Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Da li je čovjek opravdan vjerom bez da vrši djela Zakona (= ljubavi prema bližnjem)? (E. Swedenborg)

Print Friendly, PDF & Email

Da li je čovjek opravdan vjerom bez da vrši djela Zakona (= ljubavi prema bližnjem)?

506. Četvrto duhovno iskustvo:

Vidio sam (ili ‘pojavila su se’) u duhovnom svijetu dva stada, u jednom su bile koze a u drugom ovce. Pitao sam se tko su bili ti ljudi, pošto sam znao da, kada se u duhovnom svijetu vide životinje, to uistinu nisu životinje, već korespondencije osjećaja i iz tih osjećaja proizašlih misli u prisutnih ljudi. Stoga sam se približio, i kako sam prilazio, životinjska sličnost je nestala (ili ‘životinjske forme su nestale’), i umjesto njih sam ugledao ljudska bića (ili ‘i umjesto njih su se mogli vidjeti ljudi’). I postalo je jasno/očigledno kako su oni koji sačinjavaju stado kozâ oni (ljudi) koji su se(be) uvjerili/potvrdili u doktrini o opravdavanju samo sa vjerom, dok su oni koji su sačinjavali stado ovaca bili oni koji su vjerovali kako su ljubav prema bližnjem i vjera jedno, baš kao što su dobro i istina jedno.

[2] Zatim sam govorio sa onima koji su izgledali kao koze i rekoh: ‘Zašto ste se tako sastali/okupili?’ Većina od njih su bili svećeničkog reda, i ponosni na svoj ugled zbog učenosti/znanja, pošto su poznavali tajne (čovjekova) opravdavanja samo sa vjerom.

Oni rekoše kako su se sastali da bi održali savjet (= da bi vijećali), pošto su čuli kako (neki tvrde da) je Pavlova izjava ‘Kako je čovjek opravdan (ili ‘se čovjek opravdava’) samo sa vjerom bez djela određenih zakonom (= bez djelâ zakona; Rimljanima 3:28)’ bila krivo shvaćena (= nije bila shvaćena na pravi način). Jer (tvrdilo se) Pavle na tom mjestu pod ‘vjerom’ nije mislio na vjeru sadašnje crkve, što je vjera u tri Božanske osobe od vječnosti, već na vjeru u Gospodina Boga, Spasitelja Isusa Krista; također da pod djelima koja određuje zakon‘ (= djelima zakona) on nije mislio na djela koja određuje/propisuje zakon Deset Zapovijedi, već na djela Mojsijevog zakona, koji je propisan za Židove; stoga da su iz/na osnovu krivog/lažnog tumačenja ovih nekoliko riječi ljudi izvukli/ustanovili dva čudovišno kriva/neistinita zaključka, prvi, da vjera (tamo) predstavlja (ili ‘da je Pavle tamo mislio na’) vjeru sadašnje crkve, i drugi, da djela (tamo) predstavljaju ona (ili ‘da je Pavle tamo mislio na’) djela propisana zakonom Deset Zapovijedi. Sasvim je jasno/očigledno (oni tvrde) da je Pavle mislio na djela propisana Mojsijevim zakonom, koja su bila namjenjena Židovima, a ne djela Deset Zapovijedi, iz onog što je on rekao Petru,  kojeg je kritizirao/optužio zbog toga što je pratio Židovske običaje, iako je znao da se ‘Nitko ne opravdava djelima koja propisuje zakon, već vjerom Isusa Krista (Galaćanima 2:14-16).’ Vjera Isusa Krista je vjera (ili ‘predstavlja vjeru’) u Njega i od Njega (kao što se može vidjeti gore u 338). A pošto je pod ‘djelima koja propisuje zakon’ Pavle razumio djela propisana Mojsijevim zakonom, on je napravio razliku između zakona vjere i zakona djelâ, i između Židova i pogana, ili između ‘obrezivanja’ i ‘ne-obrezivanja’. ‘Obrezivanje’ ovdje predstavlja Židove, kao i svugdje drugdje. Štoviše, Pavle završava sa ovim riječima:

‘Ukidamo li tako/onda vjerom zakon? Daleko od toga, naprotiv, tim zakon utvrđujemo (govoreći to u svezi sa prethodno rečenim = u jednom stavku).’  Rimljanima 3:27-31

On također kaže u prethodnom poglavlju:

‘Neće, dakle, pred Bogom biti opravdani/pravedni oni koji slušaju zakon, nego će oni biti priznati opravdanima/pravednima (= opravdat će se oni) koji vrše zakon.’   Rimljanima 2:13

On na drugom mjestu kaže:

‘Bog će svakoga nagraditi prema njegovim djelima.’  Rimljanima 2:6

I opet:

‘Jer nam se svima treba pojaviti pred sudom Kristovim, da svaki primi što je zaslužio: nagradu ili kaznu, već prema tome što je za zemaljskoga života činio.’    2 Korinćanima 5:10

Pored drugih stavaka u njegovim spisima. Iz svega ovoga je jasno kako je Pavle odbacio vjeru bez dobrih djela, baš kao i Jakov (Jakovljeva 2:17-26).

[3] Daljnji dokaz da je Pavle pod djelima koja su propisana zakonom mislio na Mojsijev zakon se može izvući iz činjenice da se u Mojsijevim knjigama svi pravilnici/statuti koji su zapisani za Židove nazivaju ‘zakon’, i prema tome su to ‘djela koja propisuje/određuje zakon (ili ‘djela određena zakonom’); npr. (prijevod u Hrvatskoj Bibliji na mjestima koja slijede ne prati originalni tekst, naime hebrejska riječ hrwt towrah to-raw’ ili hrt torah to-raw’ nedvojbeno ima samo jedno značenje i to – Zakon; Hrvatska Biblija na svim ovim mjestima daje krive prijevode te riječi, naime ‘obred’, ‘propis’ ili ‘odredba’!):

‘Ovo je zakon žrtve prinosnice.’  Levitski Zakonik 6:14, 18 na dalje

‘Ovo je zakon žrtve-paljenice, prinosnice, okajnice, naknadnice i posvetnice.’  Levitski Zakonik 7:37

‘Ovo je zakon koji se odnosi na zvijeri i ptice.’  Levitski Zakonik 11:46 na dalje

‘Ovo je zakon za ženu koja rodi dijete, sina ili kćer.’  Levitski Zakonik 12:7

‘Ovo je zakon za gubu.’  Levitski Zakonik 13:59; 14:2, 32, 54, 57

‘Ovo je zakon za čovjeka koji ima izljev.’  Levitski Zakonik 15:32

‘Ovo je zakon u slučajevima ljubomore.’  Brojevi 5:29, 30

‘Ovo je zakon za Nazirejca.’ Brojevi 6:13, 21

‘Ovo je zakon čišćenja.’ Brojevi 19:14

‘Ovo je zakon u svezi crvene krave.’ Brojevi 19:2

‘Ovo je zakon za kralja.’  Ponovljeni Zakon 17:15-19

U stvari, cijela se Mojsijeva knjiga naziva ‘Knjiga Zakona‘ (Ponovljeni Zakon 31:9, 11, 12, 26; također u Luki 2:22; 24:44; Ivanu 1:45; 7:22, 23; 8:5).

[4] Oni su nastavili govoriti (ili ‘tome su također dodali’) kako su u Pavlovim zapisima vidjeli da bi ljudi trebali živjeti u skladu sa Zakonom Deset Zapovijedi, i da se zakon ispunjava kroz ljubav prema bližnjem (Rimljani 13:8-11); i da je on također rekao da ‘Postoje tri stvari, vjera, nada i ljubav prema bližnjem, i od njih je najveća ljubav prema bližnjem (1 Korinćani 13:13).’ Stoga je jasno kako on nije na prvo mjesto postavio vjeru. Oni su rekli kako su ove teme razlog zbog kojeg su se oni okupili na raspravu.

Ja sam se međutim, da ih ne bi uznemiravao, povukao; i onda su oni opet sa udaljenosti izgledali poput koza, ponekad kao da leže a ponekad kao da stoje, ali su okrenuli svoja leđa stadu ovaca. Kada su raspravljali, izgledalo je kao da leže, dok su pri donošenju odluka/zaključaka stajali na nogama. Ja sam svoj pogled imao fiksiran na njihove rogove, i sa iznenađenjem sam primjetio da su jednom rogovi na njihovim čelima izgledali usmjereni prema naprijed i gore, a drugi puta su se pak savijali prema njihovim leđima da bi se konačno u potpunosti okrenuli prema nazad. Onda su se oni iznenada okrenuli ka stadu ovaca, ali su i dalje izgledali poput koza. Stoga sam ponovno otišao do njih te ih zapitao: ‘Što (radite) sada?’ Oni su odgovorili kako su donijeli odluku/zaključak da jedino vjera stvara dobra djela ljubavi prema bližnjem, kao što stablo proizvodi plod.

Onda se čuo udar groma, i bljesak munje se vidio kako dolazi od gore. Nakon toga se pojavio jedan anđeo, koji je stojeći između dva stada, vikao stadu ovaca: ‘Ne slušajte ih. Oni nisu odbacili svoju prijašnju vjeru, koja je da samo vjera donosi opravdanje i spasenje (= koja je da samo vjera opravdava i spašava), a da prakticiranje ljubavi prema bližnjem ne igra nikakvu ulogu (ili ‘tome ništa ne doprinosi’). Niti je vjera stablo; čovjek je stablo (ili ‘vjera nije stablo, već je čovjek stablo’). Pokajte se i gledajte u Gospodina, i onda ćete imati vjeru; prije toga, vjera koju imate nije vjera koja u sebi ima ikakvog života.

Onda su se koze, čiji su rogovi bili savitnuti unatrag, željele pridružiti/približiti ovcama. Ali je anđeo koji je stajao između njih podijelio ovce na dva stada; zatim je rekao onima na lijevoj strani: ‘Idite i pridružite se ovcama; ali vas upozoravam, vuk dolazi, koji će ih ugrabiti, i vas zajedno sa njima.’

[5] Nakon što su dva stada ovaca bila razdvojena, a oni na lijevoj strani čuli anđelove prijeteće riječi, oni se međusobno pogledaše i rekoše: ‘Popričajmo sa našim prijašnjim pratiocima/drugovima.’ Nakon toga je stado koje je bilo na lijevoj strani govorilo sa stadom na desnoj strani rekavši: ‘Zašto ste napustili naše pastire? Zar nisu vjera i ljubav prema bližnjem/milosrdnost jedno, kao što su stablo i njegovi plodovi jedno? Jer stablo se kroz svoje grane (ili ‘putem svojih grana’) širi sve do voća; Otrgnite od grane onaj dio kroz kojeg stablo neprestano utječe u plod, zar neće plod propasti, i sa plodom i svo sjeme koje je trebalo izrasti u novo stablo? Pitajte naše svećenike zar to nije tako?’

Zato su oni pitali svećenike, koji su gledali okolo u druge, a oni su im namigivali da bi ih dobili da kažu kako su dobro govorili. Nakon toga svećenici odgovoriše: ‘Dobro ste govorili, ali što se tiče širenja vjere (= toga da se vjera nastavlja) u dobra djela, kao što se stablo nastavlja u svoje plodove, mi znamo mnoge tajne koje se ne smiju otkriti na ovom mjestu. Na lancu ili koncu koji povezuje vjeru i ljubav prema bližnjem ima mnogo čvorova, i jedino mi svećenici, smo ih u stanju odriješiti.

[6] Onda se jedan od svećenika, koji je pripadao desnom stadu ovaca, ustao i rekao: ‘Oni su vama rekli da je to tako, ali oni svojima kažu da to nije tako, pošto oni drugačije misle  (ili ‘jer oni ne misle ono što govore’).’ ‘Na koji način oni onda misle?’ drugi su pitali; ‘Zar ne misle onako kako naučavaju?’

‘Ne’, on odgovori, ‘oni misle da svako dobro ljubavi prema bližnjem, koje se naziva dobrim djelom, koje je čovjek učinio poradi spasenja i vječnog života, ni najmanje nije dobro, pošto vršeći samo djelo osoba želi sebe spasiti (ili ‘zbog toga što je čovjekova želja da sebe spasi djelom koje sam počinjava’), polažući pravo na (ili ‘pripisujući tako sebi’) pravednost i mjerilo/zaslugu Spasitelja. Oni misle da je ovo istinito za svako dobro djelo (ili ‘oni tvrde da stvari tako stoje sa svakim dobrim djelom’) u kojem je čovjek svjestan svoje vlastite slobodne volje. Oni prema tome misle (= tvrde, dokazuju) da uopće ne postoji (ili ‘da ne postoji nikakva’) veza između vjere i ljubavi prema bližnjem, i da se vjera čak ni ne osigurava i čuva dobrim djelima.

[7] Ali oni koji su pripadali lijevom stadu rekoše: ‘Ti govoriš laži da bi ih optužio. Zar nam oni otvoreno ne propovijedaju ljubav prema bližnjem i njezina djela, koja nazivaju djela vjere (works of faith)?’

‘Vi ne razumijete njihove propovijedi,’ on odgovori; samo svećenik koji je prisutan ih može shvatiti i razumijeti. Ono što oni imaju na umu (ili ‘ono što oni pod time misle’) je samo moralna ljubav prema bližnjem, i njezina civilna i politička dobra djela. Oni ta(kva) djela nazivaju djela vjere, ali to ona zasigurno nisu, jer ih i jedan ateist također može vršiti isto tako dobro i u istom obliku. Prema tome oni jednoglasno kažu da nitko nije spašen bilo kakvim djelima, već jedino sa vjerom. Poslužimo se usporedbom da bi ovo ilustrirali. Oni kažu da stablo jabuke stvara jabuke, ali da ako čovjek čini dobro da bi se spasio, baš kao što stablo neprestanim širenjem od sebe stvara jabuke, (on)da su jabuke iznutra gnjile i prepune crviju. Oni isto tako kažu da vinova loza stvara grožđe, ali ako bi čovjek činio duhovna dobra djela kao što vinova loža stvara grožđe, on bi stvarao gorko/divlje grožđe.’

[8] Onda su pitali: ‘Što su za njih dobra (ili ‘koja je onda priroda njihovih’) djela ljubavi prema bližnjem, koja su plodovi vjere?’

On je odgovorio, ‘Oni ih smatraju, možda, za nešto neperceptibilno, smješteno negdje u blizini vjere, ali bez ikakve veze sa njom, poput čovjekove sjene, koja ga slijedi kada on gleda prema suncu, i koju ne može vidjeti dok se ne okrene oko sebe.’ Ili bi prije mogao reći da su poput konjskih repova, koji se u današnje vrijeme na mnogim mjestima skraćuju/odrežu, pošto ljudi kažu: ‘Kakve koristi od njih? Oni ne služe ničemu, i ako ostanu priljubljeni uz konja, oni se lako isprljaju.’

Čuvši ovo, netko je u stadu na lijevoj strani postao ozlojađen te reče: ‘Zasigurno mora postojati neka veza/povezanost, jer kako bi se inače ta djela mogla zvati djela vjere? Moguće da su dobra djela ljubavi prema bližnjem uvedena od strane Boga u čovjekovo voljno djelovanje, recimo, putem nekog osjećaja, neke težnje, poticanja ili zanimanjem volje putem tihe percepcije u mislima i tako nagovaranjem, putem kajanja i stoga savješću, i otuda nagovaranjem (urge therefrom), poslušnošću Zapovijedima (= 10 Zapovijedi), kakvu imaju/im ukazuju dijete ili mudar čovjek, ili putem nekih sličnih sredstava. Inače, kako se mogu zvati/nazivati plodovi(ma) vjere?

Na ovo je svećenik odgovorio, ‘I ne mogu; jer i ako kažu da se bilo što događa putem tih sredstava, oni ipak pune svoje prodike riječima koje dokazuju da takva djela nisu od vjere. Ipak postoje neki koji naučavaju takva djela, iako kao znak vjere, a ne kao sponu koja vjeru povezuje sa ljubavlju prema bližnjem. Postoje neki, međutim, koji su smislili teoriju o povezivanju uz pomoć Riječi.’

Na to su neki rekli, ‘Zar to nije način kako je uspostavljena veza?’ Ali je on odgovorio, ‘To nije ono što oni misle, već (oni zamišljaju) da se to događa samo slušanjem Riječi. Jer oni tvrde/drže kako je cijela čovjekova racionalna i voljna sposobnost u stvarima koje se tiču vjere nečista i da traži zaslugu (ili ‘i zaprljana osjećajem zasluge’ = čovjek misli da je on zaslužan), pošto u duhovnim stvarima čovjek više nije u stanju razumijeti ili željeti ništa, djelovati ili kooperirati, ne više od klade.’

[9] Međutim, kada je jedan od njih čuo da se vjeruje kako je čovjek ovakav u svim stvarima koje se tiču vjere i spasenja, on reče: ‘Čuo sam kako netko govori: ‘Posadio sam vinograd. Sada ću se napijati vina dok se ne napijem.’ Ali drugi ga je čovjek zapitao: ‘Da li (ili ‘zasigurno’) ćeš vino piti iz svog vlastitog vrča koristeći se svojom vlastitom desnom rukom?’ ‘Ne’, on reče, ‘Ja ću piti vino iz nevidljivog vrča i uz pomoć nevidljive ruke.’ ‘Onda se’, reče/odgovori drugi čovjek, ‘zasigurno nećeš napiti.’

Nešto kasnije je isti čovjek rekao: ‘Molim te saslušaj me. Ja ti savjetujem da piješ vino koje dolazi iz razumijevanja Riječi (= Riječi koja je shvaćena). Zar ne znaš da je Gospodin Riječ? Zar nije Riječ od Gospodina? Zar on nije prema tome u njoj? Ako stoga (ili ‘posljedično tome’) činiš dobro iz Riječi, zar ga ne činiš iz/od Gospodina, u skladu sa Njegovim riječima i Njegovom voljom (ili ‘iz/od Njegovih riječi i Njegove volje’)? I ako onda gledaš u Gospodina, On Sam će te voditi i naučavati, a ti ćeš sam činiti to dobro iz/od Gospodina. Zar itko tko čini nešto po Kraljevoj riječi i uz njegovo ovlaštenje, može reći: ‘Ja činim ovo u skladu sa mojim vlastitim riječima ili ovlastima, i svojom vlastitom voljom.’

[10] Nakon toga se okrenuo svećenstvu i rekao: ‘Vi svećenici Božji, ne zavodite stado u stranu.’ Kada su čuli ove primjedbe većina stada koje je bilo na lijevoj strani je otišla i pridružila se stadu na desnoj strani.

Onda su neki od svećenika počeli govoriti: ‘Mi smo čuli stvari koje nismo nikada prije čuli. Ali mi smo pastiri, i mi nećemo napustiti ovce.’ I oni također odoše, i rekoše: ‘Ovaj čovjek je rekao istinu. Kako netko tko djeluje iz/od Riječi, stoga od/iz Gospodina, u skladu sa Njegovim riječima i Njegovom voljom, može reći: ‘Ja to činim od sebe?’ Zar itko tko nešto čini na Kraljev zahtjev, u skladu sa njegovim riječima i njegovom voljom, kaže: ‘Ja to činim od sebe?’ Mi sada vidimo Božansku Providnost, i zašto veza između vjere i dobrih djela, koju prepoznaju pripadnici crkve, nije bila otkrivena/pronađena. Ona nije mogla biti otkrivena/pronađena, jer ne bi mogla postojati; pošto nije bilo vjere u Gospodina, koji je Riječ, i stoga nije ni bilo vjere koja dolazi iz Riječi.’

Ali ostali svećenici, koji su pripadali stadu ovaca, odoše mašući svojim šeširima i vičući: ‘Samo vjera, samo vjera, živjela samo vjera.’

 E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 506’ 

Spread the Truth