Sudbina onih koji su za života u svijetu bili pobornici doktrine o samo vjeri
Oni koji su samo u vjeri (ili ‘ljudi koji su uhvaćeni/ulovljeni u samo vjeru’ = koji samo ‘vjeruju’ a ne čine dobra djela, tj. koji smatraju da dobra djela ništa ne pridonose spasenju) vjeruju u trenutno spasenje i čistu milost; i prema tome oni preklinju/mole samo za milost i vjeruju kako su trenutno spašeni u trenutku kada prime vjeru, bilo to čak i u posljednjem trenutku njihova života (= pred smrt). Oni također vjeruju da se oproštenje/otpust svih grijeha sastoji u brisanju svih zala (ili ‘da oproštenje svih grijeha znači brisanje svih zala’). Oni nemaju shvaćanje oproštenja/otpuštanja uz pomoć pokajanja života (ili ‘oni ne žude za opraštanjem kroz pokajanje od života’), već jedino oproštenje/otpuštanje uz pomoć vjere koja proizlazi iz razmišljanja o takvim stvarima koje oni nazivaju svojom vjerom (ili ‘koje oni nazivaju načelima/dogmama svoje vjere’). Stoga su oni u neznanju o svim sredstvima (ili ‘zato oni ignoriraju sva sredstva’) spasenja. Bilo im je ukazano da su takve stvari zabluda, koja je bila reprezentirana kao stvorenje iznutra prepuno otrovnih zmija. Priroda njihove obmane mi je bila ukazana na komičan način, naime, da oni misle da je to kao izbaciti/istjerati zmije kroz njihove stražnje dijelove (riječ koja se ovdje koristi ‘posterior’, lat. ‘posteriora’, se, kada je subjekt životinja, odnosi na stražnji dio tijela, onaj blizu repa).
Kada razmišljaju iz svoje doktrine (ili ‘u skladu sa svojom doktrinom’) o samo vjeri, i kada im se proturječi sa izjavom iz Jakovljeve Poslanice (koja kaže/ukazuje/naučava) da ljudi trebaju ukazati/dokazati svoju vjeru djelima (Jakov 2:18), onda se pojavljuje tako reći (ili ‘ono što liči na’) nož koji leti da bi pogubio one koji percipiraju da je slučaj takav (ili ‘koji su takvog mišljenja’), i s jedne strane dolazi Luterova ideja (ili ‘se pojavljuje Luterova slika’), a s druge, u pravcu u kojem leti nož, Jakovljeva ideja (ili ‘slika’), iako Luter i Jakov osobno nisu prisutni, i to zbog toga što je Luter (iz svog kanona) isključio Jakovljevu Poslanicu*.
*Luter je u svom Njemačkom prijevodu Novog Testamenta pomakao/pomjerio Poslanicu Hebrejima i Jakovljevu Poslanicu na kraj sa Judinom Poslanicom i Otkrovenjem, te je ove četiri knjige ostavio bez brojeva, za razliku od ostalih knjiga, tako da se one tamo pojavljuju (ili ‘izgledaju’) skoro kao dodatak/prilog. Njegova namjera je bila izbaciti/odstraniti ih iz kanona, ali ih on nikad nije bio u stanju u potpunosti odvojiti.
Ispod, na lijevu stranu su ljudi koji su sebe uvjerili o samo vjeri kao stvar doktrine (= hoće reći da su sa uvjerenjem prihvatili tu doktrinu), ali su ipak živjeli život ljubavi prema bližnjem (= ipak su činili dobra djela) iz/od principa (ili ‘u skladu sa principom’) da vjera stvara djela ljubavi prema bližnjem. Ti, pošto su dobro živjeli, su (ipak) prihvaćeni i imaju vezu sa nebom. Ipak ne direktnu vezu, i to zbog toga što oni smatraju (= jer su se priljubili uz princip) da (je) vjera (ta koja) stvara djela ljubavi prema bližnjem, iako je vjera stvar od mišljenja (= koja pripada mislima), a misao ne stvara ništa već jedino naučava što treba učiniti. Čak i ako čovjek onda čini što ona naučava (= ta djela), onda to nije iz/od (ili ‘rezultat’) nikakve vjere; jer znanje/koncepti o istini ne postaje/ju znanje vjere sve dok čovjek ne vrši te istine (ili ‘dok ih čovjek ne primjeni u praksi/životu’). Pretpostaviti drugačije je isto kao vjerovati da vid rukovodi rukama te uzrokuje da čovjek vrši zadatke/dužnosti, ili nogama te uzrokuje da on hoda bez da se spotiče, dok u stvari vid ne čini ništa od toga, već naučava i donosi stvari na uvid (ili ‘već informira i ukazuje’).
Bilo im je ukazano da je baš suprotno slučaj tako što je jednom od njih bilo dano da hoda na cesti i da istovremeno vjeruje kako je razumijevanje ono što ga (ili ‘kako ga njegov intelekt’) vodi. On je onda putovao tim putem od istoka do zapada (= prema zapadu) ili od juga do sjevera (= prema sjeveru), krećući se stoga od istina do neistina (= prema neistinama), i u stanje mraka. Ali onda je stanje u njemu bilo promijenjeno tako da je bio vođen svojom voljom ili ljubavlju. On je onda hodao od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu, ulazeći stoga u dobro i u istinu, u stanje svjetla. Bilo im je također rečeno da je u slučaju onih koji su imali ovakvo vjerovanje (ili ‘koji vjeruju kao što oni vjeruju’), njihovo stanje postepeno izokrenuto, i da se oni onda po prvi puta počinju regenerirati (ili ‘regeneriraju’) i ulaze u anđeoski život.
Ljudi koji su uhvaćeni u principe iz doktrine o samo vjeri (= da samo vjera spašava), ali su ipak vodili/živjeli dobar život, sačinjavaju/formiraju određene zajednice u kojima su oni u sredini, dok su na krajevima oni koji nisu takve (= koji su lošije) kvalitete, i konačno (na samim krajevima se nalaze) oni koji su zli, tako da su oni (koji su ipak vodili dobar život) okruženi sa zlim ljudima. Bilo im je rečeno da i dalje žive među zlim ljudima.
Putem osobnog iskustva sam naučio (ili ‘bilo mi je obznanjeno putem živog iskustva’) da su ljudi koji su bili samo u vjeri i koji su vodili moralan život, napravili za sebe nebesa, gdje (ili ‘u kojima’) se oni sebi pričinjavaju kao da su na svjetlu; ali bilo mi je ukazano da je to svjetlo kao u zimu, jer kada su anđeli gledali u njihovom pravcu, umjesto tog svjetla se pojavila gusta tama. Ljudi koji idu tamo, i istovremeno su u ljubavi prema bližnjem, osjećaju bol u grudima, stomaku i koljenima.
E.Swedenborg ‘Posljednji Sud (post mortem) – 195 (197) – 199 (201)’
***
U SVEZI ONIH KOJI SU SAMO U VJERI (KOJI VJERUJU KAKO SAMO VJERA SPAŠAVA ČOVJEKA)
Oni koji su u sebe utisnuli ideju kako samo vjera spašava, se pojavljuju/pokazuju u skladu sa kvalitetom njihove vjere. Oni koji su u to dublje vjerovali (more inwardly), su na desno, dolje, na razini ispod potplata. Tamo su, također, i oni koji formiraju zajednicu dubljeg prijateljstva (u svezi te zajednice vidi 4439). Oni od njih koji nisu toliko duboko u sebe utisnuli doktrinu da samo vjera spašava, već samo znaju i tako reći vjeruju u nju kada razmišljaju iz doktrine, su također na desno, dalje naprijed, i dublje dolje. Tu također dolaze i oni koji su i ispovijedali/predavali a i branili samo vjeru; ali oni od njih koji su prošli (= živjeli svoj zemaljski) život u zlu, su tamo pušteni ispod zemlje na jako duboko mjesto, i više prema naprijed gdje se ukazuju tako reći okruženi vodama. To područje se nadaleko proširuje. Ali oni koji su u potpunosti/sasvim vjerovali kako samo vjera spašava, i stoga su (u potpunosti) odbacili dobra djela, jer ona ništa ne pridonose ljudskom spasenju, i oni od njih koji su to gorljivo naučavali i prenosili/nametali drugima, se pojavljuju naprijed, na dohvat ruke na desno, u visini lica. Kad bilo što dotječe od tamo, percipira se kao da je došlo od Luthera; i, zanimljivo za reći, kada se naučava Jakov, koji je rekao da trebaju (ili ‘da bi trebali’) pokazati svoju vjeru putem djela, onda se pojavljuje nož koji (= u smislu da izgleda kao da nož) leti od tamo da bi ubio one koji osjećaju da je to tako. Ali oni koji su znali da je (njihova) vjero-ispovijest da samo vjera spašava: ali to nisu naučavali, niti su to u sebe utisnuli dublje (osim da su se sa time samo složili), i koji su živjeli dobar i pravedan život, su u donjoj zemlji.’
E.Swedenborg ‘Duhovna iskustva – 4653’
