Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

‘Dođi Kraljevstvo Tvoje’… Kraljevstvo Božje je Kraljevstvo Isusa Krista (M. Valtorta)

Print Friendly, PDF & Email

‘Dođi Kraljevstvo Tvoje’… Kraljevstvo Božje je Kraljevstvo Isusa Krista

Od prvih riječi Učitelja do posljednjih u Cenakulu, u Sinedriju, u Pretoriju i na Golgoti, i od njih do onih prije Uzašća, Isus je uvijek svjedočio za Oca i za Kraljevstvo nebesko.

Kraljevstvo Božje. Kraljevstvo Kristovo. Dva kraljevstva koja su samo jedno kraljevstvo, jer je Krist Jedno s Bogom, i budući da je Bog u Kristu i po Kristu dao sve stvari što su po Njemu postale, nakon što ih je Vječni sve već vidio u svome Jedinorođencu, beskrajnoj Mudrosti, Početku Bogu kao što je On, Cilju Bogu kao što je On, Uzroku ukoliko je Bogo-Čovjek stvaranja, pobožanstvenjenja, otkupljenja čovjeka.

Dva kraljevstva koja su samo jedno kraljevstvo, jer Kraljevstvo u nama daje nam posjedovati Kraljevstvo Božje.

I Krist, govoreći Ocu ‘Dođi Kraljevstvo Tvoje’, kao Utemeljitelj, kao Kralj nad kraljevima, kao Sin i vječni Baštinik svih vječnih dobara Očevih, uspostavlja to Kraljevstvo sa zemlje i utvrđuje ga u nama, čini od svoga i od Očevog Kraljevstva samo jednu jedinu stvar, sjedinjuje ih spajajući ono sa zemlje s kraljevstvom nebeskim kao s mističnim mostom; a taj most je dugotrajan križ Čovjeka među ljudima koji ga ne shvaćaju i Mučenika po rukama ljudi i za dobro ljudi. Daje Kraljevstvu Božjem za njegovu vidljivu kraljevsku palaču Crkvu, za ustav toga kraljevstva crkvene zakone, za Kralja toga Kraljevstva sama Sebe koji mu je glava i vječni Vrhovni svećenik. I, kao kralj, postavlja u njemu svoje službenike. I jasno ga definira ‘anticipacijom’ vječnoga Kraljevstva, a Crkvu definira ‘novim zemaljskim Jeruzalemom’. Ona će na svršetku vremena biti prenesena u ‘nebeski Jeruzalem’, u kome će vječno radovati se uskrsnuli i živjeti životom koji je samo Bogu poznat.

Kraljevstvo vidljivo posredstvom Crkve, ali nevidljivo kraljevstvo, to Božje kraljevstvo u nama. Slično je svome Utemeljitelju, koji je kao Čovjek bio i jest vidljivi Kralj, a kao Bog, nevidljivi Kralj jer je prečisti Duh, kome se vjeruje čistom vjerom, jer ljudsko oko, ni ikoje drugo ljudsko osjetilo, nikada nije vidjelo Boga prije nego je bio utjelovljen, niti vidi osjetno Prvu i Treću Osobu, nego ih vidi u djelima što su ih One izvele ili koja izvode. Kraljevstvo dakle koje je, kao i čovjek, sazdano na sliku i priliku svojega Utemeljitelja: pravoga i savršenog čovjeka, koji je kao takav vidljivi pralik (prototip) ljudi kakve ih je stvorio Otac motreći ih u Svojoj vječnoj Riječi i u svojoj utjelovljenoj Riječi, pravoga i presavršenog Boga i, kao takvoga prečistoga Duha, nevidljivoga u svojoj duhovnoj božanskoj Naravi, ali živoga i bez mogućnosti početka i svršetka, budući da je ‘Onaj koji živi’. Takvo je Kraljevstvo Božje, koje na Zemlji predstavlja Crkva, Društvo vidljivo i živo, bez mogućnosti da joj bude kraja otkada ju je Živući ustanovio. Takvo je Kraljevstvo Božje u nama, nevidljivo jer je duhovno, živi u duhovnom dijelu, živi otkad je stvoreno, izuzev ako čovjek ne razori Kraljevstvo Božje u sebi grijehom i ustrajanjem u njemu, ubijajući i Život duha.

Kraljevstvo kome se služi i koje se zadobiva. Služi mu se na Zemlji za vrijeme svih zgoda i nezgoda svagdašnjeg života, a zadobiva se s onu stranu Zemlje. Svaka godina, svaki mjesec, svaki dan, sat i čas, od početka upotrebe razuma do smrti jest služenje podložnika Bogu vršenjem njegove Volje, pokoravanjem njegovom Zakonu, življenjem kako dolikuje ‘sinu’, a ne poput neprijatelja ili životinje, koja za svoj život izabire malo i prolazno životinjsko uživanje nego da živi tako da zasluži nebesko blaženstvo. Svaka godina, mjesec, dan, sat i čas sredstvo je kojim se osvaja Kraljevstvo nebesko.

‘Moje kraljevstvo nije od ovog svijeta’, ustvrdila je utjelovljena Istina više puta svojim izabranima, svojim prijateljima, svojim vjernim, pa i onima koji su je odbijali i mrzili, od straha da će izgubiti svoju kukavnu vlast.

‘Moje kraljevstvo nije od ovog svijeta’, posvjedočio je Krist kad je pobjegao sâm u goru, opazivši da ga hoće učiniti kraljem (Ivan 6:15).

‘Moje kraljevstvo nije od ovog svijeta’, odgovorio je Krist Pilatu koji Ga je ispitivao.

‘Moje kraljevstvo nije od ovog svijeta’, rekao je još jednom, posljednji put, svojim apostolima prije nego je uzašao. A o vremenu Njegova obnavljanja, kome su se još na ljudski način nadali njegovi izabranici, odgovorio je: ‘Samo Otac zna njegovo vrijeme i čas. To je pridržao Svojoj vlasti’  (Djela 1:7).

Krist je dakle uvijek svjedočio za Kraljevstvo, za ono dvostruko Kraljevstvo koje je opet samo jedno Kraljevstvo: Kraljevstvo Krista – Boga u nama, kraljevstvo nas u Bogu i s Bogom, i koje će postati Kraljevstvo savršeno, nepromjenjivo, nepodvrgnuto više zasjedama i iskvarljivosti, od časa kad ‘On, Kralj kraljeva, bude došao na oblacima, i kad će ga vidjeti svako oko (Otkrovenje 1:7), da primi u posjed svoje Kraljevstvo (Otkrovenje 19), pošto pobijedi Svoje neprijatelje, da sudi i dade svakome ono što je svatko zaslužio, i da prenese zabrane u novi svijet, u novo nebo i novu zemlju, u Novi Jeruzalem, gdje nema pokvarljivosti, plača ni smrti’ (Otkrovenje 19-21).

A da bi posvjedočio, sredstvima koja su jača od riječi, da je On vidljivo Kralj Božjega Kraljevstva, tj. Kraljevstva gdje se ljubav, pravda i vlast duše vrše na nadnaravan način, On je činio tako silne stvari kakve ne može činiti ni jedan kralj, vraćajući slobodu udovima i savjestima vezanima bolešću, opsjednućem ili teškim grijesima, zapovijedajući i samim prirodnim silama i elementima, pa i ljudima, kad je bilo prikladno to činiti (Luka 4:3; Ivan 8:59; 11:39), pobjeđujući i smrt (Jairova kći, sin udovice iz Naima, Lazar), postupajući uvijek sa savršenom i nepristranom ljubavlju i pravednošću, i poučavajući s mudrošću koja je imala pouku za svaki materijalan, moralan ili duhovan slučaj, tako te su sami njegovi neprijatelji morali priznati: ‘Nitko nikada nije govorio kao što On govori!’ (Ivan 7:46)

Onima koji su određivali: ‘Nećemo da ovaj vlada’, odgovara čudesnim djelima nad kojima ljudska volja ne može vršiti nikakve vlasti. Odgovara Svojim Uskrsnućem i Svojim Uzašćem. Tako je pokazao da, ako su Ga mogli ubiti, da je to bilo stoga što je On dopustio, iz razloga beskrajne ljubavi, ali da je On Kralj Kraljevstva gdje je vlast beskrajna, jer Sam sebi može vratiti život i Sam o sebe, i kao Čovjek s pravim tijelom, uzaći na Nebo, k Svome Ocu.

U očekivanju da Svojim izabranima mogne udijeliti nebesko Kraljevstvo On im daje mir. Mir koi je, s ljubavlju, ozračje njegovog nebeskog Kraljevstva. Mir koji iz Njega izlazi. Iz Njega koji je Onaj Koji jest, i Koji je Knez Mira i Koji je, da bi ljudima dao mir pomirenja s Bogom, došao na Zemlju da, On Koji je vječno Biće, uzme tijelo, krv i dušu da ih sjedini sa Svojim Božanstvom u jednu osobu, da izvrši savršenu Žrtvu koja je umirila Oca. Savršenu jer je Žrtva koja je žrtvovana da izbriše grijeh Čovječanstva i uvredu što ju je ono nanijelo Bogu, svome Stvoritelju, bila pravo Tijelo, da bi mogla biti žrtvovana, i Tijelo nevino i čisto, ali je bila i pravi Bog. Stoga je Njegova Žrtva bila savršena, i sposobna i dovoljna da spere Ljagu i da vrati Milost, i da nas opet učini građanima Kraljevstva Božjega i slugama, ne po robovanju, nego po duhovnom svećeništvu, koje služi i štuje Boga, i radi da se Njegovo Kraljevstvo širi i da nebrojene duše idu k Svjetlosti i Životu. K onome Životu koji je besmrtan i za uskrsla tijela pravednikâ. Da to može biti istina, posvjedočio nam je sâm Svojim Uskrsnućem, nakon što je bio ubijen, On Živući, postavši tako ‘Prvorođenac među mrtvima’, među onima koji će u posljednji dan opet uzeti tijelo kojega su se za tisućljeća, stoljeća ili godine bili lišili, da i s njime, koje je bilo predmetom kušnje, borbe i pobjede na zemlji, uživaju neizrecivo blaženstvo poznavanja Boga i Njegovih savršenstava.

Od Gospodina Isusa Krista (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac,
primila u viziji i u svojim bilješkama zapisala Marija Valtorta (objavljeno u knjizi ‘Apokalipsa’) 

Spread the Truth