Jakob Boehme – MOLITVA,

namijenjena Duši (ili ‘molitva koju bi trebala koristiti duša’) koja Pati pod Kristovim Križem, kada je napadnuta od strane njenih izvanjskih neprijatelja (ili ‘kada na nju jurišaju izvanjski neprijatelji’), koji ju progone i mrze zbog toga što je u Duhu Kristovom (ili ‘što je Kristova Duha’), klevetajući ju i ponižavajući ju poput nekog Zlikovca.

‘Jadan li sam ja Čovjek! Prepun Muke/boli i Nevolje se vraćam (ili ‘ja hodim na svom Povratku’) prema svojoj Domovini odakle sam odlutao u Adamu, a sada se ponovno vraćam kroz Trnje i Čičak ovog neprijatnog/mučnog Svijeta. O Bože moj (i) Oče, Trnje me kida/dere sa svih Strana, a Neprijatelji moji me preziru i žaloste (ili ‘nanose mi bol’). Dušu moju ismijavaju, i vrijeđaju je poput nekog zločinca, koji Vjere nema (who hath broken Faith with them); rugaju se mome putu ka Tebi (ili ‘rugaju mi se zbog toga što hodim ka Tebi’), smatraju ga budalastim. Misle da sam glup (senseless), pošto hodim po ovom pravom i trnovitom Putu, a ne idem zajedno sa njima njihovim licemjernim (i) širokim Putem.

O Gospodine Isuse Kriste, Ja letim/utječem k Tebi pod Križ, O ljubljeni Emanuel primi me, i nosi me k Sebi Stazom Svojeg Hodočašća, kojim si hodio na ovom Svijetu, to jest kroz Tvoje Utjelovljenje, Siromaštvo, Poniženje i Porugu; a isto tako kroz Tvoju Muku/Bol, Žudnju (passion), i Smrt. Učini me poslušnim (conformable = ono što sa nečime korespondira u formi, prirodi ili karakteru) Tvome Primjeru; pošalji mi Svog dobrog Anđela, da me prati i da mi ukaže Put kroz užasnu (i) trnovitu Divljinu ovoga Svijeta. Pomogni mi (ili ‘budi uz mene’) u mojoj Bijedi/Muci (misery); utješi me onom Utjehom kojom Te Anđeo utješio u Vrtu, kada si se molio Svome Ocu, znojeći krupne Kaplje Krvi (‘Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim podoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im:  “Molite da ne padnete u napast!” I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!” A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.’  Luka 22:39-41). Podupri me u mojoj Muci i Progonstvu, Poniženog od strane Vragova, i svih zlih Ljudi, koji Te ne poznaju, i koji odbijaju hoditi Tvojim Stazama. O velika Božja Ljubavi, oni ne poznaju Tvoga Puta, i čine ovo u svojem Sljepilu, kroz Prevaru Vražju. Budi Milosrdan prema njima (ili ‘smiluj im se’), i izvedi ih iz njihova Mraka u Tvoje Svjetlo, tako da mogu naučiti kako spoznati sebe, i kako (ili ‘i to da’) leže Zarobljeni u Prljavštini i Blatu Vražjem, u mračnoj Tamnici čvrsto (za)vezani trima Okovima (‘Prvi je okov, veliki Bijes Božji, Ponor i mračan Svijet, koji je Centar, Korijen, ili sastavni Princip Duševnog Života. Drugi je Vražja Žudnja protiv Duše, kojom ju neprestano ispituje i kuša, i neprekidno teži/nastoji baciti iz Božje Istine u svoju vlastitu pokvarenu/zlu Prirodu i Element, naime u Ponos, Čežnju/covetousness, Zavist, i Bijes; i svojom Žudnjom, raspiruje i raspaljuje te zle Karakteristike u Duši, čime se Volja onda okreće od Boga, i ulazi u SEBE. Treći i najbolniji Okov od sviju, kojim je jadna duša okovana, je iskvareno i sasvim isprazno, zemaljsko, i smrtno Tijelo i Krv, prepuno zlih Požuda i Težnji.’  J.Boehme ‘O Istinskom Pokajanju’). O Veliki Bože, Smiluj se Adamu i njegovoj Djeci, (i) iskupi ih u Kristu, novom Adamu.

Ja utječem/bježim (fly) k Tebi, O Kriste, Bože i Čovječe (ili ‘Bogo-Čovječe’), na ovom Hodočašću i Putovanju na kojeg se moram odvažiti (ili ‘kojeg moram poduzeti’ ili pak ‘kojim moram proći’) kroz ovu mračnu Dolinu, prezren i uznemiravan sa svih Strana, smatran (ili ‘procjenjen’) za bezbožnog i zlog Čovjeka. O Gospodine, to je Tvoj Sud nada mnom, tako da moji Grijesi i prirođena iskvarenost (corruption) mogu biti osuđeni pred Tobom u ovom zemaljskom Hodočašću; i da ja, kao Prokletstvo, budem poput otvorene Predstave na kojoj se Tvoj Bijes može zasititi, te time skinuti sa mene vječno Poniženje. Jer to je Znak Tvoje Ljubavi, kojom me uvodiš u Poniženje, Mučenje, Patnju i Smrt moga Spasitelja Isusa Krista, tako da umrem za Taštinu i niknem u Njegovu Duhu sa novim Životom, kroz Njegovu Sramotu, Poniženje i Smrt.

Preklinjem Te, O Kriste, Ti strpljivo Jagnje Božje, udijeli mi Strpljenja na ovom mom Križnom Putu, kroz sve Tvoje Mučenje, Poniženje, tvoju Smrt i Žudnju, Tvoje Ismijavanje i Prezir na Križu, na kojem si bio Prezren umjesto mene; i dovedi me onda poput strpljiva Jagnjeta k Tebi, u Tvoju Pobijedu. Dopusti da živim sa Tobom u Tebi; i obrati moje Progonitelje, koji (i ne znajući) sa svojim prijekorima žrtvuju moju Taštinu i prirođene Grijehe pred Tvojim Bijesom. Oni ne znaju što čine; misle da mi time čine Zlo, a (u stvari) mi čine Dobro! Oni za mene čine ono što bi ja sam trebao činiti ispred Tebe (ili ‘pred Tobom’); jer ja bi iz dana u dan trebao pred Tobom otvoreno priznavati svoju Sramotu i Podlost; i na taj način potonuti u Smrt Tvoga voljenog Sina, tako da moja Sramota može umrijeti u Njegovoj Smrti; ali kako sam ja, isuviše nemaran, iscrpljen, malaksao i slab, ti koristiš ove moje Neprijatelje u Svome Bijesu, da pred Sobom otvoriš i otkriješ moju Podlost, koju Tvoj Bijes prihvaća i potapa u Smrti moga Spasitelja.

O milostivi Bože, moje isprazno Meso/Tijelo ne može (spo)znati kako su Tvoje namjere prema meni dobre, kada dopuštaš da mi Neprijatelji oduzmu zloću, i žrtvuju je pred Tobom. Moja zemaljska Svijest (ili ‘zemaljski um’) pretpostavlja kako mi nanosiš bol zbog mojih Grijeha, čime sam krajnje zbunjen; ali Tvoj Duh, u mojem unutarnjem novom Čovjeku, mi govori da je to iz Tvoje Ljubavi prema meni, i da mi time želiš samo Dobro. Kada dopuštaš da me moji Neprijatelji progone, za mene je najbolje da oni obavljaju Posao umjesto mene (it is best for me that they perform the Work in my Stead), otkrivajući moje Grijehe pred Tobom u Tvom Bijesu, da bi mogao progutati njihovu Krivicu, tako da me (grijesi) ne prate u moju Domovinu; jer moji Neprijatelji su snažni i moćni čak i u Tvom Bijesu, i stoga to mogu bolje učiniti nego ja koji sam slab i malaksao već u (svojoj) Ispraznoj Volji. Ti ovo itekako dobro znaš, O Pravedni Bože.

Preklinjem Te stoga, O Pravedni Bože, pošto ih koristiš kao moje Prijatelje, koji za mene vrše tako dobru Službu, iako moj zemaljski razum to ne zna (ili ‘uviđa’), da učiniš nek i oni razumiju i slijede moj Put, i pošalji im također takve Prijatelje; ali najprije ih dovedi do Svjetla, da Te mogu upoznati, i Zahvaliti Ti (zbog toga).

O Milostivi Bože u Kristu Isusu, preklinjem Te iz Tvoje duboke Ljubavi prema nama jadnim Ljudima, koju si mi objavio u skrivenom Čovjeku, pozovi nas svih u Tebi, k Tebi. O, pokreni se u nama još jednom u ovoj posljednjoj Nevolji; Tvoj Bijes je zapaljen u nama, odupri mu se, da nam ne bi u potpunosti progutao i Dušu i Tijelo.

O, ti Jutro (ili ‘Zoro’) Božjeg Proljeća, svani u Potpunosti! Zar nisi već svanulo/a? Objavi/manifestiraj Tvoj Sveti Grad Sion, Tvoj Sveti Jeruzalem, u nama.

O Veliki Bože! Ja Te vidim u Dubini Tvoje Snage i Sile. Sasvim me probudi u Tebi, tako da mogu oživjeti u Tebi. Slomi Stablo Tvojeg Bijesa u nama, i neka Tvoja Ljubav nikne i procvjeta u nama.

O Gospode, ležim pred Tvojim Očima, i preklinjem Te da nas ne koriš u Svojem Bijesu. Zar mi nismo Tvoje Vlasništvo koje si za sebe kupio? Oprosti nam naše Grijehe, i izbavi nas od Zla Tvojega Bijesa, i od Zlonamjernosti i Zavisti Vražje; i dovedi nas pod Svojim Križem, u Strpljenju, ponovno do Raja. Amen.’  J.Boehme ‘O Istinskom Pokajanju’

O Božjem Bijesu kojeg J.Boehme često spominje u ovoj molitvi treba znati slijedeće:

‘Bijes Božji ne predstavlja ‘bijes’ već naprotiv, ono što je suprotno bijesu, naime (Božju) milost i milosrđe. Da Jehova/Bog nema u Sebi ni trunke bijesa je očigledno iz činjenice da je On sama ljubav, samo dobro, i sama milost; a bijes je tome suprotnost, uz to je  (ili ‘također’) i slabost, koja se ne može aplicirati/pripisati Bogu; i stoga, kada se u Riječi Božjoj ‘bijes’ pripisuje Jehovi ili Gospodinu Bogu, anđeli (dok to čitaju) ne percipiraju ‘bijes’, već ili milost ili uklanjanje zala (u čovjeku koje dolazi) sa nebesa.

[2] To što se u Riječi ‘bijes’ pripisuje Jehovi ili Gospodinu Bogu je zato što je naj-generalnija istina da sve stvari dolaze od Boga, stoga zle baš kao i dobre stvari. Ali ova naj-generalnija istina, kojom se naučavaju (ili ‘kojom se moraju naučavati’) djeca, mladići, i prosti/jednostavni ljudi, mora poslije toga biti ilustrirana/objašnjena, što će reći, mora se ukazati/objasniti da je zlo od čovjeka (ili ‘zlo je čovjekovo’), iako se čini da je od Boga, ali da ljudi ne bi bili uništeni vlastitom zloćom, kaže se da je Zlo Božje, tako da bi se oni najprije naučili plašiti Boga, pa ga onda nakon toga voljeti. Jer strah mora prethoditi ljubavi sa ciljem da bi se razvio Sveti Strah. Jer kada se strah ulije/ubrizga u ljubav, onda on postaje svet od/zbog (ili ‘zahvaljujući’) svetosti ljubavi; i onda više nije strah da je Gospodin ljut/bijesan i da kažnjava, već strah da se ne djeluje protiv samog dobra, pošto bi takvo djelovanje mučilo čovjekovu savjest.

[3] Štoviše, Izraelci i Židovi su uz pomoć kazni bili natjerani da izvršavaju odredbe i statute u njihovoj izvanjskoj formi; i zbog toga su oni vjerovali kako je Jehova bijesan/ljut i kako kažnjava, dok su u stvari oni sami, u svom idolopoklonstvu, navukli te stvari na sebe, odvojivši se tako od nebesa; nakon čega dolaze kazne; što također ukazuje i Izaija 59:2:

‘Nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice Njegovo zastrli, i On vas više ne sluša.’

A kako su Izraelci i Židovi bili jedino u izvanjskim (prirodnim) stvarima bez unutarnjih (duhovnih), oni su se stoga držali u uvjerenju da je Jehova bio bijesan i da kažnjava; jer oni koji su u izvanjskim stvarima bez unutarnjih čine sve stvari iz straha, a ništa iz ljubavi.

[4] Iz svega ovoga se može vidjeti što se u Riječi Božjoj podrazumijeva pod ‘bijesom i gnjevom Jehovinim’, naime, kazne; kao u ovim stavcima:

‘Gle, ime Jahvino izdaleka dolazi, gnjev Njegov gori, dim je neizdrživ. Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj što proždire.’   Izaija 30:27; gdje ‘bijes’ predstavlja ‘ukor’ i ‘upozorenje’ da ne bi bili zatrti zlom. I opet:

‘U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje.’ Izaija 54:8; ‘provala srdžbe’ označava kušnje, u kojima zlo dosađuje i muči čovjeka. U Jeremiji:

I Sam ću se boriti protiv vas ispruženom rukom i snažnom mišicom, u srdžbi i gnjevu i velikoj  jarosti. Dome Davidov! Ovako govori Jahve: “Svako jutro sudite pravedno, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja, ili će Moj gnjev planut’ poput vatre, raspalit’ se neugasivo zbog vaših opačina.’   Jeremija 21:5,12. I opet:

‘Da napune svoje kuće tjelesima ljudi koje pobih u srdžbi i jarosti Svojoj, i odvratih lice Svoje od ovoga grada zbog njihove opakosti.’  Jeremija 33:5; Također:

‘Zato Mene čekajte – riječ je Jahvina – do dana kad ustanem kao tužilac; jer ja sam odredio da se sakupe narodi, da se saberu kraljevstva, da na vas gnjev Svoj izlijem, svu gorčinu Svoje srdžbe: u vatri Moje ljubomore bit će sva zemlja sažgana.’  Sefanija 3:8

‘Obori na njih svu žestinu gnjeva Svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.’   Psalam 78:49

[5] Uz mnoge druge stavke, u kojima se, baš kao i iznad, pod ‘bijesom’, ‘gnjevom’, ‘jarošću’, ‘vatrom’ misli na kazne i prokletstva, u koja se čovjek sam baci kada je u zlu; jer Božanski je red da se dobro nagrađuje, i stoga da se zlo kažnjava, jer oni su sjedinjeni (ili ‘jer oni čine jedno’). Kaznu i prokletstvo također predstavlja i ‘dan Jahvinog bijesa’ (Izaija 13:9,13; Tužaljke 2:1; Sefanija 2:3; Otkrovenje 6:17; 11:18); također i ‘vino bijesa Božjeg’, i ‘pehar bijesa Božjeg’ (Jeremija 25:15,28; Otkrovenje 14:10; 16:19); a isto tako i ‘kaca bijesa i jarosti Božje’ (Otkrovenje 14:19; 19:15).

[6] Da su kazna i prokletstvo predstavljeni sa ‘bijesom’ se također vidi i u slijedećim stavcima:

‘Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio  da bježite od skore srdžbe?’  Matej 3:7

‘Tko vjeruje u Sina, ima vjecni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.’   Ivan 3:36

‘Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit će jad  velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom.’  Luka 21:23

Iz ovih stavaka se jasno vidi da se pod ‘bijesom Božjim’ podrazumijevaju kazne i prokletstva. Da ‘bijes’ podrazumijeva milosrđe i milost je zbog toga što sve kazne nad zlima (ili ‘zlu’) izviru iz Gospodinove milosti prema dobrima (ili ‘dobru’), da oni/ono ne bi bili/o ozlijeđeni od strane zlih/zla; a ipak ih Gospodin ne kažnjava već si oni sami to čine, jer u drugom životu su zloće i kazne sjedinjeni zajedno. Zli se posebice samo-kažnjavaju kada Gospodin ukazuje milost dobrima, jer se onda njihovo zlo uvećava, a posljedično tome i kazna. Zbog toga anđeli, umjesto ‘bijesa Jahvina’ koji predstavlja kazne nad zlom, razumiju milost.

[7] Iz svega ovoga se može vidjeti kakve je prirode Riječ Božja u njezinom prirodnom smislu slova, a također i kakva je Božanska istina u svojoj naj-generalnijoj formi, naime, da je ona u skladu sa pričinama; i to iz razloga što je (prirodni) čovjek takav da ono što vidi i razumije svojim čulima (ili ‘iz svoga čulnog’), on vjeruje; a ono što ne vidi niti razumije svojim čulima, on ne vjeruje, i stoga ne prima. Iz toga razloga je Riječ u literalnom smislu prema stvarima kakve se pričinjavaju; a ipak u svojim unutrašnjostima ima pohranjene prave istine; a u svojoj najdubljoj unutrašnjosti, samu Božansku istinu koja proizlazi direktno iz Gospodina; stoga i Božansko dobro, to jest, Samog Gospodina.’  E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 6997’

I još:

‘Zato, u ovom Otkrovenju (misli se na Ivanovo Otkrovenje ili Apokalipsu), pronalazite samo simbolične slike; pronalazite ‘Bijes Božji’, pomore (plague) i ostale stvari koje su proroci učestalo koristili tih dana, no koje ne bi trebalo uzimati (ili ‘shvatiti’) na taj način, pošto Ja, Bog Ljubavi, ne mogu biti bijesan/ljut, (ne mogu) mrziti ili se pak svetiti. Ako promislite o tome iznova, pažljivije, sve to (da se Bog sveti, da je ljut i da mrzi) je nemoguće; iznenadnim uništenjem ili moralnom prisilom Ja ne mogu trenutno postaviti u red sve ono što Me ne zadovoljava ili je protiv Mojih planova.

Zar bi se trebao uspaliti/rasplamsati oko stvari koje sam Ja Osobno stvorio na taj način i nikako drugačije? Zar bi trebao prokleti stvorenja koja sam postavio kao slobodna bića i koja stoga moraju (pro)padati i (pro)padati (fail and fail = griješiti i griješiti) tako (ili ‘sa ciljem’) da bi spoznali/priznali/prepoznali velike Božanske karakteristike (ili ‘svojstva’) i njihovu vrijednost (i to baš) putem suprotnosti?

Kako bi mogli cijeniti svjetlo, ako ne bi znali ništa o sjeni ili tami; kako bi mogli razumijeti dobrotvornu silu topline, ako ne bi poznavali hladnoću; kako bi shvatili uzvišene vrline, moralnost i moralne osjećaje ako njihove suprotnosti ne postoje; kako razumijeti ideju duhovnog napretka ako također ne upoznate cestu koja ide na niže/dolje?

Pazite, iz svega ovoga dolazite do zaključka da spisi Starog i Novog Testamenta sadrže puno stvari koje nisu onakve kakve ih predstavlja slovo (ili ‘kakve se ukazuju u smislu slova’), ali koje ipak – dobro prilagođene razumijevanju toga vremena – zauvijek obuhvaćaju veliki duhovni zametak (ili ‘duhovnu klicu’ = germ) u kojem/kojoj će, počevši sa vama, trenutno živućim ljudima, vašim potomcima, zatim duhovi u najvišem Onostranom u svim njihovim različitim gradacijama, čak i anđeoski duhovi uvijek pronalaziti sve uzvišenije i uzvišenije stvarnosti, što uzvišeniji oni sami budu bili i kako se (ili ‘što se više’) bude povećavao njihov osobni duhovni razvoj i razumijevanje.

Na ovaj način moraju biti uzete/shvaćene sve Moje riječi.’

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Objašnjenje Ivanovog Otkrovenja’ G.Mayerhofer