Kršćani i po djelu, a ne samo po imenu… pravi učenici Učiteljevi

Kako bi bilo dobro da se u Evanđelju – koje bi moralo biti knjiga što je svaki Kršćanin svaki dan čita – vrlo često čitaju i ponovno čitaju i razmišljaju mjesta na kojima Isus kaže gdje je istinski vjerski život a gdje prividan i lažan vjerski život! I da ispitujemo sami sebe. Da se uspoređujemo sa farizejem i carinikom, s farizejem i grešnicom, s levitom i dobrim Samaritancem, s bogatašima koji su bacali suvišak svoga bogatstva u riznicu i s udovicom koje je onamo bacila ‘sve što je imala za život’, i da vidimo kojoj kategoriji pripadamo. Pa ako vidimo da pripadamo kategoriji koja ima samo izvanjsko bogoštovlje, da se otrijeznimo, da postanemo pravi učenici Učiteljevi, prava djeca Božja i braća po Kristu, to jest Kršćani imenom i još više djelom.

Jer inače ćemo imati ime Kršćana, ali nećemo biti loze što ih On hrani. Bit ćemo loze odijeljene koje, ako i nisu sasvim suhe jer ih neka naravna sklonost prema Dobru navodi da rade poput pravednika, ipak su grane koje su se same nanovo zasadile, oholo; koje su se učinile zasebnom bilinom što rodi vinjagom a ne dobrim grožđem. Da bi opet postali bilinom koja rodi dobrim grožđem, moraju ponovno biti nacijepljeni na pravi Trs, jedini pravi Trs, koji može lozama dati da donose obilate i svete plodove.

Od Gospodina Isusa Krista (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac,
primila u viziji i u svojim bilješkama zapisala Marija Valtorta (objavljeno u knjizi ‘Apokalipsa’)