Razgovor kojeg je E.Swedenborg na nebu vodio sa određenim sotonama u svezi postojanja Boga

Drugo spomena vrijedno iskustvo:

Jednog jutra sam, probudivši se iz sna, a dok sam meditirao u mirnoći ranog svjetla prije svanuća, ugledao kroz prozor, tako reći, bljesak munje, i trenutno mi se učinilo kako sam čuo udar groma. Dok sam se pitao što bi tome mogao biti uzrok, čuo sam sa neba kako su nedaleko odavde bili neki duhovi koji su žestoko raspravljali o Bogu i prirodi; i da su bljesak svjetla koji je naličio munji i zvuk poput groma bile korespondencije, i posljedično tome pričine koje su se izdizale iz sukoba argumenata, na jednu stranu za Boga, a na drugu za prirodu. Razlog za ovu duhovnu borbu je bio ovaj: U paklu su bile neke sotone koji su jedan drugome govorili: ‘Kad bi nam samo bilo dozvoljeno pričati sa anđelima nebeskim; jer mi bi vrlo jasno dokazali da je ono što oni nazivaju Bogom, ishodištem svih stvari, priroda; i posljedično da je ‘Bog’ riječ bez značenja osim ako se pod time ne misli na prirodu.’ Pošto su ove sotone vjerovale u to sa svim svojim srcem i dušom te su gorljivo željeli pričati sa anđelima nebeskim, bilo im je dozvoljeno uspeti se iz kaljuže i mraka paklenog i razgovarati sa dva anđela koji su se onda [2] spustili sa neba. Oni su se susreli u svijetu duhova, koji je na sredini između neba i pakla. Kada su sotone ugledali anđele pohitali su ka njima, uzvikujući glasom koji je bio ispunjenim jarošću: ‘Da li ste vi anđeli nebeski koje nam je dozvoljeno susresti poradi rasprave o Bogu i prirodi? Vi se nazivate mudrima pošto priznajete Boga; ali, oh, kako ste samo priprosti! Tko je vidio Boga? Tko razumije što Bog jest? Tko može zamisliti da Bog vlada, i da Može rukovoditi svemirom i svime u njemu? Tko osim najnižih i najpriprostijih ljudi priznaje ono što niti vidi niti razumije? Što je očiglednije nego da je priroda sve u svemu? Jer zar nije priroda jedino što vidimo sa našim očima, čujemo sa našim ušima, mirišemo sa našim nosnicama, kušamo sa našim jezicima, te dodirujemo i osjećamo sa našim rukama i tijelima? Zar nisu naša tjelesna osjetila svjedoci istine? Tko se putem njihovih dokaza ne može zakleti da je to tako? Zar nije naše disanje, uz pomoć kojeg naše tijelo živi, svjedok, jer zar nije priroda ono što udišemo? Zar nisu naše i vaše glave u prirodi? Odakle dolazi upliv u vaše misli ako ne iz nje? Ako bi ona bila otklonjena da li bi uopće mogli razmišljati? I oni još puno toga rekoše što je vodilo u istom pravcu.

[3] Kada su anđeli čuli sve ovo odgovoriše: ‘Vi govorite na ovaj način pošto ste samo čulni. Svi koji su u paklu imaju njihove misli uronjene u tjelesna čula, iznad kojih nemaju moći uzdići njihove umove: mi vas prema tome ispričavamo. Život zla i posljedično tome vjerovanje u ono što je neistinito su zatvorili unutrašnjosti vaših umova, tako da je bilo kakvo uzdignuće iznad onog što je čulno u vama nemoguće, osim u stanju koje je udaljeno od životnih zala i neistinosti vjere. Jer sotona, baš kao i anđeo, ima moć razumjeti istinu kada ju čuje; ali ju ne zadržava, pošto zlo uništava istinu i uvodi neistinu. Mi percipiramo, međutim, kako ste sada u stanju udaljenom od zla, i stoga možete razumjeti istinu koju govorimo. Pratite stoga ono što ćemo reći.’ Onda su nastavili: ‘Vi ste jednom živjeli u prirodnom svijetu i umrli ste tamo, i sada ste u duhovnom svijetu. Prije toga niste znali ništa o životu nakon smrti? Zar ga ranije niste negirali, izjednačavajući tako sebe sa zvijerima? Da li ste tada imali ikakvo znanje o nebu i paklu, ili o svjetlu i toplini ovog svijeta, ili o činjnici da više niste unutar prirodne sfere, već iznad nje? Jer ovaj svijet sa svime u njemu je duhovan, a duhovne stvari su daleko iznad prirodnih stvari da čak ni najmanja stvar u prirodi, u kojoj ste bili, ne može doći u ovaj svijet. Ali, pošto ste vjerovali da je priroda bog ili božica, vi također vjerujete da su svjetlo i toplina ovog svijeta svjetlo i toplina prirodnog svijeta; što je daleko od istine, jer prirodno svjetlo je ovdje tama, a prirodna toplina hladnoća. Vi niste znali ništa o Suncu ovog svijeta, iz kojeg proizlaze naše svjetlo i toplina. I niste znali da je ovo Sunce čista ljubav, a da je sunce prirodnog svijeta čista vatra, odakle priroda postoji i opstoji; dok iz Sunca nebeskog, koje je čista Ljubav, sâm život, koji je Ljubav i Mudrost, postoji i opstoji; i posljedično tome da je priroda, koju vi smatrate za boga ili božicu, [4] apsolutno mrtva. Uz pravu pratnju se sa nama možete uzdići do neba, i sa sličnom pratnjom se mi možemo spustiti sa vama u pakao. U nebu se mogu vidjeti veličanstvene i prekrasne stvari, ali u paklu stvari ogavne i ružne. Razlog za tu razliku je da u nebu svi obožavaju Boga, ali u paklu obožavaju prirodu; a veličanstvene i prekrasne stvari na nebu su korespondencije osjećaja ljubavi dobra i istine, a ogavne i ružne stvari u paklu su korespondencije osjećaja ljubavi prema zlu i neistini. Prosudite onda iz svih ovih razmatranja da li je Bog ili priroda sve u svemu.’ Na ovo su sotone odgovorile: ‘U stanju u kojem se trenutno nalazimo mi iz onog što smo čuli možemo zaključiti kako postoji Bog; ali kada užitak zla zaposjedne naš um mi ne vidimo ništa osim prirode.’

[5] Dva anđela i sotone su stajali nedaleko od mene, tako da sam ih mogao vidjeti i čuti; I gle! Oko njih sam ugledao mnoge koji su u prirodnom svijetu bili na glasu zbog njihove učenosti. Bio sam iznenađen promatrati kako su ti učenjaci stajali sada blizu anđela a sada blizu sotona i slagali su se sa onima pored kojih su stajali; bio sam obaviješten da je promjena u položaju kojeg su zauzimali naznačavala promjenu u njihovom stavu uma, koji se sada slagao sa onima na ovoj strani, a zatim sa onima na drugoj, jer oni su bili prevrtljivi u svojoj vjeri poput Vertumnusa, boga promjene; i anđeli su nastavili: ‘Reći ćemo vam nešto što ćete teško povjerovati. Mi smo jednom gledali dolje u one na zemlji koji su bili slavljeni zbog svoje učenosti, i otkrili da je od njih 1000, 600 bilo za prirodu a ostatak za Boga. Štoviše, potonji su bili za Boga, ne iz bilo kakvog razumijevanja stvari, već samo zato jer su često ponavljali, od onog što su čuli, da je priroda od Boga; pošto često ponavljanje iz sjećanja u memoriji, a ne istovremeno iz inteligentne misli, potstiče određenu vrstu vjere.’

[6] Nakon toga je sotonama bila osigurana zaštita, i oni su se u društvu dva anđela uzdignuli do neba, i ugledali njegovu veličanstvenost i raskoš. Dok su bili tako prosvjetljeni nebeskim svjetlom, priznali su da postoji Bog, i da je priroda bila stvorena kako bi bila servilna životu koji je iz Boga, i da je priroda u sebi mrtva, i da ne čini ništa od sebe, već je pokretana životom. Nakon što su vidjeli ove stvari, i razumjeli ih, spustili su se; i kako su sišli, njihova ljubav prema zlu se vratila, zatvarajući njihovo razumijevanje prema onome što je gore, a otvarajući ga prema onome što je dolje, Onda se iznad njega pojavila tako reći cerada, koja je bljeskala paklenom vatrom, zasjenjujući ga; i odmah su njihova stopala dodirnula zemlju, koja se otvorila ispod njih i oni su ponovno potonuli dolje gdje su se nalazili njima slični.

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 77’