U svezi Muhameda
509. Muhamed je, u skladu sa njegovom vlastitom željom, također prošao kušnje (ili ‘bio iskušavan’); da je on imao tu želju mogao sam također zaključiti iz nekoliko stvari, i on je doista bio iskušavan ove noći putem nečeg što je zmaj činio: dok sam se nalazio u poprilično ugodnom snu, i sanjao o jedva ičemu osim o značenju riječi ‘Utješitelj’ (Paraklit) i stvarima vezanim uz Njega (u svezi čega vidi Ivan 14:16-26; 15:26; 16:7-15) zmaj je onda hinio pred Muhamedom da sam bio budan, te je govorio i odgovarao kao da sam bio ja koji je to činio. Ali ja o tome nisam znao apsolutno ništa. Otud, pošto Muhamed nije mogao percipirati ništa drugo nego da sam (to bio) ja (koji sam) bio tako izopačen, i to tijekom cijele noći, on je na taj način bio doveden do sumnje da li je sila Isusa Krista bila tako velika, budući je zmaj bio u stanju zavesti čak i mene s obzirom na istine. Kada sam se probudio, on reče, i dalje neuznemiren, kakav li sam to – da sam nestalan/promjenjiv – i da ga je to iznenadilo. Ali kad sam mu rekao kako se to dogodilo dok sam spavao, i da nisam znao ništa o rečenome, da sam ja jedino bio mislio o Utješitelju, i tome sličnom, čudio se (ili ‘bio je iznenađen’). Ovo mu je također bilo dokazano putem izvjesnog iskustva, naime, da me zmaj želio prisilno uspavati. Ove stvari ukazuju kako je Muhamed ostao nepokolebljiv u svojoj vjeri, iako je bio iskušavan na ovaj način. [1748, u noći između 22 i 23 Siječnja (vidi nastavak)]
Nastavak u svezi Muhameda
510. Kada je konačno bio uvjeren da su se ove stvari zbile dok sam spavao, i da sam ih ja bio potpuno nesvjestan, on je onda bio iskušavan na drugačiji način, tako što je od strane zmaja preko njega bio prebačen veo, i time je bio tretiran poput drugih – i u stvari, bio je pod debljim velom nego drugi – i također zavezan, kako mi je sada rečeno. Ali on je i dalje ostao postojan (u svojoj vjeri).
511. Nakon toga je bio uspavan, i drugi su mislili kako je bio lišen njegove racionalnosti i onda prisiljen govoriti kako ga je njegova sklonost nagonila, kao što duhovi normalno čine. Kako god, dok je spavao bio je zapitkivan u svezi Isusa Krista, Kojeg je onda također priznao. Iz ovog se može zaključiti kako se on drži u vjeri, i snaži jedino od strane Isusa Krista.
Ove su stvari bile zapisane u njegovoj prisutnosti, i u nekim je slučajevima on diktirao riječi koje sam zapisao. [23 Siječanj, 1748.]
511 [2] Muhamed sada kaže kako se sada sijeća ovih (u paragrafu 511 zapisanih) stvari, ali da nisu bile zapisane, on ne bi zapamtio ni najmanji detalj. [2 Rujan 1748]
E.Swedenborg ‘Duhovni Dnevnik – 509-511′
