Energetski uzroci sklonosti navikama
Mehanizam Stimulacije – Depresije
Tajna Navikà
Kadgod promjenimo dugo-godišnju/trajnu naviku, novi je put (model) najprije neugodan. Nakon kratkog vremena postaje podnošljiv. Nakon što smo se navikli na njega, on postaje ugodan (ili ‘donosi nam užitak’). Konačno, nakon određenog vremena, nova navika postaje dopustiva i onako snažna i habitualna/običajna kao što je to bila ranije postavljena nepoželjna navika.
Mehanizam Stimulacije – Depresije
Ključ koji otključava misterij toga zašto je većinu navika teško prekinuti leži u razumijevanju mehanizma stimulacije* i depresije**. Jednom kada je ovaj potpuno (temeljito) shvaćen, mi smo uvelike osnaženi nositi se sa reakcijama i osjećajima koji se pojavljuju čim započnemo pokušavati promjeniti naviku.
*Poticanja, podražavanja, podražaja, poticaja, pobude;
**Potištenosti, klonulosti, pokunjenosti, snuždenosti, mrtvila, mlitavosti, iscrpljenosti, slabosti.
Ovisnik o kavi
Uzmimo, relacije (analogije/komparacije) radi ono što se događa kada ovisnik o kavi pokušava prekinuti ovu naviku. On se ustaje ujutro, osjeća se umoran i trom. Bez šalice ili dvije kave, njegovog ‘razbuđivača’ (= ‘eye opener’ = onog što mu otvara oči!) ništa ne izgleda kako treba. On se jednostavno ne osjeća sasvim ‘svoj’. Zašto se on osjeća tako razočaran (obeshrabren/depresivan)? Ako ne dobije svoj ‘fiks’ unutar nekoliko sati, on će možebiti osjećati kako nadolazi glavobolja. Zašto se to događa?
Borba za Eliminaciju kafeina
Objašnjenje je kako slijedi: Kadgod je bilo kakav otrov unešen u tijelo – u ovom slučaju je to kafein u kavi – prisustvo ovog opasnog neprijatelja u vitalnom području biva uočeno od strane neovisnog živčanog sistema. Živčani sistem šalje upozoravajući signal odgovarajućem moždanom centru, koji govori tijelu da je neprijatelj provalio u domaćinstvo i da se (mora) pripremi(ti) za borbu.
Pošto je kafein otrov i može oštetiti tijelo, moždani centar koji se brine za opstanak (održavanje) tijela protiv vanjskih neprijatelja šalje signal srcu, govoreći mu da poveća brzinu tako da će krv cirkulirati puno brže do organa eliminacije (za izlučivanje) i na taj način izbaciti taj kafein čim je prije moguće da bi se izbjegla unutarnja povreda (šteta/oštećenje).
Kada se otkucaji srca (puls) povećaju (ubrzaju), to povećava cirkulaciju krvi i u umu biva zabilježeno kao osjećaj poticanja (razveseljavanja) ili zadovoljstva (sreće), slično uzbuđenju kojeg doživimo kada smo angažirani u nekom od sportova ili u bilo kojoj drugoj žustroj vježbi. Ovaj ‘uzvišeni’ osjećaj je ugodan (donosi nam uživanje) i brzo uzrokuje naviku i mi žudimo njegovo ponavljanje sve ćešće i češće.
Zamka – Umor
E sad, ovo je kvaka ili zamka:
U svojoj borbi da izbaci neprijatelja, tijelo je (kroz svoj povećavajući napor srca i cirkulacije = ubrzavajući rad srca da bi se potaknulo brže cirkuliranje krvi i time izbacivanje ‘neprijatelja’ iz sistema) potrošilo jednu ogromnu količinu živčane energije koju naknadno pokušava nadoknaditi kako bi sačuvalo život. Srce koje je bilo pre-aktivirano/pobuđeno sada usporava, brzina cirkulacije krvi opada i živci započinju počinak. Ovo se u mozgu bilježi kao umor (iscrpljenost), klonulost i mentalna depresija. Što je brže bilo kucanje srca ili puls, to su naglašeniji ovi osjećaji depresije koji slijede kao neizbježna posljedica.
Pretjerano stimuliranje mora biti popraćeno odmorom
Nakon svake stimulacije ili pretjeranog pobuđivanja srca mora slijediti korespondentni počinak (ili ‘mora biti popraćeno sa korespodentnim odmorom’), da bi se život mogao nastaviti – svako ‘uzdignuće (po-dizanje)’ mora biti popraćeno korespondentnim ‘spuštanjem’. Baš poput klatna sata – što ono dalje ide na desno, to dalje mora ići na lijevo sve dok tijelo nije potpuno nanovo napunjeno (recharged) i ravnovjesje ili stanje normale biva postignuto.
Nakon Stimulacije – Depresija
Fiziološki zakon koji je ovdje uključen se naziva Zakon dvojnih Učinaka, koji kaže da ‘svi činbenici/agensi koji su unešeni u tijelo ili koji dođu u kontakt sa njime izvani uzrokuju dvostruku i protivnu/suprotnu reakciju, pri čemu je sekundarna akcija nasuprotna prvobitnoj.’ (Ako je prvobitna akcija stimulacija, sekundarni učinak je depresija)
Mamurluci i Zamor
Hans Seyle i Randolph, koji su pisali o stresu, su pretpostavili, kako je stimulirano živahno (budno) stanje rezultat oslobađanja stimulirajućih adaptirajućih (prilagodljivih) adrenalnih hormona. Budući da umor ili trošenje adrenalnih reakcija čini hormone manje dostupnima, mamurluci (razočaranja/depresije i gubitak energije) počinju prevladavati.
Djeca postaju izuzetno aktivna – odrasli postaju depresivni
Djeca i mladež prilikom prilagođavanja prikazuju uglavnom izuzetno aktivnu, stimulirajuću stranu reakcije vjerojatno pošto su njihove hormonalne adaptirajuće (prilagodljive) reakcije više životne (živahne) nego one u starijih ljudi, u kojih je slika nedovoljne prilagodljivosti (failing adaptation = neuspješnog prilagođavanja) više depresivna, smušena (tupava) i povučena.
KAZALO DIJAGRAMA IZNAD (= Dijagram prikazuje mehanizam stimulacije i depresije, tj. stimulativnih stanja koja se aktiviraju prilikom unošenja neprikladne hrane, pića ili nekog otrovnog agensa, te korespondentnih depresivnih stanja koja slijede nakon što je organizam pri pokušaju izbacivanja ‘nepoželjnih gostiju’ potrošio svoje zalihe energije-hormona)
(1) Stimuliran/podstaknut, živahan/budan
(2) Aktivan, napet, nervozan, na/raz-dražljiv, nespretan, paničan
(3) Izuzetno aktivan, omamljen, negativan
(4) Ne-odmjeren/kontroliran, divlje uzbuđen
(A) Umoran, odsutnog uma, prezriv, nestrpljiv od želje, osjetljiv
(B) Mentalno umoran, bolan, neprirodan/naduven, teško diše, može imati osipe
(C) Zbunjen, omamljen, zlovoljan, povučen ili paničan
(D) Depresivan/potišten, disorijentiran, amnezivan, ili zatupio
‘Moć/Snaga’ Navike Objašnjena
iz(vadak iz) ‘Prevladavanje Prisilnih Navika’
Dr. Herbert Shelton citira
Vezano uz ovaj predmet i od velike važnosti za naše razumijevanje načina kako djeluje mehanizam stimulacije i depresije, citiram sjajnog Dr.Herbert M. Sheltona iz njegova ‘Ljudski Život, njegova Filozofija i Zakoni’:
‘Ovaj Zakon (Zakon dvojnih učinaka) objašnjava moć (snagu) navike. Privremeno ‘olakšanje’ od simptoma i kratak period uznošenja (oduševljenja) su popraćeni gorim (lošijim) simptomima depresije, tako da pojedinac (opet) poseže za drogom zbog još olakšanja i još uznošenja (oduševljenja). On ne može tolerirati depresiju (krizu) moći/snage koja neizbježno slijedi dodani poticaj moći/snage pobuđen čajem, kavom, duhanom, alkoholom, opijumom, ili (nekom) drugom drogom.’
‘Po-višene/većane osjetljivosti, ugodne senzacije, radosne emocije pobuđene opijumom uskoro prolaze, ostavljajući (za sobom) užase pakla pri njihovom buđenju. ‘Brilijantnost’ misli i intelekta i ekstaza užitka ustupaju mjesto klonulosti (iznemoglosti), zatupljenosti (glupavosti) i neizrecivom užasu. Korisnik (uživatelj/ovisnik) seže ponovno za svojom drogom da bi povratio prijašnje stanje.’
‘Njegovo tijelo ne treba i ne zahtjeva više opijuma. Ono treba i zahtjeva odmor. Ali on žudi za više opijuma kao sredstva za privremeno ‘olakšanje’ njegove nepodnošljive patnje. ‘Olakšanje’ stvara više patnje, koja potražuje više olakšanja koje stvara više patnje koja potražuje više olakšanja i tako dalje sve dok smrt ne donese potpuno i trajno olakšanje. Kako ovisnik o drogi postaje slabiji i sve nervozniji, on treba sve češće doze, ili snažnije doze njegovog otrova.’
’Izvanrednu (značajnu) potvrdu ovog gledišta isporučuje (ili ‘priskrbljuje ju’) nedavno otkrivena činjenica da kada nema svjesnosti o bolu, nema (ni) ‘žudnje/apetita’ za morfijem. Vandalistični neurolozi su u zadnje vrijeme izmislili jednu operaciju koju nazivaju prefrontalna lobotomija, koja se sastoji od otklanjanja jednog dijela živčanih vlakana čela u svrhu ‘olakšavanja’ nepodnošljive boli. Oni nalaze (otkrivanju) da kada svjesnost o boli prestaje, ‘žudnja/apetit’ za morijem također prestaje i ne postoje ‘povratni simptomi’ (withdrawal symptoms), osim prolaznog blagog drhta(n)ja. Ja značenje ovog tumačim ovako, kada nema svjesnosti o bolu, onda također nema ni mentalne žudnje za uobičajenim (= onim na kojeg se čovjek navikao) sredstvima ‘olakšavanja’. Ja bi tako-zvane ‘povratne simptome’ protumačio na isti način. Oni rastu, ne zbog nedostatka morfija, već zbog straha od boli.’
‘Olakšavati’ bol (ili ‘oslobdađati nekog od bola’) kojeg je uzrokovao/potaknuo morfij sa još više morfija je vrhunac medicinskog ludila.’
‘Ono što privremeno snaži to trajno slabi. Duhan umiruje (snaži) živce jedino da bi u njima proizveo nemir (= da bi ih oslabio); alkohol trajno slabi jer privremeno snaži; tonici proizvode privremenu snagu i trajan debilitet (mlohavost/boležljivost); čaša kave olakšava glavobolju samo da bi na uživaoca prikačila glavobolju; ona olakšava depresiju duhova jedino da bi duplirala depresiju kada ‘prođe’ (‘se potroši’). To je razlog da purgativi (sredstva za čišćenje crijeva), koji naizgled snaže crijeva, njih u stvari slabe.’
‘Neka bilo koji habitualni ovisnik (uživatelj) bilo koje droge prestane uzimati svoju drogu na nekoliko dana i iskusit će u njihovoj punini sve sekundarne (sporedne) posljedice (rezultate) – samo da bi otkrio kako se svi oni mogu otkloniti povratkom njezinom korištenju (= upotrebi droge). Kava ‘liječi’ glavobolju koju je prouzročila; viski obnavlja (vraća) osjećaj snage koju je potrošio (rasuo); duhan mirnoću (čvrstinu) živaca koju je uništio.’
Stimulansi aktiviraju/potiču i deprimiraju
Objašnjeno drugim riječima – Svi stimulansi u početku aktiviraju/potiču tijelo ali ga na kraju/naposlijetku deprimiraju. Svi vas stimulansi podignu. Svaki progutani stimulans koji uzrokuje ubrzano lupanje srca je fiziološki otrov i treba ga izbjegavati/odbaciti kao kugu. U ovom slučaju, kada se prestane sa uzimanjem kave, simptom glavobolje koji slijedi je uslijed boli u glavi (koja nastaje) od navale krvi (congestion/kongestije) u mozgu uzrokovane prisutnošću kafeina transportiranog krvlju tijekom njezinog kruženja tijelom da bi naposlijetku dosegao organe eliminacije, gdje biva izbačen.
Zatim, sve ovisničke navike i prinude su uslijed njihovog stimulirajućeg karaktera i što su više stimulativni, to više stvaraju ovisnost i to više nas uvlače u stalno-rastuće ropstvo. Krug postaje više poročan kako se navika nastavlja (produžuje).
Kako se stimulacija ponavlja, sve učestalije, to je više oporavka potrebno nego ga je tijelo sposobno dobiti tijekom sna (= noćnog odmora), tako, da bi postigao isti osjećaj uznešenja ili ‘nadrogiranosti’ (‘high’) kakav je primao ranije, ovisnik se osjeća prisiljen povećati frekvenciju njegovog stimulansa. Sljedeće, on osjeća kako mora povećati količinu doze.
Što više stimulansa – to je više odmora potrebno
Ali svako povećavanje doze vodi do daljnje potrošnje energije, čime je i potreba za oporavljanjem ili odmorom sve veća. Kako se manjak u odmoru brže akumilira, to neumoljivo vodi do većeg spuštanja (razočaranja), forsirajući tako ovisnika povećati količinu doziranja sve više i više sve dok cijeli sistem tijela – uma ne kolapsira od iscrpljenosti. To je razlog zašto je tako teško odustati od ovisnosti. Nitko ne voli prolaziti kroz osjećaj ‘spuštanja’ (‘down’) sa njegovom popratnom depresijom (razočaranjem).
Pa ipak, baš tijekom tog rekuperiranja/oporavljanja ili faze ‘spuštanja’ tijelo, živčani sistem i mozak se ponovno pune energijom. Apsolutno je nužno da shvatimo da se kroz ovaj stadij MORA proći ako tijelu želimo povratiti/obnoviti strukturalni, fiziološki i vitalni integritet/cjelovitost/besprijekornost – ako ćemo naše osjetljivosti, emocije i um povratiti u stanje normalnog tona i cjelosti.
Zakon vitalnog prilagođavanja
Nastavljajući sa Dr. Sheltonom, slijedi još jedan vrlo srodan zakon koji se naziva Zakon vitalnog prilagođavanja – ‘Kotač prirodne ravnoteže’ koji izjavljuje da:
‘Reakcija vitalnog organizma na izvanjski stimulativni poticaj je instinktivna, i utemeljena je na instinktu samo-održanja koji sebe prilagođava svim onim utjecajima koje ne može uništiti, ili kontrolirati, ili izbjeći.’
Da citiramo Dr. Sheltona dalje, na stranici 148 on izjavljuje…
‘Depresija’
‘Sada je lako razumjeti fenomen depresije. To je ništa do smanjena aktivnost ili neaktivnost, zamor, jednog organa ili organizma koji je iscrpljen prethodnom aktivnošću, posebice pretjeranom aktivnošću. Pretjerana aktivnost može biti ona intenziteta (= koja kraće traje ali je intezivna/žestoka) ili ona trajanja (= koja je manje intenzivna/žestoka ali je dugo-trajna).’
Ozbiljno pogrešno tumačenje činjenice tolerancije je dovelo do teških grešaka u praksi. Pošto se navika ne čini izravno uništavajuća, mi se ne smijemo dati zavesti u vjerovanje kako nije štetna, ili kako je čak korisna. Postojana/stalna ne-nasilna otpornost na nikotin, na primjer, koju tijelo mora podržavati, kada se duhan koristi, obuhvaća jednako postojano/stalno isušivanje vitalnih izvora te ovisnika uvijek održava ispod prosjeka.’
Dr. Stanley S. Bass
