‘Moljenjem’ je naznačen razgovor sa Bogom i Otkrovenje…

‘On će se moliti za tebe’ (Postanak 20:7) znači da će na taj način biti otkriveno. Ovo je jasno iz značenja ‘moljenja’. Sama po sebi molitva je razgovor sa Bogom i istovremeno unutarnje viđenje stvari za koje se moli. Odgovor na to je nešto nalik uplivu u percepciju ili misao čovjekova uma, što rezultira u izvjesnom otvaranju njegovih unutrašnjosti spram Boga. Ali doživljaj varira sukladno čovjekovom stanju i sukladno suštini onog (= u smislu: ma što bilo ono) za što on moli. Ako njegova molitva izvire iz ljubavi i vjere, i ako su one stvari za koje se moli u potpunosti božanstvene i duhovne prirode, nešto poput otkrovenja je prisutno unutar njegove molitve što sebe očituje u osjećaju molitelja u obliku nade, utjehe, ili neke unutarnje radosti. To je razlog zašto ‘moljenje’ u unutrašnjem (duhovnom) značenju znači ‘biti otkriveno’. Ovdje je takvo značenje utoliko prikladnije (greater) budući je tu prorok onaj koji će, kako je rečeno, moliti, a ‘prorokom’ je naznačen Gospod, čija molitva nije bila ništa drugo nego unutarnji govor Božanstvu, i istovremeno otkrovenje. Da se dogodilo otkrovenje kada je On molio je očigledno u Luki:

‘Nakon što se Isus krstio i dok je molio, nebo se otvorilo.’  Luka 3:21.

U istom Evanđelju:

‘Povevši Petra, Ivana i Jakova sa Sobom, Isus uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled Mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.’   Luka 9:28, 29.

Također u Ivanu, On reče dok se molio:

‘Oče, proslavi ime Svoje! Uto dođe glas s neba: Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti!’

Ivan 12:28.

Ovdje je očigledno kako se moljenje Gospoda sastojalo u razgovaranju sa Božanstvom i istovremeno u otkrovenju.

E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2535’