Pasterizacija uništava vrijednost mlijeka
Pasterizaciju je u prošlom stoljeću otkrio Louis Pasteur, francuski kemičar. Zagrijavanjem prehrambenih namirnica na 80C navodno se uništavaju bakterije. Činjenicu da se time više ili manje uništava, odnosno, znatno umanjuje vrijednost prehrambenih namirnica, koje tako postaju čak i štetne za zdravlje, pokazuje jedan zanimljiv eksperiment, o kojem je riječ u časopisu ‘Mind and matter’, od Lipnja 1958 godine, koji izlazi u Engleskom gradu Oxfordu.
U jednoj poljoprivrednoj školi u Škotskoj izvršeni su exsperimenti sa pasteriziranim i sirovim mlijekom. Osam novorođenih teladi od prvog dana dobijalo je pasterizirano mlijeko, a drugih osam sirovo mlijeko. Dvoje teladi iz prve grupe uginulo je već poslije mjesec dana. Jedno od njih pošteđeno je daljeg eksperimentiranja, da bi se očuvalo u životu. Četvrto tele uginulo je dva dana po isteku perioda eksperimenta, dok su ostala telad sačuvana u životu prelaskom na sirovo mlijeko. Telad iz druge grupe, koja su dobijala neoštećeno mlijeko, ostala su u najboljem zdravlju.
Slijedeće čitamo u biltenu ‘Der Gesundheitsbrief’ koji izdaje jedno zdravstveno udruženje u Južnoj Njemačkoj, u broju 2/72:
‘Dva američka naučnika, Potenger i Simonsen, s pasteriziranim mlijekom su izvršili pokuse na mačkama. Pokusi su nastavljeni kroz više generacija ovih domaćih životinja. Mačke, hranjene sirovim mlijekom, normalno su se razvijale. Pasterizirano mlijeko, kao glavna hrana kod mačića, dovodilo je do izraženog rahitisa, koji je, potom, u većini slučajeva bio službeni uzrok uginuća. Među svim mačkama koje nisu dobijale sirovo mlijeko pobačaji su postali češći već u prvoj generaciji. Životinje su promijenile i ponašanje. Postale su opasne, grebale su i grizle. Kod 53% svih tih životinja žlijezda štitnjača je bila nedovoljno razvijena. U trećoj generaciji životinje su bile već potpuno degenerirane.’
Kako zaključujemo na osnovu ovih pokusa, čim se grije ili kuha, mlijeko gubi svoja ljekovita i hranjiva svojstva. Poznati kanadski biolog H.Tobe, piše u svojoj knjizi ‘Enzimi, iskra života’ da se zagrijavanjem ili pasterizacijom, a također i tvorničkim postupcima i kemikalizacijom hrane, uništavaju svi enzimi koji za nas imaju životnu važnost. Na taj način naše tijelo prima u sebe samo jedan mali dio glavnih sastojaka mlijeka, naročito kalcij, željezo, i fosfor. Sve što preostaje, to su otpadne materije i zagađuje krv. Klice bolesti koje, usprkos pasteriziranju, svuda vrebaju, nalaze izvanrednu podlogu za razvijanje u velikoj zasićenosti krvi otpadnim materijama, koja nastupa ‘ubijanjem’ mlijeka. Tako nastaju i bolesti. Pasterizacija, prema tome, dovodi – možemo skoro tako reći – u suprotnost onome što se njome želi postići.
Engleski istraživač J.H.Oliver, sljedećim riječima potvrđuje ove činjenice u svojoj knjizi ‘Oprobani lijekovi’: ‘Osušenu granu napadaju crvi i bakterije – ali zašto ne i zdravu, koja je puna soka i života? Bakterije su stvorene samo zato za uklanjanje otpadnih materija i na taj način izvršavaju u prirodi jedan jako značajan zadatak. Međutim, čim se okome na nataložene otpadne materije u našoj krvi i vlaknastom tkivu, mi ih optužujemo da su izazivači bolesti, iako one to nisu. U tome su danas jedinstveni mnogi ljekari u svijetu. Da bi potkrijepio tu činjenicu, profesor Emerich je progutao cijelu ampulu bacila kolere, koji mu uopće nisu naškodili.
Jedna brižna majka je odlučila da svom djetetu daje još samo sirovo mlijeko od jedne određene krave, čiji je vlasnik bio njen lični prijatelj, vjerujući da se na njega može osloniti. Poslije izvjesnog vremena je utvrđeno da je baš ta krava bila tuberkulozna. Njeno dijete je moralo progutati milijune tuberkuloznih bakterija. Da li su mu naškodile? Ni najmanje. Korištenjem sirovog mlijeka i druge sirove hrane dijete je bilo tako dobrog zdravlja i tako visoke otpornosti, da bakterije u njegovom organizmu nisu našle podlogu za razmnožavanje. Oliver piše dalje, da je mlijeko pravo remek djelo ishrane. Ono pasteriziranjem postaje brana koja zadržava bolest u organizmu i izaziva smrt. Kalcij gubi svoju vrijednost.
U Engleskom časopisu ‘Public Health’, broj 47 iz 1934 godine, dr Evelyn iz jedne londonske bolnice, objavio je naučne radove na temu kvarenja zuba među siročadi u različitim sirotištima. Ustanovio je da je sirovo mlijeko efikasna zaštita protiv te raširene bolesti. Eksperimenti u tom smislu, u koje je bilo uključeno 750 dječaka, pokazali su poslije tri do četiri godine nevjerojatno dobre rezultate. U jednoj drugoj grupi od 58 djece, koja su počevši od šeste godine života počela dobijati sirovo mlijeko, poslije istog vremenskog perioda nije se pokazao ni jedan jedini slučaj bolesti zuba. Drugi eksperimenti, s drugim grupama djece, donijeli su slične rezultate.
Arnold de Vries, američki istraživač, govori u svojoj knjizi ‘Eliksir života’ o najrazličitijim eksperimentima izvršenim u Engleskoj i Americi, djelimično na univerzitetima, a dijelom u bolnicama. Djeca koja su dobijala isključivo pasterizirano mlijeko, poslije kratkog vremena oboljevala su od skorbuta (akutno pomanjkanje vitamina C), rahitisa, (pomanjkanje kalcija), poremećaja u varenju, proljeva i drugih bolesti.
Umjesto da štiti od tuberkuloze, eksperimenti su za pasterizirano mlijeko pokazali suprotno: u jednom dječjem domu u Engleskoj 14 dječaka iz jedne veće grupe oboljelo je od tuberkuloze, pošto su jedno određeno vrijeme bili redovno hranjeni pasteriziranim mlijekom kao dodatkom, dok je u jednoj drugoj grupi, koja je kao dodatak dobijala sirovo mlijeko, samo jedan jedini dječak obolio od te bolesti. Arnold de Vries sve opširno opisuje, dajući uz to sve potrebne podatke – dakle, sve drugo, samo ne izmišljeno.
Sva ova izlaganja ukazuju da su i pasterizacija i kuhanje besmislen posao. Time se ne nanosi zlo samo zdravlju naroda, nego se uništavanjem vrijednosti mlijeka milijarde bacaju kroz prozor. Jednom prilikom, dok sam još živio u Floridi, SAD, zauzeo sam se da bolešljiva djeca iz susjedstva dobiju sirovo mlijeko, ali to je bilo neizvodljivo. Čak mi ga ni seljaci nisu htjeli prodati, jer to zabranjuje tamošnji zakon. Neupućenost šire javnosti je nekim ljudima, kojima je to išlo u prilog, olakšala da sprovedu i odgovarajuće propise. Jedina prednost pasteriziranja je u tome što se mlijeko može duže očuvati i prevoziti, a da se ne ukiseli. Međutim, ono potrošaču ne donosi ni najmanju korist, već samo veliku štetu. Ne zaboravimo na to da, među svim prehrambenim namirnicama, sirovo mlijeko sadrži najviše kalcija. Kalcij je najvažnija od svih mineralnih materija, naročito za kosti i živce. 90% stanovništva pati od nedostatka kalcija. Mnoge bolesti, pa čak i išijas, artroza, bolesti kičme, zglobova, srca i bolesti živaca, ali i lomovi kostiju, posljedica su tog nedostatka. Ako ga hoćemo nadoknaditi, potrebno nam je svakodnevno malo sirovog mlijeka ili sirovog povrća.
U mnogim krajevima SR Njemačke sirovo mlijeko se više ne može dobiti. U Švicarskoj je u tom pogledu malo povoljnije, iako i ovdje mljekari nestaju jedan za drugim. Ako ovdašnja široka javnost ne sazna stvarne činjenice, i mi ćemo uskoro biti onemogućeni nabaviti sirovo mlijeko. Već sada je potrošnja pasteriziranog mlijeka jako velika, iako je ono skupo. Ljudi ne znaju da je takvo mlijeko lišeno svojih korisnih svojstava i da zato direktno izaziva bolesti. Ljudi ne znaju ni to da se terapijom s sirovim mlijekom mogu liječiti teške bolesti. I kao osvježavajuće piće ono je jedinstveno i znatno jeftinije od jako štetnih gaziranih pića, zaslađenih šećerom. Kao gasilac žeđi, ono je čak daleko ispred samog piva. Tko se želi hraniti jeftinije, a ipak jako zdravo, treba trošiti velike količine sirovog mlijeka.
Jogurt se, kuhanjem, djelimično obezvređuje (gubitak enzima, vitamina, bjelančevina, kalcija), i u njemu prisutna snažna kiselost, zajedno oduzimaju tijelu kalcij. Sirovo mlijeko, najbolji izvor kalcija, 80% je alkalno i ima sposobnost neutralizacije štetnih kiselinskih otrova u krvi, slično kao što to čini povrće. Ono zbog toga ima svojstvo liječenja bolesti. Ove činjenice ne može pobiti ni jedan neprijatelj sirovog mlijeka. Kiselo mlijeko, ukoliko nije prekiselo i ako se uzima u umjerenim količinama, je bezopasno. Bolesni od reumatizma ga trebaju izbjegavati. Vegetarijanac koji ne troši sirovo mlijeko, može umjesto njega koristiti sirovo povrće.
Sve bi to bilo lijepo, reći će netko, kad ne bi postojao rizik! Kakav rizik? Na temelju primjera koje smo naveli shvatili smo da je rizik prije prisutan kod pasteriziranog mlijeka, nego kod sirovog. U Bugarskoj i nekim drugim istočnim zemljama sirovo i kiselo mlijeko se koriste kao glavno jelo i tamo rizik nikome ne pada na pamet. Kad tamo mnogi ljudi dožive starost od preko 100 godina, to je zahvaljujući sirovom mlijeku. Ako bi iz nekog razloga trebalo upozoravati protiv sirovog mlijeka, ili ga čak i zabraniti, onda bi najprije trebalo zabraniti vožnju automobilima, koja je krivac za mamutske brojeve lakše i teže ozlijeđenih, osakaćenih i invalida, mrtve da i ne spominjemo.
Sirovo mlijeko ima efekt čišćenja, pa je zato izrazito higijenska namirnica. Mlijeku strane bakterije koje bi se htjele razmnožiti u njemu, bezopasne su i beznačajne, jer se mlijeko ne kvari i ne trune, nego samo postaje kiselo. Ono za to zahvaljuje bakterijama mliječne kiseline. Zato se ne plašimo ako sirovo mlijeko više nije sasvim svježe. Ono i tada ima efekt čišćenja i ne gubi baš ništa od svoje zdravstvene vrijednosti. Sirovo mlijeko ne čisti samo sebe, nego poslije uzimanja – i sadržaj crijeva od klica truleži i bolesti, dok se kuhano ili pasterizirano mlijeko – kvari. Ono je mrtvo i više ne raspolaže sposobnošću čišćenja i liječenja.
Drugi će prigovarati, tvrdeći da je mužnja nehigijenski postupak, a ne znaju da se već danas dvije trećine sveg mlijeka na tržištu muze mašinski, a ne za dugo svugdje će se tako musti. Usput rečeno, mlijeko pasteriziranjem ne postaje čistije; naprotiv, tim postupkom se ubijaju ‘policajci’ čistoće – enzimi, kao i mliječna kiselina, pa je već tu kraj higijeni. Ja lično svakodnevno pijem po malo sirovog mlijeka. Zašto? Ono je najprijatnija, po ukusu najbolja, najlakše svarljiva, a i relativno najjeftinija i najbogatija hrana. U našoj obitelji desert se vrlo često sastoji od jedne šalice sirovog mlijeka.
Moja kćerka, kojoj je sada 16 godina, od prvih dana dobijala je najobičnije sirovo kravlje mlijeko, razrijeđeno na odgovarajući način. On je do danas ostala pošteđena svih dječjih bolesti i izvanredno se razvila kao dijete. Nikada nije primila vakcinu.
Želimo ovom prilikom opovrći priče po kojima sirovo mlijeko izaziva kod djece kraste, male boginje, šarlah itd. Kod mog djeteta imamo dokaz da u sve to čiste izmišljotine. Točno je upravo ono suprotno: sirovo mlijeko liječi, jer vezuje kiseline. Osim toga, za rekonvalescente ono je najlakše svarljiva hrana. Naša Ingeborg, zahvaljujući svakodnevnom korištenju sirovog mlijeka, nema još ni jednu zubnu plombu.
Osim toga, neodrživa je teorija po kojoj odrasli čovjek ne može variti sirovo mlijeko (već, navodno, samo mala djeca) ili da ono više nije sirovo, čim dođe u dodir sa zrakom!!! Sama činjenica da ljudi u istočnim balkanskim zemljama, čija je glavna hrana mlijeko, doživljavaju znatno dublju starost nego negdje drugdje, potpuno opovrgava tu teoriju. Kad netko mlijeko odbija iz etičkih razloga, to je nešto drugo. Zašto bi onda trebalo napadati kvalitet?
Ernst Günter ‘Živjeti bez bolesti – 7’
(knjiga je do 1996 doživjela 21 izdanje na Njemačkom jeziku!)