MUHAMED I MUSLIMANI
70. [69.] Neka opažanja/iskustva u svezi Posljednjeg Suda# nad Muslimanima, i činjenice kako postoje dva zamjenska Muhameda ispod Kršćanskog neba, mogu se pronaći u maloj knjizi ‘Posljednji Sud – 50’*
#Prema onome što je Emanuel Swedenborg vidio i čuo, tj. čemu je bio svjedok, Posljednji se Sud u duhovnom svijetu dogodio 1757 godine.
*Djelo ‘Posljednji Sud i uništen(je) Babilon(a)’ je od strane autora objavljeno u njegovom izvornom Latinskom u Londonu, 1758, nekih pet godina prije nego je ovo djelo bilo zapisano.
71. [70.] Što je zbor/kor, i razmatranje kako su posredstvom zborova duhovi uvedeni u stanje složnosti/sklada (kao u slučaju kada mnogi govore i djeluju zajedno u isto vrijeme u jednoglasju/jedinstvu), i da u njihovom govoru postoji harmonija zvukova, može se pronaći u Nebeskim Tajnama, brojevi 1648, 1649, 2595, 2596, 3350, 5182, 8115.
MUHAMED.
72. [71] Govorio sam sa Muhamedom, koji njega mijenja (= onog Muhameda koji je zapisao Koran), koji svoje poslaničko mjesto ima ispod Kršćanskog neba; izgledalo je kao da je slava Gospodnja bila ukazana Muslimanima, i da su oni onda pali ničice na pod dodirujući ga licima; i njihov je Muhamed učinio isto.
73. [72] Čuo sam Muslimane kako govore tako vješto i razborito da je to posramilo izvjesne Kršćanske duhove, priznavajući Muhameda no obožavajući jednog jedinog Gospoda(ra) svemira: i Muhamed je onda svjedočio da on nema nikakve vlasti/sile, i on je onda također obožavao Gospoda (Isusa Krista).
74. [73] Vidio sam ponekad kako je Muhamed tjerao od sebe gomilu koja ga obožava, govoreći kako oni trebaju ići k Gospodu (Isusu Kristu), koji vlada svemirom.
75. [74] Od strane Muhameda su mi bili poslani izvjesni duhovi koji su bili sposobni pobuditi/uzrokovati u meni pojavu/pričinjanje kupelji/kupke, ugodnu poradi stila (pattern) (ili ‘oblika’) njezina pritjecanja.
76. [75] Obadva Muhameda priznaju/ispovijedaju kako je Gospod (Isus Krist) fontana/izvor sve dobrote i svih istina.
77. [76] Duhovi koji su oko Muhameda su svečano uvedeni (inaugurirani) u jedinstvo/složnost (agreement) i u dogovor/sporazum od strane anđeoskih zborova/korova, sa ciljem da bi dopustili da se na njih djeluje, te da razmišljaju, žele i govore od Gospoda (Isusa Krista) kroz anđele; (u svezi zborova vidi iznad;) i vidio sam i čuo kako su od strane njih predstavljene prekrasne reprezentacije u svezi Gospoda (Isusa Krista), Spasitelja svijeta. Rad zborova je od strane Muslimana (iz)vršen sa velikom izvrsnošću.
Muslimanski zborovi tamo (= u duhovnom svijetu) su mi postali više bliski od drugih. Bio sam sa Muhamedom u jednoj izvanrednoj prilici: to je također bilo kad sam bio u Amsterdamu, i u sudnici tamo, koju je on vidio kroz moje oči, te ju hvalio. Bio je oduševljen sa mramorom (= radi se o mramornim kipovima) tamo, koji korespondira sa osjećajima Muslimana, koji su u izvjesnom stupnju duhovni; jer sve stvari su korespondencije. Zlatne stvari korespondiraju sa osjećajima anđela trećeg neba; stvari od srebra sa onima drugog; stvari od bakra sa onima prvog; a Indijski porculan sa onima posljednjeg (neba): sa onima Muslimanskog neba predmeti od mramora.
78. [77] Dva su Muhameda jednom bili uzdignuti do neba, budući su žudjeli za time; i onda su govorili sa mnom otuda. Oni rekoše kako su vidjeli odonud, u jednoj ideji misli, nebrojene stvari, za koje su, kad se nalaze ispod neba, vjerovali kako su jedna jedin(stven)a stvar: to je bilo napravljeno, da bi oni mogli znati/naučiti kako Gospod vodi čovjeka posredstvom nebrojenih stvari, koje u prirodnom stanju čovjeku izgledaju kao jedna; dok se pak u svakoj od njih nalaze neizrecive stvari. Ovo se može usporediti sa najmanjim stvarima jedne mikroskopske životinjice, koja se golom oku prikazuje kao jedna tamna točka, ali promatrana pod snažnim mikroskopom, ona je ipak jedna životinja obdarena sa udovima, i također sa organima, i unutra sa mišićima, vlaknima, srcem, mozgom, i mnogim drugim stvarima.
Tako je i sa jednom idejom čovjekove misli; prema tome nitko nego Gospod jedini zna kakvu vrstu misli/razmišljanja ima čovjek, i koliko onog što je živo, to jest, nebesko, ima u njemu: jer onoliko koliko je tamo u njemu neba, toliko je tamo ljudskog u njemu od Gospoda. Ove su stvari dva Muhameda naučili time što su bili uzdignuti u nebo.
79. [78] Bilo je Muslimana u zapadnom kvartu gdje su boravili na stijenama, koji su od strane Muhameda bili odbačeni u Kršćanski predio/oblast, budući su se Muhamedu klanjali kao Bogu, te su ga obožavali; što je nešto njima zabranjeno: i otkrilo se da oni onda nisu mislili ništa u svezi Gospoda (Isusa Krista), čak ni u svezi Njega kao najvećeg Proroka, i Sina Božjega. A kada je bilo istraženo/ispitano kakvu su vrstu ideje oni imali u svezi Boga Oca, bilo je otkriveno kako oni ne samo da nisu imali ideju o Njemu kao o čovjeku/osobi, već da nisu imali ama baš nikakvu ideju, a bez ideje o Bogu nije dana veza/sjedinjenje sa ijednim nebom; bilo im je rečeno kako su mogli radije imati ideju o Bogu kao Gospodu (ili ‘od Gospoda’, ili još ‘po Gospodu’), budući je On bio najveći Prorok, i Sin Božji: ali oni rekoše kako nisu mogli, budući su oni bili bludni ljudi. Budući su oni nastavili obožavati Muhameda, stoga je sam Muhamed, koji je zapisao Koran, i bio zakopan u Meki, bio odveden sa njegovog mjesta, koje je bilo nadesno duboko iza desnog stopala, i bio je uzdignut nešto malo iznad zemlje/nivoa tla, i bio im je ukazan. On se pojavio zdepast (gross) i crn, posve nalik tjelesnim duhovima, koji imaju malo života. Govorio je sa njima, priznajući kako je to bio on, i da je on bio takav (ili ‘tako izgledao’): i nakon što je bio ukazan, bio je odveden dolje na svoje mjesto; ali obožavatelji Muhameda su bili raspršeni.
80. [79] Nakon toga je bilo razotkriveno odakle su bila dva Muhameda, koji su (za)dobili poslaničko mjesto u Kršćanskom nebu: budući je jedan od njih bio rođen u Saksoniji, i bio zarobljen od strane Alžiraca; i on je tamo prihvatio Muslimansku religiju, i postao kapetan broda. On je onda bio zarobljen od strane Genovežana, gdje je primio Kršćansku religiju: tako je postao zadojen sa obadvije religije, budući je priznavao Gospoda: a kako je bio vođen od strane ljubavi spram vladanja nad drugima (dominion), prema tome je bio tamo doveden umjesto Muhameda, i ulio je u Muslimane vjerovanje kako je on osobno bio Muhamed: bio je domišljat/prefrigan.
[Zabilješka zapisana na rubu knjige:] [83] Čuo sam kako Muhamed kaže da on priznaje Gospoda (Isusa Krista) kao jedinog Boga, u Kojem je Otac, Koji je jedan Bog sa Njime: i da je Sveto proizlazeće iz Njega Božansko koje ispunjava nebesa, i sačinjava nebesa.
81. [80] Ali za drugog se Muhameda otkrilo kako je Kršćanin iz Grčke. On je također bio priznat od strane onih koji su u svijetu razmišljali o mnogo Muhameda (ili ‘da postoji više od jednog Muhameda’).
82. [81] Kod (vjerojatno u smislu ‘oko’) prvog se Muhameda pojavljuje nekakav sjaj, kao iz male baklje; i kada Muslimani gledaju u njegovom pravcu, ovaj utječe od njega u njih posredstvom duhova: jer u duhovnom su svijetu udaljenosti samo prividi; i kada netko o nekome (ili ‘ikome’) razmišlja, udaljenost nestaje, i postaje prisutnost (tj. ta se osoba onda i pojavljuje); Muhamed je umješan u podučavanju onih koji ga ispituju. Bilo mi je dano percipirati sferu njegova života: izvanjski je bila ugodna, ali je iznutra prikrivala pohotu, koju oni imaju iz braka sa mnogo žena i konkubina [u Haditima o ‘Pranju’ (Ghusl) čitamo kako je Muhamed imao 11 žena te bi znao, svake noći, obilaziti svaku od njih; drugi izvor pak ispravlja te kaže kako je imao ‘samo’ 9 njih J]. To je bila nečista toplina, no koja je pak ugodna toplina, za Muslimane.
83. [82] Razlog zašto jedan Muhamed neprestano nadomješta drugog (ili ‘zašto se Muhamedi neprestano međusobno zamjenjuju’), je taj što svatko nakon smrti biva vođen u njegovo religijsko uvjerenje koje je imao u svijetu: smrt je nastavak života. Ali on je nakon toga postepeno odveden bilo u dobra ili u zla, u skladu sa njegovim životom; sukladno kojem on također prima istine ili neistine.
MUSLIMANI.
84. [84] Bio sam odveden do predjela gdje su bili Muslimani, što je predio koji se protezao na desno u ravnini tabana desne noge: a kada sam bio tamo, bio sam održavan u misli u svezi Gospoda, da je Otac u Njemu, i On u Ocu, i da Sveti Duh proizlazi; tako u razmišljanju/ideji kako postoji jedan Bog, u Kojem je trojstvo. Svi oni koji su se tamo nalazili su onda bili u istoj ideji, i u potpunosti su je spoznali i priznali (acknowledged); i to u cijelom tom okrugu. Bilo je na račun ovog da mi je (ili ‘na taj mi je način dakle’) bilo podareno (do)znati, kako postoji mnogo Muslimana koji prime vjerovanje u svezi Gospoda (Isusa Krista), da je On jedno sa Ocem.
85. [85] Kada sam od strane Gospoda bio vođen kroz sva mjesta, da bi mogao upoznati kvalitetu onih tamo na osnovu njihovih različitih zamisli, došao sam također do dvije planine, na kojima su se nalazili Muslimani. Na jednoj su bili oni koji su živjeli dobar moralan život; oni rekoše kako je njihova dobrota bila posljedica toga što su poslušni njihovim guvernerima. Na drugoj su bili oni koji su bili jako perceptivni za duhovne stvari. Oni su izjavili najprije kako im nitko drugi ne može prići osim onih koji su sličnog genija/mentalnih sposobnosti (ili ‘karaktera’); i da stoga Kršćani ne mogu; i da ako ovi ipak dođu, da im se prikazuju kao da su bili progutani od strane vukova; i da one koji ipak dođu, oni pošalju u zatvor, i prema njima se loše odnose, i nakon toga ih otpuste/otjeraju: ovi su redovnici koji su sebe u stanju uvesti putem njihove lukavštine i umješnosti, ali su otkriveni. Govorio sam sa njima u svezi mnogoženstva; i oni su čuli razloge zašto je u skladu sa Kršćanskom doktrinom da čovjek treba imati samo jednu ženu. Oni su percipirali pravednost tih razloga (ili ‘pravednost u tim razlozima’), ali su odgovorili kako oni još ne mogu odstupiti od braka sa više njih, budući im je to bilo dodjeljeno od strane njihove religije u svijetu, i to iz razloga što su oni istočnjaci, koji bi, bez mnogo žena, izgorili u preljubima (ili ‘eruptirali u preljubništva’), i na taj način propali.
86. [86] Razgovarao sam također sa prvorođenima od Kršćana, koji su vojna straža njihovog Sultana, i nazivaju se Janjičari, i postali su Muslimani: oni rekoše kako su i dalje Kršćani u srcu; i da su neki bili srednji/posredni, ali neki Muslimani.
87. [87] Kada sam govorio/citirao nešto iz Riječi onima koji su bili na drugoj planini, percipirao sam kako nešto sveto (ili ‘poštovanje’) zrači iz njih: kao kada sam rekao da je Gospod bio začet od strane Jehove; i da Ga je iz tog razloga On nazivao Ocem; i da je to razlog zašto je On Sin Božji; i da je stoga Božanstvo u Njemu; i prema tome je On mogao proslaviti Njegovo cijelo tijelo; tako da je s obzirom na taj dio/element tijela, koji je u onih koji su rođeni od strane ljudskih roditelja odbačen i trune, On bio proslavljen i učinjen Božanskim od Božanskog u Njemu Samome; i On je uskrsnuo sa ovim ne ostavljajući ništa u grobnici, potpuno drugačije nego što se zbiva sa svakim čovjekom. Oni su poslušali vrlo pažljvo i rekli kako su se čudili kako ranije nisu bili čuli za takve stvari.
88. [88] Vidio sam u jednom gradu kako Kršćani proganjaju Muslimane (ili ‘najezdu Kršćana nad Muslimanima’); od kojeg su proganjanja oni sa poteškoćom mogli biti izbavljeni. To je bilo učinjeno uz pomoć podmuklosti/smisalica/umještnosti kakvih je u duhovnom svijetu mnogo. Zatim se moglo vidjeti kako je grad potonuo dolje u srednji dio, i tamo je oko njega bio napravljen zid. Ali propadanje nadolje nije bilo veliko, tako da su se oni mogli penjati i silaziti. Tako su oni koji su se povukli bili prebačeni, i oslobođeni od progonstva (ili ‘od svojih progonitelja’).
89. [89] Bio sam vođen do Muslimana koji su u istočnom kvartu, i bilo mi je podareno govoriti sa njima. Oni rekoše kako neki Kršćani pripadnici Rimokatoličke religije dođu k njima; i dali su primjedbu kako je to od strane njih bilo učinjeno jedino poradi stjecanja koristi i prevlasti: i nadalje, da oni žele posjedovati sve stvari ovog svijeta, i također imati prevlast nad svima koji su tamo. Sa njima sam razgovarao u svezi Boga: oni rekoše kako nisu mogli razumjeti kako oni mogu percipirati jednog Boga, kada imenuju tri, i nazivaju ih osobama; dok pak postoji samo jedan Bog; i da su oni ipak čuli od Kršćana da oni također kažu jedan Bog; pošto je to proturječje. Zapitali su što sam Ja znao u svezi Boga. Rekao sam, da se u Kršćanskom nebu ne vjeruje na taj način, niti se tako govori: nego da je trojstvo u jednoj Osobi; i da to je trojstvo u njoj poimenice Otac, Sin i Duh Sveti, da je ovo u Gospodu (Isusu Kristu), u kojem se najunutarnije, koje je suština života, naziva Otac; drugo, koje je egzistencija života otud, je Sin; a treće je proizlazeće, i naziva se Sveti Duh: i da je takva unija bila ostvarena od strane Boga Oca, Njegovim dolaskom u svijet; i da Kršćani mogu također biti prosvjetljeni o tome, budući Gospod otvoreno naučava, da je Otac u Njemu (Ivan 10:37, 38, 14:7-11, 17:20, 21), i da su Otac i On jedno (Ivan 10:30; 17:11), i da Sveti Duh ne govori od sebe, već od Njega (Ivan 14:26; 16:13-15): ali oni koji pripadaju Rimokatoličkoj religiji ovo ne prihvaćaju, iz razloga da smatraju kako su oni gospodari na Zemlji; niti Reformirani (Protestanti), koji su u religiji vjere jedino; sve ovo do sad su Muslimani shvatili. Oni rekoše kako su razmišljali o ovome, zahtjevajući poduku, koja im je nakon toga bila dana, budući ove stvari ne mogu biti shvaćene bez poduke/instrukcije iz Riječi.
90. [90] Razgovarao sam sa Muslimanima u svezi uskrsnuća; da Kršćani vjeruju kako će se uskrsnuće najprije zbiti prilikom uništenja svijeta; i da će se tijela onda ujediniti sa njihovim dušama, i biti sakupljena zajedno iz svih krajeva svijeta/kvartova gdje su bila raspršena; i da su u međuvremenu oni duhovi, o kojima imaju ideju kao o vjetru, ili još preciznije, kao o dahu (breath); i da oni tako lepršaju ili u eteru ili u zvjezdanom prostoru, bez sluha, vida, ili ijednog drugog osjetila; i da su u očekivanju suda; i da su u istom tom očekivanju oni koji su umrli od samog nastanka ove zemlje; koji su tako lepršali svemirom sada već šest tisuća godina; kao i to da su anđeli takvi. Također da Kršćani jedva shvaćaju da čovjek živi kao čovjek nakon smrti kao u svijetu, jer oni ne mogu imati ideju o duhovnom tijelu; ali ipak, kada ne razmišljaju iz doktrine (svoje crkve), oni misle o sebi nakon smrti, da žive kao ljudi, kao kada su na samrtnoj postelji: i da iz tog razloga oni koji pišu o umrlima pišu otvoreno kako su oni među anđelima, kako govore sa njima, kako su u bijelim odorama, u rajskim vrtovima; ipak čim dođu u bilo koju ideju iz doktrine, oni misle, kako je bilo rečeno, o čovjeku nakon smrti, o jednom anđelu, kao o vjetru. Kada su ove stvari bile izrečene, Muslimani su onda odgovorili, da su se čudili da takva neistina može vladati među Kršćanima, koji sebe nazivaju više prosvjetljenima od drugih; govoreći da oni znaju kako će živjeti nakon smrti, i to u sretnom vjenčanju, te da će ispijati vino; i to nakon što su odbacili vanjske omote, koji su im služili za njihovu najzadnju odjeću u toj gruboj sferi, kao tijelo tamo.
91. [91] Postoje mnogi Muslimani koji postaju Kršćani, priznavajući Gospoda (Isusa Krista) kao jedinog Boga, budući je Otac u Njemu. Ovi su, kada bivaju uvedeni u nebo, najprije vođeni do istoka, i otud do sjevera, i odande se penju sve više i više do zapada, i tamo su na uzvišenom mjestu; ali ovo se ipak ostvaruje kružnim putem, ili zaobilaznicom, u skladu sa situacijom ispod; neki su se od njih penjali spram juga, to su bili oni koji su sebe potvrdili u Božanstvenosti Gospoda.
92. [92] Mnogi Muslimani, iz prirodnog svjetla, bolje shvaćaju duhovne stvari nego Kršćani; budući oni puno razmišljaju, i žude za istinama. Oni su vrlo dobro razumjeli da se sve stvari na nebu i na zemlji odnose prema dobru i istini; i da je istina, kad se u nju vjeruje, istina vjere; i da dobro, kada čovjek njime biva afektiran, jeste dobro ljubavi: i prema tome su dvije sposobnosti, razumijevanje i volja, bili dani čovjeku; razumijevanje putem primanja istine, time vjere, a volja putem primanja dobra, time ljubavi; i da dobro i istina, time razumijevanje i volja, moraju biti jedno, da bi čovjek mogao uistinu biti čovjek; stoga također čovjek od vjere i istine. Oni su jasno percipirali otud kako su oni koji su u dobru života, i u percepciji istine; iz razloga da dobro žudi za istinom, i želi biti sjedinjeno, i tako reći nahranjeno; i da je istina duhovna hrana dobru; također, da u drugu ruku istina žudi za dobrom, da bi mogla postati bilo što (ili ‘da bi od nje išta moglo postati’); budući bez dobra u istini nema života; stoga kako postoji recipročna/međusobna žudnja jednog spram drugoga, i da je to ono što čovjeka čini čovjekom.
93. [93] Za vrijeme Suda sam vidio kako su Muslimani bili odvedeni sa zapada i okolo kružnim putem, oko Rimokatolika, putem spram sjevera i istoka, koji je izgledao zaobilazan: i da su na putu zli bili izbačeni van marš-rute te sfere gdje je jako prostrano područje; neki u divljinu tamo, neki u močvare i bare, neki u mračne šume. Ove stvari su bile na stražnjoj strani njihove planine: postrani tog prostora na svjeeru se nalazio ogroman i naširoko prostirući bezdan, u kojeg su također mnogi, koji su vodili zao život, bili bačeni. Ostali su nastavili kružnim putem spram istoka, gdje su sebe raširili u prostranom području koje se protezalo više prema natrag. Onamo su bili vođeni oni, koji su priznali Boga Oca, i Sina kao najvećeg Proroka, koji je (jedno) sa Ocem. Taj je prostor bio širok, podijeljen na planine, brežuljke, doline, po kojima su oni bili raspoređeni; i tamo im je dobro. Oni koji su bili još bolji, uživajući više intelektualnog svjetla od drugih, su isto tako bili vođeni do tog mjesta, gdje je bila komunikacija sa Kršćanskim nebom, iako sa prostorom između njih koji je spriječavao interveniranje. Ovi su bili oni koji su, nakon poduke, primili Gospoda (Isusa Krista); svi oni koji su Ga dobro primili, su bili vođeni do juga, gdje su podigli njihovo nebo iza Kršćana tamo.
94. [94] Bilo je nekih koji su izigravali Kršćane po pitanju vjere u Božanstvenost Gospoda. Ovi su sebe ubacili među njih lukavošću, ali su odmah bili otkriveni i razdvojeni, i bačeni u pustinju i susjednu provaliju; a neki su bili vođeni nazad i raspršeni.
95. [95] Bili su neki među Muslimanima koji su priznavali jedino Oca poput drugih, i Gospoda kao najvećeg Proroka. Oni rekoše kako nisu mogli razumjeti da je Božanstvo podijeljeno na tri Osobe, tako na tri boga. Oni rekoše kako je Sveti Duh bio Bog koji je govorio posredstvom duha, i jednog anđela: izvjesni Kršćani su im se sada približili, pitajući zašto ne priznaju Sina Božjega kao Boga. Oni rekoše kako postoji jedan Bog, a tako bi postojala dva; na račun čega su ga zapitali koliko je Bogova on obožavao; odgovorio je Jednog, budući je Bog jedan. Ali oni su istražili ideju njegove misli, (koja je bila) da on nije razmišljao o jednom Bogu, već o tri. Ovo je sa lakoćom učinjeno u drugom životu. Oni rekoše kako su vidjeli da je on sa ustima imenovao jednog Boga, a u srcu i u vjeri je vjerovao u tri; a ipak dolikuje Kršćaninu govoriti onako kako razmišlja, a ne dijeliti um od govora, kao što čine laskavci i lažljivci; a kako on ovo nije mogao negirati, oni rekoše kako se Kršćani trebaju sramiti što razmišljaju o tri boga, kad ni jedan Poganin (neznabožac) koji je bar malo inteligentan tako ne razmišlja-što će reći, ima tri u njegovoj ideji dok imenuje jednog. On je pokušao reći kako su troje bili jedno kroz jednoglasje/sklad (unanimity); ali njemu je čak i jednoglasje/sklad bilo nemoguće imenovati bez ideje o tri bića koja međusobno razgovaraju i u-sugla-šavaju se; pored toga, ne mogu postojati tri suštine koje formiraju jedno biće ukoliko one nisu jedno kao osoba (ili ‘i s obzirom na osobu’). Jedna te ista suština koja pripada trima bićima nije moguća, a još manje u Bogu, Koji je nedjeljiv. Nadalje, kako takvu osobu na osnovu njezine suštine, kako se taj izraz koristi u metafizici, mogu zamisliti priprosti ljudi, kada ju tako(vu) ne mogu zamisliti ni oni koji su učeni? Na račun čega je on bio posramljen, govoreći kako se ni u kojem slučaju više neće vratiti k njima, te da će se kod nekog raspitati u svezi trojedinog Boga. Anđeli su naknadno razgovarali sa Muslimanima, podučavajući ih kako je Bog jedno i u Osobi i u suštini, u Kojem je trojstvo; i da Sin Božji, Koji je za njih najveći Prorok, budući je poslan od strane Oca, ne može biti nego Bog, budući je On bio začet od strane Boga Oca Osobno: tako je u Njemu od začeća bilo Božanstvo Osobno; a Božanstvo je nedjeljivo.
96. [96] Stanovi Muslimana nakon smrti su palače. Oni su većim dijelom u zapadnom kvartu. Nakon Posljednjeg Suda su mnogi nanovo došli u taj kvart, koji su malo razmišljali u svezi Boga svemira, i nimalo u svezi Gospoda, već su obožavali Muhameda kao Boga. A pošto ga nisu pronašli, oni su izabrali drugoga, na planini uzdignutoj iznad Kršćanskog područja, sa kojim su se konzultirali, i kojeg su slušali: i onda su, po zapovijedi njihovog novog Muhameda, izvršili najezdu na Kršćanski predio, i nasrtali na njih (ili ‘maltretirali ih’) na različite načine. Ali nakon posjete, i otkrivanja kako su bili zalutali/preljubnički narod, i onaj koji uživa u besposličarenju, te ne želi raditi ništa korisno, bili su bačeni u njihove paklove. Sve dok su se družili sa Babiloncima*, oni su također bili u stanju sebe učiniti neprimjetnima. Naposlijetku je zemlja na kojoj su se nalazili bila zarolana gore preko njih (ili ‘isprevrtana, i oni zajedno sa njom’), a oni su bili bačeni u pakao: njihov je pakao izgledao užaren.
*Rimokatolicima.
97. [99]. Sud nad njima se protegao još dalje na one koji su bili na zapadu, preko velike površine zemlje; i također prema sjeveru, gdje su bili oni koji su se izmiješali sa opakim Rimokatolicima; i vidio sam kako su bili bačeni u paklove i bezdane tamo.
98. [97] Mnogi su od Muslimana, kada su čuli mnoge stvari u svezi Gospoda (Isusa Krista), željeli otići i pridružiti se nebeskoj Kršćanskoj Crkvi. Ali bilo im je rečeno kako oni još/za sada trebaju ostati u njihovoj vlastitoj religiji, ili u njihovoj doktrini koju imaju iz Korana, (koja naučava) da je Gospod bio najveći Prorok, Sin Božji, najmudriji od svih, poslat da bi podučavao ljudsku rasu; iz razloga da oni ne mogu u srcu priznati Njegovo Božanstvo (ili ‘Njegovu Božanstvenost’), već jedino sa usnama; budući su oni bili zadojeni tim stvarima od ranog djetinstva: i njihovo je duhovno dobro bilo dijelom formirano od takvih stvari kakve su pripadale njihovoj vjeri; što ne može biti ugasnuto/uništeno tako iznenada sa novom istinom/načelom vjere (ili ‘doktrinom’), samo neka žive u poštenju/iskrenosti i pravednosti, i stoga u njihovom dobru: budući su svo poštenje i pravednost u sebi Božansko koje proizlazi od Gospoda; i budući oni na njihov način i dalje mogu živjeti vjerno, i postepeno biti vođeni do Gospoda.
Bilo im je rečeno, kako mnogi Kršćani ne razmišljaju o Gospodnjem Božanskom, već jedino o Njegovom Ljudskom, kojeg oni ne smatraju Božanskim; na primjer, Rimokatolici, kao i Reformirani (Protestanti) također; koji iz tog razloga prilaze Ocu, da im se smiluje naračun Sina a rijetko Gospodu Osobno: na račun kojeg vjerovanja i molitve, oni neprestano zadržavaju ideju u svezi Gospoda, kako je On čovjek poput svakog drugog.
99. [98] Bilo mi je rečeno kako među Muslimanima postoji knjiga koju svi imaju u svojim rukama (which is common in their hands), u kojoj su neke stranice bile zapisane uz pomoć korespondencija, poput Riječi kod nas [= Kršćana; ovdje opet treba napomenuti kako nisu sve knjige u Bibliji ono što se na nebu spoznaje kao Riječ Božja, tj. nemaju sve knjige tamo tri značenja, najunutarnije ili božanstveno u kojem su anđeli trećeg i najvišeg neba, značenje koje obrađuje samo Gospoda Isusa Krista, tj. Njegov ‘silazak’ na Zemlju, proslavljenje Njegovog Ljudskog, kao i Iskupljenje ljudske rase od strane Njega; zatim, duhovno ili unutarnje značenje, u kojem su duhovni anđeli drugog ili srednjeg neba, koje se bavi jedino preporodom ljudske duše, tj. stvaranjem Božjeg djeteta ili Sina Božjega; i na kraju prirodno značenje, ili značenje slova, u kojem su anđeli prirodnog neba koji su povezani bilo sa božanstvenim bilo sa duhovnim nebom; u Bibliji su takve Knjige – Stari Testament: Pet Knjiga Mojsijevih, Knjiga Jošue, Knjiga Sudaca, dvije Knjige Samuelove, dvije Knjige Kraljeva, Davidovi Psalmi, Proroci Izaija, Jeremija, Tužaljke, Ezekijel, Danijel, Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija. U Novom Testamentu, četiri Evanđelista: – Matej, Marko, Luka, Ivan, i Otkrovenje. Ostale knjige ne sadržavaju unutarnji smisao (‘Knjiga o Jobu je drevna knjiga/knjiga drevne crkve u kojoj je/koja sadržava, zaista, unutarnji smisao, ali ne u povezanom redu/serijama; Knjiga o Jobu nije jedna od onih knjiga zvanih ‘Zakon i Proroci’, i to zbog toga što ne sadrži unutarnji smisao u kojem je jedini subjekt Gospodin i Njegovo Kraljevstvo, a to je ono što odlučuje da li je neka knjiga Knjiga istinite Riječi; isto je i sa ‘Pjesmom nad Pjesmama’ koju je napisao Solomon, i koja također ima unutarnji smisao ali isto tako ne u povezanom redu/serijama kao knjige istinske Božje Riječi’) feat: E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3540:4; 9942:5]; i iz tih stranica se u njihovim nebesima širi izvjesno svjetlo.
100. [100] Bili su sa mnom mnogi iz Grčke, koji su za života u svijetu živjeli sa Muslimanima; prigovarajući kako su ih onda baš kao i sada oni napadali riječima (u smislu ‘snažno protestirali’) budući oni obožavaju tri Boga; kojima su oni također odgovorili, kako oni obožavaju jednog Boga, i da su troje jedno: ali oni su i dalje ustrajali na tome kako oni (= ti Kršćani iz Grčke) obožavaju tri boga, budući imenuju troje; i oni pitaju kojeg od tri Boga oni najviše obožavaju: a kada odgovore kako obožavaju svih zajedno, oni onda kažu da iz toga slijedi kako je jedan Bog, a ostali su mali bogovi; i da ih oni jedino nazivaju jednim. Ali kada ih čuju govoriti kako su oni jednaki, povuku se, i sebe čvrsto odijele od Kršćana, kao od onih koji po pitanju duhovnih stvari imaju malo ili nimalo razumijevanja. Oni su prigovarali kako ih Muslimani ne prestaju proganjati (= vršiti najezdu nad njima), sve dok ne kažu kako su ta tri imena imena za jednog Boga: onda oni prestaju.
Muslimani su nakon toga istraživali u svezi tri imena jednog Boga. Bilo im je rečeno sa neba, da Kršćani izvode ta imena iz značenja slova Riječi, gdje su tri imena jednog Boga spomenuta: i pod Ocem tamo je naznačen Stvoritelj svemira; Sinom, Spasitelj ljudske rase; a Svetim Duhom, prosvjetljenje; i da su ovo troje u Gospodu (Isusu Kristu) jedino; i da su u Njemu troje jedno; i da On ovo naučava u Riječi. Ali na račun klase, koja nije voljna smatrati Gospodnje Ljudsko Tijelo za Božansko, budući su oni svu Njegovu moć pripisali sebi, oni nisu bili voljni da se ona naziva Božanskom, i to zbog toga da bi oni mogli na zemlji biti bogovi.
Kada im je nakon toga bilo čitano iz Mateja i Luke, da je On bio začet od strane Boga Oca, i da je u Njemu bilo Božanstvo, iz Kojeg je On potjekao/bio, oni rekoše kako su pretpostavljali kako je On bio Josipov sin. A kada im je bilo rečeno kako On nije došao u svijet pomiriti ljudsku rasu sa Ocem, već savladati vraga, to jest, podrediti paklove, da bi mogao sve stvari na nebu i na zemlji vratiti u red, i da bi istovremeno mogao proslaviti Njegovo Ljudsko ili Ga ujediniti sa Božanskim, koje je u Njemu bilo sama duša od začeća; a da se tako i na ni jedan drugi način ljudska rasa nije mogla spasiti. Čuvši ove stvari oni su zašutjeli, i mnogi su se s time složili (ili ‘mnogi su to odobrili’, ili još ‘to priznali’).
101. [101] Bilo im je rečeno kako postoje Muslimani koji prime vjerovanje kako je Gospod jedno sa Ocem, i da oni imaju nebo u kojem uživaju svaku vrstu radosti i sreće; i da oni tamo od Gospoda žive u duhovnom vjenčanju dobra i istine.
E.Swedenborg ‘Posljednji Sud (Posmrtni) – 70-101’
