Bijeli šećer

U svakoj vrsti hrane koju nije doticala ljudska ruka sastojci stoje u međusobno skladnom odnosu. To je prvenstveno značajno za varenje, pošto je prilikom razmjene tvari jedan element nužno potreban drugome. Tako su, na primjer, u slučaju pšeničnog zrna, mekinje nezamjenjive za metabolizam škroba koji se nalazi u unutrašnjosti zrna (bijelo brašno). Između ostalog, mekinje sadrže više vitamina iz grupe B i kalcija, koji su nužno potrebni za metabolizam škroba i šećera. Ako ti elementi nedostaju, tijelo ih je prisiljeno ‘vaditi’ iz sebe, čime sâmo slabi i nastaje manjak određenih elemenata, pa se narušava ravnoteža u organizmu. Zato jedan od prirodnih zakona zahtjeva da hranu trošimo neprerađenu, neumanjenih vrijednosti zbog zagrijavanja i prerade, čak i neoljuštenu, kao cjelinu. Ovaj prirodni zakon se, na posebno drastičan način, gazi u procesu proizvodnje bijelog šećera. Nakon procesa prerade bijeli šećer se sastoji skoro samo od ugljika. Takav proizvod je lišen onih 20 do 30 elemenata od kojih se sastoje šećerna trska ili šećerna repa. Prilikom procesa razmjene materija tijelo ih mora djelimično davati od sebe i na taj način (ih) izgubi.

Čim šećer dospije u krvotok, on u njemu počinje stvarati kaos. Budući da u crijevima ne ostaje dugo, nego brzo prelazi u krv, u tom trenutku sadržaj šećera u krvi abnormalno visoko skače, što stvara nerealan utisak prisutnosti energije, pa se umor povlači. Bilo bi zaista divno kad bi na tome ostalo, ali već prema količini šećera, ubrzo nastupa povratni udarac. Nastupaju utoliko veći umor i malaksalost, pa čak i vrtoglavica u slučaju prevelike doze šećera. Priroda neće nekažnjeno dozvoliti nedozvoljenu umjetnu stimulaciju. U slučaju prevelike količine šećera inzulinske žlijezde dobijaju šok i odaju previše inzulina, što dovodi do smanjenja šećera u krvi, znatno ispod normalnog, pa nastaje utoliko veći umor. Što u tom trenutku treba činiti? Pri ruci ćemo uvijek imati malo čokolade ili neko slatko piće, pa eksperiment počinje ispočetka. Ako pođemo drugim putem – s cigaretom ili šalicom kave u ruci – dolazimo na isti cilj: jetra prima jak stimulans i iznenada upućuje u krv rezervne količine šećera. Često se događa da takva maltretiranja ljudski organi izdržavaju prilično dugo, sve dok priroda konačno na okrutan način ne naplati račun za ono što smo se kod nje zadužili.

Netko tko troši bijeli šećer će osjetiti sitost – zahvaljujući njegovom ogromnom broju kalorija. Međutim, što se događa s pomoćnicima za varenje? Bijeli šećer ni jednog od njih ne donosi sa sobom, pa stoga tijelu znatno više škodi nego što mu koristi. Tijelo se na taj način lišava uglavnom onih elemenata koji su mu nužno potrebni kao hrana za živce, žlijezde sa unutrašnjim lučenjem i krv. Šećer tako pogađa organizam u njegovom centru, isto onako kako to čini droga. Posljedica mogu biti bolesti živaca, živčani slom, nesanica, glavobolja, oboljenja žlijezda, artritis i mnoge druge.

Poznati američki doktor, dr Quingley, pisao je u jednom medicinskom časopisu da bi proizvodnju i uvoz bijelog šećera trebalo isto tako strogo zabraniti kao i drogu heroin. Dr Walker, njegov kolega, piše u svojoj knjizi ‘Pomlađivanje’ da neprekidna prekomjerna upotreba bijelog šećera u nekim prehrambenim namirnicama, napicima i slatkišima postepeno dovodi do iste vrste raspadanja kao kod uživanja droge.

Netko će možda prigovoriti, izjavljujući da troši jako malo šećera. On, međutim, ne računa s tim da skoro sve vrste tvornički prerađene hrane sadrže bijeli šećer. Dnevno se, po glavi stanovnika (u Švicarskoj) troši oko 250 gr šećera. Jasno je da tu ogromnu količinu ne možemo baciti samo na djecu koja, istina, troše zaista velike količine. Neumjesno je starim osobama poklanjati torte sa šećerom, što je inače sumnjiv izraz ljubavi i pažnje, jer im pomaže da ranije odu u grob.

Šećer je pljačkaš kalcija; od njega se djeca razboljevaju i već jako rano počinju patiti od pokvarenih zuba. Zašto im, umjesto čokolade, ne bismo poklanjali voće, naročito jabuke, orahe, lješnjake, sjemenje suncokreta, jezgru zobi, sirovi kikiriki, ili u vodi omekšano različito zrnovlje, mrkvu, sirovo mlijeko, voćne sokove, sjemenke od bundeve i puno drugog? Puno toga se može sa sobom ponijeti u školu.

Procjenjuje se da devet od deset osoba boluje od nedostatka mineralnih tvari, prije svega kalcija, čemu je uzrok prekomjerno trošenje šećera i izostajanje sirove hrane. Trošenje šećera podstiče nastajanje slijedećih tegoba: glavobolja, umor, razdražljivost, teškoće sa kičmom, sklonost ka depresijama, bezvoljnost, zaboravnost, zatvor, impotencija, zubne bolesti, artritis, neuroze, duševne bolesti, a time često i samoubojstva. Šećer, uopće, podstiče nastajanje svih bolesti. Tvrdim, čak, da stanovništvu bijeli šećer zdravstveno (pankreasu) više škodi od recimo, alkohola* Neobjašnjivo je da šećer ima podršku na svim nivoima i prima čak i donacije, umjesto da bude visoko oporezovan. Prvi korak bi bio obavještavanje javnosti i iznošenje činjenica o njegovoj štetnosti. Zašto se ne događa ništa od strane doktora, a samo jako malo od strane stomatologa? Ima medicinskih istraživača koji tvrde da je srčani infarkt posljedica trošenja šećera tokom više desetljeća (šećer u svim umjetnim oblicima), kao i bijelog kruha (čak i polubijelog) i tjestenina koje se, kao što je poznato, u procesu varenja pretvaraju u šećer. I kuhano voće je nezdravo.

*potvrđeno na beogradskom Prirodno-matematičkom fakultetu

Ernst Günter ‘Živjeti bez bolesti – 9’

            (knjiga je do 1996 doživjela 21 izdanje na Njemačkom jeziku!)

DODATAK: Znaci Vremena (izvadak)

40.        Podložnost bolestima neprestano raste uslijed pritiska kojeg vrši hrana zagađena okolinom, previše kalorija u dijeti/prehrani koja sadrži previše mesa, masti, bijelog brašna i šećera, i nedovoljno vitamina i minerala, čemu je dodan životni stres, prevelika buka i nedostatak vježbe. Max Planck Institut za Prehrambenu fiziologiju u Dortmundu, Njemačka, je dokazao/ustvrdio da između 50 i 60 % stanovništva pati od skrivenih vitaminskih nedostataka. Posljedica toga, rečeno je, je smanjena otpornost. Isto važi i za nedovoljan unos minerala. Profersor Schlierf (Klinički Institut za Istraživanje o Mijokardialnom Infarktu, Sveučilište Heidelberg) je zapisao da 10 do 20 % građana Njemačke danas pati od prehrambenih oboljenja, i da je to vladu koštalo oko 17 tisuća milijuna Njemačkih maraka na godinu 95.

41.        Posebice štetni su – u mnogim različitim aspektima – slatkiši i slastičarski proizvodi napravljeni od bijelog brašna, šećer i čokolada. Građani Njemačke troše 15 milijuna Njemačkih maraka na godinu na takve proizvode koji su bili štetni za zube 96, što ima osjetan/priličan efekt na 8 tisuća milijuna Njemačkih maraka potrošenih na zubarske tretmane i stavljanje novih zuba (denture = kada se umjesto jednog ili više zuba stavlja/ju novi zub/i) 97. S obzirom na lavinski rast troškova, slobodno udruženje Njemačkih zubara je u Srpnju 1976 zatražilo uvođenje posebnog poreza na sve vrste slatkiša.  98  

42.        Neprestani porast oboljenja zbog civilizacije se može zaustaviti jedino, prema medicinskim stručnjacima, promjenom u prehrambenim navikama i potrošačkom obuzdavanju. 99 A baš to je ono što što Gospodin u Novom Otkrovenju savjetuje ljudima današnjih industrijskih zemalja: ‘Budite umjereni u jelu i piću, i ne žudite za umjetnim delikatesama/poslasticama. Na taj način ćete duže vrijeme očuvati vaše tjelesno zdravlje. (Gospodin Isus Krist, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/82:11’ J.Lorber) Svakome čije je srce prepuno svakojakih svjetovnih stvari, se naravno jako teško očistiti od njih.’      (Gospodin Isus Krist, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/98:9’ J.Lorber)

43.        Uzimajući to u obzir, gojaznost/pretilost uzrokovana pre-jedanjem je postala zabrinjavajući zdravstveni problem, odmah pored raka i ozbiljnih infekcija. Treći prehrambeni izvještaj Vlade Savezne Republike Njemačke (1976) je ustvrdio da je 56 % stanovništva u Njemačkoj bilo opterećeno pretilošću. U prvom izvještaju (1969) je bila kritizirana visoka potrošnja šećera koja je dostizala i do 90 gr po osobi dnevno, i bilo je preporučeno smanjivanje te količine na 60 gr po danu. Dan je izvještaj da je do 1975 potrošnja šećera narasla na 100 gr po osobi. Citiramo iz izvještaja: ‘Povećana zloupotreba šećera je odgovorna za oko 15 milijuna šupljih zuba (dental cavities) na godinu i to samo unutar populacije od 5 000 000 školske djece.’  

44.        Prema informaciji koja je dana na kongresu kirurga u Aachenu, Njemačka, u Lipnju 1975 od strane profesora Reifferscheida, svaka četvrta osoba u zapadnoj Evropi će umrijeti pre-rano zbog posljedica pretilosti/gojaznosti, kardiovaskularnih oboljenja (= bolesti srca) i šećernih bolesti. 100