Ljekovito gladovanje

Ljekovito gladovanje (post) je najstarije, najprirodnije i najdjelotvornije ljekovito sredstvo za koje zna naš svijet. Kad se životinja razboli, ona gladuje. Tko ima groznicu i visoku temperaturu, gladuje automatski. Gladovanje i čišćenje organizma odvojeni su znakom jednakosti. Ljekovito gladovanje uklanja uzrok bolesti, odstranjuje nagomilane štetne proizvode metabolizma; gladovanje čisti brže i temeljitije od sirove hrane. Zahvaljujući ljekovitom gladovanju može se izbjeći najveći dio operacija. Kemijski orijentirani doktori pred svojim pacijentima nijednom riječju ne spominju ljekovito gladovanje, dok ga drugi prepisuju.

Bez sumnje najčuveniji doktor svih vremena, Hipokrat, govorio je: ‘Što bolesnika više hranite, to mu nanosite više štete.’ U ranijim vremenima, prema izvještaju Biblije, puno se postilo (gladovalo), jer je to, po navodima te knjige, donosilo ne samo puno tjelesnog zdravlja nego, zajedno sa molitvom, i duhovni napredak. Uputstvo za gladovanje je bez ikakve sumnje bilo potrebno, ali ne i nadzor prilikom gladovanja.

U Americi, naime, postoje velika lječilišta za terapije gladovanjem i dijetama. Njihove vođe objavljuju knjige u kojima na sve načine hvale zadivljujuća djelovanja gladovanja, ali na kraju ipak dolazi gorki zaključak – da je gladovanje, navodno, opasno i da se mora primjenjivati – samo pod stručnim nadzorom. Na taj način se to zadivljujuće ljekovito sredstvo uskraćuje širokim masama. Siromašnijim ljudima se onemogućava da gladovanjem pomognu svome zdravlju; to je omogućeno samo imućnijima.

Kod nas (Švicarska) ova čudotvorna terapija je uglavnom nepoznata. Utoliko više osjećamo obavezu da, uz sirovu hranu, gladovanje ponovno predstavimo kao narodno ljekovito sredstvo. Za ovaj uvod mnogi će biti jako zahvalni.

U oblasti gladovanja postoji samo JEDAN opasan greben, koji obavezno moramo upoznati, a to je kada nakon dužeg gladovanja neoprezno, iznenada previše (po)jedemo, što može donijeti i smrt. Prema tome, u početku smijemo uzimati samo po malo tekuće hrane, koju postepeno povećavamo količinski i koja postepeno postaje gušća i čvršća. Vrijeme do ponovnog preuzimanja normalnog načina ishrane trebalo bi trajati koliko i samo gladovanje, a nazivamo ga prekidom gladovanja. Tko vodi računa o tom pravilu ništa ne rizikuje, nego će, naprotiv, biti izliječen, ako je gladovanje s prekidom gladovanja, a u nekim slučajevima i prekidano gladovanje, trajalo dovoljno dugo. Pravilni prekid gladovanja ima odlučujući značaj za izlječenje. Pomoć je potrebna samo onima koji nemaju dovoljno istrajnosti, što bi se većinom moglo odnositi na stare i teško bolesne osobe.

Otkrio sam jednu metodu za neusporedivo lakšu primjenu gladovanja i sa kojom se postižu, čak izvanredni rezultati. To je gladovanje s povrtnom vodom, umjesto s običnom. Ta povrtna voda spravlja se prema jednom od naših recepata za pića. Tu vodu treba piti smlačenu, po jednu čašu svakih ½ sata.

Za spravljanje povrtne vode dobro je, ako je moguće, upotrijebiti i ljekovito bilje, prvenstveno ono koje bi se moglo preporučiti za liječenje date bolesti. Informacije o tome mogu se dobiti u knjigama o ljekovitom bilju, biljnim apotekama, kao i u ovoj knjizi. Ta povrtna voda ne bi trebala sadržavati skoro ni malo kalorija, što znači, povrće ne smije biti previše ustinjeno ili čak samljeveno, jer ovako voda prima znatno manje bjelančevina iz lišća. Kada gladujemo na taj način, osjećaj gladi nestaje već poslije trećeg dana, slično kao i prilikom gladovanja sa običnom vodom. Ova ljekovita voda ima različite prednosti Nasuprot običnom gladovanju, u ovom slučaju možemo podnijeti manje napore, a da pritom ne nastupi vrtoglavica ili ‘crno pred očima’, pa ćemo, ako živci nisu u većoj mjeri oslabljeni, ostati donekle sposobni za rad, pod uvjetom da se ne radi o nekom teškom fizičkom poslu. Tada ćemo i bolje spavati nego u slučaju gladovanja sa običnom vodom, a pošto se stolica ne zatvara potpuno, naročito kad je voda nakiseljena, klistiri nisu obavezni, osim u slučaju bolesti crijevnog trakta. Umjesto sa povrtnom vodom, terapija se može primjenjivati i s razrijeđenom vodom od mekinja. Ako glad, ipak, ne nestaje, voda se mora još više razrijediti.

Da li je gladovanje u svim slučajevima indicirano? Pravilo glasi: prije proučavanja – probati; u gladovanju nema opasnosti. Ako nakon četvrtog dana glad ne nestane, ako zbog nesanice noći postanu skoro nepodnošljive, ako je srce postalo pretjerano nervozno, preporučio bi da se prijeđe na djelomično gladovanje ili na gladovanje s prekidima (naizmjenično 3 dana gladovanja i 2 dana prekida gladovanja). Preporučuje se i gladovanje sa sokovima od povrća. Totalno gladovanje je, prirodno, ugodnije, jer tada osjećanje gladi potpuno nestaje.

Koliko bi trebalo gladovati? Znam za jedan slučaj teškog oštećenja kičmene moždine, zbog krivog punktiranja. Pošto su doktori, ne imajući nikakve nade, digli ruke od njega, bolesnik se mogao kreati samo u kolicima i to sa velikim naporom. Odgovarajuća literatura je u njemu probudila vjeru u ljekovitu moć gladovanja. Gladovao je u više navrata i svakom prilikom duže, do 40 dana, ali značajnijeg poboljšanja nije bilo. Bilo mu je poznato da čovjek bez hrane može izdržati i 100 dana, a da gladovanje od 60 dana važi kao maksimum. Tako se opredjelio za ovo drugo. Nije mogao ništa izgubiti, a vremena je imao dovoljno. Poznato je da se utoliko lakše gladuje, ako se češće ponavlja.

Po isteku 60 dana čovjek još nije osjećao neko značajnije poboljšanje svoga stanja, ali se u narednih 60 dana prekida gladovanja dogodilo čudo. Taj čovjek je u vremenu poslije svega toga shvatio kao svoju dužnost da svuda drži predavanja o čudesnom djelovanju gladovanja. Tako se dogodilo da sam i ja čuo njegovo svjedočanstvo. Njemu je tada bilo 60 godina, a hodao je uspravno i čvrsto kao dvadesetogodišnjak. Njegov slučaj je bio izvanredno čudo gladovanja, jer se kaže da se uništeni živci skoro uopće ne mogu regenerirati. Tu vidimo što se može ostvariti čvrstom voljom. Osim toga, na tom primjeru vidimo da je vrijeme prekida gladovanja važno koliko i samo gladovanje. Tek tada, poslije dugog mirovanja organa, počinje stvarna regeneracija. Žlijezde i cijelo tijelo sa njima, kao da se iznova stvaraju. Za vrijeme tako dugog gladovanja izvjesni organi se potpuno skupe, uključujući i želudac; zato prva hrana mora biti samo u tečnom obliku, kao što su razrijeđeni sokovi od povrća i voća. Tek postepeno se može prelaziti na uzimanje mlijeka i kašaste, pa čvršće hrane, koja se mora vrlo temeljito žvakati. Primjera radi, sjemenje buče treba žvakati dok se ne rastopi u ustima.

Čim se prekine gladovanje, odmah se ponovno javlja glad. Najteže u terapiji gladovanja, za sve vrijeme prekida je držati uzde gladi, a da se ona ne utaži; međutim, ta disciplina se bogato nagrađuje. Samo gladovanje je relativno lako; jedino što ono korpulentnim osobama u početku stvara teškoće. Tko čvrsto vjeruje u izlječenje, dobiće na dar i čvrstu volju za provođenje terapije.

Već nakon prve sedmice gladovanja osjećat ćemo se tako laki, da ćemo poželjeti preskočiti brda. Upravo u takvim okolnostima treba biti oprezan, kako se ne bismo iznenada prenapregnuli, recimo, trečeći uz stepenice. Tako nam može nastati sve crno pred očima ili ćemo dobiti vrtoglavicu. Takvi simpotomi mogli bi nastupiti i onda kad ustajemo sa stolice, makar i u lakšem obliku. To nije razlog za strah; svatko to doživljava i to je sasvim normalno. Razlog nije nedostatak hrane, jer rezervi ima VIŠE nego dovoljno, nego štetne materije koje su u tim danima u procesu razgrađivanja i koje putem krvi dolaze u opticaj, radi eliminacije. Neki doktori preporučuju svakodnevno klistiranje tijekom prve sedmice, što u slučaju teškoća sa stolicom donosi veliko olakšanje. U slučajevima bolesti crijevnog trakta klistiranje je neizbježno. Svatko može za sebe pronaći najbolji put. S našom povrtnom vodom, čak i kad je kisela, može se i bez te pomoći. Neki se pomažu parafinskim uljem, koje nesvareno prolazi kroz crijeva. Ono je preporučljivo i u terapiji gladovanja.

One koji oklijevaju, želio bi ohrabriti na terapiju ljekovitog gladovanja, čak ako u početku treba potrajati samo nekoliko dana, s tim što bi se prilikom svakog sljedećeg gladovanja vrijeme udvostručilo. Ako se u početku pokažu određene teškoće, treba leći i ponašati se kao bolesna osoba. Tako se prakticira i u lječilištima u kojima se primjenjuju terapije gladovanjem. Mnogi bolesnici, naročito oni koji boluju od bolesti aparata za varenje, opredjeljuju se za duže gladovanje, da bi nakon njega prešli na sirovu hranu. Međutim, takav pristup glasno se preporučuje i pušačima, alkoholičarima, ovisnicima o kavi ili bilo čemu drugome. Naslage masti, različite bolesti ili tegobe, poslije gladovanja nestaju. Ako uspjeh ne donese potpuno zadovoljenje, poslije određenog vremena potrebno je organizirati drugo, produženo gladovanje.

Kada gladuješ, ne govori o tome nikome, jedino najbližima u kući. Doduše, često baš oni nemaju razumijevanja i stalno će te salijetati sa svojom pretjeranom brižnošću i bojažljivošću. Nužno je da se i oni upoznaju i uvjere u činjenice o gladovanju, videći kako je ono važno i u suštini bezopasno. Uvijek je najbolje ako više osoba pritekne u pomoć ili ako jedna cijela obitelj zajednički gladuje. Poznajem domaćice jake volje koje su gladovale po 40 dana, a ipak svakodnevno kuhale za obitelj. Fizički i duhovno, vrlo je velika prednost ako jednom godišnje, otprilike u isto vrijeme, gladujemo jednu do dvije sedmice.

Ernst Günter ‘Živjeti bez bolesti – 17’

            (knjiga je do 1996 doživjela 21 izdanje na Njemačkom jeziku!)