Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

O kanonizaciji i obožavanju ‘svetaca’ (J. Lorber, B. Dudde, E. Swedenborg)

Print Friendly, PDF & Email

O kanonizaciji i obožavanju ‘svetaca’

‘Onda Bog izgovori sve ove riječi: ‘Ja sam Jahve, Bog tvoj, Koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz Mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer Ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji Me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji Me ljube i vrše Moje zapovijedi.’  Izlazak 20:1-6

‘Ova zapovijed, ‘Nemoj imati drugih bogova uz Mene’, u prirodnom smislu također znači da ni jedno ljudsko biće, živo ili mrtvo, ne smije biti obožavano/štovano kao Bog.’      E. Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 292’

‘Obožavanje svetaca (ili ‘klanjanje svecima’) je na nebu takva odvratnost (ili ‘nešto tako gnjusno’) da i sam pomen na to (ili ‘samo kada se čuje za to’) stvara/pobuđuje stravu/užas, pošto, u onoj mjeri u kojoj se (umjesto Gospoda Boga) obožava neki čovjek, u istoj toj mjeri je obožavanje zakinuto Gospodu; jer u tom slučaju se ne može obožavati JEDINO Gospoda (ili ‘čovjek se u tom slučaju, kada obožava nekog drugog čovjeka, očigledno ne može klanjati JEDINO Gospodu); a kada se ne obožava JEDINO Gospod (ili ‘kada čovjek ne obožava JEDINO Gospoda’) onda se pojavljuje (ili ‘nastupa’) razdvajanje koje uništava vezu/općenje sa Njime (a time) i životnu sreću koja izvire iz te veze.’             E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 824′

 

 

KANONIZACIJA

Nalazeći se pod tako sigurnom zaštitom, uistinu nećeš biti u opasnosti suprotstaviti se Božjoj volji, jer za uspjeh ovog posla i za tvoje duhovno dobro su angažirana bezbrojna duhovna bića osiguravajući ti time njihovu zaštitu, tako da nesmetano i bez dvojbe možeš primiti sve što ti bude ponuđeno. Podosta pitanja putem tebe treba biti objašnjeno čovječanstvu, podosta problema riješeno i podosta sumnji otklonjeno, i za to je neprestano potrebna tvoja predanost i marljiv rad. Što se voljnije i radije posvećuješ tom poslu, to razumljivije ti se onostrane snage mogu priopćavati (= javljati), pa ti je tako i danas namjenjena jedna objava, koja se tiče jedne jako sporne teme:

Kanonizacija izaziva ozlojađenost mnogih ljudi, pošto je, sa njihovog gledišta, to interferencija (= uplitanje, miješanje, međudjelovanje, smetanje) sa Božanskim zakonom i Božanskom presudom. Ali oni koji su osjećali kako imaju pravo (= kako su naslovljeni) i kako su određeni (destined) zasnovati zajednicu svetaca su u stvari pretpostavljali/simulirali/zamišljali kako posjeduju stručnost/sposobnost (= kako su kompetentni) presude koja nesumnjivo daleko premašuje ljudske sposobnosti. Međutim, oni nikada nisu imali veće znanje… u tolikoj mjeri da bi takvu kanonizaciju proveli/obavili s punim pravom.

Što ljudi znaju o unutrašnjem životu drugog čovjeka?… Samo Bog može gledati u ljudsko srce, samo On jedini je sposoban izmjeriti stupanj ljubavi u kojem se nalazi zemaljsko dijete… Jedino On može raspodijeliti u skladu sa zaslugom i zna prosuditi/procjeniti najunutarniju prirodu, zrelost duše.

Ljudi su dakle ustanovili/osnovali jednu nezakonitu duhovnu zajednicu koja je kao takva postala predmet svih obožavanja i molitvi, što uistinu nije mogao biti naum nebeskog Oca (= drugim riječima, ‘to nije za dobrobit vjernika!’), jer to prije (= više) dovodi do odvajanja zemaljskog djeteta od Oca, nego do iskrenog odnosa prema Njemu. Ljudsko biće (u slučaju kad se moli = usmjerava osjećaje i misli prema nekom od tzv. ‘svetaca’) u molitvi više ne pristupa nebeskom Ocu Osobno već pokušava dostići svoj cilj putem posredovanja (= posredništvom nekog drugog), i to će uvijek ometati/sprečavati ispravan odnos sa Ocem (= a ponovna uspostava tog odnosa, tj. veze sa Nebeskim Ocem u Isusu Kristu je svrha i smisao ovozemaljskog života!).

Duhovna bića koja se brinu o vama je za tu dužnost/službu zasigurno odabrao Bog, oni (= anđeli, dobri duhovi, tj. svjetlosna bića) također stoje uz vas (= na usluzi čovjeku) sa svom svojom duhovnom snagom, oni vas čuvaju i štite i neprestano se trude oko vašeg duhovnog napretka/uspjeha; međutim, tko je (ili ‘koji od njih je’) odabran za vašu zaštitu to u potpunosti ovisi o Božjoj volji (= Bog sam određuje/dodjeljuje anđele i duhove čuvare ljudima), pošto vi ljudi ne bi imali pravog znanja (= u smislu, ‘nedostaje vam spoznaja’; čini se važno opet napomenuti kako nisu svi Rimokatolički ‘sveci’ bili sveti, tj. kako je među njima bilo ili ima i onih koji su bili ili i dalje jesu nečisti pa se stoga nalaze u jednom od paklova’; drugim riječima, ne samo da takvi ne-sveti duhovi ne mogu i nisu u stanju nikome pomoći već i njima samima treba pomoć!) odlučiti kome se okrenuti sa ciljem da bi se duhovno usavršili (ili ‘sazreli’) i da bi postigli/primili najveću dobrobit za spasenje vaše duše.

Kada se ljudi na Zemlji usuđuju (u smislu, ‘kada se drznu’ = ‘kada su toliko drski’) predviđati (anticipirati = unaprijed uzeti u obzir) presudu Vječnog Božanstva (jer baš to je slučaj kada se neki čovjek, od strane ljudi na zemlji, proglašava ‘svetim’!), kada se osjećaju naslovljeni (= u smislu, ‘kada osjećaju kako imaju pravo’) kanonizirati (= nekog proglasiti svetim) ili prokleti (= poslati u pakao), to je slično anticipaciji Božanske Presude (pitam se da li ima ITKO, ponavljam, ITKO tko je toliko slijep da ovo ne uviđa?!)… To je navodno nepobitno svjedočanstvo (ili ‘riječ je o navodno nepobitnom svjedočanstvu’) jednog časnog/dostojanstvenog načina života koji je mio Bogu, dokaz kojeg (ili ‘evidenciju čega’), međutim, nikad neće moći pružiti jedna osoba [= ni jedan čovjek na zemlji nije u stanju sa sigurnošću odrediti/prosuditi kakvo je STVARNO bilo ili jeste unutrašnje stanje nekog čovjeka, pa je stoga sud takve vrste zabranjen (vidi Matej 7:1, a također vidi E.Swedenborg ‘Istinska bračna ljubav (Conjugial love) – 523’); on to = da li je netko ‘svet’ može pre-suditi samo na osnovu pričine, tj. vanjštine, što je Krist također zabranio (Ivan 7:24)].

Sve dok živi na Zemlji ljudsko biće će griješiti, i prema tome niti njegova presuda neće biti nepobitna. Svatko tko sebe na van prikazuje kako živi na Bogu mio/prijatan način je od toga jako često i dalje poprilično udaljen unutar sebe (= u svojoj duši), i podjednako, čovjek koji u zemaljskom životu prođe nezamjećen će jako često biti prosvjetljen, sa čistim unutrašnjim životom i srcem koje je na zemlji postalo (u smislu, ‘srcem koje se za života na zemlji transformiralo u’) ljubav. I zato ljudi ne bi smjeli pogrešno zamišljati kako imaju (u smislu, ‘ne bi smjeli sebi prisvojiti’) pravo koje im ne pripada, pošto ova kanonizacija nije na dobrobit čovječanstva, već radije obmanjuje (= zavodi na krivu stranu) one koji traže istinu. AMEN

Bertha Dudde, br. 0783, 21.2.1939

***

30 Srpanj 2002 – Papa Ivan Pavao drugi je kanonizirao prvog sveca centralne Amerike u Guatemala City-ju čemu je prisustvovalo na stotine tisuća Katolika. 82-godišnji pontif je svecem proglasio španjolskog misionara iz 17 vijeka Pedro de San Jose Betancura, koji je svoj život posvetio pomaganju siromašnima. Associated Press navodi da je Papa rekao da novi svetac predstavlja hitan poziv na milosrđe u modernom društvu. Papa posjećuje i Meksiko gdje će svecem proglasiti indijanca urođenika za kojeg se vjeruje da je vidio lik djevice Marije u 16-om vijeku.

***

Razgovor sa određenim Rimokatolikom u svezi njihovih svetaca

Razgovarao sam sa određenim duhom, koji je pripadao Rimokatoličkoj religiji, u svezi njihovih svetaca. Bilo mu je rečeno kako oni obožavaju svece na isti način kako pogani obožavaju njihove idole/kipove (!!!). On reče kako ih oni samo (po)štuju, te da (se) na njihovim primjerima uče (ili ‘da im je njihov primjer instruktivan’ ili pak ‘da im oni služe za primjer’). Ali na to mu je bilo rečeno da oni u stvari kleče pred njima, da im se mole za pomoć, i da im ukazuju te časti pred njihovim svećenicima, koji ih od toga niti odvraćaju niti ih u svezi toga opominju/upozoravaju (!!!)isto tako da se (takve/te) njihove molitve mogu pronaći u njihovim svetim knjigama, tako (ili ‘i stoga’) da se oni mole svecima za pomoć (!!!). On je pretpostavljao da sveci posreduju kod Boga (ili ‘da se sveci kod Boga zauzimaju za ljude’), te da se to dopušta zbog prostog/neukog naroda; ali bilo mu je rečeno kako su njihove svete molitve (samo) tako instituirane/ustanovljene, i da sveci djeluju na takav način, što će reći, pomažu im, te da je to pretencija od strane svećenika sa ciljem zarade novaca i postizavanja ugleda: izlaganje njihovih čuda, usmene hvale, te ukazivanje, u crkvi, da oni djeluju na takav način. Na te stvari on nije imao što za reći. Bilo mu je rečeno da su (oni koji se klanjaju drugim ljudima) gori od pogana (!!!): jer pogani ne znaju da je idolopoklonstvo grijeh (!!!), ali oni znaju: stoga će oni biti prije prokleti/osuđeni od njih (!!!). On je rekao da sveci posreduju (kod Boga); ali na to mu je bilo rečeno da su mnogi ‘sveci’ u paklu, i da su bili, više od drugih, ovisni o (crnoj) magiji: nakon čega su neki od njih (koji su u paklu) bili imenovani, na primjer, Antonije, Frensis Xavier, i David – i da nisu znali što je raj: plus ostale stvari – od kojih se nekih i ne sijećam – kao recimo, da je vrlo dobro znano kako je svakome dopušteno prići Gospodu u molitvama, i da On čuje svakoga, i da je On jedini Kojeg moramo obožavati, itd.’

E.Swedenborg ‘Minorna Duhovna Iskustva – 4603’

***

ZAJEDNICA SVETACA – BESMISLENOST MOLITVE

Vama ljudima (ili ‘čovječanstvu’) je, ako želite pobijediti u/opstati/izdržati posljednju borbu na zemlji, potrebna ogromna pomoć/podrška iz (ili ‘od strane’) duhovnog svijeta. Ta pomoć vam, međutim, stoji na potpunom raspolaganju… samo ju trebate zatražiti. Stoga ćete (sada) biti obaviješteni na koji način (ili ‘kojim putem’) vam ta pomoć može biti dana i kako je možete izmoliti.

‘Zajednica svetaca’, kako vi to na zemlji nazivate, je tamo (ili ‘uz vas’) da bi vam pomogla. Međutim, da bi bili obaviješteni na pravi način i da bi vas se oslobodilo od neistnitih/krivih ideja, (najprije) pojam ‘svetac’ mora biti razjašnjen.

Anđeli su najvjerniji ljudski vodiči i pomagači, uvijek su spremni (pomoći), (samo) ako ih se pozove/zazove. Ali kako/na koji način se oni dodjeljuju ljudima, to određuje jedino Bog u Svojoj mudrosti, isto kao što, prema stupnju njihove savršenosti, (jedino Bog) ispunjava ta duhovna bića sa svjetlom i snagom.

Ljudi nemaju mogućnost (ili ‘nisu u stanju’) izmjeriti/odrediti/prosuditi stupanj zrelosti svoga bližnjega, zbog čega (ili ‘pa posljedično tome’) nemaju ni pravo niti sposobnost ‘uzdići’ ga do sveca (ili ‘prozvati ga svecem’). Jedino Bog zna kakvo je stanje nečije duše kada, oslobođena od tijela (ili ‘nakon smrti’), uđe u duhovni svijet.

Jedino Bog zna u kakvom se odnosu čovjek nalazio prema Njemu na zemlji i koliko je on uistinu bio aktivan u ljubavi. Aktivnost u ljubavi je odlučujući faktor i čovjeku može donijeti/dati svu puninu svjetla i snage još za života, tako da je već na zemlji, ako to želi, u stanju činiti izuzetna djela. Ali, u drugom svijetu će Bog Osobno voditi takve zrele/savršene duše u sferu aktivnosti koja odgovara njihovom stupnju zrelosti. Ja im određujem (ili ‘Ja sam Onaj Koji im određuje’) pojedinačne zadatke, baš kao što sam Ja onaj koji odlučuje kakva će vrsta pomoći biti dana ljudima na zemlji.

Anđeli su puni snage i mogu učniti sve, jer djeluju zajedno sa Bogom i u skladu sa Njegovom voljom i stalno su prožeti sa Njegovom snagom. Anđeo se u potpunosti kreće unutar Božje volje, što će reći, on ne može za-željeti ništa što nije Božja volja pošto je već uspostavio sjedinjenje sa Bogom i u potpunosti je apsorbiran u Njegovoj volji.

Kako je u posjedu velike mudrosti on također spoznaje/prepoznaje besmislenost mnogih ljudskih molbi i mora ih negirati/uskratiti tamo gdje bi njihovo ispunjenje bilo na štetu čovjekovoj duši.

Za anđela pomagati ljudima predstavlja veliku sreću i, stoga, Bog dopušta (ili ‘ne prigovara’) kada ljudi od njih traže pomoć. Međutim, zazivati određene ‘svece’ zasigurno nije po Njegovoj volji, jer njihov zadatak i aktivnost mogu biti sasvim drugačije prirode (ili ‘na sasvim drugom području/polju’), i ljudi u svojem neznanju mogu zazivati biće koje je jako daleko od savršenstva, što može završiti tako da padnu pod ‘nikako-ne-povoljan’ (ili ‘štetan’) utjecaj tog bića.

Jer, pozvani (ili ‘oni koji su pozvani’) se i pojavljuju, odmah se pripijaju (ili ‘teže pripijanju’) uz onoga koji ih zaziva i pokušavaju mu nametnuti svoje misli, koje ne moraju odgovarati istini (ili ‘koje ne moraju biti istinite’). 

Uz to (ili ‘pored toga’) je proglašavanje osobe svetom (= kanonizacija) od strane ljudi u prvom redu ovisno o načinu života u odnosu na crkvenu zajednicu (tj. prema onome što određuje crkvena zajednica), preduslov kojeg Bog nikad nije zahtjevao, već je na njemu inzistirala ta crkva, a čovjek se proglašava svetim u skladu sa zahtjevima ove potonje, što nikada/nikako ne može biti Božja volja.

Stoga nisu svi koji su kanonizirani na taj način nužno i anđeli, svjetlosna bića, što s druge strane, mnoga bića u duhovnom kraljevstvu uistinu jesu, to su ona bića čiji su životi zadovoljavali Boga ali nisu ispunjavali zahtjevima/standardima tih crkvenih zajednica.

Svi ti anđeli posjeduju ‘Božju snagu’ koju žele iskoristi i, stoga, su im bili povjereni ljudi, kojima žele i mogu pomoći u usavršavanju sve dok se tome ne suprotstavlja ljudska volja. Zazivati ta bića će uvijek biti korisno dok rezultat može biti suprotan/štetan ako se poziv upućuje određenim/specifičnim bićima.

Međutim, ideja o traženju uplitanja/posredništva/zauzimanja tih bića je sasvim kriva. Molitva je molba upućena Bogu … ona uspostavlja sjedinjenje čovjeka sa Njime, na čemu i sam Bog inzistira, jer molba svjedoči da je čovjek usmjerio svoju volju prema Bogu.

Prema ljudskom razmišljanju/mišljenju, ta svjetlosna bića/anđeli, koja su već u bliskom odnosu sa Bogom, uspostavljaju to sjedinjenje sa Bogom. Međutim to bi onda čovjeka odriješilo obaveze da sam ostvari to sjedinjenje (ili ‘na taj način se to sjedinjenje onemogućava čovjeku’) … koje je cilj i svrha života na zemlji … jer jedino takvo sjedinjenje (ili ‘takva direktna veza’) sa Bogom omogućava dotok/protok snage bez koje duša ne bi mogla postići svoju zrelost (ili ‘bez koje ne može doći do sazrijevanja duše’).

Međutim, ta ‘snaga’ ne može biti dostavljena čovjeku od strane anđela pošto i u duhovnom kraljevstvu također postoje zakoni kojima se njegovi stanovnici pokoravaju u spoznaji kako su ti zakoni donešeni/uspostavljeni od strane Božje ljubavi i mudrosti.

Ta (anđeoska/svjetlosna) bića su uvijek spremna pomoći u skladu sa Božjom voljom. Stoga se čovjek najprije mora prignuti pod Božju volju da bi mu On mogao pomoći, ili direktnim putem ili putem anđeoskih/svjetlosnih bića koja uvijek pomažu ako je to Božja volja odobrila.

Tako da, obraćanje svjetlosnim bićima nikad nije uzaludno, ali je obraćanje i prizivanje za ‘posredovanjem/zauzimanjem’ besmisleno/uzaludno/nekorisno. Dijete sâmo treba prići/doći k Ocu u svoj prisnosti, kako bi Očeva ljubav mogla teći ka njemu. Tako blizak/prisan odnos se nikad ne može uspostaviti ako čovjek misli da do cilja može stići isto tako putem posredništva (ili ‘zauzimanja od strane neke druge osobe’).  

Bog je Bog ljubavi, i ne želi da Mu se ljudi boje prići. On želi biti Otac Svojoj djeci, a ne njihov strogi sudac i vladar. Naklonost ovog potonjeg možete probati zadobiti putem posredovanja/zauzimanja nekog drugog, ali Ocu pristupate sa povjerenjem (ili ‘u potpunoj vjeri’).

Bog zahtjeva to povjerenje od Svojih stvorenja zbog Svoje beskonačne ljubavi prema njima. I iz istog tog razloga će im On i uslišiti sve njihove molitve.  AMEN.

Bertha Dudde, br. 4328, 10 Lipanj 1948

***

1 Listopad 2000 – Papa je pred desecima tisuća ljudi, među kojima je bio i veliki broj Kineza, na Trgu svetog Petra u Vatikanu predvodio svečanost kanonizacije mučenika. Novi sveci su iz Kine – 87 Kineza i 33 strana misionara – a ubijeni su između 1648. i 1930. godine. Komunistička vlada u Pekingu, koja ne dopušta svojim katolicima da priznaju Papu, je pokrenula niz oštrih napada na Vatikan, osobito zbog činjenice da je 1. listopada, dan kanonizacije kineskih svetaca, istodobno i nacionalni blagdan komunističke Kine. Vatikan tvrdi da su kineski mučenici umrli zbog svoje odanosti kršćanskoj vjeri. Kineska vlast, međutim, ističe da je većina mučenika pogubljena zbog kršenja kineskih zakona, u vrijeme kad su kolonijalne sile izvršile invaziju na Kinu tijekom Opijumskog rata 1839.-1842. godine te u Bokserskom ustanku 1898.-1900. godine.

***

U svezi ‘Svetaca’

Danas mi je prišao jedan Rimokatolik, (baš) kao što to svakog dana čine pripadnici različitih religija koji su nedavno umrli. Taj Rimokatolik je razgovarao sa mnom, i njegov razgovor je bio o onima koji su na zemlji bili proglašeni svecima. Bilo mu je rečeno da osim Gospoda na cijelom nebu nema ni jednog sveca (svetog), i da je od/iz (ili ‘na račun’) Gospodove svetosti, Koji je Sâma Svetost, da se anđeli nazivaju svetima; a iz tog razloga se On također naziva Sveti Duh. Anđeli priznaju da u njima nema ničeg svetog, već sve prljavo (Job 15:15), i da je sva svetost jedino Gospodova; jer znano je iz Davidovih Psalmi da anđeli nisu sveti.

Onda su neki od onih koji su bili kanonizirani na zemlji jednoglasno rekli, iako određenim izmiješanim, i kao buntovnim tonom, da je njihova svetost bila jedino Gospodova, a da su oni sami prljavi i bez ugleda.

Štoviše, od onih koji su bili obožavani kao sveci i stoga kao bogovi, su mi bile predstavljene/reprezentirane samo tri vrste ljudi. Naime, tu su bili oni koji su imali averziju prema tom obožavanju, koji su bili među anđelima i koje su anđeli štitili. Onda su tu bili oni koji nisu htjeli biti među bogovima niti obožavani kao bogovi, ali u kojima je ipak još bilo nešto taloga (= kojima je na dnu srca ipak ostalo još nešto od želje da ih ljudi obožavaju, tj. da im se klanjaju) iako su oni to usmeno nijekali. Treća vrsta su bili bogohulnici koji su primali/prihvaćali takvo obožavanje i koji su htjeli biti priznati kao sveci i bogovi (tj. koji su željeli da ih ljudi obožavaju kao svece i bogove). Oni su jadni/mizerni, zavedeni i glupi.

Oni koji se nazivaju svecima, koje (drugi ljudi) štuju i obožavaju, bilo drevni bilo moderni, ne mogu nikome ni najmanje pomoći u drugome životu. Bilo mi je dozvoljeno, učestalo, govoriti sa nekima od onih koji se (na zemlji) smatraju svetima i koje ljudi obožavaju kao svece, ali ovo mogu tvrditi, i to na osnovu njihovih vlastitih izjava i na osnovu mog stvarnog iskustva, da su oni sve samo ne sveci, i da ne mogu ni najmanje pomoći čak ni sebi, a kamoli nekome drugome, i to niti molitvom niti posredništvom (ili ‘tako da se zauzimaju za nekog’). Jer u drugom životu, molitve za nekog drugog, čak ni posredne molitve za sebe, nisu uslišene/odgovorene. U stvari, nitko nema nikakve dobrobiti/koristi od toga što misli da netko može biti voljen (od strane Gospoda) zbog nekog drugog (ili ‘zato što je netko drugi posredovao’), ili zbog svetaca – prije se obrnuto/suprotno tome događa (ili ‘prije je slučaj obrnut’). To mogu (sa sigurnošću) tvrditi, (naime) oni (tzv. ‘sveci’) nikome ne pomažu, čak ni sebi, što su mi rekli na glas (in a loud voice), prilazeći mi da bi mi to rekli.

E.Swedenborg ‘Duhovna Iskustva – 2133, 2134, 443, 2802, 3 Siječanj & 12 Kolovoz 1748

***

RAZJAŠNJENJE U SVEZI POSREDOVANJA

Stvarna svrha vašeg zemaljskog postojanja vam je već dovoljno često bila predstavljena/ukazana… radi se jedino o vašoj vezi sa Mnom, koju ste vi jednom dobrovoljno prekinuli pošto Me niste htjeli priznati… Jer vi Me niste mogli vidjeti, i prema tome ste kao vašeg Gospodara i Stvoritelja prihvatili onog kojeg ste mogli vidjeti: Mojeg prvo-stvorenog svjetlosnog duha, Lucifera.

To je bio vaš slučaj, bio je to veliki pra-grijeh, objašnjenje vašeg postojanja kao čovjek(a) (= iz tog razloga živite na zemlji kao čovjek).

Za vrijeme vašeg sadašnjeg postojanja (na Zemlji) vi trebate slijediti (u smislu, ‘pozabaviti se samo’) jedan jedini cilj (= sad Gospod otkriva svrhu ovo-zemaljskog života, koja je): obnoviti odnos/vezu sa Mnom i prema tome Me ponovno priznati kao vašeg Boga i Stvoritelja, iz Čije ljubavi ste jednom proizašli.

Ni jedno drugo biće ne može umjesto (ili ‘za’) vas uspostaviti ovu vezu, jedino vi to možete učiniti što zahtjeva vašu volju, koja jeste i koja hoće ostati slobodna, čak i ako vi odgađate vašu odluku jedno određeno vrijeme. Vi to ne možete izbjeći ako jednog dana hoćete postići cilj, stanje blaženstva, u kakvom ste bili u početku… I to konačno jedinstvo/sjedinjenje se može ostvariti jedino ljubavlju, stoga vi morate biti voljni živjeti za ljubav, međutim, vi na to nikad nećete biti prisiljeni.

Ali zahvaljujući prvobitnom grijehu (= ne Adamovom grijehu već praiskonskom grijehu Lucifera i njegovih anđela-sljedbenika) vaša volja je i dalje jako slaba i prema tome treba snaženje… i to snaženje volje je velika milost koju je čovjek Isus zaslužio za vas kroz Svoje djelo Spasenja… prema tome, ako ste sebe u stanju predati Njemu i (za)tražiti od Njega da osnaži vašu volju, vi ćete zasigurno pristići do vašeg cilja… 

Međutim, kraljevstvo svjetla nikad ne može odlučno utjecati na vašu volju, jedino su vam vaši bližnji u stanju pružiti dobro-dušno posredništvo, ako ste vi sami preslabi da bi hodili putem križa… Onda ljubav vaših bližnjih može moliti za vas, i Ja ću uistinu saslušati takvu molitvu tako što ću osobi za koju se ljubavlju (po)traži(va)lo dati snagu. Jer ljubav je snaga, i ako ju vi svjesno dajete ljudskom biću koje je u duhovnoj nevolji to će ga afektirati/dodirnuti kao snaga (= u smislu, ‘to će to biće osjetiti kao upliv snage’), dok on onda sam ne krene putem križa ili pak djeluje sa ljubavlju i postane prosvjetljen.

Blagonaklono posredovanje/zauzimanje za druge ljude je uvijek pomoć pri spašavanju grešnih duša, koju ne bi trebalo potcjeniti… međutim ideja/zamisao o molitvi svjetlosnim bićima je potpuno pogrešna… Uzmite u obzir da su ta bića u potpunosti prožeta ljubavlju koja je, u stvari, namjenjena svim bijednim bićima… Uzmite u obzir da ni jedno biće ne bi bilo izuzeto iz njihove dobro-voljnosti da pomognu i da ne bi bilo ni jednog neiskupljenog bića (= ne bi postojalo ni jedno ne-iskupljeno biće) da svjetlosna bića nisu ograničena Božanskim zakonima koje ne mogu prekršiti/povrijediti. Ta bića, međutim, znaju za čovjekov krajnji cilj na zemlji… ona znaju, da se priznavanje (acknowledgment) njihovog Boga i Stvoritelja (u Isusu Kristu) može dogoditi jedino u slobodnoj volji, i da je to priznavanje znak da je čovjek prošao test slobodne volje, što je svrha ljudskog života na zemlji… Ona znaju da veza sa Mnom (= Isusom Kristom) treba biti ponovno uspostavljena, čemu svako biće treba težiti i što svako biće mora samo postići u svoj slobodi i bez ikakve prisile…

Ipak, ljubav svjetlosnih bića je tako duboka da bi uistinu bila dovoljna da trenutačno transformira svako biće, točno zato što je (ta njihova ljubav) snaga koja nikad ne podbaci u postizavanju željenog rezultata… Stoga ta ljubav mora biti ograničena s Moje strane, tj. čak i svjetlosna bića moraju biti podložna zakonima koje ona, međutim, poštuju pošto su u potpunosti udružena/spojena sa Mojom voljom, i prema tome  također znaju što ljudskom biću pomaže da postigne krajnji cilj, (a taj krajnji cilj i svrha ljudskog života na ovoj Zemlji je) sjedinjenje sa Mnom (= Isusom Kristom!!!).

Međutim, svjetlosna bića mogu koristiti mentalni utjecaj i motivirati druge ljude ka posredovanju/zauzimanju, i to sigurno neće podbaciti u svom efektu. Ja želim da ljudi krenu direktnim (= ne-posrednim, tj. ne preko nekog drugog bića = STVORENJA!) putem ka Meni i da ne pokušavaju dostići cilj zaobilaznim putem koji je na taj način nedostižan (Gospod hoće reći da se cilj ne može postići zaobilaznim putem = posredstvom tih bića)… i vi bi shvatili da, ako bi znali za uzvišeno razvijen stupanj ljubavi svih svjetlosnih bića…. Ako tim bićima pristupate radi zauzimanja/posredovanja…. Što će oni od Mene tražiti umjesto vas?… Da bi Ja trebao djelovati suprotno Mojem zakonu reda i osloboditi ljude od uvjeta koji omogućavaju/olakšavaju povratak k Meni, promjenu njihove prirode?

Svatko tko se istinski obrati za pomoć svjetlosnim bićima će putem/pomoću njih također biti uveden u ispravan način razmišljanja, i onda će on činiti što god korespondira sa Mojom voljom, pošto su svjetlosna bića inspirirana istom voljom kakva je Moja i prema tome na vas pokušavaju utjecati jedino sukladno toj volji. Ali onda ćete vi također postići vaš cilj na zemlji sa sigurnošću, jer oni vas jedino uvijek nastoje voditi k Meni, i podsjetiti na Isusovo djelo Spasenja… Oni će vam ukazati put kojim bi trebali hodati, ali oni tim putem ne mogu hodati umjesto vas…

A sad uzmite u obzir da molitva upućena Meni već predstavlja vezu sa Mnom, što je svrha i cilj zemaljskog života… da vi… ako se molite svjetlosnim bićima za zauzimanje/posredovanje… na taj način zaobilazite/mimoilazite direktnu vezu sa Mnom (!!!).

I koji rezultat vi očekujete od ‘zauzimanja’ kojeg bi ta bića trebala usmjeriti prema Meni? Opet i iznova vam govorim da vi zasigurno možete tražiti pomoć od svjetlosnih bića ako ste vašu volju već dokazali Meni… i ona će vam pomoći, pošto su ona samo administratori Moje volje i u tome (vršenju Gospodove volje) pronalaze (u smislu, ‘na taj način dožive’) svoju blaženu sreću… Ali ona nikad neće biti u stanju ostvariti vašu vezu sa Mnom umjesto vas putem posredovanja, pošto su ona uvijek povezana sa Mnom i jedino će htjeti da i vi također ostvarite tu vezu sa Mnom dobrovoljno, pošto je to istinska svrha vašeg zemaljskog života.

Sve dok se i dalje obraćate svjetlosnim bićima za ‘posredovanje’ vaše misli nisu još vođene od strane tih svjetlosnih bića, već Moj protivnik (Sotona) želi na vas utjecati tako da ćete vi samo odužiti vaš put ka Meni, pošto on želi spriječiti vaš konačni povratak Meni.

Posredovati mogu jedino ljudi jedni za druge ili za i dalje nezrele duše u onostranom. Onda stupanj ljubavi osobe koja zamoljeva (= posreduje) afektira osobu za koju se posreduje/moli kao snaga (= ta osoba to osjeća kao upliv snage), i zato što onda Ja hoću, poradi nesebične ljubavi, dati snagu onima koji ju trebaju i kojih su se drugi blagonaklono prisjetili.

Ali koncept ‘posredovanja/zauzimanja’ ne važi za kraljevstvo svjetla. Misli ljudi koji se oslanjaju na posredovanje su obmanute i jedino produžavaju njihov povratak k Meni, što je jedina namjera Mojeg neprijatelja/protivnika (koju on ostvaruje/misli ostvariti) putem ovog obmanjujućeg učenja.  AMEN 

Bertha Dudde, br. 8470, 17 Travanj 1963

***

Iz molitve ZA SVECA čije ime nosiš (iz molitvenika Rimokatoličke crkve):

‘O sveti M. M. kojeg osobito trebam štovati kao svog odvjetnika pred Bogom, radujem se iz sveg srca, što sam tvojim imenom, premda nedostojan, nazvan na svetom krštenju: samo mi je žao, što način mojeg života ne odgovara svetosti tvojeg imena. O sveti M. M., pomoćniče moj, daj mi se milostiv ukaži, te i od Boga isprosi milost, da na bolje primjenim život svoj i svom pomnjom slijedim kreposti tvoje. Ne daj, da slavu imena tvoga pogrdim grijesima svojim. Čuvaj mi dušu, brani mi tijelo, podaj mi stalnost u dobru, izbavi me od svakog zla (!!), a osobito mi budi u pomoći na čas smrti moje, da ti uzmognem na darovima tvojim hvaliti i slaviti Boga u vijeke vijekova. Amen.

***

Rimokatolički sveci

Papisti, a posebice redovnici, kada dođu u drugi svijet, pitaju (ili ‘se raspitivaju’) za svece, svaki za one čijem redu pripadaju; Jezuiti čine isto; a također ih i pronalaze; ali kada govore sa njima, ne nalaze kod/u njih više svetosti nego u drugih (ljudi). Kada ih se pita, oni (ti tzv. ‘sveci’) kažu da nemaju više moći od drugih; i da oni koji nisu obožavali Gospoda (Isusa Krista kao jedinog Boga na nebu i na zemlji, tj. kao utjelovljenog Jehovu Oca), već jedino (nevidljivog) Oca, nemaju (nikakve) moći/sile; i da su oni među grešnicima/podlacima, koje njihovi drugovi/kolege preziru. Neki od njih znaju da su bili kanonizirani/proglašeni svecima; i kada su zbog toga ponosni, onda im se njihovi drugovi/kolege ismijavaju/rugaju; neki pak ne znaju (da su nakon smrti bili proglašeni svecima). Većina onih koji su (za života) na zemlji težili ‘svetosti’ (ili ‘tome da ih se proglasi/smatra svetima’) su u nižim predjelima zemlje (lower earth) i u paklovima, pošto su te njihove težnje/žudnje, (naime,) žudnje da ih ljudi zazivaju i obožavaju kao bogove, izvirale iz sulude/umobolne ljubavi; a ta ljubav onečišćava (profane) svu nebesku svetost. Ali redovnici, a posebice Jezuiti, i dalje (ili ‘ipak’) prikrivaju sudbinu takvih ljudi, i lažu običnim ljudima, (govoreći) kako su oni sveci na osnovu uzdržljivosti/strogosti (restraint) kojoj su se podvrgavali i poslušnosti; iako im se u svojim srcima smiju.

Čuo sam što govori Papa koji je živio 1738 (Klement XII, rođen kao Lorenzo Corsini, 1652-1740, koji je bio Papa od 1730-1740), koji je odustao/odstupio od Babilonske zablude/greške, odrekavši se sve moći nad dušama i nebesima, i koji je postao Kršćaninom klanjajući se samo Gospodu (Isusu Kristu Jehovi). On mi je rekao da je razgovarao sa skoro svima onima koji su bili proglašeni svecima, i muškarcima i ženama; i da, osim dvojice, ni jednog nije vidio na nebu (tj. u raju); a ta dvojica, reče, su sa gnušanjem odbijala bilo kakvo zazivanje (ili ‘da ih netko zaziva’, ili pak ‘da im se netko klanja kao svecima’); On je isto tako rekao kako mnogi od njih nisu svjesni svojeg identiteta (= tko su i što su bili za života na zemlji), i da neki od njih pričaju gluposti.

Sveta Ženeva (Ginevieve: 422-500; Francuska svećenica i svetac zaštitnik Pariza. Njoj je pripisana čudesna moć zbog njezinog utjecaja na Franačko osvajanje Pariza kao i na odvraćanje od Pariza Hunskih hordi koje su pod Atilom prijetile gradu; ljudi su nastavili zazivati njezino ime i nakon njezine smrti, tako da joj se pripisuje prestanak strašne kuge u 1129). Ženeva se ponekad ukazuje Parižanima, na srednjoj visini, u blistavoj haljini, i tada njezino lice izgleda svetački. Ona također dozvoljava da ju mnoštvo gleda/vidi. Ali kada ju neki od njih počnu obožavati, onda se njezino lice odmah promijeni, a također i njezina odjeća; i ona postaje poput svake druge žene. Štoviše, ona ih grdi i oštro prekorava zbog toga što se hoće klanjati ženi (ili ‘što žele obožavati ženu’), čija sudbina nije drugačija od sudbine obične žene, govoreći kako ona među svojim drugovima/kolegama nije više cijenjena od neke druge žene; i ona ih onda grdi sve dok se ne posrame zbog toga što se ljudi na zemlji bave sa takvim glupostima. Dodajem, kako je razlog zašto se ona u početku pojavljuje takva pred njima, da bi na kraju mogli spoznati u kakvim su bili obmanama (ili ‘da bi se vidjelo koji su među njima tako poremećeni’). Čuo sam kako neki anđeli kažu da se ona ponekad tako pojavljuje iz razloga da bi se oni koji obožavaju ljude mogli odvojiti od onih koji obožavaju Boga. Ona ih također naučava da ne zna ništa više od bilo kog (ili ‘da nema znanja više od nekog’) drugog, te da o zazivanju nema nikakve svjesnosti (= do nje ne dopiru ta zazivanja).

Ona također kaže da (na nebu) nije među boljim ljudima (ili ‘najboljima’) i da onaj koji želi biti veći od drugih (na nebu) postane najniži od svih; Ona također kaže da je na štetu većine od njih to što su bili kanonizirani; jer, kada čuju/dozanju za to, njima se u srcu, zbog nasljednog grijeha, pojavi uobraženost, stoga ih se odmiče/odvodi na mjesto gdje su u potpunom neznanju tko su (i što su) bili za života na svijetu.

Agnes (St. Agnes 292?-304?, dijete, Rimski mučenik, obožavana je od 4 stoljeća). Agnes živi u odajama sa djevojkama kao svojim društvom; i čim je neki od obožavaoca zazove, ona izlazi, te ga pita što hoće od pastirice, koja je ponizna i u svom poslu jednaka sa drugima. Tada i njezine drugarice također izlaze napolje, a ona onda grdi svoje zazivače sve dok ih ne posrami. A sa ciljem da bi se posramili i odustali od takvih nastojanja (zazivanja svetaca), ona biva zaštićena tako da bi se spriječilo da ponos uđe u nju. Ali ona je sada odvedena na drugo mjesto; i ne može ju se pronaći desno među pravednicama; u čijoj zajednici nije tolerirana, osim ako ne izjavi kako je prljava/grešnica.

Ante Padovanski (Sveti Ante Padovanski, 1195-1231, učeni Franjevački fratar i cijenjeni/slavljeni propovijednik u Italiji i Francuskoj. Vjerojatno je i za života, a zasigurno nakon svoje smrti, bio naširoko i nadaleko smatran za čudotvorca. Proglašen je svecem 1232, i uglavnom je zazivan, tj. uglavnom se od njega traži pomoć, prilikom/zbog izgubljene imovine; smatra ga se zaštitnikom siromašnih, trudnica i putnika). Ante se pojavio ispred mene i nešto ispod, prema stopalu. Pojavio u tamnoj odori, i ja sam govorio sa njime, pitajući ga da li za sebe misli kako je svetac (ili ‘razgovarao sam sa njime da bi vidio da li on misli kako je bio svetac’)? Na prvu je odgovorio kako je on sve samo ne svetac (ili ‘da on uopće nije svetac’), no/ali ja sam ipak percipirao da je zadržao ponos/aroganciju, te da je želio postati svecem (ili ‘da je želio biti svetac’); zbog toga sam sa njime razgovarao nešto oštrije. Kad god mu netko priđe, on bude naveden kazati kako nikoga ne može uvesti u nebo, i da ne zna ništa o zazivanju (ili ‘da ga netko na zemlji moli za pomoć’), nazivajući tu ideju (= kako je on svet) neistinitom. Kada ga ispitaju što je (ili ‘što sačinjava’) nebo, da li je to Gospod, da li je to Njegova ljubav i ljubav prema Njemu, i međusobna ljubav, on to ne zna, zbog čega mu se drugi duhovi, od kojih on želi pobjeći, ali ne može, izruguju. Primjetio sam u njemu jednu vrstu unutrašnje/skrivene umješnosti. On je potajno težio da ga ljudi obožavaju; ali se bojao; jer to znači da bi bio bačen u najniže predjele, gdje bi trpio teške stvari. On je u stanju umješno/vješto vezati ideje i misli drugih ljudi. Ante održava suradnju sa Jezuitima koji se pojavljuju u bijelom.

Francis Xavier (rođen Francisco Javier, 1506-1552, uspješni Španolski Jezuitski misionar, posebice u Indiji i Japanu, koji je dobio naziv ‘Apostol Indije’ i ‘Apostol Japana’. Jedan od sedam originalnih članova Jezuitskog reda, kojem se pripisuje više od 700 000 obraćenja. Proglašen je svecem u 1622, a početkom 20 stoljeća je od strane Pape Pia desetog prozvan ‘Zaštitnikom Stranih Misija’) živi duboko dolje ispod stražnjih dijelova (ili ‘stražnjice’). On je bio prepreden čarobnjak, koji je djelovao kroz bračnu ljubav i kroz nevinost (ili ‘uz pomoć bračne ljubavi i nevinosti’), stoga tajno.

Ignatije (Sveti Ignatije Loyola, rođen kao Inigo Lopez de Loyola, 1491-1556, Španjolski vojnik i duhovnjak; osnivač Isusove Zajednice (Jezuiti); Ignatije je postavio temelje Isusove Zajednice u 1534, kada se zajedno sa šestoricom ostalih, među kojima je bio Francis Xavier, namjeravajući se posvetiti pobožnom životu i odbrani apostolskog Kršćanstva, zavjetovao na čestitost i siromaštvo. U 1537 su sedmorica bili određeni svećenicima, a u 1540 je Zajednica i formalno posvećena od strane Pape Pavla trećeg, Ignatije je postao njezin prvi general; proglašen je svecem 1622). Ignatije je bio naprijed i gore/iznad. On je bio dobar duh. Rekao je kako je imao averziju protiv svoje kanonizacije, smatrajući se grešnikom/prljavim. Gnušao se njihovog običaja kanonizacije (ili ‘toga što ljude proglašavaju svecima’). Znao je za Jezuite, i čak ih je nazivao ateistima, te je rekao da ih se kloni (ili ‘da ih izbjegava’).

E.Swedenborg ‘Posljednji Sud (Post) – 60-64, 66-68’

***

Papa je tijekom svoje papinske službe proglasio svetima 483, a blaženim 1355 osoba, među kojima su i dvojica Hrvata: sv. Leopold Bogdan Mandić i Marko Križevčanin. Od beatificiranih su tu bl. Alojzije Stepinac i Blaćanka Marija od Propetog Petković.

***

RIMOKATOLIČKI SVECI U DUHOVNOM SVIJETU

Opće je poznata stvar (ili ‘dobro se zna’) da čovjek nosi/ima u sebi, od svojih roditelja, nasljedno ili prirođeno zlo, ali samo nekolicina znaju gdje se to zlo u svoj punini nalazi. Ono obitava u ljubavi koja želi posjedovati dobra drugih ljudi, i ljubavi koja želi vladati nad drugima; jer ova potonja ljubav je takva da, ukoliko joj se to dopusti, eksplodira tako nasilno da gori sa požudom vladanja/gospodarenja nad svima, i naposlijetku želi da ju se zaziva i obožava kao Boga. Ta ljubav je zmija koja je prevarila Evu i Adama, jer reče ženi:

‘Bog zna da će se u dan kada pojedete ploda vaše oči otvoriti, i bit ćete kao bogovi.’ Postanak 3:4-5

Stoga, u onoj mjeri u kojoj čovjek hrli u ove ljubavi bez ograničenja, on se okreće od Boga prema sebi, i postaje samo-obožavalac; (doduše) on nakon toga može zazivati Boga iz ljubavi prema sebi sa gorljivim usnama, ali sa srcem koje je hladno i ispunjeno prezirom prema Bogu. A onda mu također i Božanske stvari Crkve mogu služiti kao sredstvo, ali vlast nad drugima/dominiranje je njegov cilj, (a) njegovo srce je u tim sredstvima samo dok ona poslužuju tom cilju. Takav čovjek, ako je uzdignut do najviših počasti, sebi onda izgleda kao Atlas koji na svojim ramenima nosi cijeli svijet, ili kao Febus koji sa svojim konjima nosi sunce oko zemlje.
 
Kako je ovakva čovjekova priroda (ili ‘kako je čovjek prirođeno ovakav’), svi oni koji su papinskim bulama bili proglašeni svecima su odmaknuti i skriveni od pogleda drugih ljudi u duhovnom svijetu, tako da bi ih lišili sve komunikacije (ili ‘svakog kontakta’) sa njihovim obožavateljima. To je zbog toga da u njima ne bi oživio korijen najgoreg zla, i da ne bi pali u (ili ‘da ih ne bi odnijele’) fantastične obmane njihove mašte od kakvih pate demoni (ili ‘kakve vladaju među demonima’). U takve obmane upadaju (ili ‘tim obmanama su napadnuti’) oni koji su, za života na svijetu, imali ambiciju da ih nakon smrti ljudi zazivaju/obožavaju kao svece.

Mnogi Rimokatolici, posebice redovnici, kada uđu u duhovni svijet, traže svece, posebice one čijem redu pripadaju (ili ‘posebice svece svoga reda’), i zapanjeni su što ih ne pronalaze. Ali nakon toga ih se nauči da su ti sveci izmiješani ili sa onima koji su u raju ili sa onima koji su u nižim predjelima zemlje te da ni na jednom ni na drugom mjestu (ili ‘ali bez obzira gdje se nalaze’) ne znaju ništa o tome da ih ljudi zazivaju i obožavaju. A oni koji to znaju i koji žele da ih ljudi zazivaju (obožavaju kao svece), padaju u zablude/ludilo i pričaju gluposti (= kao budale). Obožavanje svetaca (ili ‘klanjanje svecima’) je na nebu takva odvratnost (ili ‘nešto tako gnjusno’) da i sam pomen na to (ili ‘samo kada se čuje za to’) stvara/pobuđuje stravu/užas, pošto, u onoj mjeri u kojoj se (umjesto Gospoda Boga) obožava neki čovjek, u istoj toj mjeri je obožavanje zakinuto Gospodu; jer u tom slučaju se ne može obožavati JEDINO Gospoda (ili ‘čovjek se u tom slučaju, kada obožava nekog drugog čovjeka, očigledno ne može klanjati JEDINO Gospodu); a kada se ne obožava JEDINO Gospod (ili ‘kada čovjek ne obožava JEDINO Gospoda’) onda se pojavljuje (ili ‘nastupa’) razdvajanje koje uništava vezu/općenje sa Njime (a time) i životnu sreću koja izvire iz te veze.

Da bi naučio karakter Rimokatoličkih svetaca, i da bi to mogao objaviti/otkriti (ljudima na zemlji), bilo mi je, iz predjela niže zemlje, dovedeno nekih stotinjak onih koji su znali da su proglašeni svecima. Oni su došli iza mene. Samo nekolicina ih je prišlo od naprijed, a sa jednim od njih sam razgovarao, koji je, kako mi rekoše, bio Xavier. Dok je razgovarao sa mnom ponašao se kao budala (ili ‘bio je poput idiota’); međutim, ipak je bio u stanju izjaviti da na njegovom vlastitom mjestu, gdje je bio zatvoren sa ostalima, on nije budala/idiot, već takav postaje onda (ili ‘tako često’) kada o sebi razmišlja kao o svecu i kad želi da ga ljudi zazivaju. Nakon toga sam čuo slično mrmljanje od onih koji su bili iza mojih leđa. Sa tako-zvanim svecima na nebu stvari stoje drugačije; oni ne znaju ništa o tome što je učinjeno na zemlji (što se događa na zemlji), niti im je dozvoljeno razgovarati sa bilo kojim od Rimokatolika tko je u tom praznovjerju, tako da nijedna ideja o toj stvari ne bi ušla u njihov um (da bi ih se zaštitilo).

Iz ovog stanja svetaca (ili ‘kad čovjek zna da je takvo njihovo stanje’) svatko može zaključiti kako je zazivanje svetaca ništa drugo do sprdnja (ili ‘čista besmislica’; lat. ‘modo ludibria’). Štoviše, ja mogu potvrditi da oni ta (ljudska) zazivanja ne čuju više do što ih čuju njihove slike koje su postavljene pored ceste, ne više od zidova crkve, ili ptica koje svoja gnijezda grade na crkvenim tornjevima. Oni koji im na zemlji služe (ili ‘njihove sluge na zemlji’) govore kako sveci vladaju na nebu u društvu/zajedno sa Gospodom Isusom Kristom; ali to je izmišljotina i proizvod mašte (ili ‘ali to je neistina koju su izmislili’). Oni ne vladaju/kraljuju sa Gospodom više nego sluga/konjušar sa svojim kraljem, ili vratar sa gospodarem/plemićem, ili pješak-glasnik sa nadbiskupom. Jer Ivan Krstitelj je rekao o Gospodu,

‘Da mu on nije vrijedan odriješiti žnirance na cipelama (Marko 1:7; Ivan 1:27).’

Što se onda može reći o takvim ljudima?

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 822-825’

***

O SVECIMA I NJIHOVOM POSREDOVANJU; O BRIZI ZA RODBINU U DUHOVNOM SVIJETU

1. (Kaže Ivan): ‘Slušaj, brate Martine, na zemlji si, koliko je to meni poznato, bio veliki prijatelj Marije, a također i Josipa i ostalih svetaca. Ali izgleda da ovdje ne pokazuješ za njih nikakav interes. Zašto? Isto tako ne izgledaš zabrinut (ili ‘ne pokazuješ interes’) za svoju rodbinu – za svog oca, majku, braću, sestre i mnoge druge rođake i prijatelje koji su prije tebe ušli u ovaj svijet. Reci mi, zašto je to tako?

2. Oni bi mogli biti nesretni negdje. Zar im ti, sada veliki Gospodov prijatelj, ne bi htio pomoći ako bi mogao, posebice ako bi znao da su nesretni? Ti si se u svijetu jako puno razmišljao o posredovanju svetaca (ili ‘o svecima koji se kod Boga zauzimaju za ljude’), ali ovdje, i sam svetac i Gospodov veliki prijatelj, ti o tome uopće ne razmišljaš. Reci mi, koji je tome razlog?’

3. (Martin će): ‘Najdraži prijatelju i brate, vo se hrani sijenom i slamom, a magarac je zadovoljan i sa lošijom hranom. Ja sam na zemlji najprije bio magarac, pa onda vo, a moja hrana je bila poput ove upravo opisane. Reci mi, može li duh rasti (ili ‘razvijati se’) na takvoj oskudnoj/siromašnoj hrani?

4. Tek sada, zahvaljujući Gospodovoj ljubavi, suosjećanju i milosti, i Njegovom kruhu života i nepokvarenom/pravom (genuine) vinu istinskog znanja, sam postao stvarno ljudsko biće. Zar bi i dalje trebao imati apetita za hranu kojom se na zemlji hrane magarci i volovi? Zar bi i dalje trebao raditi iste (po)greške kao i na zemlji, razmišljajući kako bi blaženi/blagoslovljeni stanovnici ovog velikog nebeskog duhovnog svijeta mogli imati više milosti i ljubavi nego Gospod Osobno? I kako bi On od njih trebao biti pokrenut (ili ‘kako bi Ga oni trebali pokrenuti’) na ljubav i milost? O prijatelju, zahvaljujući Bogu ja više nisam toliko glup kao što sam nekad znao biti.

5. Što su Marija i Josip i svi tako zvani sveci? Što su moji zemaljski roditelji, braća, sestre, i prijatelji u usporedbi sa Gospodom? Ako imam Njega, ne marim (ili ‘nije mi stalo’) do tisuće Marija, Josipa, roditelja, braće i sestara, ili prijatelja! Gospod ih čuva/pazi (looks after them) kao što je i mene pazio (as He has done with me). Što im više može trebati? Ja mislim da bi svaki istinski stanovnik nebesa morao razmišljati na ovaj način. Ako ne, on bi morao biti savršeniji od samog Gospoda?

6. Zar nije Gospod Osobno rekao jasno (i glasno) tko su bili Njegova majka, braća i sestre, kada Mu je bilo rečeno da Ga Njegova majka, Njegova braća i sestre čekaju napolju (Marko 3:31-35)?

7. Ako nas je On, Koji je (od)uvijek bio i (za)uvijek će biti naš Učitelj i Gospodar, naučavao ove stvari koje, na nesreću, na zemlji nismo razumjeli, zašto bi mi ovdje na nebu, u nama, tražili bolju doktrinu? To bi bilo jako glupo, zar ne misliš tako, moj najdraži brate?’

8. (Kaže Ivan): ‘Zaista, izrazio si ono što mi je u srcu. Tako stvari stoje, tako mora biti, a tako će zauvijek i ostati! Ali ako bi sada sreo Mariju i Josipa, i ostale (and other persons of consequence), zar ne bi bio jako sretan?’

9. (Martin će): ‘Da, bio bi sretan, ali ni u kojem slučaju sretniji nego kada bi mi Gospod došao. Jer u Njemu ja imam sve i, stoga, On mi znači više od svega (ili ‘bilo čega drugog’). Gledaj, ti i brat Petar sigurno pripadate najvažnijim ljudima koji su ikad živjeli na zemlji. I ja vas obojicu jako puno volim, ali ja poštujem svakog dobrog i mudrog stanovnika neba isto kao i vas, pošto smo mi svi braća, a samo je jedan Koji je Gospod. Da li sam u pravu?’

10. (Kaže Ivan): ‘Brate, sa takvom istinskom mudrošću ćeš proći čak i na suncu! Sada vidim da posjeduješ istinsku mudrost i – gledaj – cesta se već spušta u dolinu. Sada ćemo također susresti filozofe sa sunca!’

Gospod Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Biskup Martin – 130’ J.Lorber

***

Jedini istinski ‘Svetac Zaštitnik’

Jakob Lorber 26 Lipanj 1841

Kada netko vjeruje u pomoć i vođenje/predvodništvo određenih duhova zaštitnika i anđela, on je poput čovjeka koji jako dobro poznaje monarha/cara – (i to) da je on izuzetno dobar – ali od straha da se monarhu možda neće svidjeti ako ga on osobno bude gnjavio sa svojom navodnom (= kako on pretpostavlja) nespretnošću, stoga se on povezuje (= uspostavlja vezu) sa drugim čuvarom i pomagačima i, na kraju, najiskrenije vjeruje, da su ga (jedino) oni zaštitili od (raznoraznih) opasnosti i da su mu jedino oni pomogli, dok je (u stvari) jedini/samo monarh – kao glavni graditelj – dodijelio/dao svoju pomoć i zaštitu slabom vjerniku koju je taj slabi vjernik tražio (ili ‘zbog koje je on zazivao’).

Razmislite jednom ispravno u sebi? Vi znate da svi ljudi i svi duhovi i anđeli nisu ništa drugo nego Moje misli (ili ‘Misli-koje-Ja-nosim’) koji, cijelo vrijeme (= uvijek) imaju svoj život i sve svoje iz Mene i, zasigurno, svatko u onoj mjeri u kojoj se to slaže (ili ‘onoliko koliko je to u skladu’) sa Mojim vječnim redom, i kako (nje)mu, u najpreciznijoj mjeri (tj. Bogom najpreciznije određeno) odgovara. Ali kada jedan dođe drugome te mu kaže: Pomozi mi u ovome ili u onome!’ i kada ovaj drugi želi pomoći onome koji ga je pozvao (ili ‘tako zatražio’), kao od sebe (ili ‘kao da mu on pomaže’), zar to nije u potpunosti isto kao kada slijepac želi voditi (drugog slijepca) i mrtvac udahnuti život u drugog (čovjeka), ili jako tužna osoba utješiti drugu jako tužnu osobu?

Ja vam govorim: Svako ljudsko biće, duh ili anđeo ima dovoljno (posla) ako sebi pomaže (stands for himself = za sebe stoji), i ni atom (snage) mu ne ostaje da bi, iz sebe, mogao pomagati drugome (ili ‘stajati za drugoga’).

Ali tko god dođe k Meni, bez obzira na potrebu (= nevolju koja ga muči) i oko Mene, Jedinog Živućeg, zatvori živu vezu vjere, kako da mu se ne ostvari (ili ‘dogodi’), kada se (sa Mnom) ujedinio kroz živu vjeru?

Na putu čiste istine postoji samo jedan istinski duh čuvar (ili ‘zaštitnički duh’) – a taj jedan sam Ja Osobno!

Svi drugi ‘duhovi zaštitnici’ proizlaze iz (ili ‘su proizvod’) slabe vjere, prizvani kroz ‘tražim-zaradu’ (gain-seeking = čiji cilj je zarada) uspostavu (organizaciju/sistem) izvanjske crkve.

Ali pošto su ljudi zazivali (ili ‘zovu’), i dalje zazivaju, a i u budućnosti će zazivati (svece), za sada ne preostaje ništa drugo – sa ciljem da se ne narušava ljudska sloboda (ili ‘da se ne bi naškodilo ljudskoj slobodnoj volji’) – nego im dopustiti da primaju Moju pomoć i providnost putem tako-zvanog posredništva.

U drugu ruku, ne smijete misliti kako ljubavna aktivnost blaženih prestaje (ili ‘kako blaženi nisu aktivni u ljubavi’). Ali ona se ne sprovodi na takav način kako to naučava slaba vjera. Ali kako su svi blaženi u Meni, kao što sam i Ja u njima, oni su također učinjeni/postali blaženi jednom te istom ljubavlju (ili ‘od strane te jedne i iste ljubavi’) njihovog svetog Oca i oživljeni (su njome; ili ‘koja ih oživljava’) za sva vječna vremena.

Ne postoji ni jedna osoba koja živi na zemlji kojoj nisu dodjeljeni/određeni duhovi iz boljeg svijeta. I ti duhovi se neprestano trude privesti onoga kome su dodjeljeni/određeni ka svjetlu i ka Životu sveg života,

Ali odakle proizlazi, i što je to izuzetno aktivno ljubavno nastojanje takvih duhova? – zar nisam Ja Onaj Koji sve to u njima sprovodi u djelo (ili ‘Koji sve to afektira’)?

Kako je nepravedno, stoga, kada osoba ‘prođe pored Mene’ i traži pomoć od onih koji iz sebe nemaju ništa, već sve jedino iz/od Mene!

Što će čovjek tražiti (negdje drugdje) kada zna da Ja, kao Najviši, želim biti ljudsko biće, da, čak Brat, tako da bi on bio u stanju vidjeti da sam Ja, više od bilo kojeg drugog čovjeka, ponizan i nježan u srcu (ili ‘poniznog i nježnog srca’), i izuzetno blizu a ne udaljeni Bog, već najbliži vam Otac i Brat – tako da (vam) je vaš vlastiti život udaljeniji od vas nego što sam to Ja Osobno.

Ukoliko čovjek najozbiljnije/stvarno nije postao takav da se stidi života i (kao takav) prijatelj smrti (ili ‘se sprijateljio sa smrću’), pa mu onda nije stalo ščepati/dosegnuti/dohvatiti istinski život već doseže/dohvaća (grasp; ili ‘pruža ruke da bi ščepao/dohvatio’) u daljini, i kroz velike stranputice, ono što mu je od svega najbliže i, tako reći, što ga neprestano nosi u Svojim rukama. Hodeći (tim) drugim putem će on zasigurno otkriti kako je (za njega) nemoguće pronaći najvišeg (poput kruga sa četiri ugla) što je uistinu tako nemoguće kao što je nemoguće da osoba koja voli život ne bi, iznad svega, željela (pošto može jedino ako to želi) taj život dohvatiti/ščepati (grasp) za korijen.

Bilo kako bilo, vratite se i zapitajte bilo koje od Evanđelja, kao i sve apostole i druge koji su širili Moju Riječ, i ukažite Mi jedno mjesto gdje se naučavalo da se čovjek pored/uz Mene drži (ili ‘da ima’) i određenih ‘duhova zaštitnika’ (svetaca zaštitnika). Ili, radije, zar ne kaže u Evanđeljima: ‘Dođite k Meni svi vi koji ste umorni i opterećeni i Ja ću vas osvježiti/odmoriti (Matej 11:28).’

Da li je itko izuzet u ovoj pozivnici (ili ‘da li ova pozivnica izuzima ikoga’), ili je nekome preporučena anđeoska zaštita? – zasigurno ne! (A) što god je tu/tamo rečeno, je rečeno (ili ‘vrijedi’) za cijelu beskonačnost i cijelu vječnost!

Ali koji od vas i dalje želi tvrditi da Moja Riječ nije savršena i da Ja, tada, nisam sve izmjerio na pravi način i da sam jedino u kasnija vremena imao mudriju i bolju (Riječ) – Takvo nagađanje bi iritiralo (i) svakog svjetovnog vladara koji je u svakoj svojoj riječi, (riječi koju on govori) iz/od sebe, ipak nesavršen. Kako bi onda to/takva stvar, kada se pripiše Meni, bila (ili ‘mogla biti’) iznimka?

Gledajte, stoga, takva ‘vjera u svece zaštitinke’ je kao parazitska biljka na drvu Života. Ali tko bi mogao tvrditi da takva parazitska biljka crpi svoj život od negdje drugdje doli iz drveta na kojem sjedi.

Što je, međudim, plod stabla a što je plod parazitske biljke? – jedino na stablu raste istinsko voće. Tko god ga jede, njemu ono donosi vječni život. Ali što se tiče ploda parazitske biljke, njegov sok, u najbolju ruku, služi za – ako bi to bilo moguće – hvatanje i usmrćivanje čak i ptica nebeskih (ljepilo za ptice je spravljeno od kupina imele, parazitske biljke koja živi na stablima voća – editor).

Gledajte, tako se događa sa svime što se ne veže uz Mene, što će reći, sa svakime koji ne gradi sa Mnom od zemlje na gore! To je (= ono što nije Gospodnje, tj. što Gospod ne gradi) ožbukana kuća, ili parazitska biljka na drvetu Života, a ni od jedne ni od druge nema prevelike koristi (whereby one is of as much use as the other = time je jedna od koristi isto kao i druga). Jedino Ja sam Put, Istina i Život (Ivan 14:6)! Onaj koji sa Mnom ne skuplja, taj prosipa (Matej 12:30; Luka 11:23)!

Loza koja je odvojena od trsa, zar se neće uskoro sasušiti i nikad ploda neće dati (Ivan 15:1-6)?

Stoga, tko god nešto treba (ili ‘kome god nešto nedostaje’), neka dođe k Meni, i vjeruje, pa će to i primiti!

Koga muče bilo kakve sumnje, on bi trebao znati/misliti da su (sve) sumnje (jedino) rezultat toga što netko ne hodi sa Mnom i ne dozvoljava da ga Ja privučem (k Sebi). Ali tko god sumnja, neka dođe k Meni, i vjeruje, i zasjat će svjetlo nad onime u što je sumnjao (ili ‘zasvjetlit će nad njegovim sumnjama’).

Tko god je slijep, i gluh, i hrom, i paralitičar, i njem/mutav, i opsjednut, neka dođe k Meni, i vjeruje, pa će na taj način pronaći najsigurniju pomoć!

Ali obratite pažnju – Ja nisam mali, već izuzetno veliki Bog. Tko god Me želi obuhvatiti, neka široko raširi ruke, što će reći, mora Me prigrliti u potpunosti i ne smije se samo misliti da ću mu Ja pomoći ako to želim. Već se mora misliti da ću mu Ja, uvijek, i najviše od svih, pomoći. Kada on to postigne u sebi (ili ‘kada se on na takav način ujedini u sebi’), onda će (ga) takva i jedino takva vjera oživjeti.

Moglo bi, bilo kako bilo, što će reći, ako govorimo po vašoj mjeri, biti prihvatljivo ako netko tu i tamo, stavi svoju vjeru u neku zaštitničku duhovnu prikazu/avet/utvaru, posebice u one koje se pojavljuju u carstvu takozvanog mjesečarskog transa.

Ali na to Ja kažem: ‘Takve prikaze/aveti/utvare ‘zaštitničkih duhova’ nisu ništa drugo nego tvorevine vlastitog vjerovanja. One imaju veliku sličnost sa onim snovima u kojima ljudi, pod različitim okolnostima, vide – u oživljenoj maštariji – ono o čemu su, u svom budnom stanju, najživlje razmišljali, (ali) ne u svojem umu, već u svojem osjećaju.

Ali baš kao što su, na jednu stranu, takva snoviđenja (ili ‘građevine snova’) ‘nešto’, takve su i te opisane pojave/prikaze (= i te prikaze/utvare/aveti, tj. tvorevine ljudskog uma, isto tako jesu ‘nešto’), (a) u slučaju mjesečara to nisu samo prazne pojave, već također nešto stvarno (tj. u mjesečarskom transu one izgledaju stvarne/kao stvarnost). – Ali što je ta stvarnost? Ta stvarnost nije ništa drugo do tvorevina (čovjekove) vlastite vjere u sjedinjenju sa (njegovom) sve-ostvarujućom ljubavlju.

Jer ni jedan čovjek ne može tražiti pomoć u ničemu (u) što nije unaprijed vjerovao, te zatim sa ljubavlju i povjerenjem to prigrlio sa svojim osjećajem.

A čak ni materijalni umjetnik ne može stvoriti figuru koju prije toga nije, na određeni način, najprije stvorio u sebi.

Ali kako ju je on stvorio? – On se najprije razmišljao o nekom objektu. Taj objekt ga je zadovoljavao (= sviđao mu se). Ali kako (ili ‘pošto’) ga je zadovoljavao, on ga je (onda) obuhvatio/prigrlio sa svojim osjećajem te se, u neku ruku, zaljubio u (tu) svoju ideju. I baš kao što obuhvaća svoju ideju sa ljubavlju, tako će ju on također, ako za to ima sposobnost, nepogrešivo sprovesti u djelo (ili ‘ostvariti’).

Stoga, gledajte, tako stvari stoje sa svim prikazama/avetima/utvarama, posebice u takozvanom (mjesečarskom) transu u kojem jedino onda prestaju njegove (= čovjeka koji je u transu) vizionarske iluzije i vlastite kreacije (tj. ono što je stvorio njegov um) se rasprše poput magle, kada se ne samo duša, već također i živi duh mjesečara, budi, u kojem stanju, koje se prirodno pojavljuje jako rijetko, mjesečar onda jedva da spominje prethodno promatrane ‘zaštitničke duhove’ itd, pošto (tada/onda) njegov duh jasno vidi, čuje i spoznaje samo Jednog i Jedinog duha zaštitnika.

Ali što se tiče ostalih (= osim ovih koje čovjek vidi u stanju transa) prikaza/utvara/aveti (zaštitničkih svetaca), koje su bile prouzrokovane (ili ‘koje su se zgodile’) nekim crkvenim mahnitanjem, tu bi imali (ili ‘i sami trebali imati’ ili pak ‘i sami imate’) dovoljno mudre razboritosti/razumnosti da ne bi, poput pogana, koji su glupavog vjerovanja, prihvatili (ili ‘trebali prihvatiti’) sva ta mahnitanja pored najpunije svijetle strane Moje Riječi, kao (da su) originalni novčić, i na kraju, četvrtinom vjere (= vjerom u kojoj ima samo četvrt istinske vjere), uzvjerovali da vam čak drvene, kamene ili bojane slike određenih ‘svetaca zaštitnika’ mogu dati/pružiti pomoć.

Ja vam kažem: Takva vjera nije ni za dlaku bolja nego ona u Baalovih slugu! Kada živa osoba ne može pomoći svome bratu – a u Pismima stoji/piše da je sva ljudska pomoć uzaludna (Psalam 60:11; 108:12) – što će onda komadić izrezbarenog drveta ili nekog drugog mrtvog materijala postići?

Ili bi u takvim pomažućim situacijama željeli biti mišljenja da su ‘sveci zaštitnici’ nabijeni u njihove slike? – Ova malenkost (ili ‘ovo malo nešto’; odnosi se na primjer koji slijedi) bi vas itekako (to excess) trebalo uvjeriti, u negativno.

Uzmite, na primjer, najbolju sliku koja predstavlja Mene, Osobno, kako visim na križu, izbrojite sva raspela u Katoličkom i ostalom Kršćanskom svijetu, kojih je nekad, u jednoj jedinoj kući, na tucet u različitim veličinama – hoće li sve takve slike zajedno pomoći više od jedne, ili će možda ove veće imati više moći od onih manjih?

Ili bi posvećeni Kristovi (likovi; slike, kipići) bili moćniji od neposvećenih, a jedan posvećeni (kip) na visokom oltaru uvelike moćniji od drugog koji se nalazi na sporednom oltaru?! Zar ne vidite glupost odmah na prvi pogled?

Kada ja, kao Živi Pomagač Osobno ne trebam ni jednog čovjeka, da, čak ni anđela, a ponajmanje rezbariju (jer kada pomažem, Ja pomažem u Duhu i u Istini, a ne u drvetu, kamenu ili u boji!) – kakvu vrstu moći i efekta mogu imati portreti ‘zaštitničkih svetaca’, pošto ‘sveci zaštitnici’ nemaju u i po sebi nikakvu moć ni efektivnost?

Ali pretpostavimo, poradi slabe vjere, da oni imaju određenu vrstu pomažuće sile/snage iz/od sebe, koju zamoljeva, istovremeno, stotinu tisuća ljudi koji kleče pred njihovim slikama – kako bi jedan takav nevidljivi zaštitnički duh sijevao (poput munje) kroz sve svoje slike, tako da ne bi negdje zakasnio sa svojom pomoći?

Ili mislite da duh može biti prisutan svugdje u isto vrijeme? Vječni Duh to zasigurno može, pošto su sve stvari u Njemu. Ali stvoreni duh to neće biti u stanju u cijeloj vječnosti, pošto je on, u usporedbi sa Mnom, jedino konačni duh.

Ali koji čovjek može istovremeno misliti tisuće misli? Ali razmišljanje je aktivnost duha dok je gledanje aktivnost duše,  koja uzima ili razmišljanja/misli (thoughts), ili radije duhovna djela iz duha, baš kao (i) izvanjske, velike misli ili vidljiva djela Božanskog Duha. Ali ako duh u vama može misliti jednostavno samo jednu po jednu misao (= jednu misao iza druge), tako je i on sam jednostavan i nedjeljiv, i prema tome vidi Moja djela koja Ja čvrsto držim u velikoj jasnoći jedino jedno po jedno i sa tim gledanjem neće završiti u svoj vječnosti. Kako onda on može biti prisutan u svim kipovima/slikama u istoj pomažućoj sili a isto tako u isto vrijeme?

Ali ljudi (duhovi) koji su pristigli u drugi svijet, su uz veliku muku (ili ‘rad) izliječeni od ove ‘duhovno-zaštitničke’ bolesti. I često se događa da tako-zvani ‘sveci zaštitnici’ moraju biti maknuti sa (njihova) puta. Jer da se to ne dogodi onda bi većina Rimokatolika bježala od Mene okrećući se svojim svecima zaštitnicima. Ne moram ići previše unazad (ili ‘u prošlost’), jer baš sada (dok ovo pišeš) jadni duhovi trče svuda unaokolo i traže njihove ‘zaštitnike’ sa velikom gorljivošću. Ali Ja, Koji im prilazim vidljiv, kao voljeni Brat i najvoljeniji Otac, te vičem kako sam jedino Ja Onaj Kojeg trebaju tražiti i pronaći, od Mene bježe u svoj ozbiljnosti te me još više ohrabreni pitaju da ih odvedem do njihovih zaštitničkih duhova.

Gledaj, kada je takva glupost prisutna u tolikoj mjeri (ili ‘tako snažno’) čak i u duhova, koji već žive u drugom svijetu, kakvu vrstu svjedočanstva može onda (duh zaštitnik) prikaza/avet/utvara isporučiti u ovaj materijalni svijet, a posebice onome koji teži (živjeti) u skladu sa duhom žive ljubavi i žive istine u vjeri?

Stoga, ako je vaša kuća bila oštećena, ili se bojite neke štete, okrenite se onda, uvijek, ka Meni Koji sam Glavni Graditelj duša prepun najvišeg razumijevanja, i najsigurniji zaštitnički duh od svih zaštitničkih duhova, i možete biti sigurni da ću Ja, ako razrušim kuću, isto tako biti u stanju ponovno izgraditi istu po jeftinijoj cijeni i da će ona, zasigurno, biti dovoljno čvrsta.

I razmislite da monarh/car poput mene ne treba nikakve posrednike, već sam Ja Osobno Sve u svima/svemu!

I tko god želi doći k Meni, neka dođe pa će Me uvijek pronaći kod kuće, i to baš kao da ništa drugo nemam za činiti osim služiti onoga koji Me traži.

Stoga, vjerujte Mi i gradite na Meni! Jer Ja sam čvrst temelj!

Tko god bude gradio na ovom temelju, Njegova kuća nikad neće propuštati. Jer tko god od mene uzme material, on ga ima na živ način, baš kao što sam Ja Osobno jedini Živ i dajem život svima koji ga od Mene traže!

Vi, također, tražite ga (= život) u Meni i živjet ćete vječno! Amen. – Ovo govori Onaj Koji jedini ima i daje Život. Amen.

***

Obožavati bilo koga kao vikara na zemlji, ili zazivati bilo kojeg sveca…

Obožavati bilo koga kao vikara na zemlji, ili zazivati bilo kojeg sveca, na nebu ne donosi više dobrobiti od molitve upućene suncu, mjesecu i zvijezdama, ili traženja odgovora od gataoca i vjerovanja u ono što on kaže. To bi bilo kao obožavati hram a ne Boga koji tamo boravi; ili kao preklinjati kraljevog slugu koji u ruci nosi kraljevsko žezlo i krunu da kao nagradu zbog službe udijeli počast, a ne kralja osobno. Sve to bi bilo toliko isprazno kao gledati sa poštovanjem na veličanstvenost kraljevskog purpura a ne kralja koji ga nosi, dičiti se slavom a ne čovjekom koji pobjeđuje, svjetlom i zlatnim zrakama sunca a ne samim suncem, imenom jedino odvojenim od onog što predstavlja. Oni koji čine takve stvari trebaju uzeti u obzir ove riječi u Ivanu:

‘I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni. Dječice, klonite se idola’  1 Ivanova 5:21.

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 560’

Spread the Truth