Dužnosti Kristovih sljedbenika

(Apostol Pavle, u Poslanici Rimljanima)

12

1 Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prinesite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje.

2 Ne suobličujte/prilagođavajte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti (ili ‘svoga uma’) da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.

3 Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite  se razumno (ili ‘ne držite do sebe previše – više nego treba do sebe držati – već držite do sebe pristojno’), kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere.

4 Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje (ili ‘iste službe’),

5 tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu.

6 Darove pak imamo različite po milosti koja nam je dana (ili ‘već prema danoj nam milosti’): je li to prorokovanje – neka je primjereno vjeri (ili ‘tko ima dar proricanja, neka proriče u omjeru s vjerom!’);

7 je li služenje – neka je u služenju (ili ‘tko ima dar posluživanja, neka poslužuje!’); je li poučavanje – u poučavanju (ili ‘tko ima dar poučavanja, neka poučava!’);

8 je li hrabrenje – u hrabrenju (ili ‘tko ima dar tješenja, neka tješi!’); tko dijeli, neka je darežljiv (ili ‘neka dijeli darežljivo’); tko je predstojnik – revan (ili ‘tko vrši starješinsku službu, neka je vrši brižno!’); tko iskazuje/čini milosrđe – radostan (ili ‘neka ga čini veselo!’)!

9 Ljubav nehinjena (ili ‘neka vaša ljubav bude bez pretvaranja!’)! Zazirite oda zla (ili ‘mrzite zlo’), prianjajte uz dobro!

10 Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem (ili ‘ljubite srdačno jedan drugoga bratskom ljubavi!’)! Pretječite jedni druge poštovanjem (ili ‘u davanju časti’)!

11 U revnosti budite hitri (ili ‘neumorni’), u duhu gorljivi, Gospodinu služite!

12 U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!

13 Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost (ili ‘gostoljubivost revno njegujte’)!

14 Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!

15 Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima (ili ‘radujte se sa onima koji se raduju, a plačite sa onima koji plaču!’)!

16 Budite istomišljenici među sobom (ili ‘budite istog osjećaja jedni prema drugima!’)! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno (ili ‘ne težite za visokim častima već se držite niskih’). Ne umišljajte si da ste mudri!

17 Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima (ili ‘marljivo nastojte činiti dobra djela pred svim ljudima’)!

18 Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!

19 Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu (ili ‘već to prepustite Božjoj srdžbi’). Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.

20 Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Èiniš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu.

21 Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo!

13

1 Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom (ili ‘neka se svatko pokorava višim vlastima’). Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su (us)postavljene.

2 Stoga  tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu.

3 Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela (ili ‘Poglavara se ne treba bojati kad se radi dobro, već kad se radi zlo’). Hoćeš li se ne bojati (ili ‘hoćeš li da se ne moraš bojati’) vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje!

4 Ta Božji je ona poslužitelj – tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev  njegov iskaljuje na onome koji zlo čini (ili ‘da kazni onoga koji čini zlo’).

5 Treba se stoga podlagati/pokoravati, ne samo zbog gnjeva (ili ‘straha od kazne’) nego i zbog savjesti.

6 Zato i poreze plaćate: ta službenici su Božji oni koji se time bave (ili ‘koji vrše tu službu’).

7 Dajte svakomu što mu pripada: komu (ili ‘koji s pravom traži’) porez – porez, komu carina – carina, komu poštovanje – poštovanje, komu čast – čast.

8 Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga/bližnjega ljubi, ispunio je Zakon.

9 Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.

10 Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav (ili ‘Dakle: Ljubav je ispunjeni Zakon’).

11 To tim više što shvaćate ovaj čas (ili ‘Ovo činite jer znate vrijeme u kojem živimo’): vrijeme je već da se probudimo iz sna jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo.

12 Noć poodmače, dan se približi! Odložimo (ili ‘svucimo sa sebe’) dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.

13 Kao po danu pristojno hodimo, ne u razuzdanim gozbama i pijankama/pijančevanjima, ne u priležništvima/bludnosti i razvratnostima/raspuštenosti, ne u svađi i ljubomori,

14 nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama (ili ‘i ne brinite se oko tjelesnoga da ugađate pohotama!’).

14

1 Slaboga u vjeri prigrlite (ili ‘primajte u svoje društvo’), ali ne da se prepirete o mišljenjima (ili ‘ali bez osuđivanja različitog mišljenja’).

2 Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povrće.

3 Tko jede sve, neka ne prezire onoga tko ne jede sve; tko pak ne jede sve, neka ne sudi onoga tko jede sve. Ta Bog ga je prigrlio (ili ‘primio među svoje’).

4 Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži.

5 Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje.

6 Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede sve, poradi Gospodina jede sve: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede sve, poradi Gospodina ne jede sve i – zahvaljuje Bogu.

7 Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire.

8 Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo.

9 Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.

10 A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta  svi ćemo stati pred sudište Božje (ili ‘Božjim sudom’).

11 Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik priznati/hvaliti Boga (to piše u Izaiji 45:23).

12 Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun.

13 Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala (ili ‘nešto zbog čega bi se mogao posrnuti ili se spotaknuti’).

14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim.

15 Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu (ili ‘već ne postupaš po’) ljubavi. Ne upropašćuj  tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro!

16 Nemojte da se pogrđuje vaše dobro!

17 Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.

18 Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi.

19 Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje!

20 Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede (ili ‘tko jede sa zlom savješću’).

21 Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotiče.

22 Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuđuje u onom na što se odlučuje!

23 Jede li tko dvoumeći (ili ‘ali tko unatoč svojim sumnjama jede’), osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je.

15

1 Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo.

2 Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro (ili ‘u njegovu korist’), na izgrađivanje.

3 Ta ni Krist nije sebi ugađao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me (to piše u Psalmu 69:9).

4 Uistinu, sve što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama trajno imamo nadu.

5 A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu

6 te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.

7 Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju.

8 Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju (ili ‘zbog vjernosti’) da ispuni obećanja dana ocima,

9 a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću Te slaviti među pucima (ili ‘hvaliti među poganima’) i psalam pjevati Tvome imenu (to je zapisano u Psalmu 18:49).

10 I još veli: Kličite, puci, s Njegovim narodom (to piše u Ponovljenom Zakonu 32:43).

11 I još: Hvalite, svi puci (ili ‘pogani’), Gospodina, slavili Ga svi narodi (to piše u Psalmu 117:1, 2)!

12 Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u Njemu je nada narodima (to piše u Izaiji 11:10).

13 A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom (ili ‘potpunu radost i mir’) u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.