ČOVJEK JE ODREĐEN ZA DUHOVNU NEOVISNOST. SLIJEPA I AUTORITATIVNA VJERA – SU SUD NAD ČOVJEKOM (ILI ‘OSUĐUJU ČOVJEKA/ODUZIMAJU ČOVJEKU SLOBODU’)
Stranac (Gospodin) je, čuvši Enochovu želju, izgledao zaprepašten te mu stoga reče:
2. ‘Dragi Enoch, to je vrlo mudro sa stvoje strane; jer ti ćeš, jednom kada čuješ moju presudu (ili ‘moj zaključak’), puno lakše donijeti/izreći svoju, posebice što ona na kraju od tebe neće zahtjevati ništa više do li DA ili NE.
3. ‘Ali onda se pojavljuje pitanje da li će na taj način itko profitirati.
4. ‘Naime, čovjeka nije ni u jednoj stvari tako lako ‘zapričati/zavrnuti/preveslati’ (talked around) kao u onoj kada on sam ne razumije stvari koje govori.
5. ‘Jer u tom slučaju (ili ‘na taj način’) on ili prihvaća presudu/zaključak iz neznanja ili pak zato što vjeruje u autoritet govornika, a na taj način on nikad sam neće doći do zaključka (ili ‘svog mišljenja’).
6. ‘A to ne znači ništa drugo do sputavati neovisnost svoga vlastitog duha, čime čovjek postaje mehanički duh druge osobe ili pak stavlja na stranu svoj vlastiti život zbog jednog stranog, lažnog života.
7. ‘Ja vam ovo govorim iz svog vlastitog iskustva tako da ne bi dozvolili da vas ‘zapričam’, nego da prihvatite samo ono što vam ima potpunog smisla: stoga vi ne bi trebali prihvatiti ni jedan jedini slog u kojeg samo trebate vjerovati bez da ste istog prije toga dobro razumjeli u vašem umu.
8. ‘Ne postoji gore stanje za slobodnog čovjeka od slijepe vjere (a čovjek je stvoren da postane potpuno slobodno bogoliko biće ili Dijete Božje; slijepa vjera se stoga direktno kosi sa ovim glavnim ciljem Božjeg stvaranja); jer takva vjera prouzrokuje/izaziva istinsku smrt (ili ‘istinsko usmrćivanje’) duha.
9. ‘Tko god slijepo vjeruje je istovremeno duh osuđen od strane nekog ambicioznog brata.
10. ‘Ako je već sud živog Boga smrtonosan, u kolikoj mjeri to mora biti slučaj sa o-sudom mrtvog čovjeka ili pak onog koji u sebi ima (ili ‘posjeduje’) samo lažan život.
11. ‘Pazite, iz ovog razloga je osobno/vlastito mišljenje – bilo ono i najsiromašnije/najlošije – puno bolje od onog koje je usvojeno samo kroz vjeru, a o čijoj istinitosti čovjekov duh, koji mora biti slobodan, nema druge garancije osim propovjednikova autoriteta i mlake sigurnosti koju mu pruža njegova vlastita glupost.
12. ‘A sve to je zasigurno odvratno u Božjim očima; jer Bog je stvorio čovjeka za slobodan život a ne da bi bio ljeni glasnik nekog ambicioznog propovjednika koji je uz to sebičan sudac ljudskih srdaca koja su stvorena da bi bila slobodna.
13. ‘I zato, ako od mene dobiješ ono što si tražio pošto ti ja želim učiniti (tu) uslugu, nemoj od toga više prihvatiti/usvojiti do li ono što nakon kraćeg temeljitog proučavanja možeš smatrati svojim vlastitim mišljenjem.
14. ‘Jer ako ti netko kaže: ‘Učini to ili to!’, a ti to izvršiš bez da si se imalo potrudio spoznati zašto to činiš i koja je tome krajnja svrha, ti si već postao oruđe/alat volje drugog čovjeka, dozvolivši na taj način sud nad sobom. Ako, bilo kako bilo, ti najprije ispitaš namjere svoga brata i, nakon što si u svoj slobodi pronašao u sebi krajnju svrhu, koja je uz to još i izuzetno vrijedna pošto se temelji na ljubavi, i onda nakon toga učiniš ono što te tvoj brat zamolio, ti si na taj način djelovao kao slobodan čovjek i istinsko Dijete Božje, a ne kao stvorenje pod sudom.
15. ‘Jer ovo je po mom mišljenju silna razlika između istinskog Djeteta Božjeg i stvorenja, (riječima) da će djeca biti spontano aktivna u Bogu, njihovom Ocu, i da će biti savršena kao što je On savršen, jer oni su Njegov savršen odraz (image).
16. ‘Da li su kojim slučajem životinje sposobne za to?’ – O ne, one moraju uvijek ispunjavati volju svoga Stvoritelja; jer njihova priroda je kao takva već nositelj Stvoriteljeve volje. Ali sa ljudima, koji su stvoreni da postanu istinska Djeca Božja, je stvar sasvim drugačija.
17. ‘Njima je Božja volja objavljena/otkrita tako da oni istu mogu najprije pro-suditi sa svojim (ili ‘uz pomoć’) vlastitim slobodnim duhom kao jedinu pravednu i istinitu, prepoznati je te ju onda učiniti svojom vlastitom voljom i djelovati u skladu sa njom.
18. ‘Tko god prihvati otkrovenje i djeluje u skladu sa njime vjerujući da on to mora, taj je već osuđen (ili ‘pod sudom’). Jer on (kao takav) ne djeluje svojom voljom u skladu sa Božanskom voljom, već poput mašine; i on je, i ostaje, svejedno mrtav pošto ne mari za potpunu spoznaju onog (ili ‘o onome’) što od njega zahtjeva Božanska volja i njezin red, već, prepoznajući nešto slično Božanskoj volji putem sluha – najčešće kroz usta nekog hvalisavca -, on istu vrši bez da sudi Zašto i Kojom Svrhom (Why and Wherefore).
19. ‘Gledaj, to je onda (this is as such) čisto idolopoklonstvo; jer čovjek se na taj način osuđuje (ili ‘čovjek na taj način osuđuje samog sebe’) ili radije, dozvoljava da ga drugi osude – i stoga ubiju!
20. ‘I gledaj, to je onda također razlika između slobodnog života i života pod prisilom. Ali takav život (misli se na život pod prisilom) još nije smrt u grijehu (ili ‘smrt koja proizlazi iz grijeha’); jer grijeh je kada čovjek prepozna/spozna koji su putevi Božanskog reda (ili ‘što od njega zahtjevaju Božanske odredbe’), u onoj mjeri u kojoj su mu otkriti/objavljeni – i onda spontano djeluje u suprotnosti sa svojom ispravnom spoznajom (ili ‘ispravnim sudom’).
21. ‘Pazi, to je onda stvarna/prava smrt. Zašto? Zato što je grijeh težak/grub poremećaj Božanskog reda, kojeg ne može poremetiti nikakav sud, ali ovaj potonji sprječava/ometa slobodu duha.
22. ‘Pazi, dragi Enoch, ovo je moje mišljenje; ali sada ti također izreci i svoje tako da naposlijetku možemo donijeti ispravnu presudu bez koje ne možemo biti potstaknuti (animated) na ispravnu akciju. Ali jedino ako ti to želiš. Amen.‘
Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Božje Domaćinstvo – 2/151’ J.Lorber