući su u Riječi tri značenja, prirodno, duhovno, i božanstveno, i budući je prirodno značenje, što je literalno značenje (ili ‘značenje Slova Riječi’), spremnik dva značenja, duhovnog i božanstvenog, slijedi kako je literalno značenje Riječi njihov temelj. A budući anđeli tri neba primaju njihovu mudrost od Gospoda posredstvom Riječi sa njima (jer Riječ također postoji, i čita se, na nebesima!; vidi E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 240-242’), a njihove Riječi čine jedno sa našom Riječju pomoću korespondencija, također slijedi kako je literalno značenje Riječi temelj, podrška, i nebeski svod mudrosti anđela nebeskih. Jer nebo opstoji na ljudskoj rasi, kao kuća na temeljima; otud mudrost anđela nebeskih, na isti način, opstoji na znanju, inteligenciji, i mudrosti ljudi, iz literalnog značenja Riječi. Jer, kako je bilo rečeno iznad, pomoću literalnog značenja Riječi su ostvareni komunikacija i veza/sjedinjenje sa nebesima.’   E.Swedenborg ‘Otkrovenje Objašnjeno – 1085:2’

Prema svemu ovome, kada mi maloj djeci prepričavamo## ili pak starijoj djeci doslovno čitamo Riječ Božju, a posebice ono što je sadržano u Njezinu Povijesnom dijelu koji je posebno prilagođen umu u takve djece,

‘Svi su povijesni dijelovi Riječi istine više udaljene od suštinskih Božanskih doktrinalnih stvari, ali oni i dalje poslužuju dječici i djeci, kako bi ih uveli u unutarnje doktrinalne stvari istine i dobra pomoću stupnjeva, i naposlijetku u suštinske Božanske doktrinalne stvari; jer unutar njih u njihovom najunutarnijem (ili ‘u svojem najunutarnijem oni sadržavaju ono što’) je Božansko… Kako bi ovo prvo stanje moglo biti stanje dječaštva i djetinstva onih koji će biti preporođeni – bili su dani povijesni dijelovi Riječi, i tako napisani, da svaka i najmanja stvar u njima sadrži Božanske stvari.’        E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3690’

… i u njima se pri tome bude, tj. javljaju izvjesni osjećaji ljubavi spram roditelja (važno je znati kako je ta ljubav spram roditelja ono što se kasnije pretvara u ljubav spram Boga!) ili braće i sestara te prijatelja u igri (a ova se pak kasnije pretvara u ljubav spram svih bližnjih!), ili pak oni u duhu svetosti razmišljaju o pročitanome, tj. na svoj način zamišljaju prepričano ili pročitano, anđeli ili dobri duhovi koji su tada sa njima (Matej 18:10; ‘Anđeli rekoše da su, odmah nakon njihova rođenja, anđeli iz neba nevinosti prisutni sa njima; nakon toga anđeli iz neba spokojnosti mira; nakon toga anđeli iz zajednica dobročinstva; i onda, kako se nevinost i dobročinstvo umanjuju kada postaju starijom djecom, onda su sa njima različiti anđeli prisutni. A kada naposlijetku oni postaju više odrasli i uđu u život stran dobročinstvu, anđeli su doista prisutni ali više udaljeno, no sukladno sa životnim ciljevima koji su posebice regulirani od strane anđela putem neprestanog usađivanja od strane njih onih ciljeva koji su dobri i sklanjanjem onih ciljeva koji su loši. Ali do one mjere u kojoj oni jesu ili pak nisu u stanju to napraviti, oni utječu više ili manje udaljeno.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2303’), a tada sa njima ne mogu biti nego dobra duhovna bića koja i sama ljube Gospoda i Njegovu Riječ, onda to ‘očitavaju’ sukladno svom nivou volje i inteligencije,

‘Anđeli percipiraju stanja kakva su kod čovjeka, i stoga percipiraju prirodu njegovih dobara i istina.’  E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 4073:2’

‘Znanja o izvanjskoj ili tjelesnoj istini… onakva kakva su kod male dječice… su generalno takva kakva su sadržana u povijesnim dijelovima Riječi… Kada malo dijete poznaje ova znanja i o njima razmišlja, prisutni anđeli misle o Božanskim stvarima koje oni reprezentiraju i predstavljaju.’                        E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3665’

… što pak kod njih proizvodi izvjesne božanstvene osjećaje i percepcije (njih im tijekom tog procesa usađuje Sam Gospod),

‘Dok ih dječica čitaju (tj. dok je dječici čitano) i ganuti su njima iz nevinosti, prisutni anđeli su u božanstvenom stanju oduševljenja/užitka, budući su afektirani od strane Gospoda sa unutarnjim značenjem, posljedično sa onim stvarima koje povijesni dijelovi reprezentiraju i predstavljaju. Božanstveni užitak anđela je onaj koji utječe i prouzrokuje užitak dječice.’  E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3690’

… koje oni onda ne mogu a ne ‘prebaciti’ nama ljudima (ovaj princip naravno radi uvijek kada čovjek u duhu svetosti čita Riječ Božju u značenju Slova!), ovdje dječici ili djeci, budući smo, kako je iznad ukazano, mi sa njima putem tih osjećaja i misli neraskidivo povezani, tj. združeni!

‘Združivanje sa anđelima se ostvaruje pomoću značenja Slova pošto su unutar njega duhovna i božanstvena značenja, a anđeli se nalaze u tim značenjima: anđeli Gospodnjeg duhovnog kraljevstva su u duhovnom značenju Riječi, a anđeli Njegovog božanstvenog kraljevstva su u Njezinom božanstvenom značenju. Ova dva značenja se razotkrivaju iz prirodnog smisla Riječi kada ju čita čovjek koji Riječ smatra svetom. Ovo razotkrivanje je trenutačno, a time također i združivanje sa anđelima. 

Pomoću mnogih iskustava mi je bilo dokazano da su duhovni anđeli u duhovnom značenju Riječi, a božanstveni anđeli u njezinom božanstvenom značenju. Bilo mi je dopušteno percipirati kako je, dok sam čitao Riječ u značenju Slova, bila otvorena komunikacija sa nebesima, ponekad sa jednom zajednicom, ponekad sa drugom. Ono što sam razumio u skladu sa prirodnim značenjem, duhovni anđeli su razumjeli u skladu sa duhovnim značenjem, i to trenutno. Kako sam ovu komunikaciju percipirao tisuću puta, ja u svezi nje nemam ni najmanje sumnje.’       E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 234, 235’

Iz ovoga slijedi da nisu jedino djeca ta koja od ove prakse imaju koristi, već također i anđeli nebeski J.

*

‘Najveća ljudska sreća se međutim (sastoji) jednostavno i jedino u tome da oni već u njihovim najranijim godinama djetinstva poznavaju/upoznaju jednog i jedinog istinskog Boga, i nauče Ga voljeti kao najistinitijeg i najboljeg Oca svih ljudi.’

Od Gospoda Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac,
a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/219:4’

‘Stvaran religiozan život treba započeti u periodu ranog djetinstva, ili čim je dijete sposobno slušati i biti oduševljeno sa pričama iz Riječi, čak prije nego ono može samo čitati Riječ ili slušati povezano i uzastopno čitanje. Jer ideja o Bogu treba biti usađena u djetetov um što je ranije moguće, budući ljubav spram Boga vremenski prethodi čak i ljubavi spram bližnjega.’

Pendleton, William F. ‘Nauka izlaganja i tumačenja Riječi Božje’
(što je knjiga iz ‘školskog programa’ Akademije Crkve Novog Jeruzalema)

##Male dječice što se tiče dok se ona još nalaze u onoj fazi kada nisu sposobna niti samostalno čitati Riječ Božju, niti pak po-pratiti do-slovno čitanje onih Njezinih dijelova koji su prilagođeni njihovu senzualnom umu,

‘Najniži ili najzadnji nivo Riječi u značenju slova je naslovljen senzualnim/čulnim stupnjem ili Božanskim senzualnim Riječi. Sve stvari u njemu, kako su sastavljene od stvari koje se prikazuju čulima, sačinjavaju senzualni/čulni stupanj. Da je Povijesni dio posebice senzualno Riječi, je jasno naznačeno u Nebeskim Tajnama, br. 3507, gdje je rečeno ‘kako su anđeoske ideje duhovne, a kada one zalaze/prodiru više unutra, onda su božanstvene; ali ljudske su ideje prirodne, a kada su izvedene iz povijesnih stvari, onda su senzualne.’ Riječ je na ovaj način prilagođena shvaćanju naj-prostodušnijih među ljudima, i male djece, koji su svi senzualni/čulni; ali oni su u senzualnom/čulnom koje je potvrdno. Zli, posebice najgori među njima, su također u senzualnom/čulnom, ali kod njih je to senzualno/čulno koje je izopačeno i potpuno negativno.’

Također čitamo: ‘Božanska istina četvrtog stupnja je ona koju mogu percipirati ljudi pripadnici crkve koji žive u svijetu, i sačinjava njihovu inteligenciju i nauku; ova se naziva prirodnom Božanskom istinom, i njezino najzadnje (ultimate) se naziva senzualnom/čulnom Božanskom istinom. Ove su Božanske Istine u Riječi u redu njihovih stupnjeva (ili ‘poredane po njihovim stupnjevima’); i Božanska istina na najzadnjem stupnju, ili u najzadnjem od reda, je takva kakva je Božanska istina u značenju Slova Riječi, koja je za malu dječicu, i za jako prostodušne, koji su senzualni.’ (E.Swedenborg ‘Otkrovenje Objašnjeno – 627’).

Budući je senzualni/čulni stupanj jedini nivo koji je za sada otvoren u male djece, oni su u prividima istine (= jedan od takvih lako razumljivih privida iz svakodnevnog života, jeste senzualna/istina ‘sunce zalazi’; to je za osjetila doista istinito, no svaki racionalan čovjek zna kako sunce ne zalazi već to tako izgleda oku poradi zemljine vrtnje oko sunca J), a još ni ne mogu biti u ičem drugom. Otud je za njih, a također i za jako prostodušne, rečeno: ‘Mnoge su stvari u Riječi izgovorene u skladu sa prividima, da, u skladu sa prividnostima/neistinitostima čula; kao da je Gospod gnjevan (recimo u Jeremiji 7:20), da On kažnjava (recimo Izaija 26:21), da On proklinje (recimo Postanak 12:3), da On ubija (recimo 1 Samuel 2:6), i mnoge druge stvari slične prirode; dok je unatoč tome u unutarnjem značenju to sasvim drugačije, naime, da Gospod ni u kojem slučaju ne može biti gnjevan i kažnjavati, još manje On može proklinjati i ubijati. Međutim, za one koji u jednostavnosti/prostodušnosti srca vjeruju u Riječ kako ju razumiju u Slovu, ovo nije škodljivo, pod uvjetom da žive u dobročinstvu.’ (E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1408’)

            Prema tome, nije škodljivo za malu djecu vjerovati u privide, budući u tom ranijem stadiju života oni ne mogu učiniti drugačije; jer kako je bilo rečeno, senzualno/čulno je jedini nivo koji je za sad otvoren u njima; niti njima treba biti rečeno kako prividi u Riječi nisu istiniti, jer to bi bilo škodljivo za njihovo prostodušno stanje vjere (ovakvo ‘prostodušno stanje vjere’ jest onaj ‘stijenj koji tek tinja’ o kojem čitamo u Izaiji 42:3 i Mateju 12:20; da ono, premda utemeljeno na prividnim istinama, nije štetno na ovom prvom nivou duhovnog napretka/razvoja, ukazuje ‘ponašanje’ Samog Gospoda spram takvih o kojem čitamo u nastavku tih stihova). Kasnije u životu, kada su viši nivoi uma otvoreni, oni mogu biti podučeni pravim istinama. Imajmo uvijek na umu kako su ‘prividi prve stvari od kojih ljudski um formira svoje razumijevanje.’ (E.Swedenborg ‘Anđeoska mudrost u svezi Božanske Ljubavi i Mudrosti – 40’). Otud, ‘ne škodi vjerovati u značenje Slova, iako unutarnje značenje podučava drugačije, pod uvjetom da je to učinjeno u prostodušnosti srca.’ (E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2395’). Jedna je stvar nužna, na što ukazuju Nebeske Tajne – 1408, a to je da roditelji i riječju/pravilom i primjerom nadahnjuju dobročinstvo (ljubav spram bližnjih). Kada je to učinjeno, prividi ne nanose štetu, i treba dopustiti da ostanu sve dok senzualni stadij života nije prošao.’

Pendleton, William F. ‘Nauka izlaganja i tumačenja Riječi Božje’
(što je knjiga iz ‘školskog programa’ Akademije Crkve Novog Jeruzalema)

…roditelji bi tada umjesto ‘svjetovnih bajki’ trebali svojoj djeci što češće pre-pričavati ‘zgode’ kako ih nalazimo u Povijesnom dijelu Riječi… koje su u suštini pune korespondencija sa duhovnim stvarima … i time jedine pogodne za pravo-vremeno otvaranje sljedećih nivoa uma (= buđenje Božjeg Duha u čovjeku)…

Naravno, logika nas uči kako roditelj to prepričavanje zbivanja iz Riječi treba ‘prilagoditi’ stanju i dobi svojeg djeteta, te ih pre-pričavati onako kako ono u svom trenutnom stanju to može razumjeti …

‘Bilo je rečeno iznad da premda je doktrina vjere u sebi Božanska i tako stoji iznad sveg ljudskog, čak anđeoskog, opsega razumijevanja, ona je unatoč tome bila izražena u Riječi na racionalan način u skladu sa čovjekovim opsegom razumijevanja. To je poput roditelja koji naučava male dječake i djevojčice. Kada ih naučava on objašnjava svaku pojedinačnu stvar u skladu sa njihovim vlastitim mentalitetom, premda on sam razmišlja od onog što je unutarnije ili više. Inače bi on podučavao bez da oni išta nauče, ili bi to bilo poput bacanja sjemena na golu stijenu. Isto također važi za anđele koji u drugom svijetu podučavaju one priprosta srca. Iako anđeli posjeduju božanstvenu i duhovnu mudrost oni se unatoč tome ne drže iznad percepcije onih koje podučavaju već koriste jednostavne ideje da bi sa njima govorili, ipak napreduju po stupnjevima do viših ideja kako poduka napreduje. Jer ako bi oni govorili iz anđeoske mudrosti priprosti ne bi shvatili apsolutno ništa i tako ne bi bili vođen do istina i dobara vjere(= obratite dobru pažnju na ovdje izraženu istinu budući ćete onda lako shvatiti zašto je Riječ Božja, u značenju Slova, velikim dijelom pisana u prividima, tj. ‘onako kako to izgleda prirodnom čovjeku’; da to nije tako, ona bi za njega bila potpuno ne-razumljiva i tako ne bi posluživala svoju svrhu, koja je da spaja nebo i zemlju, tj. svakog pa čak i naj-opakijeg čovjeka sa nebesima i Gospodom!). Unatoč tome u njezinom unutarnjem značenju Riječ je podignuta do anđeoskog razumijevanja. Pa ipak, taj najviši nivo značenja na kojem Riječ postoji sa anđelima je beskonačno niži nego Božanski. Ovo ukazuje kakva je Riječ u njezinim počecima, i stoga kakva je u sebi samoj, i time da ona u svakoj točci utjelovljuje više nego je cijelo nebo u stanju shvatiti, čak s obzirom na najmanji dio, premda u slovu ona izgleda tako obična i gruba.’    E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2533’

Što se pak tiče one više ili pak potpuno svjesne faze u razvoju djeteta, faze kada dijete već počne razlučivati što je dobro a što zlo, što je istina a što laž, kada je ono već itekako spremno da mu se do-slovno čitaju, ili pak da samo čita, priče iz Povijesnog dijela Riječi,

‘Povijesni dijelovi Riječi su bili osigurani tako da se djeca, mlađa (otprilike do 7 godina) i starija (otprilike do 14 godina) mogu kroz/putem njih uvesti u čitanje Riječi, jer oni djeci pružaju užitak i zadržavaju se u njihovim umovima. Kroz ove su priče oni dovedeni u kontakt sa nebesima, kontakt koji je ugodan budući djeca žive u stanju nevinosti i dobročinstva jedni spram drugih. Ovo je razlog za postojanje Povijesnog dijela Riječi.’   E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 6333:4’

… a u potvrdu sljedećem, ‘… i zadržavaju se u njihovim umovima’, moram dodati jednu zgodu iz svog vlastitog ranog djetinstva, iz perioda dok sam do svoje 7 godine živio zajedno sa bakom i djedom … koji su u predsoblju imali jedan stalak na kojem se nalazila ilustrirana Biblija …

… pregledavanje i čitanje koje je na mene bilo ostavilo tako dubok dojam… i toliko sam o tome razmišljao u svojoj dječjoj glavici … da još dan danas imam pred svojim očima sve slike onih ‘pošasti’ kojima je bila pogođena zemlja Egipatska (Izlazak 7-10)… a i dan danas mi je Knjiga Izlaska jedna od najomiljenijih u Riječi Božjoj … kojoj se neprestano vraćam …  tj. koju ponajviše koristim u svom podučavanju ‘unutarnjeg puta’ (= okretanja od svijeta, tj. materijalnog i tjelesnog, što je ‘Egipat’, i posljedičnog oslobađanja od tjelesnih strasti i požuda, što je tamo ‘robovanje Izraela egipćanima’, na unutra, prema duhovnome, ili ‘Zemlji Kananskoj’) ili ‘preporoda čovjekove duše’ … što će reći, sigurno jedna koju ponajviše razumijem s obzirom na njezino dublje unutarnje značenje! J

‘Ovo su (nebeske) tajne sadržane u ovim riječima i onima koje slijede; ali one su predane u povijesnom obliku kako bi se Riječ mogla čitati sa užitkom čak od strane djece i priprostih ljudi, sa ciljem da dok su oni u svetom užitku od povijesnog značenja, anđeli koji su sa njima mogu biti u svetosti unutarnjeg značenja; jer ovo je značenje prilagođeno inteligenciji anđela, dok je izvanjsko značenje (tj. značenje Slova Riječi) prilagođeno onoj u ljudi. Ovim sredstvima su ljudi združeni sa anđelima, o čemu čovjek nema nikakvog znanja, već od tog zajedništva jedino percipira izvjesnu vrstu užitka koja je popraćena svetim osjećajem (ili ‘koja sebe izražava u svetom osjećaju’; naravno, ovdje rečeno ne važi samo za malu dječicu i djecu, već i za sve nas, jer Riječ nas sve povezuje sa nebesima i Gospodom; ‘Riječ je bila dana tako da može ujediniti nebo i Zemlju, to jest, anđele sa ljudima, i iz tog razloga je bila napisana na takav način da ju anđeli mogu razumjeti na duhovni način dok ju čovjek razumije na prirodni. I to donosi sveti utjecaj putem anđela koji uzrokuje da se dvoje ujedinjuju.’  E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 6333:3’; u ovom iznad odlomku iz Swedenborgovih Nebeskih Tajni, riječ je o Jakobu i Labanu iz Postanka 30, a takve priče, kako čitamo u komentaru, pružaju djeci veliki užitak!).’        E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3982’

Na ovaj će način, dakle najprije pre-pričavanjem a kasnije i striktnim ili do-slovnim čitanjem, dijete postepeno doći u posjed tzv. ‘povijesne vjere’, što je vjera utemeljena na pričama iz Riječi, a posebice onima koje obrađuju očitovanje Božanske Sile, što su priče koje govore o čudesima koja je Bog izvodio bilo u Starom bilo u Novom Zavjetu.

Ta povijesna vjera, kako naučava E.Swedenborg, kada čovjek vjeruje poradi nečijeg autoriteta, ovdje roditelja, premda još nije spasavajuća, jeste vjera koja mora prethoditi istinskoj vjeri, budući je njezin temelj. Spasavajuća vjera dokazi kasnije u životu kada čovjek uči istine iz Riječi i živi u skladu sa njima.’

Drugim riječima, ‘očitovanja Božanske sile’, recimo čuda koja su bila napravljena pred narodom Izraela o kojima čitamo u Starom Zavjetu, ili pak čudesna izlječenja koja je vršio Gospod Isus Krist o čemu čitamo u Novom Zavjetu, jesu dio ove povijesne vjere koja, kako rekosmo, mora prethoditi istinskoj ili spasavajućoj vjeri, budući to dijete, uostalom kao i svaki drugi odrasli čovjek koji je u duhu nedonošče, najprije mora uzvjerovati kako Bog postoji, i kako je Svemoguć, čemu te priče itekako dobro poslužuju, da bi se naknadno mogao sa Njime i sjediniti u ljubavi, i tako spasiti (u svezi ove dvije vjere, te njihovog međuodnosa, vidi E.Swedenborg ‘Otkrovenje Objašnjeno – 815:4’).

Čini se suvišnim naglašavati kako nisu samo priče iz Riječi, ili čitanje iste, ono što preko djeteta utječe na prisutne anđele, i onda od njih ponovno utječe u njega, već također i ponašanje roditelja (i to ne samo u onoj najranijoj, nesvjesnoj fazi djetinstva), budući ono također kod djeteta stvara izvjesnu dispoziciju, što će reći izvjesne osjećaje i misli, a baš ovi su kako rekosmo temelj anđeoskih osjećaja i razmišljanja … i tako medij ‘usađivanja’ ostataka u djetetu (E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1408’)!

Ovome u potvrdu F. Fenelon u četvrtom poglavlju iznad spomenute knjige ukazuje na sljedeće:

‘Dijete je u tim godinama, poradi svojeg neznanja, sklono imitiranju, i zato je od izuzetne važnosti da mu pružimo (= pred njega postavimo) samo najbolje modele za imitiranje; te da ga upoznamo sa onima čijim bi slijeđenjem bili unaprijeđeni (= od kojih bi, ako ih slijede, imali koristi!)’

Svatko tko ovo razumije biti će mu jasno koliko je važno da su sami roditelji doista preporođeni u Kristu, tako da njihovo ponašanje u kući, svaki njihov pokret u stvari, bude Riječ Božja pre/is-pričana toj mladoj duši koja će, u toj ranoj dobi, sa njima provoditi skoro svo svoje vrijeme!

            U ljubavi Kristovoj

                                   Lorens J

(Zagreb – 17 Travanj-2 Svibanj, 2010)

*DODATAK:

‘O fizičkim oštećenjima mozga koje bezbožni roditelji, u neznanju, nanose svojoj djeci bludničenjem za vrijeme trudnoće, i kasnije svjetovnim tj. bez-božnim odgajanjem!

Što slijedi će dati i dodatno objašnjenje zašto u današnje vrijeme većina ljudi ima ‘smanjenu’ želju čuti te primiti/usvojiti u svoj život istine vjere i dobra ljubavi spram Boga i bližnjega!  Isus Krist naučava:

Poglavlje 230

01] (Gospod:) ‘Međutim, što se tiče kreposnosti tijela i života i istinske djevojačke čednosti, ne postoji drugi narod na Zemlji, koji podupire ovu vrlinu više od ovih crnaca, i kojima je porok prostitucije, razvratnosti/bludničenja i nemoralnosti više stran nego opet ovim crncima.

02] Ali ovo je također nešto od najveće životne važnosti; jer ako bi bijela ljudska bića izbjegavala ovaj porok i ulazila u intimne kontakte (koitus) samo onoliko često koliko je potrebno da se probudi plod u ženinoj utrobi (= da se začme ljudsko biće), Ja vam govorim, ne bi bio ni jedan među vama koji bar ne bi bio prorok/vidjelac! Međutim, kakav je vaš običaj, čovjek a također i žena potroše (proćerdaju) svoje najbolje/najkvalitetnije energije, čestim svakodnevnim rasipanjem najplemenitijih i duši najbližih/srodnih (related) životnih sokova (= plodni sokovi), pa prema tome oni više nemaju ikakve (na)dopune, pomoću čega bi se na kraju u duši moglo akumulirati/izgraditi snažnije (duhovno) svjetlo.

03] To je razlog (= svakodnevno seksualno općenje, tj. bludničenje) zašto ljudska bića sve više i više postaju nemarna/lijena, polipima slična o nasladi/užitku ovisna (hedonistička) bića. Oni su jako rijetko u stanju formirati neku ‘uzvišenu/bistru’ misao, strašljivi su, kukavice, vrlo materijalistični, promjenjivog raspoloženja i nestalni, sebični, zavidni i ljubomorni. Sa poteškoćom, ili pak nikako, oni mogu razumjeti išta što ima veze sa duhovnošću – jer njihova mašta uvijek odluta do žudnje smrdljivog mesa, i nisu u mogućnosti uzdignuti se do nečeg višeg i duhovnog. A ako s vremena na vrijeme među njima i postoje neki, koji, u svojim ne-požudnim trenucima, usmjeravaju nekoliko prolaznih/ovlaš pogleda prema nebesima, odmah će se pojaviti, poput crnih oblaka na nebu, tjelesne senzualne misli prekrivajući uzvišenije namjere do te mjere, da ih duša u potpunosti zaboravlja te istog trenutka sebe baca nazad u smrdljivu baru tjelesne požude!

04] Takvim ljudima njihove nerijetko dobre namjere obično slabo ili nikako ne koriste. Oni nalikuju svinjama, koje sebe bacaju u najodvratnije gomile izmeta sa neprestano obnavljanom pohlepom u kojima se cijelim tijelom valjaju, i poput pasa su, koji pohlepno jedu ono što su ispovratili (2 Petrova 2:22)!

05] Stoga, neka vam bude rečeno u svoj istini, da će muški ili ženski bludnici, preljubnici i preljubnice i razvratnici svih vrsta i rodova sa velikom poteškoćom, ili pak nikako, pronaći ulaz u Moje Kraljevstvo!’ 

06] Ako u svom srcu osjećate da je ovo malo ‘preoštro’ (rečeno) onda bi trebali pokušati promijeniti/obnoviti (jedno) takvo tjelesno, čulno ljudsko biće. Počnite skretanjem pažnje na važnost Božjih zapovijedi te mu recite: ‘Mir neka je sa tobom; Kraljevstvo Božje (ti) je blizu! Odustani od svog sadašnjeg požudnog života i ljubi Boga iznad svega, a svog bližnjeg kao samog sebe! Traži istinu, traži Kraljevstvo Božje u dubinama svoga srca! Odustani od svijeta i njegove labave materije, i žudi/potrudi se probuditi (u sebi) život duha! Moli, istražuj i djeluj u skladu sa Božjim redom!’ I ove riječi ćete uputiti potpuno gluhim ušima! On će vam se smijati/ismijavat će vas, okrenut će vam leđa, i reći: ‘Odlazi od mene, ti pobožna budalo; ne živciraj/iritiraj me sa svojom glupošću, jer inače, prisilit ćeš me da te udarim!’

07 ] Recite Mi, što bi drugo poduzeli protiv takvog tjelesnog razvratnika, pod uvjetom da u svojim rukama nemate nikakve državne vlasti? A ako bi ga po drugi puta opomenuli, možete očekivati još goru reakciju od ove prve. I što onda? –

08] Pred njegovim ćete očima izvršiti čudo! Hoće li to možda otvoriti njegove uši i oči? O gledajte, on će to smatrati magijom i reći će vam: ‘Još takvih zabavnih izvedbi!’ – ali bez ikakve štete za njega, inače će vas napasti i borit će se sa vama za život i smrt; a ako paralizirate njegove udove, on će vas poslužiti sa najodvratnijim kletvama!

(9) Prema tome bludnik nije samo senzualni grešnik, već je on u svojoj iziritiranosti i jako zločesto ljudsko biće, prepuno divlje vatre, slijepo i gluho na sve što je dobro i istinito u duhu. Pljačkaša možete obratiti puno brže/lakše nego istinskog bludnika i preljubnika.

            Poglavlje 231

01] (Gospod:) ‘Dakle, gdje god je razvratnost i bludničenje kao istinska duševna zaraza/ bolest pustilo korijenje među ljudskim bićima, tamo je propovijedanje/objavljivanje Evanđelja završeno. Jer kako će čovjek propovijedati gluhim ušima i izvoditi čuda pred slijepim očima? Međutim, gdje se istina ne propovijeda i više se ne može propovijedati, što je jedini put za osnažiti i osloboditi dušu i osvijetliti ju skroz na skroz, pošto duša može jedino postati aktivna, puna ljubavi i također puna svjetla posredstvom istine, onda, iz kojeg drugog izvora će svjetlo doći do duše, i iz čega drugog nego od svjetla istine duše, će se izvanjska životna sfera početi oblikovati?

02] Prema tome, u naroda u kojih su bludničenje i kurvanje jako/snažno ukorijenjeni, ljudi su bez ikakve ‘vanjske životne sfere’ (aure), tromi su, kukavični i bezosjećajni/indiferentni, i ništa ih više niti ushićuje niti uzdiže, niti ih lijepe forme i oblici ispunjavaju osjećajem blaženosti. ‘Njihova stvar’ je slijepo, životinjsko zadovoljavanje tijela/mesa; za sve drugo ili imaju (pronalaze) vrlo malo ili ni-malo smisla.

03] Zato prije svega se pobrinite da se ovaj zločin/ovo zlo nigdje ne ukorijeni, i oženjeni bi parovi trebali voditi ljubav samo onoliko koliko je apsolutno nužno (neophodno/nezaobilazno) da se rodi/stvori ljudsko biće.

04] A tko god ‘gnjavi’ svoju ženu (= ima seksualni odnos sa njom) za vrijeme trudnoće, on već (tada) uništava/kvari (spoils) plod u majčinoj utrobi, i sadi u njega duh bludničenja/nečednosti, budući se duh koji zavodi/potiče i prisiljava muža i ženu na intimnost iznad/preko njihovih prirodnih potreba, na isti način prebacuje/prelazi i u plod, ali u znatnoj mjeri snažniji/moćniji.

05] Stoga bi na sljedeće trebalo obratiti pomnu pažnju tijekom čina, da najprije koitus nije izvršen iz najobičnije/proste tjelesne požude, već iz istinske ljubavi i iz težnje/naklonosti vaših duša, i drugo, žena koja je začela/zatrudnjela se ne bi smjela doticati i trebalo bi ju ostaviti da odmara (od seksualnog odnosa) još nekih 7 tjedana nakon porađanja ploda!

06] Djeca koja su bila začeta na ovaj Božjim redom određen način, koja su sazrijela u majčinoj utrobi neuznemiravana, će najprije doći na ovaj svijet sa više savršenijom dušom, budući se duša u savršeno razvijenom organizmu sigurno puno lakše brinuti za njezin duhovni napredak nego u potpuno iskvarenom/oštećenom organizmu, gdje ona mora odmah započeti sa poboljšavanjem i popravljanjem (oštećenog tijela). Drugo, ona (takva duša) je u sebi puno čišća i blistavija, jer nije postala onečišćena tim (zlim) duhovima bluda koji su čestom dnevnom intimnošću bili prenijeti u tijelo embrija, a također i u (njegovu) dušu.  

07] Kako bi samo lako duša mogla uzdići svoje srce do Boga već u najranijem naj-nježnijem djetinstvu, baš poput Samuela, iz istinske dječje, najnevinije ljubavi! I kakvi će čudesni iskonski temeljni znakovi na ovaj način iz istinskih dubina srca biti blistavo rasvijetljeni ugravirani na mladi, nježan mozak prije ikakvih materijalnih znakova, na svjetlu kojih dijete sebi objašnjava pravilno značenje i odnose kasnijih slika što dolaze iz materijalnog svijeta, budući su ove slike tako reći posađene na blistavo rasvijetljeno i istinsko životno tlo i razvijene su i rastavljene u pojedinačne koncepte, budući da su sasvim rasvijetljene, i na taj način sa lakoćom razmatrane i shvaćene od strane duše.

08] Jako rano se oko takve djece počne formirati vanjska životna sfera i ona će ubrzo lako postati vidjeoci/proroci, i sve što je unutar Mog reda se ubrzo počinje podređivati njihovoj volji. – Poredbe radi, što su u odnosu na njih ona djeca koja su već u majčinoj utrobi bila pokvarena/uništena? Reći ću vam: teško više od animiranih sjenki života! A koji je tome glavni razlog? Ono što sam vam do sada u sasvim dovoljnoj mjeri ukazao, naime to je rezultat razvratnosti/čulnih zadovoljavanja!

09] Kdjegod u vremenima koja dolaze budete propovijedali Moju Riječ (kada Ju budete prenosili drugima), ovo učenje ne smije biti izostavljeno; jer ono kultivira zemlju i tlo života, i čisti ga od trnja, grmova i čička sa kojih nijedan čovjek nikad nije ubrao ikakva grožđa i smokava. Jednom kada su tlo i zemlja bili pročišćeni, lako je posuti plemenito životno sjeme u brazde koje su bile osvijetljene svjetlom srca i životom zagrijanim plamenom ljubavi. Ni jedno sjeme neće pasti, a da odmah ne nikne i razvije se da bi dalo bogati životni plod! Međutim, na divljoj, neočišćenoj zemlji, vi možete sijati što hoćete, i pri tome nikad nećete ostvariti blaženu žetvu!

10] Jer čovjek koji nosi i širi Moju Riječ među ljudima, on je nalik sijaču, koji je uzeo najbolje sjeme i razasuo ga po svoj zemlji gdje god je otišao.

11] Neko je palo na suhi pijesak i kamenje. Ali kada su došle kiše, malo je sjeme započelo nicati jako nježno; međutim, kiše su uskoro prestale, i došli su vjetrovi i sunčeve usijane zrake su uskoro konzumirale svu vlagu iz tvrdog tla, i time je također nježno, jedva niklo sjemenje umrlo i nije dalo ploda.

12] Drugi dio je pao u trnje gdje je imalo vlage i dobro je niknulo i izraslo; ali uskoro su ga prebujale i ugušile žudnje svijeta, i tako ono nije dalo nikakva ploda.

13] Dio je, međutim, pao na stazu ljudske podlosti; te nije čak ni niklo, već je uskoro bilo zgnječeno i pojedeno od strane ptica nebeskih! Da ono također nije dalo ploda, to je sasvim jasno.

14] Samo je jedan dio pao na dobru zemlju; on je niknuo. Izrastao i proizveo dobru i bogatu žetvu.

15] Ova bi vam slika trebala poslužiti, da prepoznate kako čovjek ne bi trebao bacati bisere pred svinje (Matej 7:6)! Ona prije svega govori, najprije očistite i pognjojite tlo i jedino onda započnite sa sijanjem sjemena žive riječi, i čovjek se zasigurno ne bi uzalud mučio tijekom teškog rada! Jer tijekom rada širenja Moje žive Riječi, dobra volja nije dovoljna; on također mora biti rukovođena uz pomoć ispravne i istinske mudrosti života, – inače dobar i čvrste-volje nositelj Moje Riječi, može biti poređen sa prorokom Bileamom, čiji je magarac bio mudriji od njega samoga!

16] Vidi, prijatelju Moj Cyreniuse, u svemu što Sam ti do sada rekao, ti u stvari nisi primio odgovor kojeg si zatražio, i u svom srcu si ti stalno na granici da Me na to podsjetiš, – ali Ja ti kažem, ispuniti tvoju žudnju istog trenutka ti ne bi bilo od puno koristi, da ti ovo nisam prethodno dao.

Poglavlje 232

01] (Gospod:) ‘No pogledajmo sada, da li smo u stanju pribaviti malu moždanu ploču (board) poradi vašeg boljeg razumijevanja! Doista, nama bi Rafael mogao dobaviti iz Rima nekoliko prirodnih ljudskih glava  – budući su upravo sada u Rimu dvojici glavnih kriminalaca bile odrubljene glave, i to na Kaptolu! -, ali te bi nam lobanje zlikovaca bile od vrlo male ili pak nikakve pomoći!

02] Stoga će biti ovako, anđeo će nam donijeti četiri potpuno bijela i sasvim čista kamena oblutka iz bilo kojeg potoka. Pomoću ovih ćemo, koliko će to biti moguće, pokušati prikazati ljudski mozak. – Rafaele, idi i donesi što je potrebno!’

03] Rafael je iznenada postao nevidljiv, što je trajalo nekih 7 sekundi, ali onda se opet iznenada našao među nama te je pred nas, to jest preda Me, na stol, položio četiri potpuno bijela kamena oblutka. Dva su bila veća a dva manja, i korespondirali su sa velikim mozgom sa čeonog dijela glave za ilustrirane (illuminated) slike i malim mozgom na zatiljku za znakove zvuka.

04] Kada su kamenovi bili položeni preda Mnom u pravilnom redu, dodirnuo Sam ih, i oni su postali prozirni poput najčišćeg kristalnog kamena. Nakon toga Sam dahnuo na njih i oni su se raspršili na milijune četvorostranih malih piramida, od kojih se svaka sastojala od tri vanjske i jedne bazne površine.

05] Dva kamena postavljena na Mojoj desnoj strani su predstavljala mozak u pravilnom redu (= pravilno razvijen mozak) a dva na Mojoj lijevoj strani mozak u pogrešnom redu (= nepravilno razvijen mozak), što je bilo prouzročeno pogrešnim odgojem i posredstvom drugih kasnijih loših utjecaja, kao što to normalno biva slučaj među ljudima.

06] Kakogod, nikakve piramide tamo nisu bile vidljive, već su pored nekoliko piramida bile prisutne skoro sve stereometrične forme, figure i simboli koji pojavljuju u umjetnosti mjerenja, što se još preciznije moglo vidjeti kada Sam ih Ja, dahnuvši na prikazane kopije mozga, uvećao za deset puta, tako da su sada četiri vrlo velike hrpe ležale pravilno uređene/namještene pred očima uvelike iznenađenih učenika na stolu, kojeg je Rafael morao poprilično brzo značajno povećati u ovu svrhu.

07] Rekoh Ja: ‘Sada možete zasebno i potpuno razlučivo gledati na površinske forme sve četiri moždane hrpe!

08] Vidite, ovdje na desnoj strani se veliki čeoni mozak sastoji od mnogo sasvim pravilnih piramida, i također mali mozak od istih piramida, – one su samo tri puta manje, ali za primanje svih zračnih vibracijskih figura duše, i dalje dovoljno veliki!

09] Pogledajte međutim također na dvije hrpe na Mojoj lijevoj strani! Tamo se već nalazi priličan broj različitih oblika, poput ranije spomenutih, i nigdje se oni pravilno ne uklapaju, čas ovdje a čas ondje se javlja prazan prostor i stvara svakojake vrste pogrešnih refleksija, kao što ćete kasnije doista vidjeti da se događa. Zatiljak, vrlo sličan čeonom dijelu, ima također tri puta manje površinske forme nego čeoni dio. – Pogledajte samo oblike!’

10] Sada se svi približavaju da bi pobliže pogledali na umjetnim putem i na povećanoj skali predstavljene mozgove koji su bili formirani od četiri kamena oblutka, gdje su sve do sada prikazani samo oblici malih piramidnih ploča, bez unutarnjeg razdvajanja sobica i bez međusobne povezanosti malih mozgovnih ploča.

11] (Gospod:) ‘Kada su svi izvukli iz ovoga vjerojatno jasan koncept toga, podijelit ću male mozgovne ploče u odajice time što ću na njih ponovno dahnuti, i spojit ću male ploče svake odaje u skladu sa polaritetom i također same odaje te također čelo sa zatiljkom, tako da na taj način male mozgovne ploče, bez obzira kojeg su tipa, mogu primiti slike i znakove.’

12] Cyrenius se ne može oporaviti od sveg zaprepaštenja i konačno kaže: ‘Ah, sada mi je jasno! Drevni su Egipćani, koji su tamo izgradili škole u obliku piramida, bili najvjerojatnije i dalje ljudi iskonski usavršene duše, tako iznutra prepuni svjetla, i stoga su mogli vidjeti tjelesnu konstrukciju njihova tijela! Ovi piramidni oblici, koji su toliko važni za raspoznavanje (recognition) ljudi, su im morali biti vidljivi, i prema tome su oni odabrali ovaj oblik da bi izgradili njihove naj-osobitije škole. Da, oni bi također bili vidjeli i proučavali konstrukciju svake piramidalne ploče do najsitnijih detalja, i također bi svakoj piramidi iznutra dali istu konstrukciju na najvećoj skali, kako su otkrili da izgleda organska struktura moždanih piramidnih ploča!

13] Takva je piramida prema tome iznutra imala veliki broj svakojakih prolaza i odaja za koje čak ni već naj-poučeniji čovjek nije mogao odgonetnuti čemu je jedna ili druga posluživala! Gospode, da li sam ovo pravilno prosudio?!’

14] Rekoh Ja: ‘Potpuno ispravno i točno; pošto je to i bilo tako, i Egipćani su zbog toga također, posebice iznutra, naslikali na zidove svakojake vrste znakova i slova i slika, koji su korespondentno predstavljali raznorazne stvari, kroz koje je čovjek na ovoj Zemlji u tijelu morao proći i za njih se boriti, i kako on treba sebe prepoznati i kako je istinska ljubav centar sveg života.’ 

Poglavlje 233

01] (Gospod:) Ali sad ću ponovno dahnuti na mozgovne hrpe, i vidjet ćete nešto što liči na dva obeliska (zašiljena stupa) ispred piramida. Zašiljeni stupovi su, međutim, bili korišteni u drugu svrhu nego dva mala stupa ispred svake male mozgovne piramidne ploče; pošto su zašiljeni stupovi bili jedino (o)znak(a) da se mudrost može tražiti unutar piramida, u koje su naravno jedino dokazani pročišćeni ljudi imali dozvolu ući.

02] Dva mala šiljka ispred malih mozgovnih pločnih površina, kojih svaka mala mozgovna piramida sadržava osam, pisaće su olovke, koje su posredstvom kretnji posebnih pridružnih moždanih živaca, koji su na jedan izuzetno vješt i ogransko-mehanički način spojeni sa živcima vida i sluha, ispisivali male ploče ili u skladu sa izvjesnim redom ili su ih ilustrirali sa još drugim korespondentnim duhovno ilustriranim (illuminated) slikama.

03] Obratite posebnu pažnju na sve što će se dogoditi! Mi ćemo ispuniti ove pisaće olovke sa serumom i započet ćemo naše promatranje sa u-red-nim (ili ‘organiziranim’ = orderly) mozgom (misli se naravno na pravilno razvijen ili neoštećen mozak)! – Ja želim da su ove male ploče tog mozga pravilno ilustrirane na jedan u-red-an (tj. organiziran) način, kao da dolazi iz srca, s obzirom na vizuelni – a također i slušni dio.

04] Sada su svi usmjerili njihove oči sa najvećom mogućom pažnjom na naš mozgovni uređaj/sistem. Ja Sam naravno morao stvoriti ilustrirane slike također sa materijalnim sjajnim svjetlom, inače sa svjetlom duše, Moji učenici sa njihovim očima od tijela, ne bi vidjeli ama baš ništa. – Što je ono što najpažljiviji promatrači mogu vidjeti?!

05] Oni su promatrali kako se od šiljaka crvenkaste i plavkaste male zvijezde rasprostiru iznad malih mozgovnih ploča, naime u takvom redu, da je prilično oštro oko iz tih bezbrojnih malih zvijezda na malim mozgovnim pločama počelo opažati svakojake vrste najčudesnijih malih slika.

06] Ja Sam naravno učinio da u ovom trenutku oči promatrača na nekoliko trenutaka dobiju karakteristike snažnog mikroskopa, što je ovdje bilo apsolutno nužno, budući inače promatrači ne bi vidjeli veliki dio ovih čudesno ilustriranih znakovnih slika i oblika. Ranije desetorostruko povećanje malih mozgovnih piramida ne bi bilo dovoljno. Pošto su oni sada mogli vidjeti male mozgovne ploče tisuću puta povećane, oni su mogli vidjeti prilično puno.

07] Sada Sam zapitao Cyreniusa, što je mogao vidjeti. I on reče: ‘Gospode, sama čudesa! Od samih pomicanja i iz mnogih organa nad cijelom dužinom i svuda iznad postojećih obeliska ispred piramida, tamo je neprestano tekao veliki broj malih zvijezda svijetlo-crvene i svijetlo-plave boje. Obadva mala osjetna roga (feel-horns) na svakoj od četiri piramidne površine su neprestano aktivna i putuju sa njihovim iskre-štrcajućim vršcima neprestano na površinu piramide vrteći se oko njih sa svom marljivošću i posipaju ih sa malim zvijezdama. Čovjek bi pomislio kako se od ovih besciljnih i naoko slučajnih putovanja na trostranoj ploči ne postiže ništa osim škrabanja; međutim, pojavljujući se kao iz ničeg svakojake se pravilne slike formiraju i mile su za gledanje.

08] Sada primjećujem da se dva stupa umiruju jednom kada je površina bila potpuno ilustrirana. Skoro je nevjerojatno da je tih milijun znakova i malih slika moglo biti nacrtano pomoću dvije žive pisaće olovke na jednu takvu trokutastu ploču u tako kratkom vremenu! Oblici su i dalje vrlo mali, iako mi možemo vidjeti takvu površinu u punoj čovjekovoj veličini; ali ove male slike i mali znakovi su tako pročišćeni da čovjek ne može zamisliti ništa čišće i savršenije.

09] Ali zašto se nikakvih malih slika ne može vidjeti na malim pločama malog mozga zatiljka koje su vrlo slične onima na čelu? Ne vidim ništa osim čistih linija, točkica i ostalih zakrivljenih znakova, koje ne mogu razumjeti. Što to znači?’

10] Rekoh Ja: ‘Ovo su znakovi zvukova i znakovi riječi; oni unatoč tome ne stoje samostalno, već su uvijek putem polarnosti povezani sa površinom ploče velikog čeonog mozga, i zvuk ili koncept, koji je nacrtan na malim tablama mozga zatiljka posredstvom linija, točkica i drugih zakrivljenih znakova, je u istom trenutku također nacrtan na obično prema dole okrenutim piramidnim površinama čela kao korespondentna mala slika i kao takva predstavljen duši za lako raspoznavanje.

11] A da bi se ovo postiglo, mora biti ispredeno mnogo živčanih niti od svake male mozgovne piramide mozga zatiljka do korespondentne male piramide čela, inače nitko ne bi imao jasnu percepciju opisanog koncepta s obzirom na riječima opisano područje ili aktivnost.

12] Neartikulirani zvuk, također muzika, nisu prenjeti, prema tome ni jedna osoba ne može zamisliti sliku ili bilo što drugo što pripada zvuku ili harmoniji ili melodiji; jer, kao što je rečeno, takvi zvukovi nisu kopirani na male mozgovne ploče čela, već ostaju nezavisno na korespondentnoj piramidnoj ploči mozga zatiljka kao linije, točke i male kvačice.

13] Od sa čistim zvukom ispunjenih piramidnih površina malog mozga, živčane niti međutim idu kroz kičmenu moždinu do živaca stomaka (ganglija) i od tamo do srca, što je razlog zašto muzika, kada je potpuno čista, uglavnom afektira srce, osvaja ga i nerijetko ga čini mekim/topljivim i punim nježnih osjećaja.

14] Zvuk se, pak, kako dolazi i podiže se iz srca, i dalje može nacrtati od strane dva obeliska pomoću svjetla ljubavi kao male zvjezdice na male mozgovne ploče u oblicima, koji su nerijetko istinski pokazatelji puta za dušu u velikim hodnicima života duha, i iz tog razloga ispravna i vrlo čista muzika može biti od vrlo velike pomoći za dušu da se ujedini sa duhom. Prema tome naučite i također podučavajte čistu muziku, kao što je to jednom David nastojao!

15] Da je čista muzika to u stanju napraviti, vi to možete također izvući iz ove činjenice, da možete postaviti na isto mjesto neprijatelje i prijatelje, i onda pustiti da među njima svira najčišća muzika, i umjesto neprijatelja ćete uskoro vi vidjeti samo radosne prijatelje. Međutim, ovaj učinak stvara jedino čista muzika; nečista i prljava muzika ima potpuno suprotan učinak.

16] Sada ste vidjeli, kako također zvuk jednom zaobilaznicom i dalje može biti predstavljen duši kao nešto vidljivo, iako – ne u vidu materijalnih slika, no ipak u vidu viših duhovnih oblika u formi svakojakih vrsta znakova, kakve čovjek također može pronaći slične na starim spomenicima Egipta. Ja mislim kako vam sve ovo do sada prikazano treba biti sasvim jasno, i prema tome tome neću ništa nadodati, osim da se sve to jedino zbiva u pravilno uređenom/razvijenom i neiskvarenom mozgu, hranjenom od strane u-redno/pravilno prije-razvijenog srca, gdje su male mozgovne ploče najprije ilustrirane (illuminated) sa svjetlom sa svakojakim duši-nalik (duševnim) i duhovnim oblicima.’

Poglavlje 234

01] Pošto smo sada promotrili i razumjeli ovaj prilično važan pripremni/uvodni rad, mi moramo, da bi stvar potpuno razumjeli, također usmjeriti nekoliko pogleda na ovo, kako konačno također duša ispunjava/impregnira iste male mozgovne ploče sa slikama iz materijalnog svijeta.

02] Gledajte ovdje, slike koje ulaze kroz oči, također trebaju biti impregnirane na male mozgovne ploče! – Ja to želim, i događa se!

03] Zagledajte se posebice na olovke ili obeliske ispred dvije površine, kako su oni iznenada postali vrlo tamni! Izgleda kao da su bili ispunjeni sa vrlo tamnim sokom, i gle, već smo svi mi, dok govorimo, nacrtani, crta po crtu na malim mozgovnim pločama, pored stabala i svega drugog što možemo vidjeti! Ali ne jedino jednostrano i mrtvo, već trodimenzionalno i kao živo!

04] Svaki pokret kojeg napravimo, je ovdje kao milijun puta reproduciran, i još one ranije ili također tisuću ranijih pozicija, ostaju zabilježene u unutarnjim odajama piramida, uvijek vidljive oku duše, pošto je ono uvijek osvijetljeno od strane duhovnog duši-nalik svjetla; a to rezultira u onome što mi dijelom nazivamo ‘pamćenjem’ a dijelom nazivamo ‘prisjećanjem’, pošto je zabilježeno unutar mozgovnih piramida. Ovo je, međutim, umnoženo putem mnoštva refleksija, na takav način, da čovjek može u sebi samome donositi jedan te isti objekt nebrojeno puta.

05] Na ovaj način, svaki čovjek, nosi u svojoj duši a još neizrecivo više u njegovu duhu, cijelo stvaranje od najvećeg do najmanjeg, pošto je ona bila od tamo uzeta.

06] Ako on gleda na zvijezde ili mjesec ili sunce, sve to je nanovo ucrtano u njegove mozgovne organe na način koji vam je pokazan, a duša se u to zagleda čime je sasvim zadovoljna, i što je bilo viđeno je putem mnogostrukih refleksija ugravirano u skladu sa ispravnom žudnjom duše u unutarnje i najunutarnije od malih mozgovnih piramida, naravno na značajno manjoj skali, i uvijek može biti opet pronađeno od strane duše te savršeno razmotreno.

07] Svi znakovi iz sfere izvanjskog svijeta se samostalno prikazuju kao tamne slike; ali osvijetljene slike iz bolje životne sfere stoje iza njih, i na taj su način one također u svim dijelovima dovoljno osvijetljene, tako da ih duša u njezinoj najunutarnijoj kompoziciji može gledati, studirati i razumjeti.

08] Kao dodatak veliki je mozak neprestano povezan uglavnom sa živcima mirisa i okusa, kao što je mali mozak povezan sa generalnim živcima osjećaja. Oni također ostavljaju na specifičnim malim mozgovnim pločama izvjesne oznake, iz kojih duša smjesta i vrlo lako prepoznaje, kako na primjer jedan ili drugi cvijet ili mast miriše, ili kako ova ili ona hrana, voće ili ovo ili ono piće ima okus i također miriše; pošto je konstrukcija takva, da je svaka mala mirisna i okusna ploča striktno povezana sa vrlo osjetljivim živcima sa ovom ili drugom malom predmetnom pločom.

09] Čim poznati miris pokrene živce mirisa, on istovremeno sebe reprezentira na korespondentnoj ploči mirisa ili okusa, i od tamo se korespondentna predmetna ploča smjesta napušta, i time duša brzo i lako prepoznaje, sa kojim mirisom ili okusom ona ima posla. Na isti način pojava, u obliku i kompoziciji, putem koje je osjećaj bio pobuđen, je reprezentirana duši sa generalnim čulom osjećaja na zatiljku. Međutim, sve ovo se zbiva, kako je ovdje ukazano, u mozgu koji je u najboljem mogućem redu; kod drugog nesređenog mozga ćemo mi tu i tamo otkriti skoro nikakve sličnosti sa ovim sređenim mozgom, o čemu ćemo se uskoro uvjeriti činjenično i praktično.

10] Primjetit ćete da je ovaj drugi mozak u njegovoj konstrukciji ploča i nepravilnosti glavnih i sporednih podjela odaja, već mješavina svakojakih stereo-metričnih oblika, među njima diskova, kugli, sferoida i drugih nepravilnih (mushy) kocki. Obelisci ispred površina su uglavnom nevidljivi; a gdje su još vidljivi, oni izgledaju kao potpuno atrofirani i vrlo su rijetko iste veličine i snage!

11] Kako takav mozak može biti od koristi za ijednu dušu? Ovaj je mozak, kakav vam je sada prikazan, je, poradi razloga koji su vam ukazani, izašao razoren već iz majčine utrobe. Uskoro ćemo vidjeti, kakav će kurs on slijediti s obzirom na uobičajeno svjetovno obrazovanje i do kojeg će cilja i odredišta on voditi. Svi vi obratite na to pomnu pažnju!’

Poglavlje 235

01] Cyrenius zapita ponešto iznenađen: ‘Gospode, da li je ovaj mozak kojeg si Ti na čudesan način ovdje donio sa Svojom svemoći, također bio pokvaren u majčinoj utrobi čulnom-pohotom/sladostrašćem nakon koitusa?’

02] Rekoh Ja: ‘Ali prijatelju, kakvog li pitanja od tebe! Nisam li ti rekao ranije, da je sve ovo samo bilo predstavljeno na način kako postoji u stvarnosti? Tko bi ikad mogao pomisliti da bi ovaj umjetno predstavljen mozak u svrhu predavanja, mogao u svoj ozbiljnosti ikad biti iskvaren u majčinoj utrobi?! On jedino izgleda tako i stoga kažem: ‘Ovaj je mozak, kakvim ga vidimo, već došao razoren iz majčine utrobe! To je jedino u neku ruku precizniji putokaz u svrhu boljeg razumijevanja i prema tome je jedino reproducirana stvarnost, ali ne genitivna, istinska stvarnost! – Da li ti je ovo sada jasno?’

03] Cyrenius reče: ‘Gospode, oprosti mi moju veliku glupost, koju sam ja već spoznao!’

04]  Rekoh Ja: ‘Ja Sam već znao da ćeš ti to shvatiti; ali ti si do ovog najglupavijeg pitanja bio zaveden od strane preostale svjetovne mrlje u tvom mozgu, i ti iz toga možeš vidjeti, kakvu vrstu mudrosti sva tako zvana svjetovna oštroumnost može ponuditi duši koja žeđa za istinom!

05] Sva pitanja svjetovno-mudrih su u stvari iznad svake mjere glupava; kakvi će onda biti odgovori koje drugi svjetovno-mudri daju svjetovno-mudrima koji zapitkuju? Ako je njihovo svjetlo već mrak i tama, kako li će gusta noć i tama onda biti njihova istinska noć i tama!

06] Prema tome, čuvajte se sve mudrosti svijeta; jer kažem vam, da je ona višestruko mračnija i opakija, od onog što visoko-cijenjena svjetovna mudrost naziva glupošću! Budući svjetovno glupa osoba može sa lakoćom biti pomognuta, dok čovjek koji je od glave do pete svjetovno mudar ne može uopće biti pomognut ili jedino kroz vrlo teške mjere. Vi glupavo-mudro pitate da li se stvarnoj svjetovnoj-mudrosti može uopće pomoći? To se unutar ovog drugog, pokvarenog mozga jasno otkriva pred vama!

07] Pogledajte na ovaj desno postavljen iskonski u-redan/sređen/organiziran i potpuno neiskvaren mozak! Koje li jasnoće u njegovim slikama! Sve je svjetlo i jasno, i svi oblici, uključujući njihove izvanjske okvire, baš kao i njihovu organsku konstrukciju, se mogu vidjeti u najvećoj jasnoći i sasvim su razvijeni! Kakve jasne koncepte i slike mora takva duša postići iz svih stvari i odnosa! Kako mudra i u svakom pogledu životno-silna takva osoba tamo stoji! Tko se od brojne svjetovne djece može sa njome mjeriti?! Što iskonska duša može napraviti, vi ste ranije imali priliku promatrati sa ovim crncima!

08] Kako god, mi sada pred nama imamo iskvareni mozak i vidjet ćemo, kako će ovaj pomoću dodatnog, najlošijeg i najpogrešnijeg odgoja će biti još više iskvaren, i time ćete vi više nego jasno prepoznati, kako je potpuno neplodna i ne-mudra takva svjetovna mudrost u poredbi sa istinskom, nebeski organiziranom mudrošću! Samo pogledajte na kaos takvog mozga! Nigdje organizirane povezanosti; tu i tamo jedino osakaćene male mozgovne piramide! Cijela priča više liči na hrpu šljunka nego na mozak!

09] Mozak zadobija takav oblik već u majčinoj utrobi! Što će postati od takve osobe u budućnosti, kakav će napredak ona napraviti u istinskoj školi života sa takvim mozgom?! Da, da je na tome osta(l)o, i kad bi se započelo sa pažljivom naobrazbom srca u trajanju od nekih deset godina! Ali gdje je naobrazba srca?! Više ju nitko ne podučava, i u narodima najviše klase je potpuno izostavljena! Niže klase naroda, međutim, ionako ne znaju ništa bolje o duši – ili o razvoju života nego životinje u šumi, i njihova svojstva u potpunosti nalikuju onim drevnim stanovnicima šuma, koji se hrane i žive od pljačke i krvi drugih nježnijih životinja.’

Poglavlje 236

01] (Gospod): ‘Unatoč tome koliko su takvi ljudi iz nužnosti loši, ipak je prije od njih moguće učiniti savršenog čovjeka, nego od jednog takvog svjetovnog-mudrog. Doista, svjetovno-mudri ima u nekom pogledu, kad u nešto cilja, sebično uglavno – prilično oštar um, a razlog za to je što male piramidne mozgovne ploče kod svakog čovjeka bar u centru mozga, ostaju dijelom i po liniji mudrosti (line-wise) funkcionalne, a to čini da mnogi svjetovno-mudri kada su združeni, ali jedino iz čisto svjetovnih ciljeva, mogu proizvesti nešto posebno; međutim, sve unutarnje, dublje – duhovno njima ipak ostaje strano. Pošto između svjetovnih prednosti/blagodati i onih vječnog trajanja što pripadaju duhu i duši, ostaje nepremostivi klanac, kojeg čak ni najpromućurniji svjetovni um ne može nikada premostiti.

02] I gledajte, sve to leži u temeljnoj iskvarenosti konstrukcije ljudskog mozga već u majčinoj utrobi i nakon toga u čak još gorem odgoju srca i duše; jer, kada bi bar nakon rođenja trebalo slijediti dobro naobrazovanje srca i duše, mozak koji je bio oštećen u majčinoj utrobi bi mogao većim dijelom biti ponovno učinjen funkcionalnim, i ljudi bi naknadno mogli doseći neku iluminaciju i životnu snagu, i putem neprestane pravilne poniznosti i istinske dobrote srca, naravno jedino nakon niza godina, izgubljeno bi moglo biti potpuno pronađeno i ponovno zamijenjeno.

03] Pošto je onome koji sije u dobru zemlju, žetva sigurna; ali ako u već siromašnu i lošu zemlju nije bačeno nikakvo gnjojivo a još manje sjeme pune istine života, kako i odakle će se moći očekivati plod ili čak bogata žetva života?

04] Da, svjetovni ljudi itekako razumiju kako rovati kroz materijalnu zemlju poput svinja i krtica i saditi svakojake vrste plodova. Oni ubiru obilne žetve, pune njihova skladišta i silose žita do vrha da bi postali prepuni ponosa i oholosti i stoga čak grublji i neosjećajniji spram siromašnih ljudi, kojima, poradi prevelike pohlepe svjetovno bogatih i stoga moćnih, nije bio dan ni komadić zemlje da mogu preživjeti.

05] Ovo, svjetovni ljudi razumiju itekako izvrsno; ali zemlju duha, vječni život, oni ostavljaju neizoranom/pustom i ne zamaraju se oko toga. Ako trn i kopriva na njoj bujno rastu, to ih brine vrlo malo ili pak nimalo, i prema tome je razumljivo, kako i zašto ljudi ove zemlje, umjesto da postaju bolji, postaju rastuće gori i sve bijedniji. Sve dok oni za sebe mogu izgraditi veličanstvene palače, ležati na mekim krevetima i posjedovati ih, natrpavati svoje želuce sa najboljim delikatesama i oblačiti njihovu kožu u meke, kraljevske odore, oni imaju dovoljno i zadovoljni su; pošto imaju sve što njihov sebičan tjelesan život može žudjeti kroz kratko vrijeme njihova zemaljskog života.

06] Ali onda dolazi ozbiljno šepav glasnik, teška bolest i nakon nje, smrt, i njihova onemogućena/ometena duša prelazi iz velikog straha u još veći strah, i konačno u potpuno očajanje, u nesvjest i naposlijetku smrt, a nasmijani nasljednici dijele za-ostala velika blaga i obilja umrle svjetovne budale. I što on ima u onostranom? Ništa, nego u svakom pogledu najveće siromaštvo, najveće očajanje i najveću, za ovaj svijet neopisivu bijedu, i to ne samo za jedno kratko vrijeme, već za vaš koncept nezamislivo dug period vremena, kojeg vi sa velikom sigurnošću možete opisati izrazom ‘zauvijek’, što je također prilično očigledno; jer odakle će duša, koja nikad nije radila ili priskrbila za išta drugo nego za njezino tijelo, uzeti sredstva, da bi sebe usavršila u svijetu, koji se može i mora sastojati jedino od onoga što duša ima unutar sebe i kroz njezin duhovni vanjski-životni-svjetlosni-eter pretvori u njezin okružujući svijet u kojem boravi.

07] U takvom bi svijetu njezin novi, uglavnom ljubav-podjeljujući život trebao započeti u njezinom vlastitom duhovnom kraljevstvu. Ali kako će to biti moguće ako je njezino srce otvrdnulo i neosjetljivo, ona neprestano tone u ojađenost žaleći samu sebe, rađajući gnjev i osvetu i ako je duh unutar nje kao potpuno mrtav, gluh, nijem i slijep i kao takav nikad ne može vidjeti na blistavo jasnom svjetlu male mozgovne ploče duše?

08] I čak ako bi bilo moguće za takav nebeski duh izdići se u takvoj u-razvoju-ometenoj duši, vidjeti i osjetiti sve stvari prisutne u mozgu duše, pomoći joj stvoriti novo živuće i učinkovito kraljevstvo, on i dalje ne bi pronašao ništa u mozgu duše, čime bi on, pomažući joj, to mogao ostvariti/izvesti. Pošto je od svih materijalnih stvari koje je duša u ovom svijetu apsorbirala u njezin tjelesni mozak, nemoguće da išta bude prebačeno u njezin vlastiti duhovni mozak, jer za takav prebačaj njoj potpuno nedostaju glavna sredstva života, naime svjetlo iz plamena životne ljubavi spram Boga i bližnjega!’

            Poglavlje 237

01] (Gospod:) ‘Ili postavite čisto ogledalo u potpuno mračan podrum, i zapitajte se da li će se predmeti u podrumu odražavati u njemu? Vi ćete, ako vam je podrum poznat, sa osjetilima dodira biti sposobni zapaziti kakve su vrste prisutni predmeti te ih prepoznati čak bez svjetla; ali vi ćete uzalud postaviti ogledalo u mračni podrum, pošto ono bez svjetla neće nikad vašim očima dostaviti lijepu sliku stvari koje se nalaze u podrumu.

02] Isti je slučaj sa čovjekom u kojeg je svjetovno educiran/odgojen, iskvaren i mračan mozak. Od tamo ni jedna zraka svjetla što (pre)nosi korespondentne duhovne oblike ne može preći iz mračnog materijalnog mozga do duši-nalik (soul-like), time već duhovnog mozga, a potpuno zakržljale/zaostale u razvoju male mozgovne ploče duše u sebi ostaju mračne i prazne; čak ako bi svjetlo duha obasjavalo male ploče, to bi služilo duhu i duši jednako puno kao kada bi netko postavio svjetlo u potpuno praznu, u bijelo obojanu sobu.

03] Što će on u njoj ugledati? Ništa osim praznih zidova! Kakvim bi se on studijama bio u stanju unutra baviti? Zasigurno ni jednim drugim nego očajnom dosadom! I dokučivši značenje on će sebi reći: ‘Van, i ti i tvoje svjetlo iz ove prazne sobe; jer u njoj nema ničega! Neka svjetlo sjaji tamo gdje se nešto može osvijetliti! Sa svjetlom se nešto mora ostvariti, zašto osvjetljavati četiri prazna zida, puni svjetla ili bez svjetla, oni su i dalje prazni?!’

04] Ako svjetlo oka duha pogleda na male mozgovne ploče duše, i one su prazne, onda nikakvo svjetlo duhovnog oka više ne može prodrijeti, i tamo skoro zauvijek ostaje mračno! Ako je, međutim, to zasigurno ovako i nikako drugačije, gdje će duša u onostranom dobiti građevni material da bi izgradila svijet u kojem može živjeti? Kako će ona to napraviti? Vi mislite kako ću Ja također biti u stanju pomoći takvoj jadnoj duši? O da, ali nikada pomoću slabog, ljudskog, pre-ranog milosrđa, već jedino u skladu sa Mojim nepromjenjivim redom, koji, kako je općenito poznato, ima međutim izuzetno duge i najvećom strpljivošću ispunjene ruke!

05] Jedino kada dosegne najvišu točku kulminacije najveće ojađenosti, u kojoj će duša kroz snažan pritisak sveg očajanja preći u neku vrstu usijane iluminacije, će se iz najvećeg straha njezina srca, time iz njezina sasvim-okovanog srca, kao iz sve-proždiruće vatrene suštine, male zažarene iskrice podići do njezina mozga, i tamo će tamne slike njezine patnje, njezina mučenja, njezina mrcvarenja, njezine boli, njezine bijede, njezine bespomoćnosti, njezina opustošenja formirati na njezinim malim mozgovnim pločama; jedino onda će ona primiti/skrpati izvjesne najsiromašnije ideje i nakon dugih perioda vremena će biti u stanju, započeti, formirati iz takvih kukavnih slika najsiromašniji svijet da bi u njemu živjela!

06] No nitko joj neće zavidjeti na takvom vlasništvu, i opet će biti potrebno jako dugo vrijeme, dok takva duša neće ostvariti poboljšanje njezina uvjetovanog svijeta gdje živi. Za tako će nešto biti opetovano potrebna mnoga nasilna sredstva da bi se njezino srce aktivno oživjelo! Jedino iz jako mnogo tužnih okolnosti će takva duša dobiti kopiju barem mnogih koncepata nesretna izgleda u sebi o njoj samoj, i iz toga će, time na njezinom vlastitom tlu i na njezin vlastiti način započeti dovoditi sebe u red, nakon čega ona više ne može tako lako kao ranije upasti u najtežu ojađenost i očajanje!

07] Ovo sada čovjek već može sa poštovanjem nazvati kapitalnom i svojom vlastitom žetvom; ali ipak, kakvog li unutra ograničenja, kakve mršavosti i kako je nesigurna!

08] Ako bi netko ostavio malu djecu, koja još nisu u stanju govoriti, u gustoj šumi, bilo bi moguće da će jedno ili drugo preživjeti u šumi. Pretpostavimo da bi jedan mali dječak i jedna mala djevojčica u tome uspjeli, budući su bili postavljeni baš ispod smokvina stabla čiji bi ih plodovi kako padaju u njihovo krilo, u početku hranili do izvjesne dobi, kada bi oni, kao kompletni divljaci, također započeli tražiti drugu hranu! Oni odrastaju i dosežu zrelu dob, postaju roditeljima, i unutar nekoliko stoljeća je formiran narod; međutim, oni bi ostali bez ikakvog obrazovanja i ikakvog otkrovenja odgore!

09] Idite takvom narodu i informirajte se o njihovom obrazovanju, i uvjerit ćete se, da ćete, umjesto ljudi, susresti životinje koje će biti puno više divlje i više okrutne od svih tigrova, hijena, vukova i medvjeda! Među njima nećete pronaći jezik, već jedino imitaciju svakojakih zvukova prirode, pomoću čega oni jedni drugima navješćuju jedino njihovu pohlepu i njihove najgrublje namjere. Oni će jesti bilo koje strane ljude, životinje i sirovo voće – a kad su jako gladni, i sebe same. Njihova će se aktivnost sastojati jedino od potrage za hranom.

10] Jedino će nakon nekoliko stoljeća oni doseći granice njihovih velikih prašuma i stupit će u kontakt sa nekim obrazovanim narodom, koji će ih otjerati nazad u šume a neki će biti i zarobljeni i obrazovani, i pretpostavite da će nakon opetovanih slučajeva i povratka nekih od ranije zarobljenih, međutim sada obrazovanih sunarodnjaka, cijelo pleme u vremenu donekle postati obrazovano, što je naravno i dalje jako daleko od ikakve duhovne naobrazbe!

11] Koliko dugo će takav narod trebati raditi, sve dok nisu postigli samo bar vanjsku svjetovnu kulturu, i koliko još do vašeg sadašnjeg duhovnog stupnja, što znači prirodnim putem kada su ostavljeni jedino sebi samima!’

Poglavlje 238

01] (Gospod:) ‘Naravno, putem otkrovenja od gore obrazovanje takvog prirodnog plemena će napredovati puno brže! Međutim, otkrovenje u ovom svijetu može biti dano puno lakše nego duši u onostranom, koja, kako je spomenuto ranije, u onostrano nije donijela ni jednu malu iskricu, koja bi bar na neki udaljen način mogla nalikovati nečemu od Božanskog reda.

02] Ako je takva potpuno tjelesna duša u onostranom kroz bezbrojne tužne i mučne okolnosti i neljudske nevolje konačno dosegla točku, gdje je primila izvjesne koncepte i ideje, i zbog veće aktivnosti srca blijedo svjetlo uđe u njezin supstancijalni mozak, iz kojeg ona u skladu sa njezinom vrlo ograničenom maštom i njezinom voljom može oblikovati prijevaran iz-krajnje-nužde-svijet za život, koji naravno jedno prilično vrijeme ne može imati nikakve trajnosti, budući je ona i dalje predaleko od jedine istine i božanskog reda otud, jedino onda je moguće, kroz misionare, koji, prikazujući se potpuno slični njoj, posjetiti je, i zatim vrlo brižno i neprimjetno koliko je to moguće osigurati joj i obogatiti je sa nekoliko boljih koncepata (= ovdje rečeno je krasno prikazano u Otkrovenju našeg Gospoda ‘Biskup Martin – vođenje duše u onostranom’, kako ga je putem Unutarnje Riječi primio Jakob Lorber).

03] A u ovom je stadiju vrlo često sljedećih stotinu godina pre kratak period vremena, da bi se dovelo na ovom svijetu potpuno iskvarenu dušu do samo jednog vrlo ograničenog nebeskog reda.

04] Kakogod, unaprijediti ju do višeg od najnižeg, prvog i čistog mudrosnog neba, to je skoro nemoguće; budući njezin mozak nikad ne gubi spomenute prve biljege/šare (= misli se naravno na iznad spomenuta ‘oštećenja’ mozga!), od kojih s vremena na vrijeme i dalje oblikuje neku vrstu osvetoljubivog-prava i – mudrosti, koja opet ostavlja sliku u njenom sada sve više i više prosvjetljenom mozgu i vrši utjecaj na srce duše do takve mjere, da ona prepoznaje kako je prilično dobro, ali da njezina lagotnost nije ni blizu nadomjestak za sve što je do sada trebala pretrpjeti.

05] Ona nalikuje starom Rimskom vojniku, koji je, poradi njegove dobi i njegovih mnogih rana i ožiljaka, od cara na dar primio farmu, na kojoj on marljivošću svojih ruku može sebi osigurati prilično ugodan život. Međutim, stari vojnik i dalje gunđa dok gleda na ožiljke svojih rana, i kaže: ‘Dobro je dobro, ali ni blizu dovoljno za mene, koji sam svoj život puno puta žrtvovao za cara, za narod i otadžbinu! Moji se susjedi nikad nisu trebali boriti protiv silnog i opakog neprijatelja, oni imaju zdrava i uspravna tijela i mogu sa lakoćom obrađivati svoja polja. Ja također imam muške i ženske sluge koji mi pomažu u radu; ali unatoč tome ja ipak moram sam raditi ako želim napraviti nešto korisno. Ja naravno ne moram plaćati caru ikakve poreze ili desetinu sve dok sam živ, i također ni moja djeca sve do petog koljena, posebice ako će jedan od mojih sinova nositi ratno oružje za cara i državu. Ali to bi doista bilo nešto, morati plaćati caru ikakve poreze! Unatoč tome, čak bez poreza, ova je vrlo ugledna nagrada daleko od toga da njome budem zadovoljan!’

06] I također na ovaj način duše u nižem nebu nastavljaju stenjati/mrmljati, posebice kada se prisjete kako su otrpljeli puno i kako sada kao blaženi moraju sami raditi, i to povrh svega sa puno marljivosti, da bi za sebe priskrbili nužne životne potrepštine baš kao jednom ljudi na Zemlji, sa jedino jednom nesretnom razlikom, da oni u onostranom ne mogu sakupiti nikakva pretjerana izobilja; pošto to nije dozvoljeno u onostranom, budući lideri zajednica znaju kako to spriječiti na vrlo pažljiv način. I kao takve te blažene duše nisu nikad potpuno sretne, jer sukladno njihovoj prirodi, oni uvijek osijećaju kako im nešto nedostaje.

07] Da, naravno da ima puno toga što im nedostaje; ali što nedostaje je za većinu njih skoro zauvijek nedohvatljivo, pošto temeljni elementi u njima uopće nisu prisutni. Oni nalikuju onim ljudima koji bi željeli letjeti poput ptica i stoga su vrlo tužni, budući su njima kao ljudima zanijekane takve karakteristične prednosti, koje, međutim, mnoge nerazumne životinje mogu uživati do najvišeg mogućeg stupnja.

08] Ali kakve je koristi takva žalost ljudima? Da bi letjeli njima nedostaju temeljni elementi, i unatoč svoj žalosti i unatoč svem mrmljanju oni nikad ne mogu doseći što ptice imaju, naime veličanstveno, slobodno letenje.

09] Sada sam ti ukazao, Moj Cyreniuse, kao i svima vama vrlo jasno, kakve posljedice duša mora trpjeti zbog njezine sekularizacije (= oduzimanja religijske naobrazbe; bezbožnog odgoja) u ovom svijetu, jer pored Mojeg svakako sve-obuhvatnog reda ona na nijedan način ne može biti pomognuta, – osim tako da se njezino cijelo biće mora poništiti i na njezino mjesto postaviti drugo biće, što, međutim, duši također ne bi služilo nikakvoj svrsi!

10] Svaka duša mora sebe razviti bilo sa lakoćom ovdje bilo sa poteškoćom (teškom mukom/naporom) u onostranom, za što su sredstva bila usađena u nju. Ako ona to ovdje zanemari, jer je dopustila sebi da bude previše obmanuta svijetom i njegovim bogatstvima, ona to mora napraviti u onostranom. Na koji način, Ja Sam vam već jasno ukazao i pitanja vašeg srca su dovoljno odgovorena. Nemojte se zbog toga previše radovati, Ja vam i dalje ne mogu pomoći i učiniti ju nemoguće drugačijom, od onog kako je napravljena i postavljena; pošto tri puta tri nikad ne može biti sedam, već će uvijek ostati jedino devet! Stablo jabuke mora uvijek rađati jabukama a smokva zauvijek rađa smokvama!’

Poglavlje 239

01] (Gospod:) ‘Da bi sve ovo razumjeli još bolje i opipljivije/očiglednije, slijedit ćemo razvojne periode ovog mozga ovdje na Mojoj lijevoj strani sa najvećom mogućom pažnjom!

02] Do sada je on kako ga vidimo potpuno nepromijenjen, kao već iskvaren u majčinoj utrobi i rođen u ovom svijetu. Međutim, uskoro ćemo vidjeti kakvo će lice i kakvu boju poprimiti, kada dijete nakon otprilike pet godina primi prve poteze pogrešnog odgoja, kada čovjek počne gnjaviti njegovo pamćenje sa svakojakim vježbama pamćenja i pomuti ga koliko god je to moguće.

03] Pazite, Ja želim da su prvi svjetovni koncepti/ideje ugravirani u mozak! Gledajte vrlo pažljivo sada, i lako ćete primjetiti kako obelisci na jednoj ili drugoj maloj mozgovnoj piramidi izgledaju prilično rastreseni, te počinju razmazivati na mozgovnoj ploči sa vrlo tromim pokretima i sa vrlo tamnom supstancom sasvim mršavu sliku stvari!

04] Prva je slika na pogled skoro ništa drugo nego potpuna, vrlo besmislena mrljotina, što je razlog zašto duša takvog djeteta na početku ni najmanje ne može razumjeti koncept dane joj materije. Djetetu mora biti rečeno ili ukazano stotinu puta dok ono to konačno ne bude moglo zapamtiti, ali jedino kao vrlo mračnu predodžbu (image).

05] Razlog tome leži najprije u nezrelosti različitih, i dalje prilično dobro-uređenih malih mozgovnih piramidnih ploča. Pisaće olovke (obelisci) instalirani pred njima, koji su sami preslabi i nespretni, su vanjskom silom prisiljeni, crtati bez potrebne, od strane duše inicirane vježbe i bez posjedovanja prave supstance, i to na i dalje osjetljivim/nježnim, ne pravilno pripremljenim malim pločama koje još nigdje nisu ni blizu spremne da bi se na njima crtalo. Prema tome slika stalno opet otiče i često mora biti ponovno crtana stotinjak puta od strane supstancijalno zloupotrebljenih obeliska, sve dok slika, iako još vrlo slaba, ne prione uz nerazvijenu ploču.

06] I kakvu korist onda duša ima od takve skroz mračne slike? Ona jedino vidi mat (= bez kontrasta) krajnje vanjske linije. O ikakvom dubljem prodiranju u samu ovu materiju sa takvom slikom za sada nije moguće! Tko bi od mat sjene čovjeka vidio, kakva je unutarnja kompozicija te osobe?! Kroz mnoga i dosađujuća (= isto tako u smislu, ‘koja uznemiravaju’) prisiljavanja i iznuđivanja, korisne male mozgovne ploče su najvećim dijelom zamrljane sa crnom tintom, i Božja učenja su također zakoljavana (= ‘kao kad se kolci zabijaju u zemlju’) u mozak kao tablice množenja, i obrazovanje duše se sastoji jedino od pauza tijekom materijalnog zakoljavanja u um.

07] Jedino nakon što je mlada, izmučena osoba kompletirala njezino takozvano ‘profesionalno’ zakoljavanje u um (studije) te je zauzela položaj, njegovo srce postaje nešto malo slobodnije; on traži djevojku koja mu se sviđa, da bi ju uzeo za svoju ženu. Kratak period kada je on u stvari zaljubljen je za mladog čovjeka najbolji, pošto u njegovu trajanju čovjek biva malo uzbuđen u duši, iako je to jedino vrlo podređeno uzbuđenje, koje dopušta tek da nešto svjetla uđe u njegov mozak, i jedino uz pomoć ovog malog svjetla on počinje razumjeti na nešto praktičniji način što je tegobno naučio kroz godine, i prema tome on također postaje za svjetovan položaj nešto više koristan pojedinac.

08] Međutim, ljudi koji na neki način nisu ugrijani u njihovim dušama čak pomoću takve ljubavi, ostaju vrlo sebični i stoički pedantni, koji kasnije ne napreduju ni jednu dlaku iznad njihovih stereotipno onečišćenih malih mozgovnih ploča te ruju po ničem drugome nego mračnim slikama njihova mozga, čiji broj ne može biti prevelik, a što je preostalo, je mračno, crno i za dušinu sposobnost gledanja, sasvim ne-vidljivo.

09] Duša takvog stoika prema tome kao da je slijepa. Baš kao što je bilo koji čovjek sa čak najoštrijom vizijom potpuno slijep u potpuno crnoj noći i u slučaju krajnje nužde može jedino napipati put pred sobom, također duša takve doista sebične osobe ne može vidjeti ništa, što je nacrtano na njezinim malilm pločama, a pošto sa takvom potpuno pogrešnim obrazovanjem mozga, gdje se uz jedino opetovano razmazivanje na mozgovnoj ploči konačno priljepio samo stereotip i plastična slika, a pošto nije prisutan nijedan unutarnji više aktivni duševni poticaj/uzbuđenje, nikakvo se svjetlo ne može nastaviti pojavljivati u mozgu, duša je prisiljena na to da jedino opipava (kao slijepac) njezine mračne, ali stereotipno oslikane mozgovne ploče.

10] Kakogod, pošto takva zakržljala duša može jedino zadobiti njezinu mudrost opipavanjem njezinih već zapisanih mozgovnih ploča, sasvim je razumljivo, zašto će takva duša u svim njezinim aktivnostima postati tako odmjereno pedantna i stereotipna i ne prihvaća ništa drugo, osim onog što je naj-grublje i materijalistično što može dodirnuti i uhvatiti sa njezinim rukama. Konačno takva duša smatra čak ono što može vidjeti njezinim očima u vanjskom svijetu kao optičku iluziju, a što čuje kao laž; jedino što može dodirnuti sa njezinim rukama sa svih strana, ona smatra kao stvarnu istinu. Kakvo je stanje mudrosti i više duševne kulture takve duše, svatko sam može zamisliti prilično lako, tko je samo donekle razumio što Sam upravo ukazao i više nego dovoljno objasnio.

11] Pogledajte još jednom na mozak na lijevoj strani! Upravo sada on prikazuje mračnu odaju mudrosti takvog stereotipnog svjetovno-mudrog (čovjeka), a ti, dragi prijatelju Cyreniuse, obdaren sa vrlo oštrim očima, govori, o svemu što možeš tamo vidjeti!’

Poglavlje 240

01] Cyrenius reče: ‘Gospode, veliki baš kao i mali mozak imaju tamno sivu boju na njihovoj površini; dublje unutra, unatoč sunčevom svjetlu koje ga obasjava, sve je crno i mračno, a sjajne, sivo-bijele točke između ne reprezentiraju apsolutno ništa. A ovime sam Ja već završio moje opisivanje onog što se može vidjeti. Jedino mi jedno pitanje dozvoli, o Gospode, a ono se sastoji u sljedećem: U takvom iskvarenom mozgu, što će postati od mnoštva mozgovnih formacija koje nemaju piramidnu strukturu?’

02] Rekoh Ja: One ne služe ničemu; one su istinska pustinja u mozgu i u duši jedino proizvode nesretan osjećaj neodređenog nikakvog-znanja (none-knowledge) i nikakvog-raspoznavanja (none-recognition). A ako poželite razgovarati sa takvom dušom u svezi viših, meta-fizičkih stvari, i odnosa, uskoro će se od vas zahtjevati da o tome zašutite; jer ako bi ona o tome trebala išta više/dalje razmišljati, očigledno bi poludjela. Prema tome vi ne možete govoriti sa takvim ljudima, budući je njima nemoguće raspoznati i razumjeti išta od ovoga, čemu vi sada možete vidjeti istinski razlog. Čak prilično prirodne, fizičke stvari oni razumiju jedino jako teško ili pak ne uopće, da ne spominjem duhovne i nebeske stvari.

03] Gledajte, jedan bik također ima usta, u njima prilično velik jezik i zube i također ima i glas. Rezultat bi trebao biti da bi on također trebao biti sposoban naučiti govoriti; samo pokušajte, da li ćete u dvadeset godina biti sposobni dovesti bika do točke, gdje je on u stanju makar izgovoriti jednu jednosložnu riječ! I unatoč tome, Ja vam kažem, da bi bilo prije moguće bika naučiti govoriti, nego naučiti čovjeka sa takvim iskvarenim mozgom nešto o stvarima koje nadilaze tjelesna osjetila! Jer ako počnete govoriti o nečemu što se previše izdiže iznad njegova ograničenog horizonta znanja, on će vam se prilično dobronamjerno smijati i počet će vas smatrati za bedaka. A ako ga nastavite gnjaviti sa takvim bajkovitim stvarima, on će se razljutiti i prilično razjareno vas izbaciti kroz vrata!’

04] Reče Cyrenius: ‘Da, ali kako će onda biti moguće priopćiti/prenijeti Tvoju Riječ takvim ljudima, kojih je nebrojeno puno?’

05] Rekoh Ja: ‘Ako kod ljudi koje ćete posjetiti pronađete prijemčivo srce (sharing-heart), i ako vas pozovu u njihove kuće, onda ostanite i prije svega pokušajte oživjeti njihove neznatno žive duše! Ako to napravite, duša takvih ljudi će postati rastuće više aktivna, što će u umu raširiti svjetlo, i toplina ovog svjetla će započeti dovoditi male mozgovne ploče u više prihvatljiv red, a takvi će ljudi onda uskoro postati više otvoreni za više učenje i na taj način, korak po korak uzdići se do rastuće čišćeg svjetla (Matej 10:11-13).

06] Međutim, ako u onih koje posjećujete pronađete potpuno mrtvo srce, onda brzo produžite (Matej 10:13-15)! Jer pred svinje ne smijete bacati biserje (Matej 7:6)! – Razumite ovo jako dobro! Kome je i dalje nešto nejasno, on sada treba pitati, i biti će mu pružen pravi odgovor! Inače se dva mozga mogu odložiti!

07] Stari Markus se približi i reče: ‘Gospode, podne se bliži! Zar ne bi trebao početi spravljati ručak?’

08] Rekoh Ja: ‘Hvale je vrijedno od tebe da Me pitaš u svezi toga; međutim, ručak za dušu i duh što izvire iz Mojih usta, ima neizračunljivo veću vrijednost nego vaš ručak za tijelo! Radi toga mi najprije želimo konzumirati još nekoliko duhovnih jela, i onda ću vam kazati kada je došlo vrijeme za pripremu tjelesnog ručka! Dobro je dobro, ali bolje je bolje!’

09] Sa ovime je Markus prilično zadovoljan i ostaje kod svoja dva sina, da bi vidio i čuo što će se sljedeće zbiti.

Od Gospoda Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi,
primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/230-240‘