Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Protiv religijskih dogmi (B. Dudde)

Print Friendly, PDF & Email

Protiv religijskih dogmi

‘Prihvaćanje religijske dogme bez pomnog ispitivanja i unutarnjeg uvjerenja je potpuno beskorisno za razvoj duše. Dogma je uvijek nepovoljna za dušu pošto je ljudsko biće spriječeno formirati mišljenje o religijskoj doktrini, pa ipak bez duboke promisli se nikakvo vjersko uvjerenje ne može postići.’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, Berthi Dudde dna. 9 Svibnja 1948, br. 4294

DUHOVNA PRISILA… PROTIV DOGMI I LJUDSKIH ZAPOVIJEDI

Vi ste u duhovnom ropstvu (ili ‘duhovno porobljeni’) sve dok vaši bližnji prisiljavaju vašu volju (= iznuđuju što trebate misliti), sve dok vam još nije dano/omogućeno pravo da donosite svoje vlastite slobodne odluke. Posljedično tome, Moja nakana za vas nikad ne može biti da budete pod prijetnjom vječne kazne ili da budete obavezni/prinuđeni prihvatiti ili odbiti što vam je propisano/određeno (ova Gospodinova objava se odnosi na ‘pakete vjerovanja’ koje dobije svaki novi član Rimokatoličke crkve i u čiji sadržaj on OBAVEZNO mora vjerovati = drugim riječima, U TOJ CRKVI ne postoji slobodna odluka da čovjek nešto iz tog ‘paketa’ prihvati jer se sa time slaže, a nešto pak ne jer se to kosi sa njegovim uvjerenjima ili njegovim VLASTITIM razumijevanjem istine!)… Vi bi trebali donijeti potpuno slobodnu odluku, pošto bi vaša slobodna volja trebala odlučiti, zato bi svaka pojedinačna osoba trebala donijeti svoju vlastitu odluku jer to odlučuje sudbinu duše nakon smrti. Ja Osobno vas neću prisiljavati, niti sam vam dao ijednu zapovijed koja bi mogla ograničiti vašu slobodnu volju… Jer čak i Moja zapovijed ljubavi zahtjeva vašu slobodnu volju, pošto ljubav ne može biti natjerana (ili ‘pošto se ljubav ne može prisiljavati’ = to je protiv Božanskog Reda Božanske Ljubavi!), što bi trebalo biti očigledno svakoj osobi. Ali jedino ljubav će razviti znanje o istini… I zato vi ljudi ne možete imati koristi kada je označeno/određeno (u) što trebate vjerovati, što trebate prihvatiti kao istinu… jer jedino osoba koja živi sa ljubavlju će biti sposobna (pr)ocijeniti/utvrditi da li će doktrine koje su vam dane korespondirati sa istinom… I tu (pr)ocjenu je svaka osoba sama obavezna poduzeti, ona ne smije biti spriječena u tome zabranom ili zapovjeđu… Jer potonje je ‘duhovna prisila’. Posljedica takve prisile je da ljudi žive po raznovrsnim lažnim (= koja zavode u krivu stranu) učenjima i neće se osobno potruditi pronaći svoj put iz straha od prijeteće ‘kazne’.

Svako ljudsko biće ima pravo na svoju slobodu mišljenja, i jedino njegova vlastita (pr)ocjena (ili ‘ono što je on sam pronašao/otkrio/zaključio i prihvatio u slobodnoj volji’) može rezultirati u sreći. Svaki dogmatski skup smjernica, bez obzira da li je (njegov sadržaj) istinit ili ne, je duhovna prisila (ili ‘duhovno prisiljavanje’). Ja vama ljudima neprestano nudim čistu istinu ali vas ne prisiljavam prihvatiti je… baš zbog toga što bi vi trebali donijeti vašu vlastitu slobodnu odluku za vrijeme vašeg zemaljskog života. A prisilne mjere su uvijek priznavanje slabosti, nemoći/nesposobnosti da se ljude natjera ostvariti cilj putem drugih sredstava.

Svatko tko Mi iskreno želi služiti (= na pravi način) bi trebao, sa puno ljubavi, pokušati privući ljudsku pažnju na dobrobit ispravnog razmišljanja i djelovanja. Opet i iznova bi im on trebao propovijedati Moje Evanđelje ljubavi, on bi na njih trebao urgirati da se vladaju u skladu sa ljubavlju ali bi se trebao suzdržati od svih prisiljavajućih mjera. On može tražiti od svojih bližnjih da opetovano slušaju objavu Božanske Riječi… on ih treba podsjetiti da to (u)čine dobronamjerno, ali on ih ne bi na to trebao prisiljavati pod prijetnjom Božanske kazne ili koristiti zapovijedi da bi ih prisiljavao… jer to nije u skladu sa Mojom voljom. Iz tog razloga se Ja ne mogu složiti sa crkvenim/duhovnim zakonima koje su odredili/donijeli ljudi koji svi samo tjeraju na izvršavanje obaveze ali često narušavaju/potkapaju voljno posvećivanje Meni… I Ja još manje mogu odobriti/priznati zabranu ispitivanja/razgledavanja literature drugih škola mišljenja… Pošto bi svakoj osobi također trebalo dozvoliti da razmatra/uzme u obzir svoju istinu, i ona će to također biti u stanju ako je iskrena u svojoj žudnji za istinom i traži/pita Mene za podršku/pomoć…

Sloboda mišljenja i slobodna volja su odlučujući za čovjekov uspješan zemaljski život, jer Ja jedino cijenim rezultate slobodne volje, dok sve što je bilo nametnuto/uvedeno kao obaveza ili ispunjenje zapovijedi ne vrijedi ništa pred Mojim očima. Svatko tko se trudi živjeti život ljubavi će također jasno prepoznati da je jedino ljubav odlučujući činbenik da bi ljudsko biće živjelo u istini… Onda će on također shvatiti da su sve zapovijedi postale bezvrijedne i ništavne pošto će blagonaklona/ljubavlju ispunjena osoba sama od sebe djelovati u skladu sa Mojom voljom. On će također znati da se svaka osoba mora sama sa sobom boriti tako da bi bila sposobna donijeti odluku baziranu na slobodnoj volji. Jer jedino ljubav je veza sa Mnom, Koji sam Ljubav Osobno, i čim on hoda zemaljskom stazom sa Mnom, zahvaljujući svom životu ljubavi, njegova volja je također usmjerena tako da više neće trebati nikakve ljudske zapovijedi… Što se Mene tiče vi ste uvijek slobodni… ali Moj neprijatelj će vas snažno pokušati steći za sebe. I pošto vas je on sâm nesposoban prisiliti on će to pokušati ostvariti kroz ljude koji mu pripadaju… Prema tome odbacite svu prisilu jer ona je uvijek obilježje onog koji vas namjerava iskvariti. AMEN

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, Berthi Dudde, dna. 13 Studeni 1957, br. 6967

***

DOGMA

Ako je čovjek iz/pripadnik određene škole mišljenja uveden/upoznat sa drugom, ako mu je ponuđena informacija koja osporava/proturječi njegovom znanju, to nije duhovni prekršaj (ili ‘duhovno nasilje’) sve dok je on sposoban prihvatiti ili odbiti ju u svojoj vlastitoj slobodnoj volji. Međutim, ako je on prisiljen na prihvaćanje putem zakona, ako je postavljen u kažnjivo stanje, to jest ako su, pod prijetnjom kazne, njegovo razmišljanje i djelovanje postali ograničeni, onda je to prekršaj/nasilje koje nikad ne može imati dobre posljedice za njegovu dušu. Prema tome, Moja Riječ bi se uvijek trebala propovijedati, ali nikad na silu nametati ljudima. Iz tog razloga je prenošenje/emisija čiste istine odgore djelo najčišće slobode volje koja uvijek dozvoljava neprosvjetljenoj osobi, ako je slušateljeva volja odbacivanja/odbijanja snažnija, mogućnost gledanja na nju kao na ljudsku tvorevinu. Svako ljudsko biće je sposobno prepoznati Božanski izvor ako je iskreno zainteresirano za čistu istinu i neprestan napredak svoje duše. U tom slučaju će mu s Moje strane također zasigurno biti dana sposobnost da prepozna istinu kao takvu, jer Moja je volja da misli ljudskog bića trebaju biti unutar kraljevstva istine i Ja ću mu osigurati svaku mogućnost da prepozna što je ispravno.

Ali Ja, Mene što se tiče, nikad neću nasilno utjecati na čovjekovu volju, prema tome Ja također ne odobravam to što su ljudi od strane drugih ljudi duhovno prisiljeni (= što im se nameće što MORAJU vjerovati) posredstvom učenja koja, u obliku dogme, obavezuju njihovo prihvaćanje ili su inače oni smatrani grešnicima. Ljudsko biće mora biti odgovorno za svaki prekršaj protiv Moje zapovijedi ljubavi ali ga Ja nikad neću kriviti ako ga njegov unutarnji osjećaj spriječava prihvatiti religijsku doktrinu, čak ako ona i korespondira sa istinom. Čak ni onda on sebe i dalje neće opteretiti sa grijehom, njegova žudnja za istinom još nije dovoljno duboka da mu dozvoli prepoznati istinu kao takvu. Međutim, prihvaćanje religijske dogme bez temeljnog proučavanja i unutarnjeg uvjerenja je potpuno bezvrijedno za razvoj duše. Dogma je uvijek nepovoljna za dušu pošto je čovjek bio spriječen formirati mišljenje o religijskoj doktrini, pa ipak bez dubokog razmišljanja se nikad ne može steći vjersko uvjerenje.

Ljudi zasigurno trebaju vođe ako sami od sebe ne teže ka produhovljavanju svoje duše; unatoč tome, mudri vodiči bi jedino trebali naučavati i na taj način pokušati stimulirati srce i intelekt pošto se povezanost sa Mnom, sa duhovnim kraljevstvom, mora ostvariti od strane svake osobe ponaosob. I staza do ovog cilja treba biti ukazana od strane Mojih predstavnika na Zemlji posredstvom širenja Moje Riječi. Oni bi uvijek trebali dozvoliti Meni da govorim i nikad ne dodavati svoje vlastite riječi, određivati zapovijedi ili uvoditi/nametati obaveze ljudima kao da je to zahtjevano s Moje strane… Ja dozvoljavam svakom čovjeku da zadrži svoju slobodu, i Ja sam jedino zainteresiran za neprekinuto/neprestano transmitiranje i širenje istine (ili ‘Moja briga je jedino neprekinuto/neprestano transmitiranje i širenje istine’). Svatko tko ju traži traži Mene i, zaista, Ja ću dozvoliti da Me on pronađe; ali svatko tko iskreno ne teži za istinom neće izvući nikakve dobrobiti niti od prihvaćanja religijskih doktrina, koje su mu predstavljene kao dogma i prema tome on vjeruje da ih ne smije odbaciti/odbiti.

Svako dogmatsko poučavanje/instrukcija je ograničavanje slobode volje koju sam Ja dodijelio ljudima, otud je to duhovni prekršaj/duhovno nasilje koje ne korespondira sa Mojom voljom i protiv kojeg bi se Moji predstavnici na Zemlji trebali boriti u Moje ime. I Ja ću blagosloviti svakog (do)nositelja istine, Ja ću mu dati mogućnost da (pro)širi istinu čak ako se ona susretne sa protivljenjem. Pa ipak, svatko tko ozbiljno želi će ju prepoznati i postati obazriv, i Ja ću mu pomoći, Ja ću (pr)osvjetliti njegov duh i blagosloviti njegovu volju.  AMEN

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, Berthi Dudde, dna. 9 Svibnja 1948, br. 4294

***

OSOBNA ODGOVORNOST… DOGMA

Svaki čovjek je osobno odgovoran za svoju dušu, i prema tome on sebe mora opravdati za svako loše/pokvareno/poročno/neispravno djelo baš kao i za svako izostavljanje/propuštanje dobrog djela (= čovjek pred Bogom neće odgovarati samo za ono loše što je napravio, već također i za svako dobro koje nije napravio a mogao je, jer kako kaže apostol, Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je.’ Jakovljeva 4:17). On za svoju krivnju/grijeh ne može kriviti druge ljude niti mu drugi ljudi mogu kompenzirati/nadoknaditi tu krivnju, već on sam osobno mora napraviti poboljšanja (ili ‘is/po-pravke’) na Zemlji ili u onostranom. I isto tako, on jedini je sposoban podići/popraviti svoje stanje zrelosti, ono mu ne može biti dano kao dar, već se on mora potruditi da živi svoj život u skladu sa Božjom voljom. Stoga on osobno/sam treba prihvatiti brigu za spasenje svoje duše, pošto ga ni jedno drugo ljudsko biće toga ne može osloboditi. Naknadno, on sebe također mora informirati o Božjoj volji i prihvatiti Njegovu Riječ, koja mu otkriva Božansku volju. I on onda treba dozvoliti/omogućiti Božjoj Riječi da postane djelotvorna (ili ‘da stupi na snagu’) u njemu. On prema tome ne bi trebao slijepo vjerovati (u ono) što mu ljudi žele predstaviti već to najprije treba usporediti sa Božjom Riječju, i jedino ako to u potpunosti korespondira sa potonjom on sebe može podrediti tom utjecaju. 

Ako je čovjek odgovoran za sebe on je također odgovoran i za svoje vlastite mentalne koncepte/ideje. Posljedično on je obavezan temeljno proučiti što god mu je ponuđeno, pošto je baš to ono za što će odgovarati. On sebe ne može opravdati da su mu bile ponuđene greške i da na taj način nije bio u stanju pronaći istinu, već on mora uložiti vlastiti napor da bi otkrio istinu, koja će mu također biti ponuđena ako on za nju pita (ili ‘ako ju zatraži’). Pošto će ga Bog prozvati na odgovornost jednog dana On će mu najprije dati svaku mogućnost da bude sposoban prepoznati i živjeti u skladu sa onim što je ispravno. Međutim, kada se čovjek oslanja na ono što mu je dano od strane drugih ljudi on zaobilazi svu osobnu odgovornost, on ju pokušava istovariti na drugu osobu koja ga je educirala. Ipak Bog mu je dao intelekt i dar razmišljanja, i koristeći taj dar on može odabrati za sebe što je ispravno i što Bog želi i djelovati sa time u skladu, posljedično on također (za to) može biti odgovoran (= on za to pred Bogom može polagati račun).

Zbog toga, školski preneseno duhovno gradivo/znanje, time dakle i učenja koja čovjek školski prihvaća, ne mogu biti dovoljna za potpunu spoznaju Božje volje, sve dok se vlastitim razmišljanjem o tome u čovjeku ne probudi i uzdigne osjećaj odgovornosti… A pri ozbiljnoj refleksiji će ljudsko biće shvatiti koja učenja su ljudima bila dana od strane Boga a koja učenja su im (= tim Božjim učenjima) bila dodana od strane ljudi. Stoga, sa ciljem da u budućnosti bude odgovoran, čovjek se najprije treba pozabaviti sa primljenim znanjem i čineći tako, pod uvjetom da on ima žudnju za istinom, će on također biti u stanju razlikovati između istine i laži… S obzirom na to da će dogmatsko učenje ugušiti u njemu njegov osjećaj odgovornosti, ono će ga zaista morati ugušiti, pošto će vjera u njega (= to dogmatsko učenje) ili ispunjenje onog što se potražuje postati čisto mehanička stvar i osoba se više ne osjeća odgovornom za ono što ona vjeruje kako savjesno/pošteno čini. Jer što god ona čini je sa njezine strane učinjeno sa određenom količinom obaveze pošto je to od nje zahtjevano… To nije djelo slobodne volje, iako je ona (= osoba) također sposobna odbiti ili ignorirati zahtjev, ali unutarnji poriv nedostaje koji bi trebao biti razlog za svaku akciju, za sve što Bog zahtjeva od ljudi.

Čovjek bi trebao biti svjestan činjenice da Bog jedino cijeni što on čini za ljubav (ili ‘u ime ljubavi’), da bi njegovo razmišljanje i akcije trebali stoga jedino biti vođeni ljubavlju i da je svaki nedostatak ljubavi grijeh protiv Boga, Koji je ljubav Osobno, i da ljudsko biće mora za to biti odgovorno. Prema tome, što god mu je naređeno učiniti, što god je on obavezan učiniti, negira slobodnu misao i akciju. I ljudsko biće u stvarnosti jedino polaže račun svijetu, tj. onima koji su mu nametnuli obavezu. Iz tog razloga duša ne može izvući veliku dobrobit ako ljudsko biće ne djeluje i ne misli iz unutra. Posljedično tome, pošto ni jedna osoba nikad ne može preuzeti odgovornost za dušu druge osobe već ljudsko biće to mora prihvatiti za sebe, on je također obavezan pomno ispitati/istražiti da li se njegove misli ili akcije podudaraju sa Božjom voljom, i prema tome on mora (po)zna(va)ti Božju volju, koja mu je dodijeljena/otkrivena kroz Božju Riječ. I stoga Božja Riječ mora biti temelj a ne ljudska tumačenja i dodaci; i sa ciljem da to ispita, sa ciljem da jednog dana bude odgovoran, nužna je duboka veza sa Bogom, Koji će onda mentalno otkriti Svoju volju osobi koja ima žudnju za istinom.  AMEN

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac,
Berthi Dudde, dna. 13 Studenog 1944, br. 3329

***

DUHOVNA PRISILA… LJUDSKE ZAPOVIJEDI… BORBA SA KRISTOVIM UČENJEM LJUBAVI

Svu/svaku duhovnu prisilu (= ovo se odnosi na dogme!) treba osuditi pošto akcija/aktivnost ljudskog bića koja rezultira iz nje ne može biti cijenjena/vrednovana od strane Boga. Jedino potpuna sloboda volje određuje/odlučuje vrijednost ljudskih akcija/aktivnosti. Prema tome oni trebaju biti obaviješteni o Kristovom učenju, ali ih se ne smije oba(vezom)-vezati (= prisiliti) da vode određeni način života kao rezultat pravila i propisa/naređenja, kojeg će se oni onda poslušno i habitualno pridržavati. Ljudi zasigurno trebaju biti odgojeni/poučeni ispravnom razmišljanju i ponašanju, ali njima uvijek jedino treba biti ukazana pravednost ili nepravednost njihovih akcija (ili ‘njima jedino uvijek treba ukazati što je dobro a što loše u njihovim djelima’). Treba im savjetovati da prakticiraju ljubav ali oni nikad ne bi trebali biti natjerani/potsticani/podbadani na (te) akcije uz pomoć pravila koja nisu u skladu (ili ‘združena’) sa njihovom unutarnjom voljom. Jedino se zapovijed ljubavi treba vršiti i prema tome također podučavati… jer svatko tko ispuni/izvrši zapovijed ljubavi oblikuje svoje srce tako da će ono samo od sebe htjeti vršiti one stvari koje korespondiraju sa Božjom voljom. Međutim, zapovijedi koje obavezuju/prisiljavaju čovjeka da se u svom životu ponaša (ili ‘da uredi svoj život’) na određeni način, čak ako i neuspjeh u njihovom izvršavanju ne demonstrira bezosjećajnost prema drugim ljudima, nisu dane od strane Boga, tj. one su izvan Kristovog učenja, pošto ovo učenje jedino propovijeda ljubav koja, međutim, nema za cilj ostvariti ispunjenje Božanskih zapovijedi uz pomoć izvanjske sile. 

Ljudsko biće mora biti u mogućnosti sebe oblikovati u najvećoj slobodi volje ako će ova transformacija razmišljanja vrijediti za vječnost. Međutim, sloboda volje je ograničena čim se zahtjeva poslušna/podložna/pokorna transformacija. Svako dobro djelo koje ne proizlazi iz srca, tj. koje nije ostvareno uz pomoć unutarnjeg poriva/podstreka da se vrši djelo ljubavi, će jedino biti cijenjeno/vrednovano kao ono što je u stvarnosti… jedna implementacija/sprovođenje obaveze bez topline srca. I postoji velika opasnost da će ljudsko biće premalo pažnje obraćati na sebe, na svoje misli i akcije, pošto on vjeruje da je učino sve što je trebao učiniti na Zemlji, i ovo vjerovanje ima svoje temelje u zapovijedima koje su ljudi dodali Kristovom učenju. Jedino Božansko učenje ljubavi treba biti shvaćeno kao Kristovo učenje, ali nikad od ljudi određene zapovijedi koje za svoj cilj imaju ostvariti nešto drugo osim upravo/samo istinskih akcija ljubavi…

Gdje se podučava ljubav, ljubav također treba biti i prakticirana, a akcije ljubavi trebaju biti shvaćene kao sve ono što je od dobrobiti za druge ljude. Tako se od ljudskog bića jedino očekuje da čini dobro svojem bližnjemu, i prema tome Božansko učenje ljubavi će od ljudi jedino očekivati ispunjenje onih zahtjeva koji štite njihove bližje od povrede ili koji im donose dobrobit. Kada ljudsko biće uzme u obzir dobrobit svojeg bližnjega on živi unutar ljubavi, pošto ga ona potstiče da pomogne drugim ljudima. Ovo je istinska aktivnost ljubavi koju od ljudi zahtjeva Bog i koju je Isus Krist neprestano prakticirao na Zemlji. Međutim, ako se od ljudi zahtjeva da čine nešto, čak ako i neuspjeh/pogreška u udovoljavanju na nikoji način ne šteti ili povređuje druge ljude, onda je to zbog zakona koje su odredili ljudi koji ne trebaju piti pobrkani sa Kristovim učenjem.

Ipak, postoji velika opasnost da će zapovijed ljubavi biti ignorirana i da će se prednost davati ovim od strane ljudi dodanim zapovijedima i da smisao/vrijednost Kristovog učenja ljubavi neće biti prepoznat(a), o čemu svjedoči činjenica da čovječanstvo, neupućeno u njegovu istinsku vrijednost, želi u potpunosti zamijeniti Kristovo učenje ljubavi… Pošto ono više pažnje pridaje zapovijedima koje više ili manje porobljavaju ljudsko biće zato što one za njega predstavljaju duhovnu prisilu. Ovo smeta svijetu (ili ‘ovime je svijet uvrijeđen/pogođen’) i sada se namjerava boriti protiv i zamijeniti sve, uključujući čisto Kristovo učenje, koje jedino propovijeda ljubav. Sve što je od strane ljudi bilo dodano Božanskom učenju ljubavi je bilo učinjeno jedino da bi se u čisto Kristovo učenje ubacila greška/zabluda, pošto je to (dodano) odstupanje od onog što je Isus Krist ostavio ljudima kao Njegovo Djelo. Međutim, jedino što je od Božje volje će ostati… ali ljudsko djelo će proći. AMEN

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac,
Berthi Dudde, dna. 16 Srpnja 1942, br. 2412

***

DUHOVNA PRISILA… DOGMA

Najveća opasnost za ljudsko biće je duhovna prisila koja spriječava pre/ras-poznavanje (ili ‘priznavanje’) i slobodnu odluku njegovog (dobro)voljnog usmjerenja. Svaki čovjek je pojedinačno biće koje sebe mora usavršiti i, prema tome, svatko je odgovoran za svoj vlastiti način života o čemu ovisi ostvarenje stupnja savršenstva. Stoga svatko mora donijeti slobodnu odluku i dati Mi svjedočanstvo o svojoj volji. Ja zahtjevam ovo svjedočanstvo i ne slažem se da bi jedna osoba trebala reći svojim bližnjim ljudskim bićima na koji način trebaju razmišljati, željeti ili djelovati. Sloboda volje ne smije biti povrijeđena, ali ona je povrijeđena kada je cilj čovjekove volje određen zakonom i od njega se traži ili putem obećanja ili prijetnjama da se kreće jedino u određenom pravcu… Ja nikad neću prihvatiti takvu prisilu iako joj se Ja neću otvoreno suprotstaviti tako da i Sam ne koristim prisilu. 

Ljudsko biće je misaona individua koja je od Mene primila sposobnost slobodne volje i razmišljanja čisto u svrhu donošenja odluke za vrijeme posljednjeg stadija njegova duhovnog razvoja na Zemlji, u skladu sa čime će on onda biti nagrađen u vječnosti. Zaista je dobro i u skladu sa Mojom voljom kada čovjek obavijesti svoja bližnja ljudska bića o posljedicama korištenja njihove volje na ispravan ili pogrešan način. Također je Moja volja kada su svakojaka razjašnjenja dana u svezi njegova odnosa sa Stvoriteljem. Međutim, dobro poučavanje/instrukcija u svezi Božanske doktrine ljubavi i važnost prakticiranja nesebične ljubavi prema bližnjemu je sasvim dovoljno. Ali sve to treba biti učinjeno bez prisile… Ljudsko biće treba biti educirano ali nikad prisiljeno na prihvaćanje doktrine pošto ono treba iskoristiti svoj vlastiti sud/prosudbu i sklonost pri usmjeravanju svoje volje.

Ja sam ljudskom biću dao slobodnu volju ali ako mu je vi oduzmete vi ćete koristi vašu vlastitu volju na pogrešan način, iako ćete vjerovati da radite za Mene u Moje ime. Ja nikad nisam dao Mojim učenicima zadatak da šire Moje učenje putem religijske prisile pošto silom nametnuta vjera ne bi doprinosila višem duševnom razvoju. Ja sam uvijek jedino zahtjevao od ljudi da vjeruju u Mene kao najuzvišenije savršeno Biće, Ja jedino uvijek zahtjevam od ljudi vjerovanje u Moju svemoć, mudrost i ljubav i njezinu snagu… Jer ako vjerujete u ovo vi sami ćete iskusiti snagu ljubavi i automatski ćete prepoznati sve drugo što trebate vjerovati, pošto ćete onda biti istinski poučeni Mojim duhom unutar vas. Međutim, silom nametnuta vjera vas neće dovesti do savršenstva. Prisilna vjera će rijetko oživjeti, i Ja ne mogu gledati na prisilnu vjeru kao na odluku slobodne volje pošto vaša volja još nije postala aktivna, umjesto toga vi ćete priznati/potvrditi školu mišljenja kao rezultat vaše edukacije bez da ste ju pravilno procjenili glede njezine vrijednosti ili bezvrijednosti.

Ja želim da vjerujete kako blaženstvo možete postići jedino kroz ljubav… ali vi sami morate postići ovo vjerovanje; vi zasigurno možete prihvatiti učenje o tome ali onda ćete najprije morati prakticirati ljubav sa ciljem da bi postigli sigurnost da je ljubav duhovna snaga, i jedino ova unutarnja sigurnost je sigurna vjera koja je životo-dajna pošto je bila dobrovoljno postignuta. Sva prisila je znak nesavršenstva pošto povređuje slobodu koja je izvorno bila obilježje ljudskog bića i koju ono mora ponovno steći sa ciljem da postane blaženo. Kako se prisilne mjere koje ljude lišavaju duhovne slobode mogu smatrati sukladnima sa Mojom voljom… ako je osoba u stvari obavezna vjerovati nešto što, onoliko koliko se to Mene tiče, potrebuje apsolutno slobodnu odluku i prihvaćanje?

Kao vrhovni Zakonodavac Ja ljudima nisam dao ni jednu drugu zapovijed osim onu od ljubavi, koja također uključuje Deset Mojsijevih Zapovijedi, ali koja će jedino biti ispunjena ako je ljubav dobrovoljno prakticirana, inače bi svjedočila protiv Mene ili bi u pitanje dovodila slobodnu volju ljudskog bića. Međutim, ljudi pretpostavljaju kako mogu ustanoviti zakone bez da za to imaju ovlaštenja. Tako oni povređuju čovjekovu slobodnu volju… Svaki zakon je prisila, a svaka vrsta prisile je protiv Moje volje. Čim čovjek više nema slobodu razmišljanja, čim je on prisiljen vjerovati u doktrinu, njegov zemaljski test volje završava, jer on mora donijeti svoju vlastitu odluku a ne iznuđenu/nametnutu. A svaka dogmatska doktrina je prisila, bez obzira da li je istinita ili ne.

Svaka dogma je narušavanje slobodne volje… koja neće biti slobodna u vrijeme duhovne odluke, pošto mu je odluka već bila diktirana i može se zaobići jedino počinjavanjem grijeha. Ja sam svakom ljudskom biću dao pravo slobodnog izbora; Ja samo zahtjevam da on treba ozbiljno razmotriti što se od njega traži vjerovati. Ako, unatoč ozbiljnom promišljanju/rasuđivanju, on to ne može prihvatiti sa punim uvjerenjem, Ja to neću smatrati grijehom; međutim, on će počiniti grijeh ako potvrdi/prizna doktrinu sa svojim usnama bez da je (za)pitao svoje srce. Svaka osoba je odgovorna za sebe, i drsko/uobraženo je kada jedna osoba namjerava odlučiti vjeru tisuća sa instrukcijom koja se uvijek mora smatrati dogmatskom doktrinom.

Sve što narušava slobodnu volju ljudskog bića nikad ne može dobiti Moju podršku, pošto čak ni Ja Osobno ne određujem/ograničavam ljudsko prihvaćanje istine ako to njihova vlastita volja ne želi. Ja ću zasigurno nastaviti podučavati ljude i transmitirati im čistu istinu, ali svatko je slobodan prihvatiti ju ili odbiti. I tako bi vi trebali jednostavno naučavati vaše bližnje sa ljubavlju ali im dozvoliti duhovnu slobodu za njihovu odluku, jer silom nametnuta vjera nema vrijednosti preda Mnom. AMEN

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, Berthi Dudde dna. 2 Studenog 1950, br. 4993

***

ISPUNJAVANJE ZAPOVIJEDI KOJE SU ODREDILI/DONIJELI LJUDI NEĆE ZAMIJENITI DJELA LJUBAVI

Vi ljudi trebate razumjeti da nema zamjene za akcije ljubavi (= da se djela ljubavi ne mogu nadomjestiti s nečim drugim), da nećete biti u mogućnosti ostvariti vječno blaženstvo putem drugih sredstava sve dok ignorirate (ili ‘se oglušujete o’) Moje zapovijedi ljubavi, sve dok ne djelujete uz pomoć nesebične ljubavi prema vašem bližnjem. Štogod drugo vam je preporučeno, osim ove aktivne ljubavi, kao blagotvorno ili da obećava sreću, je beskorisno i neće vas voditi ni jedan korak prema vašem savršenstvu. A bit će vam ponuđeno puno što će navodno rezultirati u sreći… Tako vi često ignorirate/potcjenjujete jedini koristan/blagotvoran način do blaženstva. Ja od vas ljudskih bića ne zahtjevam ništa osim da se pridržavate/vršite Moje zapovijedi ljubavi… Ja vam nisam dao ni jedne druge zapovijedi osim onih koje jedino uvijek iziskivaju vašu ljubav prema vašem bližnjem, Ja sam jedino propovijedao one usmjeravajuće principe čija je namisao bila poboljšati vezu između vas i vaših bližnjih ljudskih bića, pošto sam Ja želio zapaliti ljubav u vama koja vam je nedostajala a što je uzrokovalo vašu kukavnu/mizernu situaciju. I tako se Moja neprestana briga jednostavno odnosi na povećanje/umnažanje vaše volje da ljubite, jer sposobnost ljubavi je inherentna u svima vama ali vaša volja da ju sprovedete u djelo je izuzetno slaba/siromašna. Posljedično tome, jedino čovjek koji će, poput Mene, jednostavno propovijedati ljubav može biti Moj istinski predstavnik na Zemlji, jer on jedini će ukazati ljudima ispravan put koji vodi do Mene, do blaženstva.

Vi međutim ne bi trebali vjerovati kako možete zamijeniti vaša djela ljubavi sa drugim akcijama ili običajima; vi ne bi trebali vjerovati kako ću Ja biti zadovoljan sa vršenjem zapovijedi koje Ja nisam donio/odredio i čije sprovođenje bez ljubavi je potpuno beskorisno. Vi nećete primiti nikakve ‘blagoslove’ za to pošto Ja neću obratiti pažnju na (= primjetiti) takve akcije i običaje niti će oni spasiti duše, jer ovi su samo ljudska obećanja koja Ja nikad neću biti u mogućnosti potvrditi/odobriti. Jedino ljubav će vas spasiti od povratka/regresije u bezdan, jedino ljubav će vas voditi do savršenstva, a ljubav će sebe uvijek izraziti sa akcijama, jer ljubav će osobu iznutra tjerati da djeluje unutar Božanskog reda.

Ali vi ljudi ste zahvaćeni određenom količinom ravnodušnosti u svezi Mojih zapovijedi ljubavi pošto ste bili uvedeni u pogrešno razmišljanje… Pošto ste bili natjerani da se pridržavate crkvenih/svećeničkih (= papinskih) zapovijedi koje su ljudi dodali Mojim zapovijedima kao njihovo vlastito djelo… Vi sada sa strahom pokušavate izvršiti te crkvene/svećeničke (= papinske) zapovijedi, ali rijetko ili nikad ne obraćate pažnju na Moje zahtjeve a ipak vjerujete da živite pravedan i Kršćanski život. To je ozbiljna greška koja je na svijet također bila donešena Mojim neprijateljem/protivnikom (= Sotonom)… Jer jedina svrha vašeg zemaljskog života je zapaliti ljubav i pustiti ju da se rasplamsa u najblistavije svjetlo pošto to označava sjedinjenje sa Mnom od Kojeg ste se jednom odvojili. Međutim, jedino ljubav će biti u stanju postići ovo sjedinjenje, a ne sredstva koja su vam bila dana kao ‘zapovijedi’ za postizavanje vječnog života, takva poput formalnih molitvi, djelomičnog oproštenja grijeha (= i ovo kao i sve ostalo u ovoj objavi se odnosi na Rimokatoličku crkvu), akcije i darovanje blagoslova koji su poznati kao ‘sakramenti’, na koje se mora gledati jedino kao na ceremonije/obrede i formalnosti i neće vam omogućiti nikakav duhovni uspjeh, niti na zemlji niti u onostranom kraljevstvu.

Moj neprijatelj/protivnik (= Sotona) je pokušao spriječiti ono što će izvršavanje Mojih zapovijedi ljubavi postići putem skretanja ljudske pažnje od njih (= Zapovijedi ljubavi) s izvanjskim formalnostima i lažnim učenjima i predstavljajući njegove aranžmane kao njihov prioritet… Jer on je znao da će pronaći puno žrtava, pošto je ljubav zahtjevala od ljudi da se potrude a oni nisu rado voljni žrtvovati se. Prema tome, opet i iznova ljubav treba biti naglašena kao prva i najvažnija, opet i iznova Ja moram podsjetiti ljude na Moje zapovijedi ljubavi prema Bogu i drugim ljudima, opet i iznova ih Ja moram podučiti da je sve drugo beskorisno bez ljubavi i da akcije ljubavi ne mogu biti zamijenjene ničim drugim… Ali ovo učenje se ne uzima ozbiljno, ljudi preferiraju slijediti takve ljudski nadodane zapovijedi voljnije/pripravnije pošto Moj neprijatelj još ima veliki utjecaj nad takvim ljudima i pokušava spriječiti njihov povratak k Meni na sve načine (ili ‚putem svih sredstava’). I pored toga, Moje učenje ljubavi, koje Sam propovijedao na Zemlji, je poznato ljudima i svatko sa iskrenom težnjom će ga također prepoznati kao prioritet i neće biti zadovoljan sa beznačajnim/besmislenim izvanjskim pojavnostima/nastupima, sa svime što nije bilo začeto (ili ‚što svoj izvor/svoje porijeklo nije imalo’) u Meni.  AMEN

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš vječni Otac, Berthi Dudde dna. 23 Travnja 1957, br. 6813

Dogma o nepogrešivosti poglavara Rimske Crkve

 

OPRAŠTANJE GRIJEHA… APSOLUTNA POUZDANOST POGLAVARA RIMOKATOLIČKE CRKVE… RUTINSKE AKCIJE

Navodnim činom opraštanja grijeha se samo simbolizira/predstavlja ono što je Gospodin naučavao na Zemlji (= taj čin je samo simbol onog što je Gospodin naučavao na Zemlji)Ni u kojem slučaju nije nužno ispuniti formalnost pošto opraštanje grijeha u potpunosti ovisi o tome ka/koli-ko se čovjek osjeća krivim pred Bogom i o tome da on to prizna pred Njime u iskrenoj molitvi apelirajući za Njegovu milost i opraštanje od svoje krivnje. Formalnost je još jednom opasnost za dušu pošto će jedan čin biti automatiziran koji je, ili bi trebao biti, previše intiman da bi se učinio izvanjski prepoznatljvim. Čin javnog priznavanja grijeha može voditi do površnosti, do te mjere da osoba više ili manje slijedi rutinski čin bez da je ta/toli-ko iznutra ujedinjena sa Bogom da osjeća potrebu priznati Mu svoju krivnju grijeha. Sve što činite zbog spasenja vaše duše treba biti živo, a ceremonija poput te može lako rezultirati u beživotnom činu pošto nisu svi ljudi istovremeno (= ovo se odnosi na specifično određeno vrijeme kada se grijesi moraju ispovijedati, o čemu isto tako niže) ispunjeni sa Bogom kako bi Mu sebe otkrili u svim njihovim slabostima i krivnji grijeha. Ali to je preduvjet za opraštanje grijeha, sva vanjska djela su samo simboli onog (ili ‘samo predstavljaju ono’) što korespondira Božjoj volji ali ne (i) ostvarenje Božanske volje.  

Kada vam duh Božji privuče/skrene pažnju na opasnost u koju se(be) postavljate, vi mu se ne bi trebali suprotstavljati već bi sa cijelim svojim srcem trebali biti zahvalni vašem nebeskom Ocu na ispravnom (ruko)vođenju, pošto gubite jako puno snage ispunjavajući vanjske formalnosti, koju bi trebali iskoristiti za vaš unutarnji napredak. Iskrena misao pre/o-dane ljubavi će vam donijeti beskrajno više blagoslova nego gorljivo ispunjavanje crkvenih zapovijedi, koje su bile dane ljudima bez Božjeg odobravanja. Predstavnici ovih učenja su se još jednom sklonili (ili ‘još jednom su pribjegli’) iza od strane ljudi razvijene doktrine o apsolutnoj pouzdanosti poglavara Crkve u vezi s duhovnim zakonima.

Sve što je ljudima dano od gore je najčišća istina; međutim, kroz Njegove objave odgore, Bog jedino izražava Svoju volju ali On nikad neće htjeti kontrolirati ili koristiti prisilne mjere kako bi ljude učinio poslušnima. Jer to bi potpuno proturječilo zakonu o dobrovoljnom izbavljenju bića koji potjekao iz Božanske ljubavi i mudrosti. Zapovijedi koje su proglasili ljudi su uplitanje u Božanske odredbe… zapovijedi koje prisiljavaju ljude na izvršavanje akcija, iako je službeno njihova vlastita volja preduvjet, od strane Boga nikad neće biti smatrane ispravnim. Volja ljudskog bića ne može rutinski sprovoditi svoju aktivnost, u tom slučaju više nije slobodna nego je već zavezana od strane volje osobe koja, kao rezultat takvih zapovijedi, dodjeljuje ljudima specifično vrijeme za vršenje njihove dužnosti.

Ovo je ogromna ljudska pogreška/zabluda koja prijeti uništiti/prigušiti razvijajuće osjetljivo/nježno/delikatno sjeme unutrašnje čežnje za Bogom, osim ako blagonaklone akcije ljudskog bića ne postanu posebice dinamične i duhovno prosvjetljenje učini da on iznenada shvati istinsku Božju volju. Jedino onda će on biti u stanju osloboditi sebe od učenja koje, zahvaljujući ljudskom doprinosu, već značajno zastranjuje/odstupa od učenja kojeg je Isus Osobno dao ljudima na Zemlji. Čovjek obično teži ispuniti svoju obavezu (ili ‘svoje moranje’), a to je najveća opasnost za dušu… Jer on ne teži samosvjesno ka savršenstvu pošto mu je u stvarnosti dan plan kojeg nastoji sprovesti, a time što slijedi osnove koje su postavili drugi ljudi on zanemaruje svoj vlastiti psihološki zadatak a ipak je uvjeren kako živi život koji je ugodan Gospodinu Bogu.  AMEN

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, Berthi Dudde, 20 Lipnja 1940, br. 1482

***

NEPOGREŠIVOST (ILI ‘POTPUNA POUZDANOST’) PAPE… CRKVENE ZAPOVIJEDI

Vi previše značaja pridajete nepogrešivosti poglavara vaše crkve (= misli se na papu), a ipak ste uvelike obmanuti. Nije bila Božja volja da Njegova crkva bude proizvoljno formirana od strane ljudi i u skladu sa ljudskom voljom. Sve ispravno i podesno za (p)održavanje i širenje Njegovog učenja je na Zemlji od strane Isusa Krista Osobno bilo dano Njegovim učenicima. On je distribuciju Svoga učenja uvjetovao čovjekovom voljom koja ga može prihvatiti ili ne. On je dao precizne smjernice koje su važile za svakoga tko je želio prihvatiti Njegovo učenje. Ove se sastoje od obećanja koja su bila izgrađena na uvjetu da se ljudi pridržavaju zahtjeva Gospodinovih učenja.

On je uvijek poštovao slobodnu volju ljudskog bića. Ljudsko biće treba svoju odluku donijeti dobrovoljno i bez izvanjskog pritiska i tako ispuniti Božju volju. I tim ljudima je On obećao vječni život… On stoga jedino zahtjeva vjeru u Njega i Njegovu Riječ kada kaže ‘Ja sam put, istina i život… Ja sam sredstvo (za ostvarivanje cilja), zakon i ispunjenje… svatko tko vjeruje u Mene će imati vječni život…’ (Ivan 14:6). Njegova ljubav želi dati nešto nezamislivo divno… vječni život. I za to on jedino zahtjeva ljudsku vjeru i njihovu volju. Međutim, Njegova volja nije op-teretiti čovječanstvo, koje na Zemlji već živi u ograničenom stanju, sa novim grijesima… Ograničenja nekoga tko uistinu vjeruje u Isusa i Njegovu Riječ će biti popuštena/olabavljena, međutim, netko tko ne vjeruje je već kažnjen dovoljno svojim ograničenim stanjem jer u njemu mora ostati cijelu vječnost (Ivan 3:18, 36). Svatko tko zanemaruje/omalovažava 10 Zapovijedi koje su ljudima bile dane od strane Boga Osobno, svatko tko im prkosi, počinjava grijeh, to jest, on ne sluša Boga Koji je ljubav, pošto ignorira zapovijed ljubavi. On ne čini ništa da bi sebe oslobodio iz svog stanja, umjesto toga čini sve da bi ga pogoršao. Ispunjenje ovih zapovijedi je jedino sredstvo oslobođenja, dok je njihovo kršenje tome potpuno nasuprotno.

Dogma o nepogrešivosti/potpunoj pouzdanosti (Rimskog pape) je, međutim, postala novi zakonodavac za ljude utoliko što je Bogom-danih 10 Zapovijedi bilo povećano za nekoliko više, tako da su Božjim zapovijedima bile (na)dodane nove crkvene zapovijedi i podbacivanje u vršenju ovih zakona se smatralo isto tako grešno kao djelovanje u suprotnosti sa Bogom-danim zapovijedima. I ova greška ima užasnu posljedicu. Pošto su ljudi sada opteretili sebe sa potpuno nevažnim a ipak oba-vez(a)-nim djelovanjima koja su prilično ne-povezana (= ne tiču se, nisu u odnosu) sa zapovijeđu ljubavi prema Bogu i njihovom bližnjem. I sada oni jedino fokusiraju svoju cijelu pažnju na vršenje ovih crkvenih (= znači ne-Božjih) zapovijedi i na oslobađanje od pretpostavljenih grijeha… Na taj način se njihov sveukupni duševni zadatak sastoji u vršenju zapovijedi koje su odredili ljudi ili u vršenju pokore za grijeh/zlo/krivnju zbog navodnog kršenja. A užasno duševno ropstvo, koje se može riješiti jedino putem ljubavi, je s njihove strane zanemareno…

Da su ove zapovijedi bile nužne, uistinu, Gospodin Osobno bi ih bio dao i propovijedao njihovo ispunjenjavanje Svojim učenicima na Zemlji… Tako su ljudi pokušali proizvoljno unaprijediti Kristovo učenje i nisu oklijevali sebi za to dati Božansko odobrenje. Smatrajući sebe prosvjetljenima Svetim Duhom dok su i dalje u stanju jako udaljenom od toga, oni su sada donijeli zakone koji ne mogu biti u skladu sa Božjom voljom. Ti zakoni su značajno smanjili ljudski osjećaj odgovornosti prema Bogom-danim zapovijedima zahvaljujući činjenici da je sada novo-određenim/donešenim zapovijedima bila dana najveća pažnja, do te mjere da ih sada čovječanstvo vrši čisto automatski i vjeruje kako slijedi Kristovo učenje kada ispunjava svoju nametnutu dužnost.

Istinski prosvjetljeno ljudsko biće je od strane Boga odabrano da zaustavi ovo žalosno/nemilo stanje stvari, to jest, da ga razotkrije. Međutim, Bog nikad nije mogao prosvjetliti one koji su odredili ili odobrili takve zapovijedi. Nepogrešivost poglavara crkve (= misli se dakle na Rimskog papu) je iskrivljena slika izlijevanja Svetog Duha. Svatko nadahnut Svetim Duhom bi uvijek prepoznao grešku ove skupine zakonâ ali ih je svjetovno-crkvena sila spriječila da isprave ovu značajnu grešku/zabludu. Jer ove zapovijedi nisu proizašle iz duha ljubavi… Zakonodavci su imali malo interesa u smanjivanju rada za duše koje se bore ostvariti svoje konačno oslobođenje. Radije, njihov motiv za ustanovljavanje ovih zapovijedi je bila žudnja za povećanom moći i volja da ljude dovedu u određeno stanje ovisnosti, pošto je podbacivanje u izvršavanju ovih zapovijedi bilo istovremeno smatrano za smrtni grijeh. Istinske Božje sluge su uvijek prepoznale ovo žalosno stanje stvari i željeli su mu se suprotstaviti ali učenje o nepogrešivosti poglavara crkve je već pre-duboko ukorijenjeno da bi se moglo sa lakoćom otkloniti. I jedino netko tko traži čistu istinu i Boga Osobno moli za istinu i duh unutrašnjeg prosvjetljenja će biti sposoban sebe osloboditi od njega.  AMEN

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, Berthi Dudde, dna. 11 Srpnja 1940, br. 1514

***

NEPOGREŠIVOST POGLAVARA RIMSKE CRKVE (= PAPE)

Svaka religijska doktrina treba biti pažljivo pregledana/ispitana prije nego je prihvaćena/uvažena. Bog to zahtjeva od vas sa ciljem da bi smanjio utjecaj neprijatelja/protivnika (= Sotone), jer onda ćete vi sami također shvatiti na koji način on djeluje. Njegov cilj je prodrijeti sa netočnostima u Božansku istinu, ali ljudsko biće toga zasigurno može postati svjesno ako najozbiljnije ispita/pregleda što mu je ponuđeno sa željom da prihvati jedino Božansko, istinu. Protivnik koristi ljudsku volju, to jest, on utječe na ljude da proizvoljno nadodaju druga učenja Božanskom (Kristovom) učenju i predaju ih dalje kao Bogom-dana učenja. Ali ljudsko djelo(vanje) nije bez greške i posljedično tome je čisto Božansko učenje također iskvareno, i čak još više što ljudi manje pomno istražuju/provjeravaju i sami razmišljaju. I još jednom je protivnikovo (= Sotonino) djelo da ljudske doktrine inherentno spriječavaju njihovo pomno istraživanje/provjeravanje i kontemplaciju… da se od ljudi prema tome zahtjeva bezuvjetno prihvatiti svaku religijsku doktrinu a njezino pomno ispitivanje je predstavljeno kao pogrešno. Ovo zaista uvelike potpomaže/ohrabruje aktivnost princa laži.

Ali Bog od ljudi zahtjeva da imaju živu vjeru, to jest, vjeru srca, vjeru koja sa potpunim uvjerenjem potvrđuje ono što je podučena. Svatko tko ozbiljno razmišlja o tome će biti u stanju potvrditi svaku Božansku istinu sa cijelim svojim srcem, međutim, on nikad neće biti u stanju prihvatiti Sotonino djelo(vanje). On će ga uskoro prepoznati kao ljudsko djelo, i, otkrivši kako je bezvrijedno, odbacit će ga sa lakoćom. Ispitajte sve i zadržite najbolje (1 Solunjanima 5:21)… A pošto pomno ispitivanje/pregledavanje neminovno mora za sobom povlačiti prepoznavanje i odbacivanje svake greške/zablude, protivnik je znao kako spriječiti ispitivanje religijske dogme uspostavljajući učenje čija je namjera bila eliminirati ljudsko razmišljanje i koje je time rezultiralo u vrlo ružnim posljedicama…

Ovo se odnosi na učenje od nepogrešivosti poglavara (Rimske) ckrve (= pape), koje prividno oslobađa ljudsko biće svake odgovornosti a ipak ga vodi u duboki duhovni mrak ako je prihvaćeno i smatrano za Božansku istinu. Jer svako zavodeće/obmanjujuće učenje bi onda moglo biti nadodano kao Božanska istina bez dozvoljavanja kriticizma ili odbacivanja. I tako su vrata bila otvorena za svaku grešku/zabludu… njiva je bila dostupna djelovanju neprijatelja na kojoj je on mogao naširoko posijati svoje sjeme…

(Bertha Dudde, br. 2383b, 25 Svibnja 1942)

To što ljudi moraju vjerovati u učenje o nepogrešivosti poglavara crkve znači (= povlači za sobom slijedeće,) da svako dodatno učenje ili pravilo postavljeno od poglavara crkve mora biti priznato/odobreno ili prihvaćeno bez ikakve kritike, i time je eliminirano čovjekovo razmišljanje i njegova sloboda izbora, iako su oni nezamjenjivi/prijeko potrebni ako će ljudsko biće jednog dana položiti račun za svoj odnos sa Bogom. Svaki čovjek mora odgovarati (sam) za sebe (Matej 16:27; Otkrovenje 20:12, 13), posljedično tome on mora donijeti svoju vlastitu odluku u potpunoj slobodi volje… Međutim, da bi donio odluku on mora biti u stanju ispitati i uzeti u obzir/razmotriti ono što će odlučiti… Ne bi trebao biti slučaj da jedan pojedinac (= ovdje papa) odlučuje i onda da ta osoba zahtjeva od tisuća i tisuća ljudi da slijede njegovu odluku, naknadno izražavajući ovaj zahtjev u obliku zapovijedi… (doktrine)… što je nedvojbeno slučaj ako se svaka crkvena zapovijed treba priznati kako je u skladu sa Božjom voljom, pošto je njezin temelj (navodna) nepogrešivost poglavara crkve (tj. pape). Ova učenja su sada bez ikakve rezerve prihvaćena (od strane katolika) bez da ljudsko biće prosvijetli/razjašnjava njihovo značenje i svrhu, što rezultira u rutinskim akcijama koje nisu povezane sa slobodnom odlukom, dubokom vjerom i snažnim osjećajem bliskosti sa Bogom…

Crkveno služenje se raširilo (ili ‚je nastalo’) koje, u stvarnosti, nije služenje Bogu. Običaji su bili uvedeni koji su više ili manje formalnosti… Protivnikove (= Sotonine) akcije su bile uspješne u udaljavanju/otuđivanju ljudi od istine pod maskom pobožnosti, u tome da ih spriječe koristiti njihovo vlastito razmišljanje i time također njihovo slobodno odlučivanje, pošto je sve ovo obustavljeno/spriječeno od strane protivnika zbog dogme o nepogrešivosti. Jer jednom kada se ovo učenje učinilo prihvatljivim čovjeku on više u svezi njega neće morati imati mišljenje. Tako on prihvaća/uvažava bez pomnog ispitivanja, on ne mora donijeti odluku pošto je netko drugi već donio odluku umjesto njega i slobodna volja nije korištena. Umjesto toga, čovjek mora vjerovati u ono što mu je određeno/ispostavljeno kao religijska dogma ako ne želi doći u sukob sa određenom religijskom dogmom, kojoj crkva pridaje izuzetnu važnost, da poglavar crkve (= papa) nikad ne može pogriješiti ili poduzeti pogrešne mjere kada donosi odluke koje se tiču crkve.

Bog jedino cijeni/vrednuje slobodno donošenje odluke, ali nju sam čovjek mora donijeti i tako on sam mora uzeti u obzir (svako) za i protiv religijske dogme. Jedino ono što može potvrditi u svome srcu se može nazvati vjerom, a ne ono što je prisiljen prihvatiti/potvrditi… Jer religijska dogma naumljena od strane Boga će izdržati svako pomno ispitivanje i biti će prihvaćena čak sa više uvjerenja što ljudsko biće više prekapa po njoj… Međutim, sve što nije od Boga ne stoji prilikom pomnog ispitivanja i biti će odbačeno od strane svake osobe koja se najozbiljnije bori da bi stekla znanje… AMEN

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, Berthi Dudde, dna. 25 Lipnja 1942, br.2383 a & b

***

Nunc Licet – Sada je dopušteno ući u tajne vjere sa razumijevanjem

Jednog dana sam ugledao veličanstven hram, kvadratnog oblika, krova u obliku krune, savijenog iznad a unaokolo ispupčenog; njegovi zidovi su bili neprekidni kristalni prozori; njegova vrata biserna. Unutra, na južnoj strani, prema zapadu je bila propovjedaonica, na čijoj desnoj strani je ležala otvorena Riječ omotana svjetlosnom sferom, čija je sjajnost okruživala i osvjetljavala cijelu propovjedaonicu. U centru hrama je bilo svetište, ispred kojeg je bio veo, tada podignut, a tamo zlatni kerub stajaše sa mačem koji se u njegovoj ruci okretao amo i tamo.

[2] Dok sam gledao u te stvari, značenje svake od njih je pritjecalo u moju meditaciju: Hram je predstavljao Novu Crkvu (= Novi Jeruzalem); biserna vrata, ulaz u nju; kristalni prozori, istinu koja ju (pr)osvjetljava; propovjedaonica, svećenstvo i propovijedanje; Riječ koja je ležala otvorena na propovjedaonici i osvjetljavala njezin gornji dio, je predstavljala otkrovenje unutrašnjeg smisla Riječi, koji je duhovan; svetište u centru hrama je predstavljalo sjedinjenje te crkve sa anđeoskim nebom; zlatni kerub unutra, Riječ u smislu slova, mač koji leluja u njegovoj ruci označava da se taj smisao može okrenuti u bilo kojem pravcu, pod uvjetom da je to učinjeno u prilagođavanju (ili ‘tako da se odnosi prema’) nekoj istini; podignut veo ispred keruba, je predstavljao da je Riječ sada ležala otvorena.

[3] Kasnije, kada sam se približio, ugledao sam ovaj natpis iznad vrata, Nunc Licet – Sada je dozvoljeno – što je označavalo da je sada dozvoljeno ući sa razumijevanjem u tajne vjere. Gledajući ovaj natpis pomislio sam kako je izuzetno opasno ući sa razumijevanjem u dogme vjere koje su isfantazirane iz vlastite inteligencije, i prema tome iz neistina, a još više potvrditi ih iz Riječi; na taj način je razumijevanje zatvoreno odgore, i postepeno od dole također, do tog stupnja da teologija nije samo prezirana već također razorena/poništena/izbrisana iz uma, kao što je zapis na papiru od strane crviju, ili vunena halja od strane moljaca. Onda razumijevanje prebiva jedino u političkim stvarima, koje se odnose prema čovjekovom životu pod vladom u kojoj se nalazi, i civilnim stvarima koje se tiču njegovog zaposlenja, i domaćim poslovima njegove vlastite kuće. I u svim ovim stvarima on stalno ljubi prirodu, i zahvaljujući mamljenju njezinih zadovoljstava, ljubi je kao što ljubavnik ljubi zlatni kip u njegove grudi.

[4] Pošto dakle dogme sadašnjih Kršćanskih Crkava nisu bile formirane iz Riječi, već iz vlastite inteligencije (ljudi), i prema tome iz neistina, i jednako tako su bile potvrđene određenim odlomcima iz Riječi; Gospodinovom Božanskom Providnošću je Riječ među Rimokatolicima bila oduzeta laicima, a među Protestantima je bila otvorena, a ipak je bila zatvorena njihovom općom/zajedničkom izjavom da se razumijevanje mora držati u poslušnosti njihovoj vjeri.

[5] Ali u Novoj Crkvi je slučaj tome suprotan; tamo je dozvoljeno ući sa razumijevanjem i proniknuti u sve njezine tajne, i potvrditi ih uz pomoć Riječi, pošto su njezine doktrine neprekidne istine otvorene od strane Gospodina posredstvom Riječi, i potvrde ovih istina racionalnim sredstvima uzrokuje otvaranje razumijevanja iznad sve više i više, i na taj način da bude uzdignuto do svjetla na kojem se nalaze anđeli nebeski. To svjetlo je u suštini istina, i na tom svjetlu spoznavanje/priznavanje Gospodina kao Boga neba i zemlje sjaji u svoj svojoj slavi. Ovo je značenje natpisa Nunc Licet iznad hramskih vrata, i također podignutog vela svetišta ispred keruba. Jer kanon/načelo je Nove Crkve, da neistine zatvaraju razumijevanje, a istine ga otvaraju.

[6] Nakon toga sam ugledao iznad svoje glave nešto poput djetešca, koje u svojoj ruci drži papir. Kako mi se približilo, ono se povećalo u stasu do čovjeka srednje veličine. On je bio anđeo iz trećeg neba, gdje svi na udaljenosti izgledaju poput djece. Kada je došao do mene, predao mi je papir; ali kako je zapis bio u zaobljenim slovima, takvim kakva imaju u tom nebu, ja sam vratio papir, i zatražio od njega da mi objasni značenje riječi tamo zapisanih, u izrazima koji su prilagođeni idejama mojeg razmišljanja.

On je odgovorio, ‘Ovo je što ovdje stoji zapisano: Uđi odsada u tajne Riječi, koje su do sada bile skrivene/zatvorene; jer svaka od njezinih istina je ogledalo u kojem mi vidimo Gospodina.’

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 508 (šesto nezaboravno iskustvo) 

***  †  ***

Spread the Truth